-
Jučerašnji ulov:
(http://img832.imageshack.us/img832/1861/dsc08900z.jpg)
Ovi momci idu na regrutaciju u talijansku vojsku, tridesete godine prošlog stoljeća
(http://img571.imageshack.us/img571/1197/dsc08901i.jpg)
Neka zabava ili okupljanje - Sempre ...???
(http://img838.imageshack.us/img838/9089/dsc08902b.jpg)
Zgrada u centru Klane, kod kina ...
(http://img688.imageshack.us/img688/2871/dsc08903q.jpg)
Stari Klanjci - obitelj Simčić s Dražice na Trsteniku
(http://img716.imageshack.us/img716/989/dsc08905k.jpg)
Obitelj Simčić - djed koji je ostao bez noge drži malog Franju (lijevo) i brata mu
-
(http://img42.imageshack.us/img42/4876/dsc08904k.jpg)
Okupljanje Klanjaca
(http://img684.imageshack.us/img684/7464/dsc08908l.jpg)
Centar Klane i Klanjci onog doba
(http://img577.imageshack.us/img577/9506/dsc08907l.jpg)
Košnja nekada - godine su šezdesete ...
-
(http://img62.imageshack.us/img62/6110/dsc08909c.jpg)
Zaista stari lanac kojim se kačio kotao nad vatrom u kojem se krčkala hrana ... star jer su mu obruči još kovani svaki posebno!!!
-
(http://img546.imageshack.us/img546/7245/dsc08914d.jpg)
Kuća u Klani u predjelu Dražice iz 1899. godine
-
Zanimljiv podatak: Ovaj izvor - šterna (blizu gostione Foška) star je 600-700 godina, samo je grlo šterne obnovljeno i postavljeno o carskom jubileju 1898. godine (50 god. od dolaska na vlast cara Franje Josipa):
(http://img20.imageshack.us/img20/9918/dsc08917m.jpg)
(http://img52.imageshack.us/img52/8773/dsc08918d.jpg)
(http://img839.imageshack.us/img839/9895/dsc08919s.jpg)
(http://img839.imageshack.us/img839/8356/dsc08920u.jpg)
(http://img35.imageshack.us/img35/235/dsc08921d.jpg)
(http://img703.imageshack.us/img703/9472/dsc08915ca.jpg)
Iz izvora voda dolazi do ove špine i korita, vodu su prestali koristiti za piće nakon što se jedan Klanjac bacio u bunar, i nisu ga našli punih sedam dana, od tada nitko više ne pije tu vodu!
(http://img641.imageshack.us/img641/1945/dsc08916n.jpg)
-
U predjelu Klane zvanom Dražice nalazi se izvor vode koji nikad ne presušuje - lokalci ga zovu - Antina voda, popio sam iz njega vode i zaista je izvrsne kvalitete:
(http://img854.imageshack.us/img854/1627/dsc08894hz.jpg)
(http://img838.imageshack.us/img838/2433/dsc08892z.jpg)
(http://img196.imageshack.us/img196/2214/dsc08893xj.jpg)
(http://img853.imageshack.us/img853/5741/dsc08895y.jpg)
(http://img832.imageshack.us/img832/930/dsc08896j.jpg)
(http://img269.imageshack.us/img269/8726/dsc08897a.jpg)
Prošle godine - 10.04.2011. - u Novom je listu izašao ovaj članak -
Spasite »Antinu vodu«, vapaj je Klanjca Franje Simčića, koji je uvjeren kako je njegov stoljetni bunar s nepresušnim prirodnim izvorom pitke vode, u narodu poznat kao Antina voda, ugrožen zbog planirane stambene izgradnje na obližnjem brdu, u predjelu Klane zvanom Dražice.
Tko može pročitati više od ovog (jer link ne otvara više za mene koji nisam pretplatnik) - evo i linka na članak: http://novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285928582863285C2863285A2858285928592863289C288D2895288D28632863285D285C2861285D285F285E2863286328632863T (http://novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285928582863285C2863285A2858285928592863289C288D2895288D28632863285D285C2861285D285F285E2863286328632863T)
-
Vrlo blizu Antine vode (u Klani) nalazi se još jedna špina s pitkom vodom:
(http://img851.imageshack.us/img851/9884/dsc08913u.jpg)
(http://img651.imageshack.us/img651/4671/dsc08911h.jpg)
(http://img269.imageshack.us/img269/3782/dsc08912v.jpg)
-
(http://img26.imageshack.us/img26/1861/dsc08900z.jpg) (http://img26.imageshack.us/i/dsc08900z.jpg/)
Mate Medvedić, Frane Medvedić
(http://img838.imageshack.us/img838/9089/dsc08902b.jpg)
Ovo mislim da nije u Klani, zaista ne znam gdje bi ova kuća mogla biti u centru, jedino ako je to stara šumarija, mada :pojmanemam
Istražit ću.
(http://img716.imageshack.us/img716/989/dsc08905k.jpg)
Obitelj Simčić - djed koji je ostao bez noge drži malog Franju (lijevo) i brata mu
[/quote] .. i brata mu Antu!
(http://img62.imageshack.us/img62/6110/dsc08909c.jpg)
Zaista stari lanac kojim se kačio kotao nad vatrom u kojem se krčkala hrana ... star jer su mu obruči još kovani svaki posebno!!!
[/quote]905k.jpg[/img]
Klanjci to zovu KOMOŠTRA.
:wavey
-
Riječanka stigla na "svoju" temu :bravo5
-
Tek toliko da najavim članak na portalu sa još malo starih fotki Klane:
(http://img651.imageshack.us/img651/6281/klana8.jpg)
(http://img803.imageshack.us/img803/5560/klana9.jpg)
Možda nam ovo potakne Klanjicu na češće javljanje u ovoj temi ... :wavey :greensmile :greensmile
-
Možda nam ovo potakne Klanjicu na češće javljanje u ovoj temi ... :wavey :greensmile :greensmile
:greensmile
Tek toliko da ljudi mogu razabrati što se to nalazi na tvojoj slici :coolwink
(http://img35.imageshack.us/img35/989/scan1jf.jpg) (http://img35.imageshack.us/i/scan1jf.jpg/)
:wavey
-
:bravo2
Tek toliko.
-
A ja mislio da original loš.
-
:hello Svi "originali" od Zokxa su loši! :lol3
-
Još jedan loš:
(http://img341.imageshack.us/img341/9127/klana2.jpg)
-
(http://img842.imageshack.us/img842/714/klana3.jpg)
-
(http://img137.imageshack.us/img137/5139/klanapilana.jpg)
Pilana
-
(http://img7.imageshack.us/img7/5756/klana4.jpg)
-
(http://img190.imageshack.us/img190/597/klana5.jpg)
-
(http://img802.imageshack.us/img802/3336/klana6.jpg)
-
(http://img718.imageshack.us/img718/368/klana7.jpg)
-
(http://img716.imageshack.us/img716/6118/klana9a.jpg)
-
(http://img545.imageshack.us/img545/259/klanaflood.jpg)
Malo klanjske poplave
-
(http://img6.imageshack.us/img6/3536/klanafuneral.jpg)
I malo sprovoda
-
Petak, subota i nedjelja - tri dana fešta za Rokovu u Klani ...
:wavey
-
:welcome
A evo i plana programa
(http://img855.imageshack.us/img855/9433/scanpb.th.jpg) (http://img855.imageshack.us/i/scanpb.jpg/)
:wavey
-
Svim Klanjicama i Klanjcima, štovateljima Sv. Roka, čestitke povodom dana Općine Klana
(http://img88.imageshack.us/img88/45/40621410151105027262138.jpg) (http://img88.imageshack.us/i/40621410151105027262138.jpg/)
-
Pri obilasku terena pred kojih mjesec dana kraj šumske ceste iznad pilane i drvne industrije Klana naišao sam na tri kamena stupića iz 1874. godine!
(http://img856.imageshack.us/img856/4968/dsc00040xhj.jpg)
Numeracija im je bila 218, 219 i 220, iznad numeracije imaju slova K.K:, a ispod je uklesana godina 1874. Dakle, doba je Austro-Ugarske. Nekih detalja oko njih nemam, ako netko zna više neka javi.
http://croinfo.net/ekspedicije-i-istraivanja-regije/7890-krajputai-iz-1874-uz-umsku-cestu-van-klane.html (http://croinfo.net/ekspedicije-i-istraivanja-regije/7890-krajputai-iz-1874-uz-umsku-cestu-van-klane.html)
-
Pas heroj Bobi spasio je život svom vlasniku. Naime, 28-godišnji Igor Ulmer iz Klane pokraj Rijeke samo zahvaljujući njemu uspio se othrvati iz šapa medvjedice koja je s mladunčetom došla nadomak kuća. Ipak, ozlijeđen je i sada je u bolnici.
http://croinfo.net/vijesti-regija/7902-medvjedica-napala-klanjca.html (http://croinfo.net/vijesti-regija/7902-medvjedica-napala-klanjca.html)
-
28-godišnjak je pokušao zaustaviti borbu povikom "dosta". :lol1 U tom trenutku medvjedica se okrenula prema njemu i krenula penjati na stablo. Mladić je odmah skočio na tlo te pokušao pobjeći, ali medvjedica ga je uhvatila. Nakon kraće borbe ipak se uspio otrgnuti te pobjeći."
Vidim da je senzacionalističko novinarstvo uzelo maha i na ovakvim temana. Da mi je znat koliko je autor teksta upoznat sa ponašanjem medvjedice kad joj se čovjek spriječi između mladunčeta i nje a i koliko bi u stvarnosti bio snagama ravnopravan okršaj čovjeka i medvjeda ....yeah right. :facepalm
-
Momak je otpušten iz bolnice, danas sam ga snimio kako priča s poštarom ispred svoje kuće u Klani
(http://img850.imageshack.us/img850/6482/office0643.jpg)
-
BORBE KOD KLANE
Štab 4. jugoslovenske armije odlučio je da razbije neprijateljsku odbranu
na odsjeku fronta Klana i da izbije na prostor sela Lipa — Rupa
i sela Šapjane sa ciljem okruženja i uništenja neprijateljskih snaga na
području Rijeke. Zadatak 26. divizije je bio da, u sadjejstvu sa 19. i 13. divizijom,
razbije neprijateljsku odbranu na odsjeku Klane, a zatim da produži
napad u pravcu sela Sapjane, obezbjeđujući lijevi bok od pravca
Rijeke, da presječe komunikaciju Rijeka — Ilirska Bistrica i time onemogući
neprijatelju izvlačenje prema Ilirskoj Bistrici.
Koncentracijom snaga 26. divizije u rejonu Grobničkog polja, neprijatelj
je shvatio namjere snaga 4. jugoslovenske armije. Prodorom jugo-
slovenskih snaga u pravcu sela Šapjane — Podgrađe njemačke snage na
sektoru Rijeke bile bi dovedene u težak položaj. Zato su Nijemci sa područja
Istre i Trsta počeli dovlačiti nove snage na sektor odbrane Rijeke.
Šesnaestog aprila 188. njemačka divizija bila je u pokretu prema Rijeci
i Ilirskoj Bistrici, gdje je stigla 19. aprila. Na sektoru Trsta ostao je 901.
puk te divizije, bez jednog bataljona. U svom sastavu divizija je imala
četiri brdska lovačka puka 901, 902. 903, 904. i 1088. artiljerijski puk, pionirski
bataljon, četu za vezu i jedinice za snabdjevanje, ukupno oko 15.000
vojnika. Povlačenjem novih snaga sa područja Istre i Trsta neprijatelj
je želio da izvrši protivudar da bi odbacio snage 4. jugoslovenske armije
od Rijeke. Sto osamdeset osma brdska divizija imala je zadatak da dijelom
snaga razbije jedinice NOVJ na sektoru Klane, i da izbije u rejon
Grobničkog polja, a drugim dijelom da djejstvuje prema Sušaku i odbaci
19. diviziju sa lijeve obale rijeke Riječine. Neprijatelj je računao da će
protivnapadom 188. divizije sa ostalim snagama, koje su se odranije nalazile
na sektoru Klane, odbaciti snage 4. jugoslovenske armije, i time im
omogućiti prodor u Istru i prema Trstu. Dijelovi 188. brdske divizije pristigli
su 21. aprila na sektor Klane. Do 24. aprila i ostale jedinice te divizije
stigle su zapadno od Klane, na prostor Lisac, Lipa, Skalnica.180)
Obavještajna i izviđačka služba jedinica NOVJ nije otkrila prikupljanje
tih snaga neprijatelja na odsjeku fronta Klana, već je to otkriveno
u toku borbe.
Uveče 23. aprila jedinice 26. divizije izvršile su smjenu jedinica 13.
divizije, koje su se pomjerile sjeverno od ceste Klana — Žabica.
Odluka štaba 26. divizije zasnivala se na postavljenom zadatku i na
procjeni snaga neprijatelja na sektoru Klane, prije pristizanja snaga 188.
njemačke brdske divizije, odnosno prije nego što je otkrivena njena prisutnost
na tom frontu.
Odlučeno je da se početni napad izvrši sa dvije brigade, 1. dalmatinskom
i 3. prekomorskom obuhvatajući neprijateljsko uporište Klanu sa
sjeverne i južne strane. Po likvidiranju tog uporišta, sadejstvujući sa jedinicama
13. divizije, a lijevo sa dijelovima 19. divizije jedinice 26. divizije
trebalo je da produže napad u pravcu sela Šapjane.
Početak napada je određen 24. april u 6. časova.
Prva dalmatinska proleterska brigada dobila je naređenje da izvrši pokret
23. aprila iz rejona Podkilavac u rejon drage Pošarin. Istog dana pred
mrak bataljoni brigade izvršili su smjenu djelova 13. divizije na položajima
kota 801 — Pošarin, koji su bili ujedno i polazni položaji za napad.
U toku noći bataljoni su vršili pripreme za napad.
Odluka Štaba 1. brigade je bila da sa dva bataljona izvrši napad, a dva
bataljona da zadrži u brigadnoj rezervi. Na takvu odluku štaba brigade
uticalo je nedovoljno poznavanje jačine neprijateljskih snaga pred odsjekom
napada brigade, a i zbog velike dubine zadatka.
Treći bataljon dobio je zadatak da napada na pravcu kota 801 — 609
— Ravno — kota 643 — Sv. Rok, da ovlada linijom kota 609 — Ravno, a
zatim produži napad preko kote 643 na Sv. Rok. Dijelom snaga trebao je
da sadjejstvuje sa 4. bataljonom u napadu na kotu 672. Po likvidiranju uporišta
na kotama 672 i 643 sa svim snagama bataljon će izvršiti napad na ne-
prijateljsko uporište Sv. Rok. Desno je trebalo da održava tijesnu vezu sa
jedinicama 3. prekomorske brigade.
Četvrti bataljon dobio je zadatak da napada na pravcu draga Pošarin
— kota 672 — 564 — raskrsnica puteva (kota 540), da u sadjejstvu sa 3. bataljonom
likvidira neprijatelja na koti 672, a djelom snaga da sadejstvuje
sa jedinicama 19. divizije na ovladavanju sela Sv. Nikola i Studena, a zatim
da produži napad preko kote 583 u pravcu kote 540 na raskrsnici puteva.
Po izbijanju na raskrsnicu puteva bataljon je trebalo da se sa dijelom
snaga obezbjedi od pravca sela Breza i od pravca sela Skalnice, a glavnim
snagama da sadjejstvuje sa 3. bataljonom u zauzimanju uporišta Sv. Rok.
Potom, oba bataljona trebalo je da učestvuju sa 3. prekomorskom brigadom
u zauzimanju neprijateljskog uporišta Klana. Lijevo bataljon je trebalo
da održava vezu sa dijelovima 19. divizije.
Prvi i 2. bataljon nalazili su se u brigadnoj rezervi, s tim što se 2.
bataljon kretao za 4. bataljonom, a 1. bataljon za 3. bataljonom.
Napad je podržavala brdska baterija 75 mm i prateća četa brigade minobacačima
i protivavionskim mitraljezima 20 mm (flakovima). Uz podršku
artiljerije i minobacača bataljoni su otpočeli napad u određeno vrijeme.
Treći bataljon je u prvom naletu zauzeo kotu 609 i produžio napad
na Ravno i kotu 643, a sa dijelom snaga sadjejstvovao sa 4. bataljonom u
zauzimanju kote 672. Četvrti bataljon, u sadejstvu sa 3. bataljonom, zauzeo
je kotu 672 i produžio napad na kotu 583. Do 12 časova 3. i 4. bataljon
podišli su neprijateljskim položajima na kotama 643 i 583.
Desno od 1. brigade, 3. prekomorska brigada podišla je neprijateljskim
položajima na Širokom rtu, lijevo je 5. brigada 19. divizije vodila oštru
borbu na kotama 606 i 611.
Prva dalmatinska i 3. prekomorska brigada, potiskujući neprijatelja,
do 12 časova podišle su neprijateljskim položajima na liniji kote 583 —
643 — Široki rt — Drenovo i kota 932 (Pliš). Dok su obe brigade vodile
borbe na liniji neprijateljske odbrane, snage 188. njemačke divizije, uz
podršku artiljerije i minobacača stupile su u borbu sa težištem napada na
pravcu: Sv. Rok — draga Pošarin — Dvorine. Namjera neprijatelja je
bila da odbaci jedinice NOVJ od Klane i da izvrši prodor na pravcu Dvorine
— Grobničko polje s ciljem da izbije u rejon Grobničkog polja u pozadinu
19. divizije, i time oslobodi pritiska snage 237. njemačke divizije na
desnoj obali Rječine.
Snage 26. divizije i snage 188. nemačke brdske divizije našle su se
jednovremeno u napadu jedna protiv druge, u borbi u susretu. Od tog trenutka
nastala je žestoka borba. Jedinice 26. divizije su nastojale da odbiju
napad neprijatelja i da krenu u protivnapad, ali pod pritiskom snaga neprijatelja
i artiljerijske i minobacačke vatre morale su da se povuku. Neprijatelju
je uspjelo da povrati izgubljene položaje, osim kote 609, koju su i
dalje zadržale jedinice 1. brigade.
Pred djelom fronta 1. brigade neprijatelj je uspjeo da odbaci 3. i 4.
bataljon i da ovlada kotom 672 i Ravno. U pokušaju da zauzme kotu 609
neprijatelja su odbile jedinice 3. bataljona, koje su zadržale kotu 609 u
svojim rukama. Stab brigade, da bi zadržao dalji prodor neprijatelja i povratio
izgubljene položaje, odlučio je da u borbu uvede 1. bataljon da u
sadejstvu sa 3. i 4. bataljonom izvrši protivnapad. Sva tri bataljona, uz
podršku artiljerije i minobacača i protivavionskih mitraljeza (flakova), u
13 časova krenuli su u protivnapad. Bataljoni su nastojali jurišima, koje su
ponovili nekoliko puta, da odbace neprijatelja, ali nisu u tome uspjeli. Neprijatelj
je takođe napadima i kontrajurišima odbacio napade bataljona
ali je zaustavljen njegov dalji prodor. Borba se i dalje nastavljala sa nesmanjenom
žestinom. Neprijatelj je, podrškom artiljerije i minobacača
uporno nastojao da prodre u raspored brigade, ali protivnapadima bataljonć
bili su odbijeni njegovi napadi.
Treća prekomorska brigada takođe je bila potisnuta i zadržala se na
istočnim padinama Širokog rta i Suho (kota 760). Peta brigada 19. divizije
držala je položaje prema kotama 606 i 611.
Stabu 26. divizije nije bila jasna situacija na frontu napada divizije
jer još nije imao podataka da su Nijemci, pored snaga koje su se odranije
nalazile na frontu Klana, u borbu uveo nove snage 188. brdske divizije. Da
bi popravio situaciju na pravcu napada 1. i 3. prekomorske brigade, štab
divizije je odlučio da u borbu uvede svoju rezervu, 12. brigadu, na pravcu
napada 3. prekomorske brigade, a Prekomorsku da pomjeri udesno, sjeverno
od komunikacije. Prebacivanjem 3. prekomorske brigade preko ceste
štab je imao namjeru da izvrši manevar i da brigadu zabaci na bok
i u pozadinu neprijatelja na pravcu zaseoka Lisac. Međutim, manevar nije
uspjeo, jer je neprijatelj osujetio pokušaj prodora na tom pravcu.
Istog dana pred mrak 12. brigada je izvršila smjenu jedinica 3. prekomorske
brigade, i otpočela silovit napad, ali nije postigla veće rezultate
na pravcu napada.
-
U noći 24/25. aprila jedinice 19. divizije počele su da se povlače sa
položaja prema kotama 606 i 611. Stab 1. brigade odmah je o tome izvjestio
štab divizije i predočio mu da jedinice brigade neće se moći održati
na sadašnjim položajima ako se ne obustavi povlačenje dijelova 19. divizije
sa tih položaja. U tom slučaju bio bi ugrožen lijevi bok 1. brigade, štc
bi je prisililo na povlačenje. Na tu intervenciju štaba 1. brigade obustavljeno
je povlačenje jedinica 19. divizije, te su i dalje ostale na istim položajima.
Ujutro 25. aprila sve jedinice 26. divizije prešle su u napad.
Tog jutra štab 1. brigade je u borbu uveo 2. bataljon na pravcu kote
672 sa zadatkom da u sadjejstvu sa 3. i 1. bataljonom ovlada tom kotom, a
zatim da produži napad na kotu 583.
Prvi bataljon je izvršio smjenu 4. bataljona, koji je po izvlačenju iz borbe
prešao u brigadnu rezervu. Prvi bataljon je trebalo da napada na bezimenu
kotu sjeverozapadno od kote 611 i da sadjejstvuje sa 2. bataljonom u
zauzimanju kote 672. a 3. bataljon da odbaci neprijatelja sa Ravnog i produži
napad u pravcu kote 643.
Bataljoni su krenuli u naoad, uz podršku brdske baterije topova 75
mm i minobacača i protivavionskih mitraljeza (flakova). U toku dana bataljoni
su nastojali da odbace neprijatelja, vršeći napade i juriše, ali bez uspjeha.
Neprijatelj je takođe, uz podršku artilierije i minobacača, vršio napade
i protivnapade. U toku čitavog dana vodile su se vrlo teške i žestoke
borbe, bez rezultata bilo na jednoj, ili drugoj strani. U toku dana pojedini
položaji su često prelazili iz ruku u ruke u borbama prsa u prsa. Neprijatelj
je ispoljio veliku upornost u nastojanju da se probije kroz borbeni poredak
brigade, a njeni bataljoni nevjerovatnu upornost da odbace neprijatelja.
U toj dnevnoj borbi jedinice NOVJ su trpile osjetne gubitke, a i neprijatelju
su nanijeti veliki gubici. U tim borbama otkriveno je da se pred
brigadom nalazi 903. puk 188. divizije i 3. bataljon 15. SS policijskog bata-
ljona. U toku noći nastavljene su borbe.
Slična situacija bila je i kod 12. brigade koja je napadala na Suho
Širok rt, a na pravcu napada jedinica 5. brigade 19. divizije nije bilo nikakvih
promjena.
Ujutro 26. aprila neprijatelj je dobio pojačanje i krenuo u napad na
cijelom frontu kod Klane. Jedinice 26. divizije su takođe krenule u napad
ali sa daleko slabijom artiljerijskom podrškom.
Prva brigada krenula je u napad u istom poretku kao i prethodno)
dana. Događaji su se odvijali na isti način kao i prethodnog dana. bez
rezultata bilo na jednoj, ili na drugoj strani.
Baterija brdskih topova 75 mm, koja je podržavala borbu jedinica 1
brigade, isticala se preciznošću u gađanju živih ciljeva neprijatelja.
Preciznost vatre naročito je dolazila do izražaja u odbijanju napada i kontra
napada neprijatelja. U tim borbama neprijatelj se služio metodom da si
jurišajući uklini u raspored jedinica 26 divizije, zalegne među kamenje i
bori se. U takvim slučajevima trebalo je likvidirati uklinjenog neprijatelja,
a to je trebalo brzo raditi, jer se neprijatelju nije smjelo dozvoliti da
proširi klin. Uklinjeni neprijatelj nije se povlačio dok i poslednji vojnik
nije bio ubijen. Na uskom prostoru između jedinica brigade baterija je
gađala i uništavala neprijatelja, a da nijedno zrno nije palo po vlastitim
jedinicama. Preciznim gađanjem baterija je pružala dragocjenu pomoć
pješadiji.
Neprijatelju je uspjelo da oko 9 časova odbaci dijelove 3. prekomorske
brigade sa položaja Plešišće (kota 785), što je ugrozilo desni bok 12. brigade
i prisililo je da se povuče sa istočnih padina Širokog rta na liniju kote 689.
Inžinjerijska četa brigade uspjela je da popravi seoski put koji vodi
od Ušivka preko kote 609 do kote 583. Time je bilo omogućeno kretanje
tenkova, iako teško i sporo. Dvadeset sedmog aprila, tri—četiri tenka
koja su se kretala opravljenim putem omogućila su 2. i 3. bataljonu da
podiđu koti 672. Tenkovi su tukli topovima i mitraljezima neprijatelja na
toj koti. Oni nisu mogli da vrše nikakav manevar, niti da se duže zadrže na
dostignutom položaju, jer je prijetila opasnost da ih Nijemci unište protiv
tenkovskim ručnim bombama (pesnicama). Zbog toga su morali biti izvučeni
sa tih položaja. Jedinice brigade su ulagale krajnje napore da odbace
neprijatelja i izvrše postavljeni zadatak. Neprijatelj je bio uporan i agresivan
kako bi postigao svoj cilj. Pred veče toga dana iskoristio je kišu
maglu, te je na spoju 2. i 3. bataljona uspjeo da se uklini i da se probij
do kote 609. Do toga je došlo zbog zamorenosti jedinica brigade. I pored
toga povezanost jedinica 1. brigade sa svojim desnim susjedom. 12. brigadom,
nije bila poremećena.
Na frontu divizije, ujutro 28. aprila. 1. brigada je držala položaje na
istočnim padinama kota 672 i 609. povezujući se preko sjeveroistočnih padina
kote sa jedinicama 12. brigade, a lijevo sa jedinicama 5. brigade 11
divizije, koje su i dalje držale položaje prema kotama 606 i 611. Neprijatelj
se nalazio na položajima kota 606 — 611 — 672 — 609 — Široki rt
— (Suho) — Plešišće.
Jedinice 1. brigade vršile su pripreme za napad sa ciljem povratka
izgubljenih položaja.
Četvrti bataljon je do 6 časova 28. aprila izvršio smjenu jedinica 5.
brigade 19. divizije na položajima prema kotama 606 i 611. Prvi, 2, i 3.
bataljon, podržavani brdskom baterijom, minobacačima i protivavionskim
mitraljezima (flakovima), krenuli su u napad. Treći bataljon je uspio da
potisne neprijatelja sa kote 609 i da ovlada selom Ravno i izbije na položaje
na kojima se nalazio prethodnog dana sjeveroistočno od kote 672.
Bataljon je sa svojim lijevim krilom sadejstvovao u napadu sa 2. bataljonom
na koti 672.
Drugi bataljon vršio je napad na kotu 672. Prvi bataljon napadao je
na bezimenu kotu istočno od Sv. Mikule. Četvrti bataljon i dalje je ostao
na položajima kota 606 i 611. U toku tog dana neprijatelj nije bio agresivan
kao prethodnog dana, ali je u odbrani uporno i grčevito branio svaki
položaj. Iz ovog se moglo zaključiti da on odustaje od daljnjih napada i
da postepeno prelazi u odbranu. Od tog dana mu je namjera bila da na
frontu Klana veže što jače naše snage i da ih što duže zadrži. Istog dana
utvrđeno je da se pred frontom brigade još uvjek nalaze jedinice 903.
puka 188. divizije i 3. bataljon 15. SS policijskog puka i dijelovi podoficirske
škole iz Ljubljane.
Noću 28/29. aprila jedinice 1. brigade vršile su pripreme za slijedeći
napad. Ujutro 29. aprila 2. i 3. bataljon otpočeli su sa napadom na
kotu 672. i uz podršku artiljerije i minobacača uspjeli su da je zauzmu a
zatim su produžili napad na kote 643 i 583. Pred mrak istog dana 1. i 4.
bataljon na juriš su zauzeli kote 606 i 611, čime je olakšan napad 1. brigade
i dijelova 19. divizije južno od sela Studena prema koti 660. Istovremeno
je 12. brigada ovladala Širokim rtom.
Neprijatelj se povlačio prema Klani uporno braneći svaki položaj, nastojeći
da se učvrsti na položajima kota 660, 643 i 695. Borbe su nastavljene
i noću 29/30. aprila. Drugi i 3. bataljon vodili su borbu za kotu 643, a 1.
i 4. su napadali na kotu 583 i sjeverni dio Studena. Tridesetog aprila
jedinice brigade su zauzele kote 583 i 643 i izbile na položaje istočno od
kote 540 i Sv. Roka.
Kad su snage jugoslovenske armije ušle u Trst, a njemačke snage u
Italiji kapitulirale pred savezničkim snagama i njemačka Vrhovna komanda
za Jugoistok uvidjela je da dalja odbrana Rijeke nema više nikakvog
značaja, odobrila je komandantu 97. armijskog korpusa generalu Kübleru.
da se probija prema sjeveru.
Štab 4. armije je uočio pripreme Nijemaca za proboj prema Ilirskoj
Bistrici, naredio je štabu 26. divizije da se 30. aprila sa dvije brigade prebaci
na sektor Ilirske Bistrice i da u sadjejstvu sa 13. divizijom izvrši
napad u pravcu Ilirska Bistrica — Jelašne — Lipa.
Poslije odlaska 12. i 3. prekomorske brigade, 1. brigada preuzela je njihove
položaje, i bila razvučena na širokom frontu, te je dijelom svojih
snaga morala prijeći u odbranu. Treći bataljon 1. brigade izvršio je smjenu
jedinica 12. brigade na položajima istočno od Klane.
U toku 1. maja borbe su nastavljene na istim položajima. Neprijatelj
je uporno branio položaje na kotama 660, 540, Sv. Roku, Klani i
Kukulju. Pokušaji jedinica brigade da odbace neprijatelja od Klane ostali
su bez uspjeha. Jedinice 19. divizije vodile su borbu za kotu 660, ali nisu
uspjele da je zauzmu. Drugog maja neprijatelj je pokušao u dva navrata
da se probije prema koti 611, ali su ga bataljoni 1. brigade u sadjejstvu s
dijelovima 19. divizije odbili i nanijeli mu velike gubitke, tako da više nije
ni pokušavao da se probija u tom pravcu.
Trećeg maja neprijatelj je otpočeo sa probijanjem u pravcu Ilirske
Bistrice. Kada su primjećeni njegovi pokreti, naređeno je jedinicama
NOVJ da pređu u napad i da mu ne dozvole izvlačenje.
Prva dalmatinska proleterska brigada, u sadjejstvu sa jedinicama 15
divizije izvršila je nekoliko uzastopnih napada na neprijateljske položaje
ali neki značajniji uspjeh nije postigla.
Devedeset sedmi njemački armijski korpus u pripremama za proboj
ka Ilirskoj Bistrici postavio je jaka bočna obezbjeđenja. Devet stotina treći
puk 188. brdske divizije obezbjeđivao je desni bok na dijelu fronte
Kukuljani — Klana, a sjeverno od Klane 902. puk iste divizije.
Dvanaesta i 3. prekomorska brigada i dijelovi 13. divizije izvršili su
napad na pravcu Ilirska Bistrica — selo Jelšane — selo Rupa i do mraka
2. maja izbile na liniju selo Lipa — Miklavič (kota 453). Na toj liniji brigade
su zanoćile, a ujutro 3. maja, kad su se spremile i prešle u napad
naišle su na njemačke snage koje su krenule u proboj prema Ilirskoj
Bistrici. One su uspjele da odbace jedinice NOVJ i da se do mraka probiju
u Ilirsku Bistricu.
Istog dana 1. brigada vodila je žestoku borbu protiv jedinica 903. puka
188. divizije, koji je pokušavao da od Klane odbaci brigadu i time oslobodi
komunikaciju Klana — Žabica, ali mu to nije uspjelo. Jedinice 1. dalmatinske
proleterske brigade odbile su sve napade neprijatelja.
S obzirom na to da su se glavne snage neprijatelja probile u Ilirsku
Bistricu, daljnje držanje položaja kod Klane postalo je beznačajno, mada
su se neprijateljske snage i dalje nalazile na položajima kod Klane, jer im
je cilj bio da vežu što jače naše snage na tom dijelu fronta i time omoguće
lakši proboj glavnim snagama. Trećeg maja 1. brigada dobila je naređenje
da se sa položaja Klana prebaci na položaje Željezna glava i da postavi
zasjedu neprijatelju u slučaju da pokuša da se probije tim pravcem od
Klane prema Žabici.
Istog dana oko 13 časova štab brigade uputio je svoj 4. bataljon na
Željeznu glavu, a do mraka tog dana i ostale jedinice brigade izbile su
na položaj kote 920 (Paka) — 1026.
Pored toga što snage 26. divizije nisu uspjele da razbiju neprijatelja
na sektoru Klane i da izbiju na prostor Šapjane — Podgrađe, one su u
potpunosti izvršile svoj zadatak. U tim upornim i teškim borbama, koje su
trajale punih 8 dana, divizija je dala veliki doprinos za potpuni poraz i
kapitulaciju snaga 97. njemačkog armijskog korpusa. Upravo na sektoru Klana
nanijeti su mu teški udarci. Slomljena je njegova osnovna snaga 188.
brdska divizija, što je bio preduslov konačne kapitulacije u Ilirskoj Bistrici.
Isto tako, vezivanjem jakih njemačkih snaga na području Rijeke,
stvoreni su uslovi za brzi prodor snaga 20. divizije prema Trstu.
Po načinu vođenja borbe kod Klane bile su specifične od početka do
kraja. Dvadeset šesta divizija imala je zadatak da ovlada Klanom i da izbije
na prostoriju Lipa — Rupa — Šapjane sa ciljem presjecanja komunikacije
Rijeka — Ilirska Bistrica. Taj zadatak se za sve vrijeme borbi nije
mijenjao, tako da su jedinice divizije za vrijeme borbi uporno nastojale da
izvrše postavljeni zadatak. Njemačka 188. brdska divizija je imala zadatak
da razbije snage NOVJ na frontu Klana, da ih odbaci i da se probije
na prostoriju Grobničko polje sa ciljem zabacivanja za leđa 19. diviziji.
Ta divizija nije mijenjala svoj zadatak do kraja borbe, tako da su se i njene
snage uporno borile i nastojale da ga izvrše. Obje divizije su težile svom
cilju. One su gotovo jednovremeno krenule u napad i susrele se na liniji
istočno od Klane. Obje strane su za sve vrijeme borbi bile u napadu,
Stalno su se vodile bliske borbe, često je dolazilo do dramatične borbe
prsa u prsa. U jednom danu položaji su više puta prelazili iz ruku u ruke.
Stalno su se vršili obostrani napadi i protivnapadi, juriši i protivjuriši.
Jedinice brigade 4. maja izvršile su pokret sa položaja Željezne glave
na prostoriju Žabice — Kuteževo. Na Željeznoj glavi i dalje je ostao 4.
bataljon. Po izbijanju u rejon Žabica 2. bataljon dobio je zadatak da pođe
u rejon sela Kuteževo i da ovlada kotom 997 (Kozlek). Bataljon je u toku
tog dana izbio na tu kotu, gdje je zauzeo položaje.
Treći bataljon napadao je južno od ceste u pravcu Donji Zimon i ujutro
5. maja izvršio napad na kotu 480. Još dok je bataljon vodio borbu za
tu kotu jedna jača neprijateljska kolona kretala se od sela Jablanica prema
selu Vrbovo. Ta kolona počela je otvarati vatru u desni bok 3. bataljona
razvijajući se u streljački stroj prema bataljonu. Tada je štab brigade naredio
štabu 3. bataljona da se povuče sa tog pravca i da se prebaci na sjevernu
stranu ceste u rejon zaseoka Trpčane i da zauzme položaje sjeverozapadno
od Kuteževa.
-
(http://imageshack.us/a/img525/962/clipboard01vg.jpg)
(http://imageshack.us/a/img9/3236/clipboard01kcj.jpg)
Zarobljeni njemački vojnici u logoru kod Sušaka 1945.
-
Kino u Klani.. ( I danas je u kino sali projektor, stolice su složene na balkonu.. Možda samo malo dobre volje da se barem dobri crtići nedjeljom prikazuju i svi sretni i zadovoljni :coolwink )
(http://img821.imageshack.us/img821/1873/scanhr.jpg) (http://img821.imageshack.us/i/scanhr.jpg/)
-
Most u Klani kod pilane, 29.01.2012. :
(http://imageshack.us/a/img854/3176/290120105194.jpg)
(http://imageshack.us/a/img7/8243/290120105192.jpg)
-
Možda sam preskočio ali da li je već neko stavio, pa makar i na NTF ;) fotografije parola sa zgrade u centru Klane, kao što su " Ne traži Tito Istru, već Istra Tita", "Živila FNRJ" i sl? Čini mi se da su bile su prekrivene bojom ali počele su izbijati.
-
Možda sam preskočio ali da li je već neko stavio, pa makar i na NTF ;) fotografije parola sa zgrade u centru Klane, kao što su " Ne traži Tito Istru, već Istra Tita", "Živila FNRJ" i sl? Čini mi se da su bile su prekrivene bojom ali počele su izbijati.
Stavio je Zokxy na LPR-u, u temi Klana, ako misliš na parole crvene boje sa "Palacina"? Odmah negdje na početku, možda 1. 2. ..stranica.
-
Mislim da su te parole u pitanju, bijah na bicikli a ni svjetlo nije bilo neko pa mi se nije dalo stati i fotografirati na 17C nakon 1h vožnje biciklom uzbrdo :)
-
(http://img21.imageshack.us/img21/9127/klana2.jpg) (http://img21.imageshack.us/i/klana2.jpg/)
-
E baš to. :palacgore
-
(http://img651.imageshack.us/img651/47/trstenik.jpg) (http://img651.imageshack.us/i/trstenik.jpg/)
Zgrada na Trsteniku u nekom boljem stanju. Fotografiju je napravio moj nono i zapisao datum 8.VI 1930. Pred zgradom je priličan broj motornih vozila, a čini mi se da ne vidim vojnike.
-
Hermesburg možda, ali sigurno ne Trstenik.
Zgrada na Trsteniku je dosta manja.
-
Trstenik danas, zbilja izgleda manji:
(http://static.panoramio.com/photos/large/61472069.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/61472069?tag=Trstenik)
-
Provjera klanjskih vatrogasaca
(http://img811.imageshack.us/img811/5314/klana1.jpg)
-
Oho ovo postaje sve zanimljivije. Tu se radi o stvarnim ljudima i njihovim interesima u II sv. ratu.
Bravo zokxy najjači si kAo što sam onomad rekao. To potvrđuješ svakodnevno. Naklon majstore. :bravo2
Daj iščeprkaj nešto o Studenjcima - baš me interesira ta tematika jer nešto piskaram o WW II u Studenimu.
-
Postojali su planovi da se javna kuća ("casa di tolleranza", "casa di postribolo") otvori u Klani 1939. godine. Više na linku ...
http://croinfo.net/vijesti-regija/8198-javna-kua-u-klani.html (http://croinfo.net/vijesti-regija/8198-javna-kua-u-klani.html)
-
Milic, pogledam ti jos i za Studenu. Od hrpe dokumenata koje imam poslikano mozda nesto i pronadem. Samo ti pisi. :wavey
-
Primio k znanju i žedno :pivo iščekujem tvoje slijedeće postove. :cool2
A vezano za plovana Koruzu pričao mi tata da je znao na vjeronauku zaspati pa bi djeca s njim radila sprdačinu.
No opet otvaram temu koja mi nije baš jasna . Ako je moj tata bio rođen 1920. g . kako je on pohađao vjeronauk kod Koruze ako je Studeno , kako je on zvao svoje selo , spadalo pod župu Sveti Matej?
Aj bo :pojmanemam sram me svoga neznanja :skartoc
-
Klana, 1939, brzojav, žigovi
(http://img145.imageshack.us/img145/5314/klana1.jpg)
(http://img59.imageshack.us/img59/9127/klana2.jpg)
(http://img255.imageshack.us/img255/714/klana3.jpg)
(http://img541.imageshack.us/img541/5756/klana4.jpg)
-
Evo i za Milića građe (izvor: DAR):
(samo se nadam da ćeš i prevesti štogod što ovdje piše!) :wavey
(http://img844.imageshack.us/img844/9409/studena1.jpg)
(http://img268.imageshack.us/img268/8404/studena2.jpg)
(http://img534.imageshack.us/img534/3628/studena3.jpg)
(http://img690.imageshack.us/img690/7178/studena4.jpg)
Naročito je zanimljivo u četvrtom dokumentu što kažu za ženu otetog Mohorovičića ... :greensmile
Ako Milić ne prevede, ja ću uskoro ... :knjizevnost :popcorn
-
Kad sam vidio ovo bio sam oduševljen
Ali sad si mi dao posla - a ja ne volim delat :lol1
Ja slabo govorim talijanski pa sam poslao sestrični u Italiju da to prevede. Ali ona radi pa kad stigne valjda će prevesti.
Inače radi se o meni dobro znanoj familiji - šta uživo šta po pričanju. Milana Mohorovića su ne znam točno datum kasnije navodno ubili partizani zbog suradnje s Talijanima u Tesnemu . To je na Petrolejskoj cesti od raskrižja za Studenu prvi zavoj prema Marčeljima.
Baš sam neki dan podrobnije razgovarao s mojim ujakom na tu temu. On vjeruje da ga nisu ubili partizani već pljačkaši. Ili...?
Inače ta familija je imala trgovinu mješovitom robom u Studeni. Imali su i kalesin . Toga dana kad je Milan ubijen kalesin je došao doma , ali Milana nije bilo pa su ga drugi dan mlikarice našle na tom mjestu. Priča ujac , da su i oni kao djeca dok su čuvali krave . htjeli pogledati mjesto zločina ali im karabinjeri nisu dozvolili jer je bio očevid.
A to šta govoriš za ženu Danizu možda je bila studenjska Mata Hari. To i je usud špijuna. Nitko ih ne voli osim onih koji ih koriste.
-
evo - stigao odgovor baš onakav kakav sam i tražio. Općenito. Pa nije moja sestrična prevoditeljica. Bitan je smisao.
Oni ki ne razumi prevod jast ću mu prevest :yes
PA TI SI BIV SE DOBRO STORIV, SE JE PRISLO I BEZ DAMIRA SAMO SAN JA TEK DANAS
OTPRLA SKATOLU.BAS JE TO INTERESANTNO, MA MALO I SMIJESNO. NIKI GA NI UBIV. BAS
SU IH SAMO POKRALI. PISE SE DA JE JEDNO 50 RAZBOJNICI (kako ja talijane poznan
morda ih je bilo 5) PRISLO PO NOCI,PA SU POKUCALI, MOHOROVICI NISU TELI OTPRIT,
PA NA KRAJU SU AS SU IN REKLI DA TE IH UBIT I KUCU ZAZGAT. SE CA SU NASLI SU IN
ZELI NIGDI OKOLI 58000 LIRE.PISE SE DA SU TI MUHOROVICI TALIJANSKI PRIJATELJI
BILI I DA JIN SE JE TO ZATO DOGODILO. ISTU NOC SU TI RAZBOJNICI KROZ SUMU SLI
NA KUKULJANOVE I VA JEDNI STALI SU NIKIGA SUSTARA IZ LISCA NASLI CA JE DRVA
VOZIV TAKO SU MU I DVA VOLA ZELI. KASNIJE SU NASLI I MISTO KADI SU TI
"RAZBOJNICI"ZIVILI I NASLI SU MUNICIJU OD STARE JUGOSLAVIJE. RECE SE ISTO DA
JE ZENA OD MUHOROVICA KI JE BIV INVALID JAKO INTIMNA BILA S TALIJANSKIN
MILICIJANCEN I TAKO DA SU TO STORILI ISTO PROTIV NJEGA. PISE SE DA KAKO SU
MUHOROVICI BILI TALIJANSKI SIMPATIZANTI I PRIJATELJI BI JIN SE MOGLO POMOC AS
SU SE ZGUBILI NA KI NACIN NI NI MILICIJA ZNALA. GOVORE DA JE STUDENA OSTALA BEZ
VOJSKE AS ONA CA JE TAMO BILA SU NA MARCELJE POSLALI, I OD ONDA LJUDI SU SAMI
OSTALI I TERORIZANI SU OD STRAHA DA SE NEC GRDO VAVIK DOGODI, MA NIJEDAN IZ
SELA NI NA TI PLJACKI BIV AS SU SI VA SVOJIH KUCAH BILI. (NI NAPISENO AKO SU
POSLALI OPET KOGA DA MALO BRANE SELO) VISE MANJE TAKO JE SLO, AKO TI TRIBA CA
BOLJE RECI MI, MA MISLIN DA TEBI JE DOSTA ZNAT DA GA NISU UBILI I NA KRAJ
KRAJA NE ZNA SE KI JE BIV I ZAC. TALIJANSKA MILICIJA JE TRI DANE PISALA I SAKI
JE SVOJE REKAV I MISLIV. ZNAS SMISNO JE AS I SAD KAD SE CA DOGODI GRE NA ISTI
NACIN ILI ZNAS ZAJEDNO CA SE JE DOGODILO ILI TE MILICIJA PITA : "ca mislite ki
je biv". CIAO
Sorry , zabunio sam se pa sam stavio u krivu rubriku. Trebalo je ići u Klana i okolica. Admin ako želiš prebaci to tamo jer ja ne znam
-
Evo jedna zanimljivost za ljubitelje starog oružja :hello
(http://img545.imageshack.us/img545/8948/scanvp.jpg) (http://img545.imageshack.us/i/scanvp.jpg/)
-
:greensmile
Već sam dobio poziv osobno ... ali ako još koga ovo zanima neka dođe, ja vjerojatno hoću!
-
:greensmile
Već sam dobio poziv osobno ... ali ako još koga ovo zanima neka dođe, ja vjerojatno hoću!
Super, ajde javi se pa se vidimo! :beer2
-
Da, ideš i ti to pogledati onda!
-
Da, ideš i ti to pogledati onda!
Idem, naravno :e025
-
Otvorena stalna postava militarije u Klani..
(http://img11.imageshack.us/img11/109/militarija.jpg) (http://img11.imageshack.us/i/militarija.jpg/)
(http://img545.imageshack.us/img545/7092/militarija1.jpg) (http://img545.imageshack.us/i/militarija1.jpg/)
(http://img809.imageshack.us/img809/1949/militarija2.jpg) (http://img809.imageshack.us/i/militarija2.jpg/)
(http://img5.imageshack.us/img5/9130/militarija5.jpg) (http://img5.imageshack.us/i/militarija5.jpg/)
Kopija otpusnog pisma vojnika Antuna Cucančića iz Klane, koje je potpisao Laval Nugent 1839.
(http://img7.imageshack.us/img7/8328/lavalnugent.jpg) (http://img7.imageshack.us/i/lavalnugent.jpg/)
Za ulaz potrebno je nazvati Viktora na broj 051 808-669
-
Eto i moja reportaža o ovom muzeju je gotova - link
http://croinfo.net/vijesti-regija/8255-otvoren-mali-muzej-oruja-i-vojne-opreme-u-klani-.html (http://croinfo.net/vijesti-regija/8255-otvoren-mali-muzej-oruja-i-vojne-opreme-u-klani-.html)
-
Otvorena stalna postava militarije u Klani..
(http://img809.imageshack.us/img809/1949/militarija2.jpg) (http://img809.imageshack.us/i/militarija2.jpg/)
:palacgore
Ovakvu busolu (lijevo od čuture) ima i naš Drago
-
Danas je mali dio ekipe bio u Klani :greensmile
Ja sam im mahala sa Pliša :wines
(http://img341.imageshack.us/img341/9117/gumanac.jpg) (http://img341.imageshack.us/i/gumanac.jpg/)
Pogled prema Gumancu
(http://img703.imageshack.us/img703/3498/kastav.jpg) (http://img703.imageshack.us/i/kastav.jpg/)
Pogled prema Kastvu
-
Danas je mali dio ekipe bio u Klani :greensmile
Ja sam im mahala sa Pliša :wines
A ja bijah na Židovju - ako danas rastegnemo na petak :rollin2
-
A `vako danas u šumi iznad moje kuće. Milina :kiss2
(http://img339.imageshack.us/img339/3339/klana001.jpg) (http://img339.imageshack.us/i/klana001.jpg/)
(http://img62.imageshack.us/img62/1533/zatrei1001.jpg) (http://img62.imageshack.us/i/zatrei1001.jpg/)
(http://img692.imageshack.us/img692/1087/zatrep001.jpg) (http://img692.imageshack.us/i/zatrep001.jpg/)
-
(http://img20.imageshack.us/img20/6168/studena.jpg)
-
Kad mi je loš dan pojavi se zokxy :beer2 .već dugo tražim /doduše pasivno :lol1 / ovakvu detaljnu kartu i onda puf! evo je .
Na prvi pogled mislio sam da je negdje 30-ih , ali nema još ucrtane sadašnje ceste "čez Marišćinu" koja je dovršena 1932. g. uz veliki trud Studenjaca kojima je umjesto novaca -"žurnada " plaćeno u naturi . Najviše kukuruzom pa su ju posprdno nazvali "kukuruzna cesta".
Znači karta je negdje do toga doba tj oko 1920-ih.
-
(http://img690.imageshack.us/img690/3086/klanabalila1.jpg)
(http://img16.imageshack.us/img16/8012/klanabalila2.jpg)
(http://img831.imageshack.us/img831/9200/klanabalila3.jpg)
-
(http://img20.imageshack.us/img20/6168/studena.jpg)
Može li se ovo dobiti na par sati? :fotka
-
Može. Ideš sa mnom u srijedu popodne i slikaš. :P
-
Nisi valjda mislio da sam samo ono slikao? :greensmile
(http://img651.imageshack.us/img651/9409/studena1.jpg)
-
(http://img803.imageshack.us/img803/8404/studena2.jpg)
-
(http://img13.imageshack.us/img13/3628/studena3.jpg)
-
(http://img593.imageshack.us/img593/7178/studena4.jpg)
-
(http://img255.imageshack.us/img255/3326/studena5.jpg)
-
Osnovna škola u Klani planirana je tridesetih godina prošlog stoljeća dok je tamo vladala Italija, a ovdje možete vidjeti njene originalne nacrte.
Link - http://croinfo.net/vijesti-regija/8309-osnovna-kola-u-klani-nacrti-iz-1933g.html (http://croinfo.net/vijesti-regija/8309-osnovna-kola-u-klani-nacrti-iz-1933g.html)
(http://img687.imageshack.us/img687/9222/klanakola9a.jpg)
-
Kad mi je loš dan pojavi se zokxy :beer2 .već dugo tražim /doduše pasivno :lol1 / ovakvu detaljnu kartu i onda puf! evo je .
Na prvi pogled mislio sam da je negdje 30-ih , ali nema još ucrtane sadašnje ceste "čez Marišćinu" koja je dovršena 1932. g. uz veliki trud Studenjaca kojima je umjesto novaca -"žurnada " plaćeno u naturi . Najviše kukuruzom pa su ju posprdno nazvali "kukuruzna cesta".
Znači karta je negdje do toga doba tj oko 1920-ih.
Ivo Jardas va "Kastavšćine" opišuje kako su halubajski goršćaki doma hodili preko Studeni. Ča to znači da je postojala neka druga cesta osim ove "čez Marišćinu". Je to onda ona ka gre malo spoda Studeni levo i pasuje kraj Nežnice i zihaja vanka va Klići? Mislin da je na ten pute i spomenik jer su tuda hodili va partizani.
-
Može. Ideš sa mnom u srijedu popodne i slikaš. :P
U nedostatku boljeg - može i tako. Nadao sam se da je mogu dobiti na par sati jer imam dostup do (mislim) A0 skenera. :fotka
-
Ivo Jardas va "Kastavšćine" opišuje kako su halubajski goršćaki doma hodili preko Studeni. Ča to znači da je postojala neka druga cesta osim ove "čez Marišćinu". Je to onda ona ka gre malo spoda Studeni levo i pasuje kraj Nežnice i zihaja vanka va Klići? Mislin da je na ten pute i spomenik jer su tuda hodili va partizani.
Ivo Jardas piše ,kuliko san ja mogal pročitat ,da su gorštaki šli kroz Klanu . Nigdere nisan videl da su šli kroz Studenu.
Ne , to zovu "Čez jurišin" i dobar kolski put gre do Klić.
Ova stara cesta ka i sad postoji , ma ča cesta isto kolski put , je šla nekako iz centra sela /Studenjci reku Ravan za taj del sela/ strmo do Vrha /toponim , ali već i del sela / pa nazdolu preko Antonove Prenke do "Klanjske ciste" - tamo malo prvo današnje asfaltne baze.
-
Je to onda ona ka gre malo spoda Studeni levo i pasuje kraj Nežnice i zihaja vanka va Klići? Mislin da je na ten pute i spomenik jer su tuda hodili va partizani.
:eek
Pred malo sam tražila spomenik ali u Globićima. Nisam ga našla ali dobro, sad znam da je to ta "cesta", da sam barem još produžila. :wind14
-
Joj , sorry , jazbac i Riječanka. Pobrkao sam Kiliće i Kukuljane. A zašto ? Aj bo... :skartoc
Kako ja nikad nisam živio u Studeni to moje pisanije trba primiti s velikom ogradom.
Ali to ne mijenja ništa u tvom pitanju jazbac. Ta , stara cesta je bila tamo gdje sam i opisao.
A o kojem spomeniku je riječ? Partizanski logor Zvir osnovan u prosincu 1941. i napušten u veljači 42,?
-
Niš za to milić, nego mi ne govorimo od spomenika za partizanski logor "Zvir" nego od spomenika za kega pretpostavljamo da je postavljen kao spomen na mesto od kuda su hodili va partizani, a čini mi se da je i opskrba pasevala tuda
-
A o kojem spomeniku je riječ?
Pretpostavljam da je riječ o ovom spomeniku (u linku je i točna lokacija na karti):
(http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/72399736.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/72399736)
-
:bravo Elvis. Ma to je to! Rečen ja da se ima ki ne pije! :lol1
-
Ja , sad san shvatil o kemu putu govoriš jazbac . More bit da je to to . Po ten pute san jedanput pasal kad san kot mladićac šal na ples va Sveti Matej raneh 70-eh .
Elvis pa u tebe nema čega nema . Čini mi se da nisan videl va Antifašističkeh spomeniki onaj spomenik na vrh Pogleda kade je obilježeno mesto pogibije , čini mi se dveh , partizani . Kuliko se spamećujen , ča mi je tata povedal , da su ih Nijemci prijeli kad su hranu nosili. :fotka
Nisan videl ni spomenik palen borcen na Pehine zdola školi.
Ne znan , ali skoro san siguran da ti to imaš .Ča ne da ja elvis? :bravo
-
Čini mi se da nisan videl va Antifašističkeh spomeniki onaj spomenik na vrh Pogleda kade je obilježeno mesto pogibije ...
Ne znam mislimo li na isto ali imam pitanje, kada se iz smjera Ri dođe na Pogled, odmah lijevo je u stijeni jama i ploča iznad. Zanima me je li ta jama pretražena, čula sam da je zatrpana i da nema tu ničega. :pojmanemam
Postoji li igdje priča o tom događaju? Vjerujem da ploča nije bez veze postavljena.
-
Da , Riječanka na tu jamu mislim. A ni ja se ne sjećam da sam igdje išta pročitao o njoj ili o događaju koji spopminjem. Jedino ovo što sam i napisao . :toyou
-
To je ovo:
-
Je lappino , to je ta ploča.
Usput čini mi se da je to novija ploča / reprint ili kako bi se to već reklo / jer je stara bila bijele boje ... Ali kao što sam već rekao meni nije puno za vjerovati. Vela žmeša mi je va glavine. :pojmanemam
Pa bilo bi interesantno malo istražiti i jamu i događaj koji je zabilježen na njoj. Ja ću malo pitati mog glavnog informatora pa ću se oglasiti. :computer2
-
Da , Riječanka na tu jamu mislim. A ni ja se ne sjećam da sam igdje išta pročitao o njoj ili o događaju koji spopminjem.
Jama bi treba biti ostatak položaja/tunela/skloništa kojeg su radili Nijemci 1944, odnosno "ekipa" iz TODT-a, a konkretno ruski zarobljenici. Tuneli su navodno bili s obje strane ceste ali je onaj s desne strane zatrpan prilikom proširivanje ceste za Klanu, dok je od onog s lijeve strane ostalo 2 metra (gledano u smjeru prema Klani).
Poginuli borci su navodno bili Istrijani pa su vjerovatno zato i ostali neidentificirani.
Kako mi je ta pozicija relativno blizu - naravno da je nisam još posjetio , kao ima vremena.
-
Jama bi treba biti ostatak položaja/tunela/skloništa kojeg su radili Nijemci 1944, odnosno "ekipa" iz TODT-a, a konkretno ruski zarobljenici.
Vidi vraga ! Ovo me podsjetilo na jednu moju veliku nepoznanicu. Naime , na jednom mome zemljištu u Studeni / vidiš fusher nisi jedini zemljoposjednik :lol1 / nalazi se jedna rupa umjetno iskopana . Mutno se sjećam da su moji stari pričali da su to kopali "zarobljeni Nijemci" . Moj glavni informator pojma nema o tome . Pa sad si mislim da nije i tu TODT imao prste. Hmhm, uvijek sam mislio da u kraju oko Studene baš i nema puno zanimljivosti. Očito sam bio u krivu . Kad sam imao koga pitati onda me više zanimala Opatija i Njemice , a ne TODT i Nijemci. A što sada , plakati neću ...
-
Malo sam popričao s mojim ujakom - gl. informatorom i saznao sljedeće:
1.Nešto je čuo o toj pogibiji na Pogledu. Veća grupa partizana nakon akcije na pruzi kod Permana/nije baš siguran za mjesto/ vraćala se u bazu. Odstupnicu su im presjekli Nijemci .
Neki partizani su uspjeli pobjeći , a grupu od , čini mu se , 6-7 partizana su zarobili i dvojicu odmah strijeljali na toj lokaciji / meni je tata pričao da su ta strijeljana dvojica bili skriveni u toj rupi/ , a druge negdje odveli /zarobljeništvo?/
2 Da i moja rupa u Ledinama /studenjski toponim / je kopana od strane TODT-a. Kaže da sam ja , kad sam ga pitao o tome , krivo formulirao pitanje. Ja sam , kao , pitao da li su to poslije rata radili njemački zarobljenici. :facepalm
-
2 Da i moja rupa u Ledinama /studenjski toponim / je kopana od strane TODT-a. Kaže da sam ja , kad sam ga pitao o tome , krivo formulirao pitanje. Ja sam , kao , pitao da li su to poslije rata radili njemački zarobljenici. :facepalm
Čemu je trebala služiti? Tj je li na nekom povišenom položaju ili u nekoj vrtači, ili u/nad cestu?
-
Ta rupa je u razini s okolnim zemljištem.U podnožju je jednog brdašca. Nikad nisam bio u njoj i ne znam koliko je duboko iskopana . Otvor je cca 1.5 x 1.5 možda i manji .
Loše se služim kompjuterom pa ti to ne mogu predočiti napr. pomoću Google Eartha , ali evo ti broj kat. čest. 1136/1 u kat.općini Studena pa ne sumnjam da ćeš se ti već snaći na stranicama katastar.hr
-
. :toyou
Hvala na cvijetiću milić :kiss1
Nego, što je to TODT ??
Pitat ću i ja po Klani malo za tu rupu na Pogledu..
-
Milić, mi kao veleposjednici moramo se udružit protiv ovog proletarijata! :bravo5
-
http://en.wikipedia.org/wiki/Organisation_Todt (http://en.wikipedia.org/wiki/Organisation_Todt)
-
Fusher ča se tiče ove tvoje izjave.
Milić, mi kao veleposjednici moramo se udružit protiv ovog proletarijata! :bravo5
Ti si za me mića ribica.
Viš ovo:
Da je biv niki Gromičan , ala neka mu bu ime Ivić, pa da je z frajaricu šav na vrh gore od kud se lipo vidi sa Gromišćina . Kako je bilo vruće znev je klobuk z glave i otrv čelo z facolićen. Visoko da je digniv klobuk i gledajuć na Gromišćinu rekav frajarici
- Ovo je se moje.
Ona da je neboga raširila oči aš ni mogla verovat da je cila Gromišćina njigova.
A on , nebog, da je imev samo ta klobuk.
Recimo da san ja kot i taisti Grmošćan . :lol1
Riječanka , ukratko šta se tiče TODT-a. Ne znam ni ja puno o njima , ali uglavnom poluvojna njemačka organizacija . Uzimali su starce pa i djecu u svoj sastav. Tu u okolici gradili su te utvrde
i sl. Pričao mi prijatelj ,Trsaćan , da mu je nonić radio negdje na Bregima? neki bunker pod TODT-om i da mu je kćer svaki dan nosila marendu??? Sad da li je bio kakav autobus to ni on ne zna , ali marenda je bila... (ta kćer je nona jednog vrhunskog rukometaša).
-
http://en.wikipedia.org/wiki/Organisation_Todt (http://en.wikipedia.org/wiki/Organisation_Todt)
Riječanka , ukratko šta se tiče TODT-a. Ne znam ni ja puno o njima , ali uglavnom poluvojna njemačka organizacija . Uzimali su starce pa i djecu u svoj sastav. Tu u okolici gradili su te utvrde
i sl.
Hvala :palacgore
-
Prvi put sam išao pješke do Židovja i odmah uočio nešto fortifikacijsko - ex talijanski protutenkovski zid, nisam znao da ga ima i s gornje strane ceste:
(http://static.panoramio.com/photos/large/84696431.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84696431)
(http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84696488.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84696488)
(http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84696627.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84696627)
(http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84696682.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84696682)
Na kraju zida prema Klani se nalazi ovo, pretpostavljam PT položaj - ne pokriva zid uz koji se nalazi ali (po sjećanju) gleda uz PT zid sa južne strane ceste?
(http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84696576.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84696576)
Šumski put, a koliko vidim po kamenju sa strane samo proširen put koji vodi do dvije talijanske podzemne utvrde:
(http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84696738.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84696738)
No ovaj put mi nisu one cilj nego osmatrački bunker na vrhu Židovja, no prije njega jedan poljski položaj na južnom obronku:
(http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84696814.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84696814) (http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84696881.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84696881)
I na samom vrhu bunker potpuno istog tipa kao i na vrhu Gumančkog :
(http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84696971.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84696971) (http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84697429.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84697429)(http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84697079.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84697079) (http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84697152.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84697152) (http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84697187.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84697187) (http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84697297.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84697297) (http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84697328.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84697328) (http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84697561.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84697561)
Pogled na Marišćinu:
(http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84697204.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84697204)
-
Mislim da sam ti spomenuo taj zid kad smo išli prema gornjim utvrdama...enivej.
Jesi li vidio i podzemno sklonište sa zapadne strane brda, još jedna sličnost ovog osmatračkog bunkera s onime na Gumancu...?
-
Na kraju zida prema Klani se nalazi ovo, pretpostavljam PT položaj - ne pokriva zid uz koji se nalazi ali (po sjećanju) gleda uz PT zid sa južne strane ceste?
(http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84696576.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/84696576)
Ako se dobro sjećam kad sam se ja oko toga raspitivala , -to je samo ostatak postolja za drobiti kamen. :wavey
-
Mislim da sam ti spomenuo taj zid kad smo išli prema gornjim utvrdama...enivej.
Ako se dobro sjećam taj put je vegetacija bila poprilično razvijena pa se nije vidjelo - a i puno se bolje vidi kada se ide pješke, prošao sam i prije jednom ili dvaput s autom, koji put s motorom i nisam ga primjetio :lol1
Jesi li vidio i podzemno sklonište sa zapadne strane brda, još jedna sličnost ovog osmatračkog bunkera s onime na Gumancu...?
Nisam ga vido ni na Gumancu a ni ovdje :facepalm
-
Elvis, zar se ne sjećaš onog prevrnutog traktora kod PT zida pred oko godinu dana, ja slikao? To je bilo baš tu, iznad ceste, gdje si ti slikao ovu prvu sliku PT zida ... :wavey
-
(http://img42.imageshack.us/img42/1987/pt0047.jpg)
(http://img707.imageshack.us/img707/3812/pt0048.jpg)
-
Elvis, zar se ne sjećaš onog prevrnutog traktora kod PT zida pred oko godinu dana, ja slikao? To je bilo baš tu, iznad ceste, gdje si ti slikao ovu prvu sliku PT zida ... :wavey
U to doba nisam znao za "gornji" zid pa sam mislio da se dotični nemili događaj zbio s doljnje strane ceste :fotka
(http://static.panoramio.com/photos/large/61089890.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/61089890)
-
(http://img585.imageshack.us/img585/1888/klana51.jpg)
-
Vijećnica u Klani:
(http://img835.imageshack.us/img835/597/klana5.jpg)
(http://img202.imageshack.us/img202/714/klana3.jpg)
(http://img405.imageshack.us/img405/9127/klana2.jpg)
(http://img191.imageshack.us/img191/5314/klana1.jpg)
(http://img191.imageshack.us/img191/5756/klana4.jpg)
-
Osnovna škola u Klani planirana je tridesetih godina prošlog stoljeća dok je tamo vladala Italija, a ovdje možete vidjeti njene originalne nacrte.
Link - http://croinfo.net/vijesti-regija/8309-osnovna-kola-u-klani-nacrti-iz-1933g.html (http://croinfo.net/vijesti-regija/8309-osnovna-kola-u-klani-nacrti-iz-1933g.html)
(http://img687.imageshack.us/img687/9222/klanakola9a.jpg)
Mala nadopuna tekstom iz Zbornika Klane 8, str. 195
Sama je zgrada raščlanjena s dva volumena, u većem paralelnom s cestom trebale su se naći velike svijetle učionice (u pitanju su samo četiri razreda snovne škole), a u manjem, koji se nastavljao pod pravim kutom, nalazila se - prizemlju sportska dvorana, a na katu velika terasa."
Sam raspored prostora, odvajanje učionica od sportsko - rekreativnog dijela, koji se prema potrebi može koristiti i neovisno o školi, govori o polifunkcionalnom pristupu škole kao obrazovne, odgojne ustanove čiji prostori uvijek trebali biti na raspolaganju djeci za njihove sportske aktivnosti. :wavey
-
Vijećnica u Klani:
(http://img202.imageshack.us/img202/714/klana3.jpg)
Projekt vijećnice u Klani pripisujemo Costatinu Padovaniu, autoru vijećnice u Matuljima. Svečano otvorenje nove gradske kuće u Klani dogodilo se 28. 10. 1936. godine povodom nekog od slavnih datuma iz fašističke povijesti. Osnovno je da je kod zgrada ovakve namjene trebalo istaknuti simbole fašističke ideologije, tako da je pročelje redovito I naglašeno vertikalom, tornjem koji vrlo često ničemu nije služio, ali je njegova simbolička uloga izuzetno važna. Ovakve su političke zgrade uvijek bile pune simbola i njihova je uloga potpuno jasna.
Zbornik Klane 8, str. 194.
-
kad već se spominje fašistička arhitektonika, novi zdrastveni centar pul Matuj je dal slučajno il namjerno po mane dobar primjer :greensmile
-
Dobro si to abadal :pusiti
-
Drage/i/ forumaši!
Evo da vas pitam šta mislite o ovome mome uradku. Već dugo radim na , ajmo tako reći, povijesti Studene nekako do 1980.g Zamišljeno je kao priča mene i moga djeda /koji je umro 1976.g./ Sastoji se od 40-ak priča . Jednu vam dajem na uvid kako bi je prokomentirali. Pucajte !!!
BLAGO
Va Studeni je do sedandesetih lit bilo fanj domaće živjadi ili kako bimo rekli blaga. Najveć su judi držali goveda i prasce, a biv je još kakov konj i ovčica. Držali su i po par kokoš.
Blago je bilo potribno aš je bilo pomoć va dilu, a i gnoj je rabiv. Bilo je i hrana.
Nikad, na početku stolića, je znalo bit i do 300 komadi goved. Isto tako i prasci i ovac.
Krave su bile najveć montafonske pasmine. Dobrahne su za mliko. Daju 15-ak litar mlika kiga su ženske nesle v Riku prodavat. Od tih sovdi bi kupile cukar, paštu, kafe…
Blagu bi najveć imena dali prama boji dlake. Pa je bilo Sivki, Rumi, Mori, a i Sivci, Rumeni i Moroti .
Boji gospodar je imev va štali tri, četire krave, i par voli da ma š čin drva dopejat z šume i zapejat v Riku.
A to je značilo da je okoli blaga sakrabojskiga dila. Tribalo je saki dan ga nahranit i napojit. I štalu posnažit. Po liti nakosit sena i spravit ga. Ma ki ni provav nebi verovav kuliko je dila z blagon.
Goveda su bila va štali vezana z verugami . Duž zida na visočini glav bile su jasle . Va kantunu štale je biv kuč za prasce.
Po liti se krave gnalo van na pašu . Tamo se znalo i pomust ih aš bi bile po cili dan vani. Mi bimo najveć gnali va Ravno , a drugi bi gnali na Židovje ili prama Kastavšćini. Praseta ni bilo navada gnat van z kuča kot ča to dilaju po Slavoniji.
Kravan se va zimskin štajunu dalo jist tri pute na dan napoj od posij , a zmed tiga jin još hitiš sena va jasle ili kakove zelenjave. Za tako davat, po kabav posij, moraš jako puno vode pripejat aš ni bilo vode va šternah kot danas. A i posije su skupe. Ali ča ćeš kad se blago moralo dobro hranit kako bi i ono hranilo familiju.
Nikada su se krave, kad bi se gonile, pejale baku . Zadnjiga baka va selu imeli su Banovi . Zad rata veterinari minjaju baka to će reć da umetno oplode kravu .Kad je krava ostala brija zna se po timu ča veće ne munjesa . Onda se čeka da se oteli, tako jeno devet miseci , ako ne odnese termin . Kad se krava teli okoli nje se jako pazi da ča ne gre po zlu. Vavik je niki, ki se boje razumi okoli blaga, puli a nju .
Jedanput da je niki pripejav kravu baku . I čekaj i čekaj , a bak nikako da skoči na nju. I taisti je već biv nervozan pa govori gospodaru od baka:
-Kakov ti je to bak kad neće skočit na kravu?
fanj – dosta, prilično liti - ljeti
dilu - poslu znalo -običavalo
sovdi – novaca navada - običaj
boji - bolji štajunu - sezonu
dopejat - dovesti baku - biku
zapejat - odvesti brija - noseća
sakrabojskiga - vražjeg munjesa - luduje
spravit - spremiti puli a nju – pokraj nje
verugami – lancima taisti - taj
visočini - visini
kantunu – kutu
kuč – nastamba za svinje
-Ča san ti ja kriv ča ti je krava grda! Hahaha.
Prasci se drže va posebi storenin prostoru ča zovemo kuč . Dalo bi jin se po dva-tri put jist na dan. Hrana se stavjala va korito . Posebi se za nje kuhav konpir , pesu , rava i se ča god od zelenjave. Stavilo bi se i sridic i posij va pomije.. Pred klanje davalo jin se i šrota, Znali su reć prašćari , ki bi videli kako se prasci puli nas hrane , da jidu boje nigo niki judi. Pa i reklo se da ča prascu daš va njimu i najdeš.
Vavik se prasce kupjivalo . Malo ki je kupiv prasicu , a još manje su judi držali prasice za nakot . Makari je i takovih bilo , ali jako malo. Prasci su se kupjivali najveć puti va Kastvu , ali i Jelenju , Bistrcu, Ogulinu
Konji se nisu preveć držali va selu. Judi su bili zadovojniji z voli aš su manjiga zahteva.
Govorili bi da ako vov slomi nogu prodaš ga bekaru , a od konja da ni ni te koristi . Jasno da je bilo konji , ali to je bilo više , nako , za paradu. Rado jih je držav moj brat Ivo Šestanov . Još, vako na brzinu reć, imeli su krasne konje Frankini. I Županovi su znali držat konje . Ali to je jako malo va odnosu kuliko je familij držalo vole.
Ovce se nisu baš na velo držale va Studeni. Prvo su , bar kako su stari povidali , jih držali . Meni je stari oća povidav da su Bavdini imeli dvor va Šafanji. Tamo kadi je oni dovčić . I još san čuv za nike familije ke su držale pred 100-tinjak lit ovce . Ali ča ja pametin va dvajsetin stoliću judi bi imeli po dva tri komada ovac , više onako iz jubavi prama blagu nigo za korist . I to je tako. Jedino za Vazam se znalo janjčevinu jist ki je premogav pa bi najveć za to služile. No i vunu su stare ženske koristile za preju dilat pa bi plele obojke , rukavice , šijale i još ča god od nje.
Koz ni bilo po selu . Morda je ka familija i imela kakovu , ali ja se moren spametit samo jedne ča je držala Joža Puli gradišće. I za tu kozu je vezana jedna smišna pričica . Jedini prć va okolici biv je va Klani puli Martinelićevih . I kad je jedanput Martinelić nikoga sriv va oštariji da je Joži poručiv da mu je dužna još jedan jeb . Cila oštarija da se je nasmijala aš on je misliv da mu ni zadnji naskok prča platila Joža , a ovi va oštariji su mislili ča su mislili.
Kokoše je skoro saki držav aš nisu od veliga zahteva. Dok ni bilo prometa po cisti držalo ih se po vani , a posle se ipak stavilo kakovu ograju da ne moru na cistu . Pomalo bi kvocale po dvorišću i jaja znašale . Misto kadi kokoš jaja nese zove se gnjizlo. Z jaja se
zleže pišće pa pride kokoš ka znese jaje pa z jaja pride opet pišće . I tako to gre daje. Jasno uz pomoć peteha.
Malo je pasi va Studeni bilo . Govorili su stari judi da ča ćeš to hranit kad ni koristi. Pasi da nimaju pršute hahaha. Tu i tamo bi biv kakov lovni . Nike familije su znale imet pasića . Zmišjan se da su Puhovi imeli jedniga biliga kudrastiga . Veranić su ga zvali. I Čičkini su imeli Brkota ki je znav po par dani nestat pa opet doma prit .
Lovre Frankin je biv lugar tamo trejsetih lit. Jedanput je biv pratnja nikin lovcon z Opatije ki su imeli lovne pase . Ali ti pasi da su bili debeli i siti pak nisu mogli teć za živjadi. On je videv kuliko je ur pa je rekav da će ih on strenirat da budu pravi lovni pasi , a ne da se vuku kot krepaline. I dali su mu te pase na trening . A on da ih je najprvo dobro zgladniv , a z hranu ku su mu dali lovci da je familiju hraniv . Nakon nikiga vrimena da su pasi dobili lipu liniju , dlaka da in se svitlila . Na kapulu da su skakali kako su lačni bili . Ali njihovi gospodari bili su jako zadovojni.
Mačak je bilo puno po selu. Skoro saka kuća je imela mačku aš je i miši bilo. Mačku se ni posebi ni hranilo . Ča je ulovila to bi pojila. Imena su dobivale po koloru dlake . Tako je črna bila Mora , bila Bela i tako …
Grda - ružna pesa - vrsta stočne repe
rava - stočna hrana ča god - nešto
sridic – žitnih mekinja posij - mekinja
pomije - napoj šrota – mljevenod kukuruza
bekaru - mesaru dvor – ograđeno mjesto za ovce
premogav - mogao preju - pređa
obojke - čarape šijale - šalove
prč - jarac gnjizlo - gnijezdo
peteha - pijevca krepaline – lijenčine, crkotine Hvala na komentarima unaprijed :bravo2
-
:bravo3 :bravo3 :bravo3
-
Super Milić :bravo
-
Vrlo vrijedan povijesni i jezični prikaz Studene koje više nema. Zaista izvanredno i nadam se da ćeš i ostale priče malo po malo ovdje objavljivati! :bravo2 :bravo
-
Jako mi je drago da vam se to sviđa. Bilo me strah da ćete me popljuvati jer ja baš nisam zadovoljan ritmom teksta. Morao bi biti puno tečniji - "koda vodu piješ" kako bi moji Studenjci rekli.
Ali osnovno je da , kako zokxy kaže : " povijesni i jezični prikaz Studene koje više nema" ostane zabilježen makar ovako , pomalo nespretno.
A da samo znate kako mi je teško pisati. Jer treba sve podatke provjeriti , a ja ih baš ne znam. Ni jezika se već ne sjećam . Ali znam tko zna.
A o henduku , špranjgama , vinti... neću ni govoriti. :facepalm Boli glava.
Jasno da ću vam pomalo davati odlomke na uvid.
I molio bih savjete kako te pričice oblikovati.
Ja sam zamislio ovako kao ova priča s rječnikom i jednom slikom vezanom za tu temu.Tako 3-4 stranice po priči.
Hvala na hvali :grouphug2
-
Najbolje da otvorimo novu temu sa naslovom: Miliceve price o Studeni ...
Komentare na price stavimo u ovu temu, a same price bit ce posebno. Slazete li se? Tako se nece izgubiti u masi teksta kojeg vec sada imamo. :wavey
-
Naravno da bi bilo dobro da je zema posebna jer je prevrijedna da se izgubi u masi. Ne znam koliko ste upoznati da je prošle godine izašla knjiiga autora Franje Matetića "Breme i počivalo" koja na gotovo identičan način obrađuje etnografsku građu naše okolice. Meni kao etnografu amateru je ovo vrlo zanimljivo jer u ovim pričama nalazim sličnosti, ali i razlike među pojedinim mjestima našeg kraja. Sličnosti su uvjetovane življenjem u istom prostoru i pod istim gospodarima (do poslije 1. svj. rata), dok su različitosti posljedica različitog "porijekla" i mikro klimatskih uvjeta te samog terena na kojem se život odvija. Tako su npr. stanovnici Malog i Velog Brguda etnički sasvim različitog porijekla itd. , a što je posljedica velikih migracija u srednjem vijeku. Studenjci su se, kako nam vrijedni Milić piše, orijentirali na volove, dok su na Zvonećoj prevladavale krave. Razlog tojme su Zvonejske njivi (zaštićeni spomenik kulture) koje su relativno male i na strmom terenu te su volovi tu beskorisni. Nadalje, na Zvonećoj je jedna od vrlo važnih djelatnosti bila proizvodnja vina dok u Studeni, mislim, to nije bio slučaj. Zvonećani su oskudijevali sa žitom dok su ga Studenjci imali dovoljno itd. itd.
Zbog svega navedenog jedva čekam nastavke u koje ću se, vrlo rado, uključiti sa usporedbama.
-
jako interesantno, jedan drugi svet od onega kega znan, a skoro pod balkonon! :301
i jeno pitanje okole mačak...kako se gore zovu sivi, rekli bi pepeljasti mački?pul nas se takovi zovu Pušo, Pušić.
-
i jeno pitanje okole mačak...kako se gore zovu sivi, rekli bi pepeljasti mački?pul nas se takovi zovu Pušo, Pušić.
Moreš ga zvat kako ćeš jer ti ionako neće doć :lol1 :lol3
-
i jeno pitanje okole mačak...kako se gore zovu sivi, rekli bi pepeljasti mački?pul nas se takovi zovu Pušo, Pušić.
fusher, iskreno, ne znan al ću pitat. Me par da bi moglo bit Sivac, aš ako je vol bil te boje tako su ga zvali.
Ali "njihov" odnos prema živini je čudan. Moj ujac ima mačka , krasnega, rošastega. I pitan ja da kako se zove. Mačak odgovori on. To mu je ime.
Kad govoriš Pušić nasmel san se aš moje po maminoj linije zovu Puhovi , a mlade - Pušići. :lol1
Tako san i ja va jednoj faze živjenja bil Pušić.
-
i jeno pitanje okole mačak...kako se gore zovu sivi, rekli bi pepeljasti mački?pul nas se takovi zovu Pušo, Pušić.
fusher, iskreno, ne znan al ću pitat. Me par da bi moglo bit Sivac, aš ako je vol bil te boje tako su ga zvali.
Ali "njihov" odnos prema živini je čudan. Moj ujac ima mačka , krasnega, rošastega. I pitan ja da kako se zove. Mačak odgovori on. To mu je ime.
Kad govoriš Pušić nasmel san se aš moje po maminoj linije zovu Puhovi , a mlade - Pušići. :lol1
Tako san i ja va jednoj faze živjenja bil Pušić.
Pusti ča si bil :coolwink, A ča si sad ? :lol1
-
O i ilirija je počakavil.
Znaš ča san sad: PUŠI(O)NA ! :lol1
-
Dragi etnolozi petak je - dan za novi članak. Ime je strašno , prijatelji životinja će dobiti ospice , ali tako je to bilo.
KLANJE PRASCA
Više, manje saka familija je imela jeniga ili dva prasca tako da je, bar va doba klanja, mesa bilo .
Klalo se pred Božić, a niki su klali i za, kako su ga po Kastavšćini zvali, prašći pondijak. To je pondijak pred Pusnu nediju.
Na dan klanja po selu bi se zarana čulo cvilenje prasci ke su klali. To je dilav najveć puti Jure Antišov. Pomagala mu je grupa judi ki bi prasca zvukli z kuča i držali dok ga koje. Nakon Drugiga rata nastaviv je prasce klat Juretov sin Tone. I još niki su klali kot ča su Pikovićevi Dolfo i sin mu Milan pa Janko Puž…
Kad bi va jedni kući zaklali, judi, na čelu z bekaron, bi šli va drugu. Tu bi sopeta zaklali i šli daje. Va jenimu danu su znali ubit i po pet, šest prasci.
No, hvala bogu, va saki kući bi čagod popili. Tako su va zadnjii kući bili fanjski nakramani.
Jedanput san i jast pomagav držat prasca dok su ga klali. Već smo puno popili, a niki i preveć. Kad su prasca zvukli z kuča skočili smo na njiga i prijeli ga. Jedan za prednje noge, drugi za rep, treti za trubac, četrti za zadnje noge. Kad ja najedanput oćutin da me niki prijev za nogu. I stišće i stišće. Jedan od nas je biv tuliko pijan da je misliv da je moja noga prašća. Ali smo se, kašnje, smijali timu.
Dok se prasca klalo niki je morav držat kakov lonac za krv ku se smiron mišalo da se ne skruti.
Prasca se onda dobro opalilo slamu da mu zgori dlaka. Znamu mu se parki pa ga ofure z vrilu vodu i obriju z oštrimi noži . Niki ga digne vajer na nikakovimi nosači pa ga razpolove, a niki to store na kakovimu stolu.
dilav – r adio
sopeta – opet
jenimu- jednome
čagod – štogod
fanjski – dosta
nakramani – žargon – pijani
jast – ja
kuča- svinjca
prijeli – uhvatili
trubac – svinjska njuška
prijev – uhvatio
smiron – neprestano
parki – rožnate izrasline na nogama svinja
vajer – u zrak
nikakovimi – nekakvome
kakovimu - kakvome
So to dilo prate dičina pa jin bekar sakimu odriže komadić mesa. To zovu pečenja. Dičina meso, veselo tekuć, nesu doma speć.
Prasac se razkomada tako da pridu pršuti, lopatice, pancete, zarebrnik, rebra …
Ta dan se, za se ki su pomagali va klanju, skuhaju jetra onako na kiselo z palentu. Veselo je za vrume južine. Judi su zadovojni da maju mesa.
Od krvi se store olita. Nigdi san pročitav da ov kraj pa prama Trstu jedini dila slatka olita. Drugdi dilaju krvavice.
Druge dane se topi špeh za mast, a i ocvirki nisu za ća hitit, i nadivaju konbasice.
Veći komadi mesa, ko se misli sušit, se stavi va čabar va sov i pod pezu. Tamo se drži niko vrime. Onda ga se zname i podimi pa se stavja sušit. Ako je vrime mrzlo i burno to mesu odgovara, ali ako je južno i ni mrzline onda je vrag.
so - svo
sakimu - svakome
tekuć - trčeći
nesu - nose
lopatice – plećka
zarebrnik – sv. kare
ta – taj
olita – punjena sv. crijeva
dila – rad
ocvirki – čvarci
nadivaju – nadjevaju
čabar – velika drvena posuda
sov - sol
pezu - teret
zname - izvadi
mrzlo - hladno
Vi sad čitajte, a ja idem spati . Sutra vidim reakcije .
Laku noć!
-
Možda bi zarez ipak trebal na drugo mjesto :lol1 :lol2 :lol3
Kad bi va jedni kući zaklali judi, na čelu z bekaron,
Ukoliko zbilja nisu u jednoj kuće zaklali ljude, zarez bi trebao jednu riječ prije:
Kad bi va jedni kući zaklali, judi na čelu z bekaron, :help1
-
Elvis u pravu si. Znaš jučer sam to primjetio i dvoumio se oko toga pa sam na kraju zaboravio.
Trebalo bi ovako:
Kad bi va jedni kući zaklali, judi, na čelu z bekaron, ...
Znači trebaju dva zareza. :pop
-
Ispravljeno na obje teme. Milic, ovdje mozes slobodno i sam ispraviti tekst, a u temi Miliceve price o Studeni cemo mi moderatori ubacivati price redom kako ih objavljujes, da su sve na istom mjestu. Slobodno predlozi drugi naziv teme, mozda u dijalektu?
:wavey
-
- Fusher nisan pozabil pitat za sivega mačka. Al san pozabil napisat :facepalm . Moj ujac ni baš znal, al da bi mogal bit Suro ili Suri, al i Sivac kot ča san napisal. Ma rekal san da oni to blago i ne doživjevaju. Mačke nimaju pancete i pršuti :lol1
- Zokxy sve sam razumio šta si napisao i slažem se da bi trebalo dati neko ime člancima. Odmah mi je došlo na pamet slijedeće:
FILETIRANJE STUDENE. Evo i zašto:
FILE-TIRA-NJE/mce i Talijane iz/ STUDENE.
Ime moga djeda bilo je Filip/File/ i o njegovim sjećanjima, kao, pričam. U II. sv. ratu imao je istaknutu ulogu u NOP tj. tjeranju Talijana i Njemaca.
Ali sam brzo odustao od zamisli jer daje smješkastu konotaciju kojoj nije mjesto u budućim pričicama /II. sv. rat!!!/
Zato neka, za sada, ostanu Milićeve priče o Studeni.
-
Evo još jedne pričice:
VODA
Glej, voda je nikad bila strašan problem. Danas mamo šterne, a čujen da će i vodovod brzo storit. Saka familija je puno vode trošila. Ni se tuliko trošilo na jude. Malo vode popiješ i još malo rabi za skuhat i oprat sebe i robu. I to je to. Ali blago! Blago popije jako puno vode. Vaja dvajset litar sako govedo. A to je tribalo osigurat. Pa kad je bila suša!
Na sriću, se okoli sela, pa i va selu, je bilo dosti vode ka je ritko prisušivala. Blago bi se zagnalo van z štale « na vodu « tako da mu nisi morav vodu nest.
Va selu je bila jena vela kaluža, blizu današnje šterne Na vrbi. Malo daje sela bilo je još vode va Šišću, Za Zvaneć vrt, va Boški a i drugdi. Na sih tih misti se blago napajalo. Kad su Talijani prišli zauzeli su i ta mista kraj sela kadi se blago napajalo tako da je počelo falit vode za blago.
Prvo su judi vodu za pit zimali iz kalići ki su bili na mistih kadi su sad šterne storene. Još je bilo i drugih kalići ki su se zatrli aš je posle bilo dosta vode i iz šterni.
Sa ta voda je bila dobra za pit. Ali najslaja je bila ona z Brižin. Mnogi umirući je poželiv gut te vode pa su, najveć, dičina morala poć na fatapoštu po nju.
Nigdi trejsetih, ne moren se zmislit jušto lita, država je počela obnavljat po selu šterne. Tako je popravna šterna Na vrbi. Mi smo ju zvali Studenčić. Onda je obnovjena i puli Lazarove kuće. I šterna puli Kranjčić je urejena. Kašnje, pred sam rat, storena je još i šterna Na vrhu puli Klanjičinu kuću. Se te šterne su se punile z «živu vodu», osim ove zadnje storene puli Klanjičinih, va ku je voda tekla z krova.
Nike premožnije familije su imele svoju šternu. Ovako brzo, moren se spametit da su Butigeri, Puhovi, Kranjčićevi – Nadini, Frankini i Bregarovi – Bačvarić imeli šterne.
Bila je i šterna pred Brcankinu kuću. Tu je storeno i korito za blago napajat. Prik pumpe se je voda zlivala va korito. Posle rata još se dugo tamo blago napajalo
Voda se iz šterne zajemala z čistin sićon. Na ruči od sića je biv vezan špag pa biš sić spustiv do vode. Zvukav biš sić z vodu i zliv ga va brentu. Kad bi se brenta napunila zanesla se doma na plašćenki aš su to obično dilale ženske. Va brentu je stalo, tako, dvajsetak litar vode. Voda bi se pustila va brenti ili prelila va kakov napošan sić. Stavilo ju se na posebno misto na kakov stolić, obično va sali, i pokrilo z pokrovon. Puli nje bi biv lončić z kin se zajemala za pit i druge potribe. Vruće vode je vavik bilo par litar iz kotla va špargetu pa si se mogav i oprat.
Kad je bila suša presušile bi šterne pa bi se po noći storiv red za vodu. Ki bi prišav na red spustiv se va šternu po lojtrah i pomalo je zajemav vodu z kakovin manjin lončićen kako je zvirala. I dičinu smo znali po špagu spušćivat da to dilaju. Nikad, va vrime suše, se šlo po vodu i daje. Tako je jedan kalić biv i va Ponikvah. Iz takovih, malo dajih, mist voda se nesla va vedrenicah. To ti je jedna drivena bačvica. Ženske su je nesle na hrtu vezanu z plašćenku.
No, tako je to z vodu bilo. Sad, kad bu prišav vodovod, zatrt će se i šterne tako da judi neće ni znat kakoviga potekovanja smo imeli za vodu.
nikad-nekada ; rabi-treba ; blago-stoka ; vaja-valjda ; zagnalo-stjeralo ; kalići-izvorići vode ; zatrli-uništili ; najslaja-najslađa ; gut-gutljaj ; fatapoštu-samo zato ; jušto-točno ; urejena-uređena ; kašnje-kasnije ; storena-napravljena ; premožnije-imućnije ; spametit-sjetiti ;
sićon-kantom za vodu ; brentu-veću limenu posudu za vodu ; plašćenki-posebno pletenoj traki ; napošan-prikladan ; zajemale-zahvaćale ; vedrenicah- manjim plosnatim bačvicama ; potekovanja-stalnog trčanja
P.S.
Vodovod je u Studenu došao osamdesetih što za ovu priču nije bitno.
-
Što više vrijeme odmiče, ovakve štorije sve su nevjerojatnije. Ima svojih draži, ma neka meni mog modernog doba :greensmile
:bravo Odlično Milić!
-
U mom tekstu se spominje i ova šterna Na vrbi odnosno Studenčić kako je mi zovemo. Fotografija je zokxyjeva
(http://img843.imageshack.us/img843/5163/ternastudena.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/843/ternastudena.jpg/)
koja u ovoj verziji nema veze s vezom. Takva šterna "ljepotica " naprosto ne odgovara Studeni. Fuj tko ju je izmislio i napravio.
Prije bi odgovarala ova , sad zapuštena Na vrhu puli Klanjičinu kuću koja se isto spominje u tekstu
(http://img13.imageshack.us/img13/2148/fotografija0030i.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/13/fotografija0030i.jpg/)
-
Takva šterna "ljepotica " naprosto ne odgovara Studeni. Fuj tko ju je izmislio i napravio.
A tko ju je napravio i što znači ovaj znak na njoj? :pojmanemam
-
Takva šterna "ljepotica " naprosto ne odgovara Studeni. Fuj tko ju je izmislio i napravio.
A tko ju je napravio i što znači ovaj znak na njoj? :pojmanemam
Ma ne da mi se ni pisati o tom ruglu. Obnovljena je , valjda , krajem devedesetih. Općina, valjda u dogovoru s nekim, napravila je " lipu staru šternu ka zgleda kot nova." Pa još ova nadgradnja . :facepalm
A o tim inicijalima smo raspravljali kad je objavljena ova fotka u temi Šterne...Uglavnom ne zna se šta predstavljaju, ali vjerojatno je majstor stavio svoje inicijale. Neću da čujem za nju. Brrr.
-
Priče idu dalje...
Muzika, ples i kantanje
Ča se tiče muzike, plesa i kantanja vavik se je neč kantivalo i soplo. Još se zmišjan kako su na Snižnici plesali dok je na mih sopav Jure Škohov. Ne znaš kadi je Snižnica?
Ma to ti je jedna njivica va Blatnin klancu. Ni bilo niš zacementirano. Ma kaakov vražji tarac? Na goli zemji se plesalo. Jure je sopav, a pari su se vrtili kot preslice.
Judi su kantali po starinsku. Na tanko i debelo. Ne spametin se da je ki sopav na sopile.
Jedino na mih, kot ča san već rekav, je Jure sopav do pred rat.
Kad su niki mladići dilali va Francuski 1930-ih prišla je i prva armonika va selo. Kad su se vrnili niki ju je prnesav. Čini mi se da je to biv Ive Šinčev. Ja, to ti je bila triještinka.
Onda su počeli i plesi z armoniku. Najprvo se zmišjan Iveta Banašeriniga – Stričina su ga prozvali, ki je sopav na triještinku. Prvi plesi z armoniku su bili puli Mikele ka je držala oštariju va Buzgoći kući. Kašnje se plesalo i puli Jamkoćih kad je on otprv oštariju.
Ples je vodiv jedan mladić ki je biv feštar. On je govoriv sopcu ča će sost i za koga. Prama dogovoru već su mogli i na mote se razumit. Tako, kad bi feštar digniv samo palac to bi sopcu značilo, na primer, sad sopi vajcer, dva prsta pojku, tri šetepaše …
Ako biš feštaru dav niki solad, a ki i ni biv mići, onda bi on zapovidav da je to samo ples za tebe i tvoju tancuricu. I ne daj bog da bi ki onda šav plesat kad je biv ples «na samo». Mnoge barufe su se dogodile aš niki je za dešpet tev plesat baš tada.
Meni je najdraže bilo plesat šetepaše. Čekaj, kako gre ono :
« Kad san hodiv u školu
Učio san računi
Edan, dva, tri, štiri
To su naši računi…»
Dečki su šli na ples i po Gromišćini. Tako su plesali puli Kukujani, va Zoretići , Trnovici. Čez Jurišin bi pasali do tamo i nazad. Tamo je naš Ive upoznav Vlatkota Krušvića ki je, kot mladić, prvi put prišav sost z oću va Studeno kad se ženiv Jože Kanjeričin za Katetu Puhovu. Biv je lipo obučen va nike šport brageše od pepito matrijala. Posle je još mnogin paron sopav na piru. Ne samo po selu nigo i po Gromišćini i Kastavšćini.
Za vrime rata ni se baš plesalo ni kantalo.
Kad je finiv rat najveć je sopav Jože Bavdin, a kašnje su prišli mlaji sopci med kimi je biv i njigov sin Jože.
Va Domu su počeli vadit se sost dečki Čičkini : Mile, Vojmir i Jože i š njimi Ive Šebeć i Jože Puhov. Učiv ih je Frane Franesić. Lipo i brzo su se navadili tako da su počeli sost najprvo va našin Domu, a kašnje i po okolnimi misti. Ive Šebeć i Vojmir su sopli armonike, ke već nisu bile triještinke, Mile saksafon, a Jože trumbetu. Puh je sopav na bajs. Tako da je to biv već pravi, moderni sastav. Ča su sopli pitaš? Sopli su ono ča se onda soplo po Kastavšćini, Gromišćini i okoli. Neč bi niki čuv na kakovin plesu, radiju ili drugdi pa bi to nikako zapisav. Vadili bi se dok nebi navadili. Kašnje su prišle i pjoče pa bi po sluhu vadili.
Ma kako su se dečki poženili tako se i sastav raspav. Još kadikad bi zasopli morda na kakovin dočeku noviga lita ili za kakov Prvi maj. Ma baš ih je bilo lipo čut.
Najaktivnij je ostav Ive Šebeć ki je armoniku još dugo rastezav na zadovojstvo sih ki su volili zaplesat. Š njin su na bubanj nabijali Ive Vlašeć i Vlatko Škajanov.
Skoro san pozabiv reć da su krajen trejsetih va Studeni bili storili tamburaški sastav kiga je vodiv učitej Lojzić Rubeša. Ma dok su oni učili sost na tambure prišav je i rat tako da nisu mogli pokazat kuliko su i ča naučili. Imeli su se tambure ke su tribale i ne znan ki jih je plativ ni kamo su finile. Ali čini mi se da je i po drugih seli bilo tako. Kot niko bujenje nacionalne svesti. Tobože mi Hrvati mamo svoj štrument. A to je tambura.
A pozabili su da mamo i mih i sopile. Vaja to nisu bili nacionalni štrumenti.
Kantivalo-pjevušilo ; soplo-sviralo ; vrtili-okretali ; feštar-voditeljplesa ; mote-znakove ; vajcer-valcer ; pojka-polka ; šetepaše-sette passi ; tancuricu-plesačicu ; barufe-tučnjave ; čez-kroz ; vadit-učiti ; bujenje-buđenje ;vaja-valjda;
-
Ta rupa je u razini s okolnim zemljištem.U podnožju je jednog brdašca. Nikad nisam bio u njoj i ne znam koliko je duboko iskopana . Otvor je cca 1.5 x 1.5 možda i manji .
Loše se služim kompjuterom pa ti to ne mogu predočiti napr. pomoću Google Eartha , ali evo ti broj kat. čest. 1136/1 u kat.općini Studena pa ne sumnjam da ćeš se ti već snaći na stranicama katastar.hr
Elvis u međuvremenu sam naučio nešto :bravo4 pa evo da ti pokušam prikazati gdje je to.
Dakle od spomenika palim borcima NOB-e pratiš tanku crvenu liniju i dođeš do Ledina. Tu gdje je ova, kao, elipsa je ta rupa. Ako slučajno prolaziš blizu možeš to pofotkati. Može se i autom :wind14 do tamo ako nije mokro Jasno i drugi ako se zateknu tamo blizu mogu to fotkati.
Udaljenost je cca 500 m.
(http://img825.imageshack.us/img825/4815/putodspomenikaustudenid.png) (http://imageshack.us/photo/my-images/825/putodspomenikaustudenid.png/)
Uploaded with ImageShack.us (http://imageshack.us)
-
Ala zokxy zalipi i ovu :
ČA SE JILO?
Ča se jilo pitaš? Jilo se ono ča se imelo. Ako se imelo. Kako je familija imela puno dice moralo se sakrabojsko pazit ča i kuliko se kuha. Mnogi su kruh, a i drugu hranu, držali pod kjučen. Da dica, ka su vavik lačna, nebi pojila preveć pa da se brzo ostane prez hrane. Ne reče se bez vraga da je na mladimu čoviku i stomanja lačna.
Pravi gospodar bi imev jedniga ili dva prašćića tako da bi bilo po zimi malo friškiga mesa. Onda bi se počelo jist dimjeno meso kot kobasice i pancete. Za Vazam bi se jile lopatice i zarebrnik. Pršuti bi se čuvali ako se mislilo ča dilat za majstre. Ili , kot ča su niki dilali, bi ih se prodalo oštaron pa bi se z timi sovdi moglo kupit nove miće prašćiće.
Jasno, bilo je konpira i fažola za po zimi. Skisalo bi se zeja i repe pa je bilo ča kuhat. Meso goveje se ritko kuhalo. Obično bi se po nediji skuhav gulaš ili kako se onda reklo tenfanje. Kad je bilo govedine na pijatu znav si da je blagdan.
Osnovna hrana je bila to malo prašćevine , konpir , fažov i kiselo zeje i repa. I onda se to kuhalo va sin mogućin kombinacijami. Kupilo bi se i malo pašte i oriži pa bimo jili : paštu i fažov, konpir i fažov, repa i fažov, zeje i fažov, fažov na padelu, oriži na mliku , pečen konpir…I, da ne pozabin, ni , vaja, bilo dana da se ni kuhala palenta konpirica. Z sačin smo ju jili. Kuhala se i palenta samena kako smo ju zvali. Va nju se ne diva konpir.
Kruha se isto dosta pojilo. Peklo ga se doma obično jedanput na šetemanu. Ali mnogi su ga kupovali va butigi.
Saki dan bi se našlo puli kokoš i kakovo jaje pa se i z tin moglo računat.
Za večeru se jilo neč lagje kot kaša i mliko ili pak oriži na mliku aš je bilo i mlika.
No za pravo reć, osim va nikih grdih vrimeni, ni bilo glada ako je čovik mogav dilat.
Jedan , vako reć , običan dan bi se jutro jilo bilo kafe i nadrobjen kruh. Za ručnju bi se spravilo kakovo jaje al ča slično. Južinalo bi se recimo pašta i fažov z kakovin suhin meson. Za miću južinu bi se pojilo ako ča ostane od južine ili komad palente i špeha. Za večeru bi se skuhala kaša i mliko.
Jasno, ovisilo je o dobu va litu i prama njimu se imelo i namirnice za kuhat. Onda ti ni , sinko moj , bilo frižideri ni zamrzivači pak da si to lipo mogav bez većih problemi očuvat da se ne pokvari. Jedini način za očuvat je bilo sojenje i sušenje. Tako bi se prašćevina nakon klanja posolila i osušila.
Zeje se kisalo va čabru tako da bi se kisalo i glavice i naribano. Va drugimu čabru bi se stavilo kisat repu.
Ja san voliv najveć ono ča se danas ne ji saki dan - polevaču. Vidin da ne znaš ča je to . Gromičan bi rekav da voli nju i njeju. Ja , ja smij se ti, ali to je jušto tako. On voli palentu i juhu od palente. To ti je polevača. Za polevaču ti rabi gromiškiga sira, malo suhiga mesa i konpir i muka za konpiricu skuhat.
Skuha se konpir i va to se strese malo muke. Kad prokuha odlije se malo te juhe i stavi na stran, a z onin ča je ostalo stori se konpirica, Kad je konpirica skuhana ofriga se suho meso. Sad da li će to bit kobasice, zarebrnik ili pak panceta ni tuliko važno. Va pijat se stavi komad konpirice polije se z onu juhu, pridoda se ofrigano meso i nariba se sira. Ma to ti je za prste polizat. I još žmuj vina črniga popit …
Va selu se ni dilalo sira osim ako se ni imelo kamo mliko prodat. Ali to je bilo ritko. Tako da smo sir kupovali od Gromičani.
Magari smo va šumi ni se baš puno divjadi jilo. Jedno ča su se šume čuvale od krivolova, a , kot drugo, i ni baš bilo oružja za blago ubijat.
Neč se nabralo va sezoni i gub pa se i z tin pripomoglo prehrani. Najveć su se pobirale, mi ih zovemo prave gube, a to su ti, vrganji i žute ke se po hrvacki zovu lisičice. Još ki i ki bi pobirav nike druge gube, ali samo one za ke je stoposto sigur da jih pozna. Ja još poznan kukmake. Zato ja ne pametin da se je ki z sela kad potrovav z gubami. Puno gub se neslo i prodat na placu.
Još su dica i ženske pobirale jagode, borovice i frambob. Neč bimo pozobali, a drugo bi se neslo prodat ili v Riku ili pak v Opatiju na placu. Saki dinar al lira su dobro prišli.
Voće ili žir, kako su ga stari zvali, se jilo samo ono ča je zraslo doma. Ni ga se kupovalo. Najveć je bilo jabuk, frušak, murav, češap i malo črišanj. Nigdi pedesetih me je jena parona v Riki, dok san mev pod njeju poneštru, pitala da ću li bananu. Odgovoriv san ji da neću aš nis znav ča je to. A rado bin biv pojiv bananu, .sad kad znan kako je dobra. Ruže nisu rasle va Studeni, osim fragule ku smo i mi imeli pred kuću.
Ča se tiče slašćic kot ča su kolači tiga se jilo samo za pir i blagdane kot ča su Božić i Vazam. Skoro san pozabiv da su za pusne dane ženske znale dilat štrukje. I to kuhane , a ne pečene. Tako da je i to bila jedna navada va našin selu. Ki je te štrukje prnesav i kada ne znan. Ali judi su sakuda dilali pa je ki probav nigdi va Hrvatskimu i zapametiv kako se dila pa doma prnesav.
Danas, vidin, se više judi ma frižidere i zamrzivače pa je lagje hranu očuvat. Ali z tin se i nike stvari promine. Pa po litu jiš kiselu repu, a po zimi sladoled. Ja mislin da to ni dobro.
sakrabojsko-vražje ; vavik-uvijek ; preveć-previše ; prez-bez ; stomanja-košulja ; lačna-gladna ; friškiga-svježega ; lopatice.plećke ; zarebrnik-kare ; dilat-raditi ; majstre-majstore ; oštaron-gostioničarima ; sovdi-novcima ; zeja-kupusa ; oriži-riže ; kaša-jelo od kukuruznog brašna ; ručnju-marendu ; spravilo-pripremilo ; južinalo-ručalo ; jušto-baš ; muka-kukuruzno brašno ; žmuj-čašu ; divjad-divljač ; gub-gljiva ; kukmake-livadske pečurke ; frambob-maline ; prišli-došli ; frušak-krušaka ; murav-murvi ; češap-šljiva ; črišanj-trešanja ; parona-gazdarica ; mev-meo ; njeju-njezinom ; poneštru-prozorom ; ruže-loza ; slašćic-slastica ; pr(i)nesav-donio ; sakuda-svugdje ; Hrvatsko-zvali su područje, negdje, od Ogulina pa sjevernije ; zapametiv-zapamtio.
Ovo bi trebala biti palenta ka se kuha va pinjati
(http://img51.imageshack.us/img51/1405/palenta.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/51/palenta.jpg/)
-
Mic po mic eto nas ponovo pred kulturno -znanstvenim skupom XX. Dani dr. Matka Laginje :D
Ovu subotu, u 16h, Vijećnica Općine Klana
Prilažem pozivnicu da vidite teme
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/2_zps8c449335.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/42_zpsf5231912.jpg)
:wavey
-
Baš ti hvala Riječanka na informaciji. Nadam se da stižem :palacgore :wavey
-
Super. Vidimo se :wavey
-
... Iščekujemo željno slijedeću Milićevu priču iz Studene ...
-
NJIVE I ORUĐE ZA OBDILIVAT ZEMJU
Mi, hvala bogu, mamo dosti zemje za obdilivat. Nismo, kot Kastavci, morali za saku lešicu nanašat zemju. Naše poje je velo i nikada je bilo so obdilano, a ne kot danas zapušćeno. Najveć smo sadili konpir, frmentu , zeje , fažov , repu … I za blago bi se posjalo pese, rave i još kakove zelenjave. Posjalo bi se i šenicu, zob i ječmik. Zrna ječmika su se pekla i mlila pa se kuhalo kafe od tiga. Kad bi se va sedmin misecu pokosilo šenicu ili zob ostalo bi strnišće. Preoralo bi ga se pa bi se tu posadila repa ka je bila jako dobra za kisat.
Zemja se parićivala tako da bi se nigdi va tretimu , četrtimu misecu zorala . Najprvo bi se rashitav gnoj ki se prvo pripejav va koši na njivu. Nakon tiga bi se oralo z plugon kiga bi vukav par voli .Tako zoranu zemju bi se poravnalo z želiznimi grabjicami da zemja bude čin ravnija. Kad se zore njivu tribalo je storit i jamnik kiga se stori z posebnin vogon aš je to meja med dvi njive . Med njivami su još naši stari stavili kamike ki su senjivali meju .
Puli nas ni bila navada orat na jesen osim ledin . Njih bi se zoralo malo pliće , ali tako da trava ostane pod zemju kako bi do drugiga oranja, na proliće, zgnjilila . Korona ka ostaje za oranjen se razbija z matiku tako da ne ostanu vele grude zemje.
Kad bi njiva bila tako parićana šlo bi se sadit konpir. Najprvo je niki muški z picalon dilav škuje tako na približno pov metra. Va te škuje bi se staviv konpir ili komad konpira, ako je biv debji, na kimu je moralo bit klic. Zmed konpira bi se napicale manje škujice va ke bi se posadilo frmentu. Kad je to se posajeno z matiku bi se zagrnilo.
Sad , kad su traktori va selu lagje se konpir sadi . Me par da je prvi traktor kupiv Jože Puhov 1972. lita. Sadi se tako da z traktoron store rede i va nje se stavi konpir na jedno dvajsetak centometri razmaka . Onda se nagrne z matiku zemju na konpir.
Kad konpir malo poodrase oplije se. To se dila tako da se z ruku poskube plivel i malo z rožići ili matičicu prorahja zemja. Potla jedno misec dan, kad nati postanu jačje, konpir se nagrne tako da se z matičicu z sih strane nahita zemja na dno konpirove nati. Mora ga se i očuvat od bolesti, a i od konpirovih zlatic, kih ni bilo prvo . Prišle su knan kad su nan Merikani slali pomoć nakon Drugiga rata. Nikad ih se z ruku pobiralo i ubijalo. Potla se, tamo nigdi od šezdesetih, koristiv prah za očuvat konpir od zlatic.
Konpir se počne kopat kad mu nat posuši, a to je nigdi početkon devetiga miseca. Oni ki ga kopa to dila z vilami ili motiku i mora pazit da ga ne ošteti .
Danas se konpir i kopa z traktoron pa je i to velo olakšanje va dilu .
Kad je skopan konpir se zapeja doma i stavi na kup pa ga se ki drugi dan prebere . Na jedan kraj se stavi najdebji kiga se ji. Oni sridnji, kih je tako petnajščak va kilu, i ma dobra oka se pusti za sime. Najtanji se kuha praseton pa ga zato i zovemo «prašći konpir».
Osim konpira i fažov nan je jako važan za prehranit se. Jako rado ga jimo. Ćeš z paštu, ćeš samiga - «na padelu « kako mi rečemo ili pak na salatu.
Maš oniga ča se povija okoli kolca kad raste kiga zovemo kolarac . Mamo i drugu vrst ku zovemo niski fažov. Sad, sakiga je još puno sorat. Niki fažov je naredan za mušnice aš kako jih pobiraš tako nove zrastu. Jast mušnice kuhane jako volin na salatu , onako z česnon.
Fažov se pobere kad mu se mušnice počnu sušit. Nese ga se doma i stavi puli kuću na tnalo sušit do kraja. Onda ga se omuli i pospravi va platnene vrićice. Kašnje se na vetru očisti od komadići mušnic ke su dospele va vrićice. To zovemo da se fažov opalje . Dila se tako da se, kad je malo burno vrime, va najke stavi par kiv fažova. Hita ga se vajer, ali tako da fažov nazad pada va najke, a te osušene komadiće mušnic vetar otpuhne. .
Zeje i repa su hrana prez ke se ne more ni zamislit zima. Kiselo zeje ili pak repa, z fažolon su malo manje nigo saki dan na stolu. Pa još palenta konpirica. Ma mrtav bi to jiv. Ja ali do stola je fanj dila.
Za zeja imet moralo se posjat sime najkašnje do Veliga petka. To se dilalo na posebno parićani lišici ku smo zvali kapužnjak. Kad kapuz poodrase tako na jedno pedaj višine se ga posadi na prvo parićanimu dilu njive kiga zovemo zevnik . Zevnik se prvo tiga još jedanput nagnoji i zore. Kapuz se posadi na razmak od pov metra . Pazi, mi sadnicu zovemo kapuz, a glavicu zeje.
Kad malo narase se oplije, a kašnje i nagrne. Kad zeju postanu trde glavice , a to je nikako okoli deseti ga, jedanajstiga miseca, na njivi se odrižu glavice i pejaju doma. Tu se parićaju i stave va čabar kisat . Jedan div se zriba pa kad rabi mamo zeja i zribaniga i va glavicah.
Repa se skopa z zemje i zanese doma. Tu se očist pa se nariba ili se čitovata stavi kisat va kakov čabrić aš nje manje kisamo nigo zeja.
Ja, teško je dilat na zemji, ali prez nje se ne more živit.
(http://img43.imageshack.us/img43/1862/oranjeq.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/43/oranjeq.jpg/)
Izvor fotografije: http://www.slomedia.it (http://www.slomedia.it)
P.S.
Namjerno nisam stavljao rječnik kako bih vidio reakcije. Kako se nitko nije javio shvatio sam da ste već toliko naučili po studenjski da vam ne treba prevoditi.:lol1
Ali za one koji slučajno zalutaju na ovu stranicu ipak , evo besidnika.
Obdilivat - obrađivanje
Pese – stočne repe
Rave - korabe
Zorala - izorala
Jamnik – kanal između njiva
Vogon - pažnjom
Ledin – neobrađene zemlje
Korona – zapušteni dio oranice
Picalon – drvena naprava zašiljenog kraja visine cca 1 m
Škuje - rupe
Nati - stabljike
Naredan - prikladan
Mušnice - mahune
Omuli - oruni
Najke – drveno korito dugo 50-ak cm
Zeje - kupus
-
Naravno da razumijem ... za ostale ne znam ... :wavey
Evo par slika od danas popodne:
(http://img580.imageshack.us/img580/9409/studena1.jpg)
(http://img843.imageshack.us/img843/8404/studena2.jpg)
(http://img17.imageshack.us/img17/3628/studena3.jpg)
Slikano u vožnji! :greensmile
-
Zokxy hvala na slikovnoj informaciji. Baš sam razmišljao da se moram nekako dokotrljati do Studene jer me zanima kako moja štala. A ono fotka s lica mjesta:
(http://img571.imageshack.us/img571/7944/talaslikana150313zokxy.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/571/talaslikana150313zokxy.jpg/)
Uploaded with ImageShack.us (http://imageshack.us)
Ova desno je moja ex štala i na sto čuda sam šta s njom. Ali evo poduzimam nešto da se ne uruši.
A što se tiče fotkanja u vožnji , naravno da nije vozač uslikavao nego fotograf. Je tako?
-
Se ima ki vozi i slika ... da parafraziram jazbaca i onu čuvenu ... Se ima ki ne pije! :bravo5
A što ćeš, brz sam na okidaču i imam dvije ruke! :wavey
-
Mozda kakav izvjestaj od Rijecanke i Jazbaca sa dana Matka Laginje? :wavey
-
Mozda kakav izvjestaj od Rijecanke i Jazbaca sa dana Matka Laginje? :wavey
Pomalo, da sredim dojmove :coolwink Moram sve napisati, a danas nisam bila raspoložena za to. Enivej, saznala sam jednu novu :eek glede Rijeke...
Mene zanima zašto milić nije došao??? :hmm
-
Mene zanima zašto milić nije došao??? :hmm
milić nije došao jer:
- nije autonoman tj. ne može voziti, a onda je ovisan o...
- inače ne volim masovke
- i ovako ću sve naći u zborniku
- dojmove će mi već netko ispričati... :wavey
-
Javna kupaona u Klani
Sasvim sam slučajno došla do mojih fotki slikanih 2009.g. za koje sam odavno mislila da ih nemam. Poslala sam ih tada prijateljici na mail, a neki dan sam bez veze otvorila tu poslanu poštu :D
Naime, riječ je o prostoru ex javne kupaone, u zapuštenom stanju.
Iako se takvom vrstom usluge u Klani nitko više ne služi, zanimljivo je da je ta kupaona prije 2-3 godine srušena, i jedini podsjetnik na ne tako davnu prošlost su ove slike.
Nalazila se točno na mjestu novoizgrađene žute kuće.
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/Klana_zps3d716478.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/P2230447_zps3d29b555.jpg)
Ta kupaona postoji oduvijek, još od vremena kad je Klana bila pod Italijom, vlasnica kupaone je bila Milena Raspor, tj njezin muž, a radila sve dok je taj njezin muž bio sposoban ložiti vatru ispod tih kotlova.
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/P2230443_zps838b4e71.jpg)
Klanjci koji nisu imali sanitarni čvor u kući koristili su tu kupaonu, tj tuš, bile su unutra samo kabine s tuševima, nije bilo kade. Obično se to radilo tako da se je rezerviralo termin za kupanje, dva do tri puta tjedno. Oficiri koji su (jna) stanovali kao podstanari po kućama, uglavnom su imali samo sobe u kućama po Klani, koristili su zajednički wc, ali kupaonu ne, mogli su se kupati u kasarni, no to im je bilo ispod nivoa, kupati se s vojskom, pa su koristili javnu kupaonu (čak i kad su imali obitelji).
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/P2230445_zpsc0cac90b.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/P2230444_zpsb30bd702.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/P2230442_zps312231fb.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/P2230441_zps55f4d926.jpg)
Cjenik :mrgreen:
SUBOTU I NEDJELJU ZA KUPANJE CIJENA 30 DINARI
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/P2230446_zpsa7397167.jpg)
Javna kupaona gubi na važnosti uvođenjem vode u sve kuće i naravno izgradnjom kupaona po kućama, ali i smanjenjem fureštih u Klani, kako vojarna gubi na važnosti, smanjuje se broj vojnika, paralelno se smanjuje i broj potrebnih oficirskih kadrova, a za postojeće se grade stanovi u Rijeci, također šumarija gradi svoje objekte koji su posve opremljeni svim potrebnim.
Baš mi drago da sam našla te slike :wavey
-
:bravo :bath
-
Ovih dana su mlekarice počašćene u Ugostiteljskoj školi doručkom pa su se političari preslikavali s njima. Da i ja budem aktualan evo moga priloga i duuubokog naklona prema tim ženama .
I da ne bude nesporazuma ovo je "priča " moga djeda Fileta koji je umro 1976.g.
Homo daje bez vrag te pare!
MLIKO ZA DOBRO JUTRO
Čuj , mi smo od mlika i drv živili . Saki dan se mliko neslo v Riku , a drva zapejalo, tako, jedanput na šetemanu.
Krave se muzlo tri put na dan ke su bile friško oteljene, a druge dva put. Saka krava bi davala petnajsčak litar mlika na dan . Pa ako si imev tri , četire krave lahko je zračunat kuliko je to mlika na dan. Muzle bi najveć ženske , aš je to , kako bimo rekli , žensko dilo. Nika krava je na miru dok se muze, a nika je nemirna. Takovi kravi se onda rep veže za zadnju nogu pa ne more matačit. Ženska ka muze bi sila na šklambicu puli krave . Oprala bi ji sasce najprvo z mjačnun , a potla z mrzlun vodu. Prijela bi dva sasca i muzla va napošni sić dok je bilo mlika . Onda bi prijela druga dva sasca i zmuzla do kraja. Kad bi finila z jednu kravu prepasala bi na drugu i tako bi pomuzla se krave ke su imele mlika.
Mliko se zanese va kuću i čez cidilo dobro procidi va velu padelu ili lonac. Neč mlika se odzname pa se kuha za nas doma. To mliko se kuha na tihimu ognju pa se odzname škrajup i spravi va jedan lonac dok ga se ne nabere tuliko da se more dilat maslo.
Maslo se dila tako da se ta škrajup stavi va pinju Tuče se va pinji dok se ne stisne i stori putar. Ne znaš ča je pinja? Ma to ti je drvena posuda visoka nikako do kolina . Doli je široka približno pedaj i prama gori se suživa do petnajsčak centometri . Gori je pokrov čez kiga pasiva jedna palica na kraju ke je prošupjeno kolace. Ta palica je višja od pinje pa se povlači gori – doli dok se ne stori putar .
Ta putar se kuha na tihimu ognju da ne zagori. Kada onako lipo požuti i počne se pinit maslo je kuhano. Onda se to zlije va jedan lonac i nese ga se ohladit. Tako more dugo stat.Kad se maslo odlije va padeli ostanu , na dnu , žute mrvice ke se žlicu postružu. Zovemo jih feca. Niki judi to jako vole jist, najveć z palentu. Maslo se jako štimalo . Koristi se za kuhat. Neč bi se prodalo, a i dalo bi se aventoron kot za dobru ruku.
Sira i funde nismo dilali osim kad je ostajalo mlika ko se ni moglo prodat .
Kot ča san i rekav od mlika se dalo lipe sovde zaslužit . Prodavalo se samo friško mliko. Ženske bi va late lile mliko i pokrile ga z pokrovi ki su bili omotani z pletki da se ne proliva dok ga neseš. Late , a bilo jih je raznih velikosti ali nikako najveć od pet litar, se postave va koš kiga se oprti z pomoć plašćenke. Okoli pasa se zaveže jedan zavežjaj od krp ki drži da košara ne skliže prama doli i da manje žuli hrbat. To su zvale fagot. Kašnje se misto košare nosilo rucak . Va košari je bilo i do pedest litar mlika. Još bi se dilo kakov mići lončić od jedne litre kot za miru i put pod noge do Rike . Rano se šlo . Vavik je bilo trdo škuro, okoli tri ure za povnoću, kad su neboge ženskice krenile . Zato bi sobu zele i feralić. Na hodeć su plele obojke. Još ča god bi si stavile va košaru . Kakove gube ili jagodice , malo masla i timu sličmo pa bi i od tiga prijele kakov solad. Šlo se prvo prik Vrha, a kašnje, kad se cista storila, po cisti pa čez Marišćinu po stazi i onda opet po cisti prama Marčejon. Ako je biv snig sejeno su šle. Najprvo bi jedna prtila snig onda, kad bi se strudila, druga pa su tako šle pomalo napred. Prvo počivalo bilo je va Tesnimu na Bačurkini gromači puli kaline. Onda bi šle daje prama Svetimu Matiju kadi bi počinile puli Klanjčevih.
Daje bi šle čez Pehin do granice. Tu na granici su Talijani dilali kontrolu mlika pa bi produžile kako ka . Nika skroz do Rike , a nika prama Toreti i Mlaki.
Kad bi prišle Podmurvican zvonilo je sveto jutro.
Mi smo najveć raznašali po Toreti i zdolu prama Mlaki . Plaćali bi nan sakako . Najveć na šetemanu . Ali kako su i naši aventori bili najveć siromahi kot i mi to čuda puti nisu imeli pa bimo in i na dug davali ili bi nan dali kakovu robu na račun. Ma glavno da se mliko kako tako prodavalo.
Niki, ki ni imev dosta mlika za nest, bi prodav to mliko susidi ka bi ga nesla daje. Nike ženske su užale nest do Marčeji kadi bi ga prodale ki Marčejki pa bi ga ova daje nesla. Nike su pak dilale samo maslo pa bi ga susida nesla prodat misto nje. Čuj, sakako su se domišjale da jedna drugi pomoru.
Z timi sovdi ča su dobile ženske bi doma prnesle ono ča je bilo cinije va Taliji kot kafe , cukar, pašta… Za nazad su se znale ofermat va oštariji puli Biškupovih na Pehinu ili Bačurkinih puli Marčeji pa bi popile pasaretu ili žmujić vina. Ali , to nisu dilale redovito nigo kadikad.
Kad bi okoli povdan doma prišle mlikarice nisu mogle počinit i reć ja san za danas storila dilo. Morala se prijet dila ko je iz sakiga kantuna zijalo primi mene. Ćeš južinu dofinit , ćeš va štalu , ćeš va poje , ćeš koscen nest jist… A ne moreš simu ča .
Ma ja vavik govorin da su naše ženske bile mučenice .
Kad san jast šav va penziju onput san i ja počev nosit mliko. Ali sad je to bilo kanat prama nikada. Lipo bin staviv rucak va bunker od kurjere malo poćakulav z šoferon Pepićen , ili ki je već biv, i tiktak smo prišli do Podmurvic kadi bin šav doli. I pomalo od aventora do aventora podiliv mliko , poćakulav malo i nazad. Kad bimo šli nazad kurjera se obavezno fermala puli Bačurkinih pa bimo popili dva deca. Nike ženske bi brontulale, ali mi smo sejno popili pak šli doma. Ako je biv kakov poseban dan , je li kakov blagdan ili komu rojendan , onda bimo malo i pojili gromiškiga sira i pršuta. Ta put su i ženskice šle snami i ne bi brontulale.
Danas je se manje mlikaric. Još se vidi ka i ka. Kad je prišlo mliko va ove plastične vrićice nestalo je i mlikaric. Ali i krav je se manje. Na, va selu na prste moreš pobrojit kuliko jih je. A, vaja tako mora bit.
(http://img820.imageshack.us/img820/4363/mlikarice.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/820/mlikarice.jpg/)
Uploaded with ImageShack.us (http://imageshack.us)
Izvor fotografije: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com
Aventor - kupac
Brontulat - mrmljati
Cidilo - cjedilo
Cinije - jeftinije
Fagot - zavežljaj
Feca – nusproizvod pri kuhanju maslaca
Funda – kiselo mlijeko
Južina - ručak
Hrbat - leđa
Kolace – kotačić
Kurjera – autobus
Lata - kanta
Matačit - ludovati
Napošan - prikladan
Obojak - čarapa
Pinja – drvena naprava za pravljenje maslaca
Plašćenka – platnena traka
Pletak – povoj od platna
Prnest - donijeti
Prošupjen - probušen
Rucak - naprtnjača
Sasac - sisa
Sejno – svejedno
Spravit - spremiti
Šklambica - klupica
Škrajup - škorup
Štimat - cijeniti, poštovati
Užat - običavati
Zijat – vikati
Žulit - žuljati
-
Miliću .... BRAVO, imaš literarnog talenta, i uživam čitajući Tvoje sličice iz života Studene !! :bravo3 :bravo3 :bravo3
-
MLIKO ZA DOBRO JUTRO
(http://img820.imageshack.us/img820/4363/mlikarice.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/820/mlikarice.jpg/)
Izvor fotografije : http://www.lokalpatrioti-rijeka.com
Da samo napomenem: Jučer je Ilirija stavio jednu crticu-vijest sa našeg foruma na lpr, sa linkom na croinfo forum kao izvorom ...
Bila je tamo možda par sati, dok se boss nije logirao i vidio je, onda je izbrisao čitav Ilirijin post ...
Ja to sa njegovim linkovima ne radim, pa neka ovoga milićeva ...
Al čisto da znate ... :wavey :facepalm
Mrzi nas jako, očito!
Neka ga, nek uživa. Milić :bravo2
Već sam te htio podsjetiti da je petak! :palacgore
-
Da samo napomenem: Jučer je Ilirija stavio jednu crticu-vijest sa našeg foruma na lpr, sa linkom na croinfo forum kao izvorom ...
Bila je tamo možda par sati, dok se boss nije logirao i vidio je, onda je izbrisao čitav Ilirijin post ...
Pacijent .... :facepalm
-
Hvala duskom , ali ja osobno nisam zadovoljan. Ovo je kao nabacana žbuka a nema je tko zagladiti. Ali u biti to je to.
Zokxy stavio sam ovu sliku jer je najtočnije opisala mlikarice kako ih ja doživljavam. A to šta je sa lpr - je. Osnova pristojnosti nalaže da se kaže. Volio bih znati i pravog autora, ali ne znam.
Još ovo da kažem pa idem spavati:
Pogledajte ruksake na slici. Oni su uikupnop znali težiti i preko 60 kg.
par kg sam ruksak + par kg kante i 50 litara mlijeka. Zbroji pa vidi!!! Moj sinko nije to kašji mačalj.
A obleka - praf kak se šika:
veštaja, a zgora travers z veliku žepu da stane kujin va kin je fanj sovdi. Na glavi facov, a na nogah papuče. Ma , baš su mi šesne.
-
Pogledajte ovu uspjelu lappinovu fotografiju
(http://img802.imageshack.us/img802/5534/kapelicastudenasalprbyl.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/802/kapelicastudenasalprbyl.jpg/)
Izvor fotografije: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com
Ovo je kapelica u Studeni , pokraj škole. Napravljena je na nekad našem, Bavdinom , zemljištu. Ove lipe uz nju kao i dalje uz cestu sadio je moj tata kao dečkić sa svojim djedom Tonetom. Koga god pitam nešto o njoj nitko ne zna , ali svi kažu da je koliko ih god sjećanje služi ona tu.
E sad, njih sjećanje služi tamo negdje do 1930-ih.
Čeprkajući malo po prošlosti Studene izveo sam jednu teoriju da je:
Kapelica građena paralelno sa školom koja je građena od 1932.-1936.
Znači kapelica je građena negdje između 1932. i 1936. godine.
I bit ću tog uvjerenja dok mi netko ne dokaže da je drugačije.
Plovan klanjski navodno ne zna jer je nema u knjigama.
Šta sam ja htio s ovim?
Da netko dokaže da nisam u pravu. Bio bih mu jako zahvalan. :help1
-
Experti će dešifrirati o kojoj se jedinici radi, a lokacija je sasvim sigurno Klana 1943.
(http://img580.imageshack.us/img580/1271/klanac.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/580/klanac.jpg/)
Uploaded with ImageShack.us (http://imageshack.us)
-
Vijećnica u Klani:
(http://img202.imageshack.us/img202/714/klana3.jpg)
Projekt vijećnice u Klani pripisujemo Costatinu Padovaniu, autoru vijećnice u Matuljima. Svečano otvorenje nove gradske kuće u Klani dogodilo se 28. 10. 1936. godine povodom nekog od slavnih datuma iz fašističke povijesti. Osnovno je da je kod zgrada ovakve namjene trebalo istaknuti simbole fašističke ideologije, tako da je pročelje redovito I naglašeno vertikalom, tornjem koji vrlo često ničemu nije služio, ali je njegova simbolička uloga izuzetno važna. Ovakve su političke zgrade uvijek bile pune simbola i njihova je uloga potpuno jasna.
Zbornik Klane 8, str. 194.
Nije baš isti kut, ali to je to
(http://img441.imageshack.us/img441/9127/klana2.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/441/klana2.jpg/)
Uploaded with ImageShack.us (http://imageshack.us)
-
Danas je Veli petak pa evo jedne prigodne pričice.
BLAGDANI
No, vako. Od blagdani vavik se držalo do Božića i Vazma .
Ča se tiče Božića, prvo Drugiga rata, ćutilo se blagdanjske dane već od Mikulove. Dici bi se, večer prvo, stavilo va postolić ili škornjicu dva, tri oriha, kakovu deranču ili jabuko, morda ki bonbonić, ili pak komadić cikulade. Drugi dan , za Mikulovu , kad bi se otrok stav ni mogav od veseja ča je dobiv. Ja, malo su dičina onda pojila cikulade i bonboni.
Za svetu Luciju bi se posjala šenica va kakov pijat tako da zraste do Vilije božje.
Na Viliju božju ili, bi danas rekli, Badnjak se je parićivalo za Božić.
Ta dan bi se snažilo po kući , štali i okoli kuće, a ženske bi pekle kolače i drugo ča rabi .
Jako se pazilo ča će se pojist aš je to ne mrsan dan. Za južinu bi se pojilo, na primer, frigana slana riba i makaruni ki su doma storeni. Prišla bi i noć pa bi se dilav majić. Večeralo bi se opet ribu , ali i bakalar , onako na gulaš, ki je mogav. Popilo bi se žmujić črniga vina i malo poćakulalo ako bi ki prišav. Obukla se blagdanjska roba i pasalo na povnoćicu.
Jutro , na dan Božića, se popije bilo kafe z slatkin kruhon, obajde blago i pomalo čeka vrime južine. Za južinu se ni puno bacilalo. Spekla bi se kakova kokoš ili bi se skuhala dobra goveja juha pa bi se meso pojilo z zejen ili pečenin konpiron.
Za Božić ni bila navada čestitat po kućah. Držalo se da je to više kot familijarni blagdan. Čestitalo se samo onimu kiga biš slučajno sriv i prvin susidon.
Zato bi se drugi dan od Božića, na Stipanju, šlo okoli po selu čestitat. Ali i va oštariju aš na sam Božić se ni šlo.
Nakon Stipanje brzo pride Novo lito. Ni ga se dočekivalo, kot posle Drugiga rata, po oštarijah. Na prvi dan noviga lita samo biš čestitav prvin susidon i rodu. Ta dan bi dičina šla po kućah čestitat aš bi dobila kakov sovdić, kakovu deranču, al jabuko. Ta mići darić ča se da otroku se zove « dobra ruka «. Ženske bi šle čestitat kašnje aš se reklo da mora muški prvi čestitat novo lito inače da bi bilo nesritno. Za te dane darovalo se va familiji kakove sitnice kot opletene obojke , cigareti al kakov facov za ženske …
Na Tri kraje bi se tri muška obukla va tri kraje i po selu koledvali. Va saki kući su kantali uz mih, a kašnje armoniku. Za nagradu bi in domaćin dav kakovu klobasicu, malo špeha ili neč sovdi. Nikako, z Tri kraji, bi i finili božićni dani. Onda je biv mir do Vazma.
Duh Vazma se oćutiv već za Uličnu nediju kad se šlo na blagoslov uličnih vijic.
Od Uličnice do Vazma je Veli ćedan. Za Veli petak je veli post pa se ne smi jist meso. Kot i za Viliju božju ji se ofrigana slana al friška riba. Ni za Velu sobotu se nebi smilo jist meso. Te dane, pred Vazam, se peku vazmene pogače i šišori za dicu. Pituraju se jaja ,ali ne z piturami ke danas kupiš va butigi. Nigo tako da se , dok se jaja kuhaju , va vodu stavi kora od kapule ka pusti lipu, kafenkastu boju. Tako i jaja dobiju tu boju. Danas za pogaču reku pinca, a šišor još malo ki dila. Inače se dila od istiga testa kot i pogača samo ča se stori pletenica. Dug je dobar pedaj. Na vrhu stave trdo kuhano jaje. Na Vazam dica pohajaju z tin šišoron pak se hvale čigov je lipji
Na Vazam jutro bi se va jenu košaricu dilo malo pršuta, pancete, par kuhanih jaj , macić luka, pogača i još ča god i neslo na blagoslov. Z blagoslovon se bižalo doma aš se govorilo da ki prvi pride i hiti va Studenčić blagoslovjen luk da će imet sriće i on i njigovi. Najžveltija je znala bit Tonka Kanjerova. Ni vrag ju ni mogav preteć.
Kad se blagoslov doma prnese popije se bilo kafe i poji malo luka i pogače. Poji se i malo pršuta i jaje. Za južinu se ji meso, ali kako ki more. Niki da goveje, a niki janjčića.
Ali mnogi ta dan pasaju z tu blagoslovjenu hranu. Neč se još prikuha pa se po cili dan to dveči.
Judi si med sobu čestitaju i gre se va oštariju. Ako je lipo vrime hiti se i ka partida na boće.
Od drugih blagdani još se štimalo Majku božju. Ta dan su mnogi šli na Trsat.
Kako je za Rokovu vela fešta i samanj va Klani to se ta dan znalo poć Klano. Ali, kad su Talijani prišli, se se prominilo. Oni, ki su imeli putnicu su mogli poć na Rokovu, ali su se do odrejeniga vrimena morali i vrnit doma. A znaš kako je. Čovik malo popije pa kad mu je najlipje mora poć ća. Zato smo se domislili nevoji. Počelo se Rokovu slavit va Studeni. Gromiški kramari bi stavili dva, tri stola pred Jankoćimi vrati i prodavali kramariju. Nikakove prsteniće, bracolete, korezine. Se je to bilo kot od zlata, ali znalo se da je favso. Od onda je ostalo ime «gromiško zlato» za vas nakit ki ni pravi. Još bi se tu znalo nać stvari ke su se dičini jako pijažale.
Prišli bi i Gromičani i Kastavci, ki nisu imeli putnice za poć va Klano, a i mnogi Klanjci. Oni su pak govorili da komać tu moru kantat po hrvacki na vas glas. Za popit i pojist se vavik ča našlo. I kakov sopac je biv tu pa je to bilo dosta da se Rokova lipo proslavi. Naši mladi su za Rokovu znali poć i Kukujanon aš je i tamo sveti Rok zaštitnik pa se i tamo slavilo.
Nakon Drugiga rata ni se baš lipo gledalo na ove blagdane. Zato se jako pazi da se proslave dani ki se zovu prazniki : Prvi maj i 29. novembar.
Prvi maj pada lipo kad se već trava zazeleni i obično su razna dogajanja vani na otprtin. Reče mu se još i Praznik rada. Dva dana se ne dila pa moreš poć kamo god ćeš. Naši judi se ta dan slože i gredu va kakov bliži vrt ili Pred zvir pa ča speku. Niki znaju speć i janjčića, a najveć puti store roštij. Stari bi jili i pili, a mladi bi igrali na boću, a večer bi šli na ples.
Dvajset i deveti novembar je dan ki se, kot i Praznik rada, slavi dva dana. Na ta dan je osnovana nova Jugoslavija hijadu devet sto četrdeset i tretiga lita va Jajcu,. va Bosni.
Taj dan se prijemje pionire va Pionirsku organizaciju. Tu dičicu, dok polažu zakletvu, je lipo gledat kako se ponosno drže, a komać su počeli va školu hodit. Obično na ta dan se prijemje i omladinu va Savez socijalističke omladine. Omladinac postaješ nigdi va sedmin razredu.
Za Novo lito su dva slobodna dana pa se obično va kakovi oštariji parića doček. Puli nas se to obično dila va Sali ili Domu. Tu večer,oni ki to organizira, skuha ča za pojist pa se podili za vrime dočeka. Ni pijače ne fali. Jasno da je i muzika ka sope do jutra. Munjesa se cilu večer tako da jutro, na samo Novo lito, mnoge ni voja ni oči otprit.
bacilat – mariti, brinuti
bilo kafe – bijela kava
bižat - trčati
bracolet - narukvica
cikulada - čokolada
ćedan - tjedan
deranča - naranča
dvečit - žvakati
facov - rubac
favso - lažno
gredu - idu
južina - ručak
kafenkasta - smeđkasta
kantat - pjevati
komać - jedva
korezin - ogrlica
kramari – trgovci kramarijom
kramarija – razna roba
macić - svežnjić
majić – božićno drvce
morda - možda
moru - mogu
munjesat - ludovati
najžveltija - najbrža
neč - nešto
Novo lito – Nova godina
otprto - otvoreno
otrok – muško dijete
pasat - proći
pijažat - sviđati
poć ća - otići
postolić - cipelica
rabi - treba
samanj - sajam
sopac - svirač
snažit - čistiti
Stipanja - Dan sv. Stjepana
srist - sresti
škornjica - čizmica
Tri kraja – Dan sv. tri kralja
Ulična nedija – nedjelja prije Uskrsa
vas - sav
Vazam - Uskrs
Vilija božja – dan prije Božića
(http://img585.imageshack.us/img585/3233/iorze.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/585/iorze.jpg/)
Uploaded with ImageShack.us (http://imageshack.us)
Izvor fotografije : http://forum.ribolovnamoru.com
Ovo su najbolji šišori što sam pronašao putem googleja.Tu na njima još fali križ napravljen od tijesta preko jaja. Iz moje mladosti se sjećam da su bili elegantnije te pletenice. Tanje i dulje.
-
" Dobra ruka " se održala do danas i moram priznat da joj se jako veselim :greensmile
Super milić :bravo
-
ma Miliću....superTi ide... i sretne ti blagdane. :wines :wines :wines
-
Uz malo kašnjenje hvala duskom na lijepim rječima i čestitci.
Riječanka, hvala . Kaj klanjska dičica greju po kišah pobirat "dobru ruku"?
-
Petak , dan za haha još jednu pričicu.
Kako ima malo komentara ja , nebi bio ja,to shvaćam kao idealno haha napisano.
Međutim ja , nebi bio ja , znam da je to daleko od idealnosti. I zato MOLIM, pomognite. Tema, a i jezik, je strana. Ali ima ljudi oko Rijeke koji puuuno znaju o tome. Pa pitajte, pokažite svojim mamama, tatama, nonama, nonićima. Studenjcima, Klanjcima, Marčejcima, Kastavcima, Gromičanima...Neka pročitaju i ispravljaju. Pomognite da to kako - tako na kraju bude točno.
KOLA, VOZ I VOZNO BLAGO
Puli nas se ni moglo ni zamislit da je familija prez koli i vozniga blaga.
Kola i druge drvene dile bi dilali bogmari, a posle bi kovač staviv šine na kola i još čagod, ako je rabilo, od želiza za storit. Bogmari va selu baš i ni bilo. Jedan je biv va Klani, a jedan va Svetimu Matiju.
Za kola bi se moglo reć da maju par prednjih i zadnjh kov ka su spojena z svoru. Na prednjin kraju je ruda puli ke je zapreženo blago. Spreda je veli vagir priko kiga se vuku kola. Na veli vagir se zakuči manji ki je prik špranjgi spojen na jarmić. Jarmić je vezan na rudu i postavan na vrat volu pomoću kambe Tako zaprežen vov more onda vuć voz.
Važan div koli je sana. To je jedan komad otesaniga drva ki je pomoću srčanih verug, kako smo jih zvali, spojen na vintu. Kad se vinta zavinta stisne se to drvo na zadnja kola i oferma obraćanje kov. Tako se sani po zdolu. Kad je na vozu četiri, pet metri drv na veli nizbrdici voli ne bi mogli održat voz prez sanjenja. Zato i volar mora bit ofrčan aš va takovih situacijah moraš teć ozada pa zasanit. Pa onda opet napred puli voli bit. Pa poć ozada pomolat vintu… Jasno da stariji nisu mogli tako obletat okoli voza pa bi š njimi šav kakov otrok ki bi saniv kad je rabilo.
Va Studeni, a i šire, se za kola ka su naložena reče voz , a za prazna, samo kola.
I na prednjih koli je bila vinta , ali nju bi se rabilo samo va manje slučaji kot ča je, naprimer, kad voz stoji ili na manji nizbrdici.
Nikad, dok se vozilo duge jarbole , najveć va Volovsko, bila je jedna posebna svora . Zvala se kriva svora i rabila se va zavoji tako da se zadnji div kov pomakne pa si mogav lipo zavoj storit.
Ovisno od tereta ki se voziv stavilo bi se i goranji div na kola. Ako se šlo po seno stavile bi se štrame, a za gnoj pejat rabilo se koš.
Voz su vukli voli. Bilo je i pet, šest pari konji va selu, ali voli je bilo i pedesetak pari.
Da bi se dobilo dobriga vola triba junca škopit. Nikad se to dilalo z drvenim baton. Pomalo se tuklo po jaji, a nebogo blago je rulo i mučilo se. Kašnje, trejsetih lit, je va selu to dilav niki graničar ki bi škopiv z nikakovimi klišćami . Bilo je isto bolno , ali je puno kraće trajalo. Nakon Drugiga rata to su već dilali veterinari. Takov mlad volić pomalo se vadiv vozit z kakovin starijin volon.
Vola je tribalo i potkovat. To su dilali kovači. Va selu je biv kovač Jače Buzgoć, a posle Drugiga rata njigov sin Štefan. Vov bi se zagnav va jedan uzak prostor od drv storen tako da se ni mogav micat. Prijelo bi ga se za nogu dok bi kovač urejivav parkje i dilav mu potkov prama parkju. Tako storenu potkov bi mu onda zabiv z čavli. Opasnije je bilo zabijat zadnju potkov, aš je vov mogav jako grdo udrit oniga ki mu nogu drži.
Tako potkovan vov mogav je onda pejat voz.
Prvo nigo ča bi se krenilo z vozon gospodar bi z korobačen prekriživ voz i zazijav «ajs! «. Na tu komandu voli potegnu i voz krene. Za skrenit livo komanda je bila « ajs sebi ! », a za desno « hvot ! ». Za ofermat voz komanda je bila « veee ! « Ako se telo da vov gre nazad zazijalo se «curik!». Ako je vov tribav na mistu pomaknit se livo ili desno reklo bi mu se «stupi!»
I još neč ću ti reć pa smo z tin gotovi. Sigurno ne znaš ča je ocuralo? Ocuralo je misto kadi su se voli ofermali prvo nigo ča bi morali potegnit voz na veći uzbrdici da se pocuraju. Ofermalo bi ih se zato aš blago ne more hodit i curat kot čovik.
Tamo nigdi sedandesetih lit prišli su i traktori . Ja nikad nis pejav traktor tako da ti o timu i ne moren govorit. Ali onimu ki je š njin dilav sakako je prominilo život. Od tad su i voli skoro nestali iz sela. Zaminili su jih traktori. Vaja je lagje bilo dilat z traktoron nigo z volon.
blago - životinje
bogmar - kolar
čagod - nešto
jarmić – dio opreme vozne stoke
kamba – dio opreme vozne stoke
klišća - kliješta
kola – zaprežna kola
kola - kotači
koš – poseban dio zaprežnih kola za rasuti teret
more - može
naložen - natovaren
obraćanje - okretanje
oferma - zaustavi
ofrčan - okretan
ozada - iza
parkje - papci
pomolat - popustiti
rabilo – trebalo
ruda – dio zaprežnih kola
rut - tuliti
sana - kočnica
sanit - kočiti
sanjenje - kočenje
storit - napraviti
svora – dio zaprežnih kola
šina – željezna traka
špranjga – dio opreme vozne stoke
štrame – poseban dio zaprežnih kola
vagir – dio opreme zaprežnih kola
veruga - lanac
vinta – dio kočnice zaprežnih kola
voz – nakrcana zaprežna kola
zabit – zakucati
zasanit - zakočiti
zavintat – pritegnuti vintu
zdolu – prema dolje, nizbrdica
svora – dio zaprežnih kola
šina – željezna traka
špranjga – dio opreme vozne stoke
štrame – poseban dio zaprežnih kola
vagir – dio opreme zaprežnih kola
veruga - lanac
vinta – dio kočnice zaprežnih kola
voz – nakrcana zaprežna kola
zabit – zakucati
zasanit - zakočiti
zavintat – pritegnuti vintu
zdolu – prema dolje, nizbrdica
(http://img845.imageshack.us/img845/3118/vozzagnoj.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/845/vozzagnoj.jpg/)
Uploaded with ImageShack.us (http://imageshack.us)
Izvor fotografije: http://janezsirok.webs.com/ (http://janezsirok.webs.com/)
Ovo je model voza sa košem za gnoj ili rasuti teret. Najbolje šta sam našao na netu. I umjesto konja zamislite volove.
Pozdravljeni! :wavey
-
(http://img843.imageshack.us/img843/1723/vazam.jpg)
Moja pletenica doma za ovaj Uskrs, pekla majka :kuhanje
Jedan zec na istu temu od pred koje leto:
(http://img694.imageshack.us/img694/3359/vazam1.jpg)
-
Jako sam zauzet zbog nekih egzistencijalnih / kako bi neki rekli / problema. Ali imam na lageru još par pričica , onako nefiniširanih, pa mislim da neće biti problema s pričicama o mojoj voljenoj Studeni za nekoliko idućih petaka. Moram još završiti WWII i poslijeratna obnova, ali to će morati sačekati bolja haha, gora - kiša i to , vremena.
BUTIGE I OŠTARIJE
Za butige ke su bile va selu ne more se reć da su bile bogzna kako založene. Ali osnovno kot ča je cvit , cukar , muka , pašta, uje su vavik imele. Butigu su najprvo , ča se ja zmišjan, imeli Butigerovi pa ototu in i ime. Butiga je bila va centru sela , tamo kadi je šterna .
Najveć su judi špežu zemali na dug pa kad bi dobili kakov solad onda bi ta dug platili. Butigerovi su imeli i peknjicu tako da su imeli i friškiga kruha. Inače su ženske doma pekle kruh . Nike pod čripnju , a nike, ke su imele špargete, i va peći.
Prvo Drugiga rata, va sada novi Šestanovi kući , butigu su držali Milan i Danica Mohorović. On je, nebog, finiv tako da je jedniga dana 1943. dok je na kalesinu pejav tele va Kastav ubijen . Našle su ga ženske ke su v Riku mliko nesle . Najden je va Tisnimu , stotinjak metri od križanja z našu cistu, prama Marčejan.
Kadi je sad spomenik, va Kudleći kući, pajt ili , kako bimo danas rekli , trafiku je držala moja sestra Anica Paunović – Tetica smo ju zvali. Tu se moglo kupit , osim movin , razne prčkarije kot špigete, cigarete, frminante i slično.
Va Jožini kući bila je i mesnica. Držali su ju Vučkovići iz Klane.
Nakon Drugiga rata, niko vrime, butiga je bila va Štohnićevi kući i vodiv je Ive Stanarov. Kratko vrime je, isto Ive Stanarov, držav butigu i va Lazarovi kući.
Kad je storen zadružni dom va prizemju su bile butiga , oštarija i knjižnica , a na katu je biv prostor za bivat.
Ulaz te butige je biv obrnjen prama Kanjeričinin . Va nji su dilali Mate Šestanov i Marica Jankoća. Kašnje je z Maricu, kad je Mate šav va penziju, počela dilat Duše Zorina.
A i oštarij je bilo – hvala bogu. Tamo nigdi dvajsetih lit je bila oštarija va Prkelovi kući . Držav ju je Mate Šinčev. Va tih oštarijah prvo Drugiga rata biv je majhan izbor. Vino črno i bilo i pasareta. Kad san spomeniv pasaretu zmislin se i šampanja, kako smo zvali pijaču, ča se dilala tako da jednu tabletu staviš va vodu i stori se neč kot pasareta. Piva je prišla va oštariju kad su Talijani 1941. prišli . Do onda je ni bilo.
Hrane va oštarijah ni bilo dok Pikovići nisu počeli držat oštariju. Oni su ipak imeli bar pršuta i sira.
Va Buzgoći kući je oštariju držala Cecilija Klarić – Mikela smo ju zvali. Tamo, kuliko se moren spametit, je biv prvi ples z armoniku. Tamo je biv i jedan visoki zid pa je jedanput va selo prišla jedna družina ka je na timu zidu prikaživala film «Osveta Španije». Va filmu je jedan glumac bižav aš su ga niki lovili . a jedna ženska , ne moren se spametit ka , se stala i digla krilo zijajuć : « Simo sinak , simo hodi! Ću te jast skrit!».
Za to kino je tribalo dat kakov solad , a ki ni imev mogav je dat i kakovo jaje ili klobasicu.
Trejsetih lit je Janko Puž držav oštariju.
Posle rata je i naša Tetica, tamo dok se ni otprv Dom, imela oštariju va svoji kući.
Kad se otprv Dom najprvo je oštar biv Jože Vardoć.
Kašnje su to prezeli Čičkini Jože i Milica ..
Sedandesetih lit je i Mate Šestanov držav oštariju va novi kući pa su va to vrime bile dvi oštarije va selu.
bivat - stanovati
cvit – brašno pšenično
frminanti - šibice
kalesin - vrsta zaprežnih kola
krilo – donji dio suknje
majhan - mali
muka kukuruzno brašno
nesle - nosile
ototu - otuda
pajt - malen prostor, kiosk
prčkarije – sitnice, malenkosti
stori - napravi
špeža - nabavka namirnica
špigete - vezice
založene - opskrbljene
(http://img823.imageshack.us/img823/4723/studenadom.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/823/studenadom.jpg/)
Zadružni dom u Studeni
Izvor fotografije : http://www.klana.hr (http://www.klana.hr)
-
Hvalevrijedan trud :bravo2
-
:bravo Milić. Koliko sličnosti toliko i specifičnosti. Baš guštan to čitat, a i spravjan usput, aš vej ga vrah mogal bi me veliki šef hitit vanka s foruma ako ne buden dobar :greensmile
-
A jel? Onda bi se i ja mogao zabrinuti oce li me izbaciti ... Taj veliki sef... :hmm :popcorn
-
A jel? Onda bi se i ja mogao zabrinuti oce li me izbaciti ... Taj veliki sef... :hmm :popcorn
Lleon nam je jednom zgodom ispričao kako su na jednom forumu članovi izbacili šefa. Se sjećaš?
-
Hvala Riječanka, hvala jazbac na komplimentima.
Jazbac tebe ima sagdere. Počel si zihajat z pašteti kako bi Meske rekal.
Najme ča? Otpren Novi list , a ono buf jazbac - bičiklist. :bravo :wavey
-
Odužila se zima :citam2
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/Klana_zps1d5221b5.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/Klana1_zpsbb65789c.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/Klana2_zpsf0a65c0a.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/Klana3_zpsa5337658.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/Mlaka_zpscfcc07e9.jpg)
-
iako je sve golo ... nema lišča ... ambijent je topao, čak jesenski, ali vrlo ugodan !!! :palacgore :palacgore :palacgore
-
i golo i toplo i ugodno. supač
-
golo i toplo, ma što to vas dvojica opisujete ... :lol1 :lol2 :lol3 :rollin2
-
:djavo :djavo :djavo
-
:lol1 :lol3
-
Kad počne ovako grijati ni vrag me ne bi zaustavio u kući. A još imam i nekog dodatnog angažmana ... :help2 Tako da sam jedva jedvice odvojio koji sat za dovršiti ovu temu. Ako iduća ne bude sljedeći petak - meni će bii najviše žao.
Ne moren bit va kući po ovakovimu vrimenu i kjucat po kompjuteru pa bog.
Ča ni lipje prošećat z rukami na riti po npr. Pećinah? I tamo srist kiga parićaniga za biricu :beer2 .? I malo poćakulat
ŠKOLA
Dok je bilo Studeno pod Austriju mi školani smo školu šli Klano. Tamo je bila pučka škola i durala je tri lita. Skoro niki ni šav daje va školu aš prva veća škola je bila va Kastvu ili v Riki. Jedini z sela ki je šav va Učitejsku školu Kastav biv je Milan Bregarov trejsetih lit Saki dan je šav hodeć va Kastav i nazad va Studeno Poginiv je, nebog, va Drugimu ratu. Za poć tako va školu tribalo je civ dan zgubit ili pak bivat na fitu ča je bilo skupo.
Potle Prviga rata, kad je Klano pripalo Taliji, škola je bila va Bavdini kući dok nismo storili novu ka je i danas tu. Osnovna škola je sad , va Kraljevini SHS, durala četira lita.
A gradnja te nove škole je bila zamišjena još za vrime Austrije. Ali Prvi svecki rat je to ofermav. Kad se videlo da škola va Bavdini kući ni pravo rešenje, se počelo opet razmišljat o novi školi . Me par da se nigdi okoli 1930-iga lita odlučilo storit novu školu . Brzo su počeli i dilat na nji ali se to oteglo. Aš vavik su problem bili sovdi. Nikad ih dosta.
No, škola je ipak storena. Va novi školi su se dica počela vadit 1936. lita nakon velih muk.
Od prviga dana su bili problemi z tu školu aš nisu je baš storili kako rabi Podi su se brzo zdigli , po zidi se dilala plisan, učiteji nisu redovito dobijali plaću… Ma brig kuliko god ćeš. Ja san va to vrime biv precednik Školskiga odbora tako da san mnogi korak storiv i va Kastav, a bome i va Sušak vezano za školu.
A va školi je bilo dobrih učiteji. Nikako najboje se snašav Lojzić Rubeša iz Spinčići . On je tu službovav od kraja 1936. lita do Drugiga rata.. I dica su ga lipo prijela i zajno su ga , aš je biv majhan, a debev, prozvali Boćica .
Učiteji su bili, za naš zaprt kraj, jako napredni. Oni su bili školovani tako da su puno i znali. Va školi su storili i jenu majhanu knjižnicu va ki si mogav posudit kakovu knjigu ili pak kakove novine o poljoprivredi i slično.
Dica su za vrime Lojzića, ki je biv jako aktivan, posadila boriće Na vrhu. Učitej Lojzić je vodiv i školu tambure prvo rata. Ma čuda dobra nan je taj , a i drugi učiteji, storiv. Š njin san puno povidav i to je biv jedan od pametnijih judi ke san upoznav.
Prvo Rubeše je biv još jedan Lojzo ali Marot ki je , jast mislin 1936-e , šav va Kastav dilat pa je tamo biv i derehtor škole. Biv je isto odličan učitej. 1941.lita , kad su Talijani prišli, je finiv va internaciji . Tamo, va Taliji , ja mislin va logoru Gonars , je i umrv .
I učiteji prvo Lojzića Rubeše su lipo dilali , ali jin je bilo jako teško. Tako da su niki komać dočekali da pobignu z Studeniga. Jako puno se moralo dilat po šumi i po poju tako da nikad ni bilo dosta ruk. A ki će ti pomoć bez pitanja nigo tvoj otrok . Pa smo, kad su bili veće potribe, dicu zemali z škole. Mnogi put san šav učiteja prosit da pusti Iveta z škole da more poć smanu po drva. Teško je bilo nan , ali i učitejon z nami.
Muka je bila kad su Talijani prišli pa su va školi, ku smo krvavo zaslužili, počeli učit, na silu, dicu na talijanskimu zajiku. Sa prezimena i imena su potalijančili tako da je Mrvčić Ivan postav Mervchich Giovanni, Brmalj Anton je biv Bermali Antonio.
Učitej Lojzo Rubeša je iz tiga grdiga vrimena spasiv jednu teku učenice Nevije Šebelje va ki se lipo vidi kako su talijanski učiteji dilali z školsku dicu. Teli su da budemo Talijani.
Bila je jena talijanska učitejica , jako mršava i visoka. Nervozasta je bila. Na stolu je držala dvi šibe. Jena debja, a druga tanja. Tako ih je i porabjivala. Ako je dičji dišpet biv manji onda bi ga z tu tanju šibu po prstih udrila i to tako da su dlani morali bit obrnjeni po zgoru. Par puti bi te opalila po njih. To su dica zvala ribice. Ako bi pak dišpet biv veći onda je zgrabila debju šibu i udri i po riti i po hrtu i kadi god je arivala . A dica kot dica . Kumedijala su, a ona ih ni znala umirit. Va zadnji klupi su sidili Vlatko i Jopić. Pa kad ni mogla z besidami ih umirit hitila je nike kjuče va nje tako da je mićimu Jopiću nos razbila. Va kući Anice Paunović , ka je do škole , je bila talijanska bolanta i zajno ga je učitejica tamo zapejala. Dohtor mu je ofermav krv i i previv ranu. Od onda mnoga dica nisu ni šla va školu. A roditeji se nisu jako jadili na nje. Tr i tako je to još malo duralo aš su i partizani već okoli se javjali.
Četrdeset i četrte su Njemci važgali školu kad i so selo . Po litu te iste četrdeset i četrte je počela i partizanska škola ku je vodiv učitej Benaš od Zorzići. Prve ure su se dica vadila pod jednu črišnju va Blatnimu klancu. Moreš mislit ku kvalitetu je to učenje imelo. Ali važno je bilo da dica i judi vide da i partizani maju školovanih judi med sobu. Taisti Benaš je kašnje dilav va klanjski školi Matematiku i njemački je predavav, a biv je jeno vrime i derehtor škole.
Pred kraj rata je škola bila i va Jožini kući Puligradišće. Škola je, nakon rata do obnove , bila va Fapkini kući na Vrhu. Prva učitejica je bila Dinka Seršić ka je bila ovdi nigdi do 1948.. lita. Zmišjan se da je klupe va ti provizorni školi od tavaloni storiv Jože Kanjeričin. Nakon učitejice Seršić učitej je biv Zovko. Pozabiv san mu ime. Od 51. pa do , me par, 59.je biv učitej Josip Lučić. Najdaje je z dicu dilala učitejica Veljka Rakočević nikako od 1960. pa do 1970. kad je prišla Zorica Šnajdar.
Kad bi dica finila četire razrede šla bi va klanjsku školu do osmiga kuliko je kašnje durala osnovna škola. A onda daje va srednju v Riku ili kamo drugamo.
(http://img541.imageshack.us/img541/6827/kolaustudeni.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/541/kolaustudeni.jpg/)
Škola u Studeni
Izvor fotografije: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com (http://www.lokalpatrioti-rijeka.com) by Riječanka
Boćica -loptica
črišnja - trešnja
dilat – raditi
durat - trajati
jadit - ljutiti
ofermat - zaustaviti
majhan - malen
vadit - učiti
sovdi - novci
storena - napravljena
šav - išao
školani – učenici, polaznici škole
zaprt - zatvoren
zemat - uzimati
-
...aš vej ga vrah ...
Jazbac, kako biš ovo prevel na službeni zajik?
Moji su imeli uzrečicu " vi mu vrag mater." u smislu : "vrag će ga znat"
Ovo vej je interesantno. Slovenski vem je znati pa valjda od toga? :help2
-
Neki dan smo imeli raspravu o temu "vej". Točno je da bi se to moglo prevest kao vrag će ga znati. Pitanje ću proslijedit mg. Kukurinu ki je lingvista pak bi on mogal znat zač i od kuda "vej" :knjizevnost
-
CISTA
Prvo ti je cista šla prik Vrha na Antonovu prenku i onda daje do Useravca kadi se spaja z glavnu ka gre od Marčeji prema Klani i Škalnici . No to ni ni bila cista, za pravo reć. To je biv kolski put vas zdrsan i nakrivjen tako da je bilo jako teško pun voz pejat po takovimu putu. Kad je storena nova država mislili smo , nas par va selu , da je to dobra prilika za storit nike stvari za ke prvo nikad ni bilo voje od strane Austrije. Jedna od tih stvari bila je cista. Cista je zamišjena, a kašnje i storena, tako da gre Puli Gradišće pa do Marišćine kadi se spaja z glavnu cistu.
Ta cista se na ruke dilala ča znači da ni bilo mehanizacije. Samo kramp i lopata i kaika mina. Va to vrime judi su jako teško živili i nisu imeli nikakoviga stalniga zaslužka tako da su komać čekali da se more čagod zaslužit bilo kadi. A ovi ča su financirali gradnju su to dobro znali pa su tu neimašćinu skorišćivali. Tako da su juden njihovu muku najveć plaćali va frmenti. Pa su tu našu cistu nazvali «kukuruzna cesta», Ma sad je li bila kukuruzna ili frmentna cista manje je važno. Važno je to da smo mi cistu dobili i to dosta rano – 1932. lita. I danas je skoro ista kot ča je onda storena.
Zogar prvo Drugiga rata je biv Mate Puhov. Popravjav je cistu ča gre do Marišćine, ali i onu ča gre skroz do Želiznih vrat. Puli puta bi se natuklo batude pa su se storili mući, tako, od približno jedniga kubika. Z tih mući se zemala batuda i krpala cista kad su se storile škuje. Se su to plaćali furmani na misec priko župana ki je pobirav sovde. Posle rata niko vrime su kot zogari dilali Jože Vardoć i Mate Marajski.
Cista čez Marišćinu nas je spasila aš je puno lagje bilo zapejat voz drv v Riku nigo prvo. Ali još vavik je povezanost bila loša. To je trajalo se dok ni prva kurjera prišla va selo, ali komać krajen pedesetih lit.
Prvo rata ti je šla kurijera z Kastva do Sušaka čez Sveti Matij do Saršoni pa prik Kopice na Trnovicu i daje po cisti prik Čavji do Sušaka . Tako da, ako si tev poć na Sušak al va Kastav, si morav poć Saršonon ali Sveti Matej. Zmišjan se da je šla saki dan i to dva put. Kuliko je koštala karta ne znan ,ali ni bila baš jeftina aš su Gromičani, ki su dilali po Sušaku, šli hodeć . Vozili su ju neki Čabrijani. Ja mislin da se jedan zvav Milivoj. A kakova je to cista bila!? Prik Kopice je bilo tuliko uvijali da ti se va glavi smuti. Povidala mi je jedanput tvoja mat da su šli oći ki je biv va bolnici na Sušaku. Toliko da ji je bilo slabo da je se shitala z sebe i da ni mogla poć zajno do oće nigo da je pred bolnicu čekala dok ji ni bilo malo boje. A oni mostić drveni na Trnovici… Samo si čekav kad će past sam od sebe . A kad je šla kurijera prik njiga se je škripalo Dobro da se ni čagod grdiga dogodilo
Posle drugiga rata, kad je prišla kurijera va selo, mnogin se je život prominiv . I to na boje. Rika je postala jak industrijski grad ki je tribav puno dilavci. Pa su Studenjci počeli dilat po poduzećih. Najveć su dilali po građevinah kot manuali .
Jasno, skoro san na nju i pozabiv, bila je i cista prama Klani ka je , od kad ja pamtin , vavik šla ovuda . Samo smo je malo širili kad je tribala kurjera počet vozit.
Postoje i mnogi puti okoli sela ki su storeni kako bi judi mogli prit do svojiga parta. Jedan od važnijih puti je oni ča gre za Gromišćinu. Gre od Blatniga klanca čez Jurišin do Kukujani. Nikad je biv boje nikad huje prohodan za kola , ali on je tu i dandanas.
(http://img515.imageshack.us/img515/3578/cestaezmariinubykelvis.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/515/cestaezmariinubykelvis.jpg/)
Uploaded with ImageShack.us (http://imageshack.us)
Cesta kroz Marišćinu
Izvor fotografije : Panoramio by kelvis
batuda – usitnjen kamen
boje – bolje
cista - cesta
čagod- nešto
dilavac - radnik
frmenta- kukuruz
furman - kočijaš
gre - ide
kaika - poneka
komać - jedva
kurjera - autobus
huje - lošije
muć – hrpa usitnjenog kamena
oća - otac
parat – dio imanja
puli – pored, kraj
se - sve
shitat - izbaciti
sovdi- novci
škuja - rupa
uvijal - zavoj
zajeno - odmah
zaslužak- zarada
zdrsan - izlizan
zemat - uzimati
zogar - cestar
-
Milić, znaš li detalj kako je Useravac dobio naziv Useravac? Tu sam priču slušala i potpuno zaboravila :hmm
-
Jedna je priča da je za vrijeme Napoleona tu bilo mjesto vješanja . Poznato je da prilikom vješanja popušta sfinkter. Pa od tuda ime Useravac - da prostiš, usrati .Kažu da za vrijeme gušenja dolazi do još neke prepoznatljive reakcije, ali to je nebitno za ovu priču.
Druga priča je da je tu bila ondašnja jug. - tal. granica. Kako su se mnogi bavili sitnim švercom, a neki bome i krupnim, to su reagirali pojačanim izlučevinama , valjda od straha.
Vezano za vješanje u doba Francuza u ovim krajevima je i toponim Gan(j)ga.
Sad tražim po rječniku ganga ili genga , ali ne mogu naći taj izraz za vješala. Ali - ja čito negđe. :wavey
-
E da, to za vješanje sam i ja čula. :facepalm
Ispravno je ganjga.
Hvala milić :palacgore
-
galge - drveni okvir za vješanje.... bilo čega :knjizevnost
-
Hvala duskom! Znači galge je naziv, vidim u rječniku iz njemačkog , za vješala. Mogao sam ja tražiti pod gange, rere i slično revanje. :skartoc
Znači iz galge je došlo do Ganjge.
-
Iz rječnika njemačkih riječi u zagrebačkom govoru pod slovo G:
gablec dorucak
galge vjesala
galgenhumor gruba sala, cmi humor
ganjak predvorje, natkriti hodnik
gas plinovita tvar, plin, (ubrzanje}
gater viselisna pila, radnik na pili
-
Ti elvis i duskom ste napola Zagrepčani. ( Nadam se da nisam koga uvrijedio ). Ovdje germanizmi baš i nisu na plodnom tlu. Zato ni čudno da ja tu riječ ne znam. Odnosno čuo sam je i svrstao na pravo mjesto . Sad koji glas simo koji tamo... :facepalm
-
Treba samo čitat :palacgore, Balade Petrice Kerempuha:
Galge stoje na početku Krležine kajkavske pjesmarice, u njenu prvom stihu. Galge i tri obješena kmeta jedina su scenografija sablasnog prizora kojim otpočinju "Balada Petrice Kerempuha"
...
»bogcu galge, grofu raj!«
Kreleža je baš "volio" vješala oli galge:
"Marš na galge ili marš na spomenik" - tim je gorkim stihom Krleža sažeo malograđansku opsesiju državnim veličinama: budite lojalni, podložni i pobožni pa ćete na kraju u svojoj palanci dobiti lijepi spomenik.
-
Da Krležu čitati. :lol3
Ja mislim da on nije pročitao sva svoja djela :knjizevnost Pitaj duskoma da li bi rađe čitao Krležu ili Playboya.
A taj kajkavski mi baš nikada nije ulazio u uho.
Inače Krležu izuzetno cijenim da budemo načistu i puno sam ga čitao , ali ,eto, promaknuo mi Petrica.
-
Ne bi ni ja da nije bilo lektire :coolwink
-
Krleža... nikad dužih rečenica, i riječnik krcat tuđicama. Pročitao sve, ali ne i uživao u čitanju. Nekad pomisliš da se iživljavao svojim lamentiranjem, nad potencijalnim čitateljevim neznanjem. :knjizevnost
-
Google test (invented by lappino) pokazuje da je Krleža daleko manje poznat od ... D'Annunzija... :greensmile
Test se izvodi na slijedeći način: na jeziku koji nije ni hrvatski ni talijanski upiše se traženi pojam u Google.
Testirao sam na ruskom.
Kao, ono, braća Slaveni i tako to, ali D'A. pokupi daleko više bodova od Krleže.
U svezi glede mjesta raznoraznih u Klani te okolo: kod nas ne postoje "pravi kopači", ekipa koja doslovno bagerima prekopava ratišta, ne bi li našla štogod.
Logika je jednostavna: nađu li mrtve borce (a nalaze ih, ono, u tisućama), predaju ih vlastima koje kupe jeftine patriotske bodove na "službenim" pogrebima, a zauzvrat se ekipa nakupi svekolikog ordenja te drugih stvari sklonih prodaji...
Kod nas je to vrlo rijetko, neorganizirano te neopremljeno.
Da je kao u Rusiji, okolica Klane bila bi prekopanija od kakvog otvorenog ugljenokopa... :pusiti
-
U svezi glede mjesta raznoraznih u Klani te okolo: kod nas ne postoje "pravi kopači", ekipa koja doslovno bagerima prekopava ratišta, ne bi li našla štogod.
Logika je jednostavna: nađu li mrtve borce (a nalaze ih, ono, u tisućama), predaju ih vlastima koje kupe jeftine patriotske bodove na "službenim" pogrebima, a zauzvrat se ekipa nakupi svekolikog ordenja te drugih stvari sklonih prodaji...
Na sreću kod nas je to ekonomski neisplativo, tj izginulo je manje ljudi na širem području da bi tako nešto postalo isplativo, a i zbog terena ne treba ti bager nego speleo-oprema.
Osim toga, kod nas mislim da nema primjera da je npr tankerska jedinica naletjela na pješačku brigadu u povlačenju - bez AT zaštite. Kako su nakon toga morali prati tenkove i vaditi kosti iz gusjenica, za iskopati te poginule zbilja treba rovokopač i sito. :(
-
Jučer oko 18 sati , dok sam spremao ovu temu , pukla je veza , a nisam imao vremena čekati i ponoviti postupak. Stoga isprika ako je netko očekivao novu pričicu , a ono - ništa.
DIČJE IGRE
Kad si me pitav za dičje igre tev san, onako prez mislit, reć da se kot dica nismo igrali. Ma vraga se nismo igrali. Nismo se igrali vako, kot ča se danas dica igraju, z puno igrač. Ali i onda smo se igrali kad je bilo vrimena. Najveć dok smo bili na paši z blagon.
Najraje smo se igrali na pjoške. Pjoška ti je komad pjočastiga kamika. Staviv biš kakov okrugli kamik a pod njiga saki igrač bi div dogovoreni ulog. Veći frkolasi bi igrali za kakov solad, a manji za toke. Onda bi se po redu zbijalo ta kamik. Oni ki zbije bi tev da njigova pjoška ostane na mistu zbijeniga kamika. Tako bi dobiv se ča je tu bilo. Aš solad dobi oni čja je pjoška najbližja pojedinimu sovdu. Moglo se dogodit da oni ki zbije ta kamik ostane prez ijeniga sovda. Kad zbije, sovdi se razlete pa jih dobi oni čigova je pjoška bližje.
Igrali smo se i z britvicu. Ne, ni ti to britva za brit nigo žepni nožić. No, tu britvicu hitaš z raznih dogovorenih pozicij tako da se mora zapičit va zemju. Oni ki najprvi pasa se dogovorene pozicije je pobidiv.
Te britvice su rabile i za dilat turunke i švikavnice od mezdreniga jasena. Turunke se dilaju od napošniga komada jasena. Koru zarižeš, onako, kot ča je navoj na vidi i pomalo odvojiš od drva. Na kraju još storiš pisak pa se to spojiš va turunku. Na turunku se moglo i sost ako si znav. Z tu turunku si mogav i krave dozvat kad bi se navadile na ta zvuk. Turunka je mogla trajat i par lit, ali si pisak morav sako lito prominit.
Od bazga se dilalo puškavnice tako da se srce, ko je mehko, probuši z kakovu drinovu paličicu pa ostane tubo. Onda bi se našlo kakovih majhanih boćic kot naprimer brinje od smrike. Boćice z tu paličicu porineš va to tubo od bazga i jako puhneš. Boćica zleti van i čuje se jedan zvuk kot da si z puške shitiv. Tako smo «pucali« jedan va drugiga.
Zmišjan se da su, najveć muška, dica užala teć za kolon. To kolo je biv kakov obruč od bačve. Od malo jače žice se storila vodilica pomoću ke biš rivav to kolo i bižav za njin. Tako je naš Branko, kad je biv puli nas, šav na veronauk Sveti Matij bižeć za tin kolon. Rekav je da puno brže pride š njin nigo prez njiga.
Igralo se i na skrivanje tako da bi jedan zažmav i obrniv se prama kakovimu zidu ili drvu. Brojiv bi do deset , dvajset ili do kuliko ste se veće dogovorili. Dica bi se poskrivala nigdi blizu. Kad je finiv z brojenjen počev bi iskat skrivenu dicu. Skriveni bi iskoristili priliku pa bi se, dok ih ovi ne vidi, na mistu kadi je brojeno, prijavili zijajuć « spas «. Kiga bi, ovi ča je brojiv, videv i prijaviv na to misto ta bi drugi krug iskav.
I na lovjenje smo se igrali tako da jedan lovi a drugi biže pred njin. Kad koga ulovi onda daje taisti lovi.
Divojčice su se drugače igrale. One bi si storile bivala. To je biv kot niki zamišjeni dom. Tu su si storile kot šparget, stov, vitrinu i tako. Onda bi imele kakove razbite lončiće, padelice pa bi kuhale , prale… Tako su se pomalo vadile ča će in kašnje najveć rabit. Znale su se igrat i na kamičiće. Igra se z pet okruglih kamičići . Jedan se hiti vajer i, dok on leti, morale su pobirat druge kamičiće . Po jedniga pa po dva i tako daje. Jako rado su se igrale na pendu. To se na tnalu z kredu nacrtaju kvadri ,mislin da ih je sedan, i moraš z jednu nogu porivat pjočicu a da ti saki put ostane va pravimu kvadru. Dok su to igrale zapametiv san da su znale namajat:
«Am salam
podkolenice
za Vazam».
Muški bi se igrali z boću ku su dilali od krp. Bile su i nikakove ke su bile kot od nike spužve. Nabijali su to kot pravi nogometaši. Muška dica vavik su volila boću.
Igrali su na boću najveć po cisti na Ravni kadi je bilo malo više mista. Kašnje, tamo već pedesetih, su igrali nogomet z pravimi, karpetonskimi loptami. Igralo se Pod brdi kadi je bila lipa trava pa su mnogi , čja je to sinikoša, bili protiv i nogometa i lopte .
Va Domu , tamo od pedesetih kad je storen, igralo se Čovječe ne ljuti se, triju, šah, stolni tenis, tombolu… Va oštariji je biv i biljar pa su veči frkolasi igrali i to.
Ča se tiče igar po zimi jasno da smo se sanjkali i drsili po ledu. Storile bi se sanjke od dasak pa se sanjkalo najveć Za brig. Va Ledinah je bila voda ka se po zimi zmrznila. Pa smo se onda znali drsit po tin ledu. Zmišjan se jene pričice vezane za led. Va Ledinah su se dica drsila i vragovala. Jopić Pikovićev je vaja va kakov grm zašav i rasparav si je brageše, ali i - jaja. Drugi dan ni mogav va školu aš mu je to moralo zarast pa je z vrh Škoja zazvav učiteja zijajuć: «Gospon učitej ja danas ne moren va školu aš san si sa jaja rasparav!».
bižat - trčati
boća – lopta, ali i boća
boćica - loptica
brageše - hlače
čja - čija
dičje - dječje
dilat - raditi
dit - staviti
drsit - klizati
finit - završiti
frkolas – dečko star petnaestak godina
hitat - bacati
igrača - igračka
iskat - tražiti
karpetonska - kožna
mezdreno drvo – drvo u punoj vegetaciji
namajat - nabrajati
napošan – poseban, namijenjen nečemu
navadit - naučiti
obrnit - okrenuti
paličica - štapić
pjočast - pločast
porivat - poguravati
pride - dođe
prominit - promijeniti
rabit - trebati
razbit - razbijen
rivat - gurati
sinokoša – sjenokoša, livada gdje se kosi trava
solad – novac
sost - svirati
tet – htjeti, tev - htio
tnalo - tlo
tok - dugme
tubo - cijev
vadit - učiti
vajer – u zrak
vida - vijak
zažmat - zažmiriti
zapičit - zabiti
(http://imageshack.us/a/img189/8018/dzepninozicslika1500848.th.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/189/dzepninozicslika1500848.jpg/)
Džepni nožić
Izvor fotografije:http://www.njuskalo.hr/
-
:bravo
Nadam se da su ti svidjele cure na latino plesovima, malo je falilo da i ja tamo zavrsim. :greensmile
-
Ako pažljivo čitate moje priče / e moj mile , moš mislit :lol3/ siguran sam da ste pročitali i riječ " karpetonska ". Ja sam objasnio da je to kao " kožna ".
Tako smo zvali lopte koje su bile, valjda ; od kože. Zvali smo ih još i " prave", ili " kožna ". No , da sada ne nastavljam priču , volio bih saznati porijeklo te riječi.
Vjerojatno talijansko ?
-
U klani bi rekli "kopertonska bala", bala iz dva dijela, u nutarnji dio se kroz nekakovu lulicu upuhao zrak, pa se zavezalo i porinilo unutra, taj dio je gumeni i zove se kamerdacija, a vanjiski dio je od kože - koperton.
Ne znam čija je to riječ :pojmanemam
-
Ja se sjećam tih lopti.
Unutarnji, gumeni , dio zvali smo kamadarija . Imao je nekakav pisak , "mišića" ili lulicu , kroz kojeg se upuhivalo zrak.
Ta kamadarija se znala i probušiti pa bi se krpala kao i gume bicikla. Pobrusilo bi se površinu, koju će se lijepiti, finim brusnim papirom , nanijelo ljepilo koje se zvalo......Malo pričekalo i stavilo "žbljeku" - zakrpu.
Onda se kamadarija ugurala unutar lopte. Upuhao bi se zrak, obično pomoću pumpe, zavezalo mišića i uguralo ga se u loptu. Na toj lopti od karpetona bile su vezice koje se stisnulo i , čini mi se nekako podvuklo unutar veza da ne strše. Ovaj detalj si baš ne mogu predočiti.
Ali taj karpeton me i dalje muči. :help2
Pozdrav Riječanka, ma gdje bila. :wavey
-
Koperton može IMHO doći od dvije talijanske riječi :
copertone - guma
coperta - pokrivati
Kako je vanjski dio bio od kože a ne od gume (?), onda vjerojatno dolazi od coperta, što prelazi kako kaže Riječanka u Koperton, što se vjerojatno iskrivilo u karpeton.
-
To je to elvis.
A što se pitaš da li je to bila koža ili ... Čuj ličilo je na kožu. Moguće da je bio i kakav skaj, ali sumnjam. Jasno da su Studenjci krivo prenijeli talijanski izraz preuzet vjerojatno u Klani. Tamo su , naime , tridesetih godina Klanjci u suradnji s vojskom oformili nogometni klub.
1. Usput i prekrivač za krevet moji su zvali " koperta ".
2. Usput naučio sam šta znači In My Humble Opinion. Hvala elvis.
Dok sam kao dječak živio na Pehlinu čini mi se da su i tamo zvali karpetonska bala.
Fusher , jazbac kako je to bilo u okupiranim krajevima? :citam1
-
Taj nutarnji del su zvali kamaradarija (od talijanske besedi camara d'aria - zračna komora), a za vanjski nisan baš siguran, ali more bit da je bil coperton. On je moral bit od koži jer ne verujen da su poznali skaj kao materijal :help2
-
Na talijanskom su sastavni dijelovi pallone da calcio: camera d'aria + copertura...
-
Evo i to smo razjasnili. Ovo bi bila poslastica za jezikoslovce kad na tako malom prostoru jedna riječ , doduše tuđica, promijeni nekoliko oblika.
camera d'aria ->kamaradarija ->kamerdac /r/ija ->kamadarija
copertura -> koperton -> karpeton.
Hvala vam lingvisti. Meni je jezik najjači ovdje :liz.
-
ŽENIDBA
Mare i jast smo skoro vršnjaki. Lito dan san stariji od nje. Tako da smo skupa rasli. Vavik mi je bila nikako draga. Još kad smo Klano šli va školu ja san vavik voliv hodit puli anju. Ali još smo bili dica.
Onda je brzo prišav Prvi rat. Va to vrime ja san imev 14, a ona 13 lit. More se reć da nan je rat ukrav mladost. No, kad je i to zlo finilo počeli smo se se više pogledivat. Jedanput je biv ples na Snižnici pa smo skupa plesali . I tako je to počelo.
Kako je ona bila samica, a to će reć da je bila jedinica, brzo smo se z starimi dogovorili da gren jast za zeta. Va to vrime se stare poslušalo i poštivalo. Znalo se reć :
Kako ćaća reče
Tako voda teče.
Nisu bili ritki pari ki bi se oženili, a da prvo nisu bili frajar i frajarica. Stari bi se dogovorili i to je bilo rešeno. Će li ča mlada za dotu prnest to je biv dev dogovora med starimi. Obično se za dotu prneslo kakov parat i junicu po mogućnosti briju. Puli nas ni biv takov slučaj. Mi smo se volili.
Jeniga dana san ji dav sovde za kupit vitvice tako da smo se zaručli. Kad se zaručiš to je samo korak do ženidbe. Prvo tiga san šav niko vrime k nji doma da malo poćakulan z njejimi i da me boje upoznaju. To smo zvali hodit na fraj. A za druge smo bili frajar i frajarica.
Tri šetemane prvo nigo ča ćemo se ženit plovan je na maši najaviv da će se Margareta udati za Filipa.
Prvo ženidbe morali smo poć na poduku plovanu Klano, kamo smo pripadali. Na tih podukah plovan vas vadi kako živit va braku, kako dicu odgojit i se tako neč. Na timu poduku se dogodiv i jedan smišan događaj. Dok je plovan neč pripovidav od Isusića i apostoli pitav je Maretu da kuliko je apostoli, a ona mu je, nako brzo, ne misleć, odvrnila dvajst i dva z sopcen. Ovimu samo ča očesa nisu skočila van.
-Šta !!!- je zavapiv.
A ona je, neboga, nabrajala va sebi kuliko će nas bit na piru . Briga je nju bilo za plovanov nauk.
Ženilo se po sobotah. A oni četrtak prvo ženidbe se nese dota. Kako san ja šav za zeta, smo mi moju dotu pejali. Bila je to mobilija za kamaru. Ali dobiv san i Ponikve i Lazinu kot otpremninu od Šestanovih. Na čelu trupe, ka je dotu pejala, je biv jedan z metlu. Onda smo šli ja i moj kumpar, sopac , brat mi i još par prijateji.Ta dan smo munjesali puli Bavdinih kamo san šav za zeta.
Ženili smo se dvajsetiga lita. Najprvo smo šli va crikav. a onput doma na južinu. A va ono vrime ti piri nisu bili veli. Bili su, tako, jeno davjsetak judi. Nevistica i oženja, po dva kumpara i kume i još nikoliko bližnjih kot braća i sestre i roditeji. Ja, i sopac . Njiga ne moreš pozabit aš kakov je to pir bez muzike. Nan je sopav Jure Škohov na mih.
Pitaš da ča smo jili? Ma ni onda bilo tih zvegaćenosti okoli hrane. Skuhalo bi se ča malo boje. I bog te veseli! Mi smo na piru jili najprvo juhu od kokoše. Za tin je bilo tenfanje z paštu. Na kraju je bilo i pečeniga kokošjiga mesa z konpiron. Bilo je i vina kuliko god je ki mogav popit. Od slatkiga je biv štrudel od jabuk i orihnjača. Tako san jast nakon pira ostav puli Bavdinih. Ni mi vavik bilo lahko, ali ča ćeš. Moraš zet kako pride.
Danas se mladi drugače žene. Mnogi se ni ne žene va crikvi nigo samo na Odboru. Više se i mišaju aš mnogi su prišli v Riku pa se judi vide na kakovin plesu ili na dilu pa se zbliže. Va moje vrime malo ki i ka se oženiv van sela. Moja mat Johana je bila z Škalnice , ali to je više kot iznimka. Ako se dogodi da nevistica gre z sela va ko drugo misto onda se stori kolona . Spod kolone se stavi stov z pijaču. Oženji se ne pusti da zame nevisticu z sela dok ju , tobože, ne plati. Mladin , ki su tu kolonu i storili , se da neč sovdi i onda se nazdravi z vinon pa nevisticu puste da gre z oženju.
Kuliko san primetiv i piri su veći. Ni ritko da je i po sto judi na njimu. Ali više-manje i dalje se žene po sobotah, dota se nese po četrtki . Prvo je sopav mih , a danas armonika. I se više je piri po hoteli i restorani. Tiga , ipak , prvo ni bilo .I još vidin jednu razliku. Danas ti iz sake kuće vojča prnesu za dar. Mladi dobiju i frižider i makinu za robu prat i puno drugih stvari. Tiga prvo ni bilo. Zato se nakon pira sin ki su čagod prnesli nese malo kolači ki ostanu od pira za hvalu.
Bilo kako bilo Mare i jast sno 1970. lita proslavili 50 lit od ženidbe ili kako reku zlatni pir. Tr si i ti biv na fešti. A va braku ti je glavno da mate poštovanje jedan prama drugimu i da se razumite. Danas čin neč ne gre kako vaja zajno se rastanu. Mi stara generacija smo navajni popravit ča ne vaja, a ne kupjivat novo.
No, zapiši i ovo da se ne pozabi. Neka se zna da je prvi par ki se ženiv puli svetiga Mikule nakon Drugiga rata biv Ive Banašerin – Stričina i Kate Radeća.
boje – bolje
brija – gravidna, noseća
čagod – štogod, nešto
dev - dio
finit - završiti
frajar/ica/ - zaljubljenik/ca/
gren - idem
ja - da
južina - ručak
kamara - soba
ki i ka - poneko i poneka
mobilija - namještaj
očesa - oči
parat –dio zemljišta
prnest - donijeti
puli anju – pokraj nje
ritki – rijetki
sin - svima
šli - išli
tenfanje - gulaš
tr – ta: tr si i ti biv – Ta i ti si bio
trupa - grupa
vadit - učiti
vavik - uvijek
vitvica - zaručnički prsten, verica
vojča - bilošto
zavapit - zavikati
zvegaćenost - izvitoperenost
Sad bi tu trebala neka fotografija s pira gdje je i sopac na mijeh. Ali ne mogu to naći pa ako netko ima neka zalijepi. Ma može i samo pir bez sopca. Samo da je iz tog vremena.
-
ŽENIDBA
A ona je, neboga, nabrajala va sebi kuliko će nas bit na piru . Briga je nju bilo za plovanov nauk.
A kao musškog je bilo briga za plovanov nauk? :lol1 :lol2
-
ŽENIDBA
... Obično se za dotu prneslo kakov parat i junicu po mogućnosti briju. Puli nas ni biv takov slučaj. Mi smo se volili. ...
Kako slatko :kiss2
Super milić :palacgore
-
Ča se to , mislim slatko, odnosi na briju junicu ili parat? :lol1
-
:lol1 :lol3
-
Upravo san (boje reć konačno) prišal do knjigi "Mlekarice" va koj od Studeni piše Jože Šebelja - Puh, a ima i materijala od Klani pak se nadan da ćemo to uskoro ča i ovdeka klast :301
-
Jože Šebelja - Puh je moj , nažalost pokojni, ujak.
I ja sam se jedva dočepao te knjige . Kad sam je pročitao poklonio sam je njegovom unuku Goranu .
-
Jedna riječka firma dobila je na javnom natječaju rušenje, te obnovu mosta u Klani kod pošte kojim se ide prema pilani ... na njemu je sve ove duge godine preživio na ogradi sa jedne i druge strane pravi pravcati fascio --- Danas sam poslikao taj most i dotične fascie, no sad mi se eto baš nešto na da radit s fotkama, pa neka malo pričeka ... fotke uskoro!
-
Jedna riječka firma dobila je na javnom natječaju rušenje, te obnovu mosta u Klani kod pošte kojim se ide prema pilani ... na njemu je sve ove duge godine preživio na ogradi sa jedne i druge strane pravi pravcati fascio --- Danas sam poslikao taj most i dotične fascie, no sad mi se eto baš nešto na da radit s fotkama, pa neka malo pričeka ... fotke uskoro!
:greensmile
(http://img23.imageshack.us/img23/8758/klanamost.jpg)
(http://img839.imageshack.us/img839/1505/fasciouklani.jpg)
-
BELA NEDEJA
Bila nedija ili Bela nedeja , kako reku va Kastvu , ni samo samanjski dan Kastva i Kastavšćine nigo i šire okolice. Tako su na samanj znali prihajat judi z Bodulije, z Istre, Hrvatskiga , Kranjske… Mi smo najveć šli na samanj zarad mićih prašćić ke bimo tu kupili i gojili do klanja. I dan danas se ta div Kastva , kadi su ih prodavali , zove Prašćarija.
Mi smo na samanj prihajali dva dana . Prvi dan , nediju , bimo šli , sa familija , malo na špaš . Kupili bimo kakovo kosje, kosu, sikiru, limu, kosir… Ženske bi si kupile kakov rub, flajdru , neč za na postej , kakov komad pošade…Dičina bi isto dobro pasala aš bi kiiki dobiv organić, kakov fičić na petešića ili ku drugu igraču. To ni puno guštalo, a dičina su bila zadovojna.
Znaš kakov je to petešić? To ti je tako jeno desetak centometri visok petešić storen od pečeniga jila . Je jih i od tankiga plešića. Na njimu je jedan rezervarić va kiga se lije malo vode pa mu se odzada puše čez škujicu. Ma jako lip švik , onako , kot tičić.
Ja, i ča san ono tev još povidat? Aha o Bili nediji san povidav.
Divojčice bi dobile kakovu pupu al kako to Kastavci reku minju. Morda kakov svilni rub, kakov facolić. Tako da bi za Bilu nediju si bili zadovojni.
Bilo je na sakin kantunu ča za pojist i popit Na par mist se i plesalo – na Fortici, na Crekvini, pod Ložu i po oštarijah. Još tamo dvajsetih lit se užalo sost na mih, ali brzo je se više mlajih dečki soplo na armoniku pa su mih pomalo zrivali . Danas se više govore da bi ga tribalo vrnit bar va tradicijsku muziku. Ali ki će sost kad već niki ne zna . A i Jure Škohov , ki je med zadnjimi po Kastavšćini sopav, je zdavna umrv.
Meni je najveća muka bila drugi dan - pondijak za Bilun nedijun poć z starin ćaću po prašćiće. Ta dan se zove Beli pondejak , a samanj posajmica. Šli bimo čez Marišćinu pa
znad Marčeji prik Jardas va Kastav. Puli Marčeji smo imeli nikakov rod pa bimo se tu ofermali. Stari ćaća bi popiv ki žmuj vina i već bi ga prezelo aš ni biv navajan pit. Još se ofermav pul Jardas i dok smo prišli Kastav već je biv načešen. Sad još na samnju dok se pogajav za prasce bi još ča popiv tako da bi ga se fanj nabrav. A kupit praviga prašćića to ti je , mali moj , vela filozofija. Mora mu repić bit zavit , trubac mora bit onako podugast , a dlaka mora bit bila. Ne daj bog da je črna. Uši ne preveć klempaste . a zubi zdravi . Ma pun klobuk siga i sačiga ti mora imet zdrav prašćić.
No, i kad bi stari ćaća to zbrav bimo pomalo šli nazad. Ja , dečkić od sedan osan lit , dva , tri prašćića po dvajsetak kiv i jedan stari , pijani prašćina od sedandestak kiv . Nisan znav ću li pazit na prašćiće ili na stariga ćaću. Lito za liton je bilo tako da san š njin šav na posajmicu prašćiće kupit. I moran priznat da su si ti prasci , ke je on zbrav , bili zdravi i dobriga petita. Zato je i šav , vaja , po nje aš da ni bilo tako siguro ga ne bi pustili već po nje. A i ja, kako san šav stariji , san se privadiv na to pa san pomalo i ja počev uživat va posajmici , a bome i va vinu.
bila - bijela
čez - kroz
črna - crna
div - dio
facolić – rupčić, maramica
fanj - dosta
flajdra - haljina
fičić - zviždaljka
guštat – vrijedi /roba/
jilo - ilovača
igrača- igračka
kantun - ugao
kiiki- poneki , koji i koji
kosje - drveni dio kose
ku - koju
lip - lijep
lije – ulije
lima - turpija
mih - mijeh
minja – lutka, djevojčica
nabrat - nakupiti
načešen – žarg. pijan
navajan - naučen
ofermat - zaustaviti
organ – usna harmonika
pasat - proći
petešić - pijetao
petit - apetit
plešić – limić, tanki lim
pogajat - pogađati
postej - postelja
pošada - posuđe
preveć - previše
prezelo - preuzelo
prihajat - dolaziti
pupa - lutka
rub – rubac, marama
sakin - svakom
samanj - sajam
siga i sačiga – svega i svačega
stari ćaća – naziv za djeda
škujica - rupica
špaš - zabava , izlet
švik - zvižduk
trubac - njuška
užalo - običavalo
vrnit - vratiti
zavit - savijen
zdavna - odavna
zrivat - izgurati
žmuj - čaša
(http://img841.imageshack.us/img841/5342/praij.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/841/praij.jpg/)
Uploaded with ImageShack.us (http://imageshack.us)
Ovakvi su praščići bili na posajmici na Prašćariji u Kastvu
-
:bravo
-
Riječanka ,vidim da od jučer plješćeš , a zaboravio sam ti reći hvala. :wavey
-
Riječanka ,vidim da od jučer plješćeš , a zaboravio sam ti reći hvala. :wavey
:toyou
-
DILO Z DRVI
Ovako ti je to bilo , mali moj. Prodaja drv je biv jedan od načini kako zaslužit kakov solad za preživit. Kako je naše selo okruženo z šumun to je do drv bilo blizu . Ali je biv dug put do sovdi . Najveć je bukve, grabra biliga i črniga , malo hrasta i cera. Daje od sela , još višje, počne i crnogorica. Bukovine je ipak najveć .
Prvo nigo ča si tev poć va šumu sić , morav si zvat lugara da ti bula drva ka smiš rušit.
Lugara smo, kot i zogara, sami plaćali prik zemjišne zajednice. Lugar je trejsetih lit biv Ive Matešin. Biv je jako strog. Povida se da je svoji ženi Joži multu naplativ. Potla Drugiga rata lugar je biv Dolfo Piković, ali onda se plaćalo drugače , prik države.
Govore da se va šumu ne re sam aš je rušit drva jako opasno dilo. Kako je nikada bila puna šuma judi to bi ti ki priskočiv na pomoć kad je rabilo. Je li da ti rabi pomoć ča prepilit je li da ti se ča grdiga dogodi. Ja san najveć puti biv sam . Ni biv ki za poć zmanu. Najprvo je Ive biv majhan. Potla je prišav rat. Onda se oženiv i šav ća bivat. Tako da je od njiga male koristi bilo
Ja san šav veselo va šumu aš san tamo biv na miru . Niki me ni jadiv . Tamo san biv doma. Zev bin si komad kruha, kakovu kapulu i sardine va škatuli, ča za popit i, ča se hrane tiče , jast san biv namiren. A poznav san saku stazicu, saki grm. Pa i tiće bin poznav po šviku. Znav san kako šviče šoja , kos , drozg… Drozge smo i jili aš su bili veliki i do dvajset dek teški.
Za drvo zrušit triba ti sikira, pila, zagvozde, bat i puno jakosti . Na drvu se najprvo z velu pilu vodoravno podpili malo manje do sredine drva odnosno do križa kako mi
rečemo. Za to dilo rabe dva pilača. Onda se pod kuton od približno četrdeset i pet stupnji zapili drugi riz. Tako se dobije jedan komad drva kiga se z baton zbije van.
Onda se pilači presele na drugu stran i pile vodoravno prama timu dilu kadi je biv ta zbijeni komad. Kad otpile fanj duboko onda se već pila teže vuče aš ju drvo pritišće. To je znak da se zabije zagvozda ku pomalo podbijaš kako daje pilite. Moraš pazit kamo će drvo past kad ga prepiliš. To zato da se ne zavrti pak pade po tebi i ubije te. Mora se pazit i na drugo drvo da ga bez potribe ne šundraš. Kad je drvo na tlu najprvo mu se vije oznamu. To zovemo ohrašćit. Hrašći se z sikiru, a debje vije se otpile .Ohrašćeno drvo se krca na kola z capinon, a teža debla se krcaju uz pomoć henduka i legnji.
Doma se to deblo prepili na odrejenu dujinu. Ta komad je obično dug 25 centometri. Zovemo ga furak. Njiga se raskala na manje komade. Ta raskalana drva su se prodavala takova , skoro friška, ali i prosušena ka su bila pedesetak posto draža.
Prosušila su se doma tako da su se rastresla po sušili. Spod sušili je bilo pališće kadi je goriv oganj od sitnih drvac. Moreš mislit kakov dim je biv va selu kad je skoro saka familija sušila drva. Mi smo to dilali pod štrim , ali more se dilat i na otprtin.
Nikad se ni , kot danas , vozilo meternice za prodat nigo je se bilo vezano va butorice. Kašnje, kad smo došli do vrić, smo prodavali na vriće. Staviv biš vriću punu drv na hrbat i nesi je na peti pod. Ni bilo lahko to dilat, ali kad se mora ni ni teško.
Ja, znan, znan. Smiron ti povidan od tih butoric , a ti ne znaš ča je to. Znači, drva dujine dvajset i pet centometri i skalana se slože približno za jedan naročaj i zavežu ili z trtu ili z škrembuton. Evo, je li ti sad jasno ča je butorica? Zavezani naročaj drv .
Na voz je moglo stat približno četiri metra drv ili okoli tristo butoric.
Kad si tako parićav jedan voz drv, obično jedan put na šetemanu, morav biš poć financon va Useravac da ti daju jedan dokumenat ki se zvav Izvoznica, Prez tiga dokumenta nisi mogav drva pejat jerbo su na granici i naši i Talijani pitali za njiga. Na granici si morav pokazat i putnicu. Voli su isto bili registrirani pa su okoli rogi imeli zavezane pločice od olova na ki je biv utišnjen broj. I voz je imev registarsku pločicu tako da smo si bili registrirani aš si i ti morav imet putnicu za prik granice pasat.
Obično se pejalo nikimu ki ti je još prvo naručiv drva. Ali bilo je dosta situacij kad nisi imev kupca. Onda si šav okoli i ponujav drva . V Riki , na Žabici , je bilo , se do pedesetih lit , misto kadi smo mi z Kastavšćine , Ćići i Brkini prodavali drva. Gromičani i Gorani su prodavali na Sušački placi. Na Žabici je bila i vaga pa se moglo prodavat na pezu.
Se ovo , ča ti ja govorin, se misli na drva za v oganj. Ja nis nikad dilav drugo dilo z drvi . Ali bilo je judi ki su dilali po šumi kot pilači i tesači. Od debjiga drva su dilali grede, tavalune, daske… Ali to je već nika druga priča.
Va šumi je, kad su se pojavile motorne pile, bilo lagje dilat. Tamo nigdi okoli 1966-iga lita je Jožetu Puhovimu sestra Zdenka pripejala motorku iz Švicarske kadi je dilala. Rekla mi je da je koštala hijadu i dvi sto franak. To je bilo jako puno sovdi. Ja nis nikad dilav z motorku tako da ti od nje ne moren niš povidat. Ali da se lagje dilalo š nju nigo z pilu i sikiru, to siguro.
bulat – označiti / lugar /
grdo – ružno
(g)re - ide
henduk – alat šumara
jadit - ljutiti
legnji – grede za ukrcaj drva
majhan - malen
metrnica – drvo ispiljeno na dužinu od metra
multa - globa
naročaj – naručaj
nikad - nekad
pališće – mjesto gdje se pali vatra
parićat – pripremiti
peza – vaga
prvo - prije
rabit – potrebovati
riz - rez
sić - sjeći
skalana - iscjepana
smiron – stalno
smit - smjeti
šav - išao
škatula - kutija
škrembut – uže određene biljke penjačice
štrim – natkriveni prostor
šundrat – uništiti
tev - htio
trta – uže od divlje loze
vija – grana
zagvozda – drveni klin
zavrtit – zaokrenuti
zogar - cestar
zmanu - samnom
(http://img560.imageshack.us/img560/2134/drvazafilipa.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/560/drvazafilipa.jpg/)
Uploaded with ImageShack.us (http://imageshack.us)
izvor fotografije : http://www.istarski.hr
-
Evo , uz vremensku stisku , ipak sam uspio i ovotjednu pričicu lansirati.
Nažalost sve teže lovim taj ritam, a i vreća s pričama je skoro prazna pa ... Vidjet ću ako mogu još nešto pripremiti . U planu je još desetak priča. Imam razrađene 3-4 , ali moram još pažljivije pripremiti II svjetski rat i NOB te posljeratnu obnovu. :wavey
-
DILO Z DRVI
...
Ja san šav veselo va šumu aš san tamo biv na miru . Niki me ni jadiv . ...
I mnogi još.. i dan danas.. :coolwink
-
Pažnja i pozor!
Za sve koji nestrpljivo čekaju novu priču o Studeni dobra vijest. Još jedna priča je gotova , ali nije još revidirana. Nažalost , neće moći ove noći - već su mi ispale oči.
Valjda sutra?!. :wavey
-
:wavey :popcorn
-
Haha zokxy dok ja to dovršim pojest ćeš sve kokice. Morat ćeš preći na petešiće. :wines
-
Malo ispred Studene kod ove kuće u zavoju :
(http://static.panoramio.com/photos/large/91087044.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/91087044)
Nalazi se započeto sklonište/položaj - mislim da je samo sklonište u pitanju, tlocrtno je u obliku Y, a ovo je ulaz:
(http://static.panoramio.com/photos/large/91086978.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/91086978)
(http://static.panoramio.com/photos/large/91087000.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/91087000)
(http://static.panoramio.com/photos/large/91087020.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/91087020)
-
:eek
______________
@ milić, pomalo, strpljivi mi ;)
-
Pogled u lijevi dio Y - lijepo se vide tragovi bušenja:
(https://lh3.googleusercontent.com/-w8946FrtDmw/UakBz8k-GoI/AAAAAAAALJ8/FbAXmLQKGRk/s912/DSC06628.JPG)
Pogled u desni dio Y - lijepo se vide tragovi bušenja:
(https://lh6.googleusercontent.com/-7PucQBwgqLY/UakB02l10HI/AAAAAAAALKE/nGo-RGCjs9U/s640/DSC06630.JPG)
-
KOŠNJA
Joh , kad se zmislin na košnju zajno mi se želudac obrne. Nisan voliv kosit pa bog. Niki ne voli ovo niki ono , a jast nis voliv kosit. Ja san više voliv dilat z drvi. Ali, ča reku, ča se mora ni teško .
Najprvo bi se kosilo okoli domi , po poji . Onda bi se šlo prama zgoru va Ravno pa daje na Pišćine , Gumance…Ma se bi se kosilo, saki laz . Blaga je bilo čuda , a sinokoš malo. Kad ni bilo dosti sena na svojimi sinokošami moralo se kosit i tuje. Te sinokoše se zakupjivalo od privatih vlasniki ili od Šumarije.
Kosit se šlo zarana. Prvo zore .Tako da si , dok se dan stori , već trudan.
Počelo se kosit kad je trava zrila za kosit. A baš va to vrime počnu i vrućine. Zato se i šlo rano , dok ni tako vruće. Kosiv biš do jedno devete ure kad bi ti ki prnesav ručnju. Za ručnju se jilo obično kompir na cilo kuhan i ofriganiga špeha i pršuta. Popiv biš malo vina pa biš malo predahniv dok si naklepješ kosu. Ta , ki bi prnesav jist , obično kakov otrok, bi rastresav rede i lovnice , ako su dan prvo zdivene. Onda sopeta udri po travi do povdan, kad bi prišla južina . Za južinu je obično bila palenta kompirica i zeje z kakovin meson. To biš pojiv i zavukav se va kakov hlad i malo zažmav ako bi se moglo od muh. Oni ki prnese jist rashita rede , ča su pokošeni do tada , i obrne z grabjami seno ča se z jedne strane već osušilo. To bi obično bila ka ženska. Ako je ča trave med grmi ta ženska je požanje z srpon i znese na ravan da se boje osuši .
Kad pasa najveća vrućina onda , ni druge nigo opet , primi se kose i kosi . Okoli pete ti prnesu kafe . Pa malo predahneš i udri opet dok sunce ne zapade .
Pred večer, a to kad ti kafe prnesu, bi prišav još ki , ako je biv doma. Seno ko ni bilo još suho bi zdili na lovnice , a drugo, ko je bilo suho, se doma zelo .
Saki kosac mora imet sobun , jasno , kosu i brus za nabrusit je. Brus drži va osovniku, a njiga navrze na pas ili špag tako da je vavik š njin. Još mora imet i želiza i batić za klepat kosu.
Nigdi, kadi su bili veći komadi, kosilo je više kosci. Kosilo se na žurnadu , ali i na način danas ja tebi jutra ti meni. Najveći mah z kosu , ča ja pamtin, je imev Mate Marajski stariji. Prik dva metra.
Seno bi se doma zneslo na brimena ako ga je bilo manje i bliže domi.
Ako ga je pak bilo više i daje od domi onda se pejalo z vozon. Na kola bi se dilo štrame i va nje shitalo seno. To se dilalo tako da bi se najprvo seno prigrabilo do voza i onda z vilami hitalo va štrame. Tu je seno niki slagav i klačiv tako da bude dobro naloženo . Za hitat seno najnarednije su bile one vile z tri roga. Nikad su bile drvene, a kašnje želizne. Ove drvene smo i sami dilali od jesena. Još dok je biv mladica opazilo bi se jesen , ki je imev takove vije, da se moglo storit vile. Ako vije i nisu bile baš kako rabi , uz pomoć špaga i kakoviga kolca, storilo se da rasu kako rabi.
Kad se voz nahitav na vrh bi se stavilo žrt i z verugami nategnilo da seno bude dobro stišnjeno. Voz bi se dobro ograbjav da se , po putu doma , čin manje sena zgubi.
Kad bi se doma prišlo voz bi se shitalo na parićano misto. Mi smo imeli nad štalu prostor za seno spravit. Seno se nagnjelo da ga čin više stane. Med štalu i senon je biv jedan otvor ki smo zvali kotorata . Čez nju smo seno hitali blagu. Ki ni imev dosti mista , za seno stavit pod krov , je zdiv kopu.
Kašnje, kad su prišle motorne kosilice i traktori, bilo je lagje za kosit i doma seno zapejat . Ali z senon je vavik vražjiga dila i jako ovisi od lipiga vrimena. Zato je košnja jako štimano dilo. Do kosci se drži kot do najbojih majstri. Da jin se jist i pit najboje ča se more.
No, još ću ti neč povidat od košnje.
Kako ja nis voliv kosit to su vaja i drugi videli . Tako je jedanput prišla naša Mare i prnesla Ivetu i meni ručnju. Pa govori :
- File , ča si se vas zgobiv? Kosiš kot da frušviće treseš. To ča si ti dosada pokosiv jast bin z palicu bila potukla. A glej Iveta . Kosi kot da plava.
Ja, naš Ive je biv med najbojimi kosci va selu. Lipo ga je bilo videt kako kosi.
batić - čekić
boje - bolje
brime - breme, sijeno težine oko 50 kg omotano konopcem i nošeno na leđima.
čuda - mnogo
dilat - raditi
frušvić - divlja kruška
hitat - bacati
jast - ja
južina – glavni obrok , ručak
klačit – nogama tiskati
kopa – veća količina sijena složena u obliku stošca oko stupa
laz – livada u šumi
lovnica – sijeno složeno u obliku stošca / puno manja od kope/
mah - zamah
med – između, među
more - može
nagnjest - natiskati
najnarednije - najprikladnije
naloženo – natovareno
navrst - provući
nigdi – negdje
niki - netko
obrnit - okrenuti
ograbjat – grabljama pripremiti teret za transport
osovnik – drveni tuljac za nošenje brusa u kosca
palica - štap
parićano –pripremljen
pas – pojas, remen
pasat - proći
plavat - plivati
prnest - donijeti
poje - polje
prvo - prije
rabit – trebati
ravan – livada
ručnja – užina , marenda
se - sve
sopeta - opet
spravit - spremiti
storit - učiniti
štimano – poštovano , cijenjeno
štrame – dio zaprežnih kola namijenjen prijevozu sijena
tuje - tuđe
trudan – umoran
vas - sav
veruge – lanci
zajno - odmah
zažmat - zažmiriti
zdit – donošenje sijena za stog
zeje – kupus kiseli
zet - uzeti
zgobit - zgrbiti
zgubit - izgubiti
znest – iznijeti
želiza – željeza , čelična naprava u obliku klina na kojoj se klepa kosa
žrt – drvo na vrhu voza za pritiskanje sijena
žurnada – dnevna zarada
(http://img841.imageshack.us/img841/9486/konjatrave.jpg)
Izvor fotografije: http://www.senj.hr (http://www.senj.hr)
-
Nešto me zeza ovaj Imageshack. :facepalm
Dok sam ovo pisao sjetio sam se jedne dogodovštine kad sam imao 5-6 godina. Tada sam živio na Pehlinu . Moj tata , obzirom da je bio dobar kosac , mnogima je po Pehlinu kosio za kravicu ili pak kozicu. Da , da tada /početkom 1960-ih/ su po Pehlinu još pasle kravice i kozice. Malo ih je još bilo , ali ipak...Ja sam mu nosio marendu. Pomarendao je , zapalio cigaretu / niška Morava - zelena kutija / i počeo klepati kosu. Odjednom , mene , kao da je osa ugrizla za prst. Pogledam , a ono krv na desnom kažiprstu . To se komadić kose velićine 1-2 mm zabio meni u prst.Taj komadić se odvojio od kose prilikom klepanja. Isto tako mogao se , taj komadić , zabiti i u oko. Dakle , osim što je košnja naporan posao , uz to je i opasan. :wavey
-
Malo ispred Studene kod ove kuće u zavoju :
(http://static.panoramio.com/photos/large/91087044.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/91087044)
Elvis ja mislim da se ta lokacija zove Pećinica. Nisam baš potpuno siguran. Pitam pa javim. :wavey
-
Nije Pećinica. Lokacija se zove Za gradišće. To su radili , navodno, TODT-ovci 1944. Iznad tog skloništa, na vrhu, je "neki položaj". S tog položaja , moj informator pretpostavlja , je 1945. ubijen snajperom Josip Brmalj Radeć, petnaestgodišnji Studenjac .
Pećinica je , inače , udaljena 100-tinjak metara od tuda i do nje se dolazi jednim putom koji se nalazi između te spomenute kuće i tog brdašca .
-
...
Pećinica je , inače , udaljena 100-tinjak metara od tuda i do nje se dolazi jednim putom koji se nalazi između te spomenute kuće i tog brdašca .
Znači to nije vidljivo s glavne ceste? A ja sve gledam i gledam :facepalm
-
Krivo si shvatila. Vidljivo je. Ali se ne zove Pećinica.. To sklonište je vidljivo s glavne ceste. :rollin2
Ja kad počnem objašnjavati ni meni više ne bude jasno. :lol1
-
Trenutno više nije vidljivo s ceste - ako ne znaš kamo treba gledat. Zazelenilo se ispred ulaza i sam sam prošao pored a da nisam primjetio ulaz - a išao sam biciklom. Autom imaš djelić sekunde .
-
Pećinica je , inače , udaljena 100-tinjak metara od tuda i do nje se dolazi jednim putom koji se nalazi između te spomenute kuće i tog brdašca .
Zbog tog "puta" sam shvatila da nije na glavnoj cesti.. Ok, je li to, kad se spuštam iz Studene, prije ili poslije kuće Hermana iz Njemačke? I je li lijevo ili desno?
-
Prije i desno. ;) kad ides u Studenu sa petrolejke. Dakle suprotno kad ides sa strane Klane
-
Znači između Hermanove kuće i vrha Studene?
:lol1 A da organiziramo roštilj i druženje uz akciju pronalaženja? :rollin2
-
A što se na kraju traži: ovo "moje" sklonište ili Pećinica ? :help2
-
Koja smutnja :lol1
Sad ću ti ja objasniti / sad će biti još veća smutnja :lol3/
Dakle taj otvor - sklonište ti je između Hermanove kuće i Studene i vidi se s ceste tj. uz nju je.
Kad ideš prema Klani s lijeve strane. Vidi se i na street view ali, što kaže elvis , loše jer je zaraslo zelenilo.
Ja sam jučer gledao na street... , vidi se i jedan biciklist možda elvis?
Usput , kad već spominješ Hermana, on je oženjen za moju sestričnu i jako smo si dobri. :rose
-
Kad ideš prema Klani s lijeve strane. Vidi se i na street view ali, što kaže elvis , loše jer je zaraslo zelenilo.
Kad ideš prema Klani (a preko Studene) sa desne strane :greensmile
-
Rekoh ja - bit će smutnje kad idem objašnjavati.
Nisam ni pogledao pravo elvisovu fotku. I ja se fiksirao na jedan otvor koji sam viđao prije. I sad vidim ima i ovaj "elvisov". Nemojte me više slušati , ljudi dragi. :skartoc
Riječanka , zokxyja slušaj , on zna.
Ali sad imamo još jedan otvor - onaj "moj " s lijeve strane , malo prije tabele za Studenu. Kad netko prođe onuda neka malo proviri - co to je.
-
Ali sad imamo još jedan otvor - onaj "moj " s lijeve strane , malo prije tabele za Studenu. Kad netko prođe onuda neka malo proviri - co to je.
To je iz smjera Klane?
-
Znači, sad imamo dvije rupe ? :lol3
Trebat ću točne zemljopisne koordinate :connie
-
Ali sad imamo još jedan otvor - onaj "moj " s lijeve strane , malo prije tabele za Studenu. Kad netko prođe onuda neka malo proviri - co to je.
To je iz smjera Klane?
Ne , iz smjera Marčelji prema Klani. Od te kuće na prvoj slici prema Studeni . Na lijevo strani cca 50 m od ovog stupa za struju.
-
Trebat ću točne zemljopisne koordinate :connie
Pa imaš ih - samo klikneš na moje fotografije i prebace te na Panoramio stranicu sa kartom i označenom lokacijom gdje su snimljene. :palacgore
-
Malo ispred Studene kod ove kuće u zavoju :
(http://static.panoramio.com/photos/large/91087044.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/91087044)
Nalazi se započeto sklonište/položaj - mislim da je samo sklonište u pitanju, tlocrtno je u obliku Y, a ovo je ulaz:
(http://static.panoramio.com/photos/large/91086978.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/91086978)
:greensmile :greensmile
Moj metod bio je SherlockHolmovski ... sjene na prvoj fotki pružaju se desno, a na drugoj fotki ravno naprijed - zaključak je - otvor je prije kuće i desno od ceste. :lol1
-
Majko božja, ava mane , ča ćemo još čut.
Sad slušaj mene i moju priču.
Ja sam ,ko mulac , vidio, valjda, rupu koju sam opisivao u gornjim postovima.
Jasno čuo sam i za " elvisovu " rupu, ali šta će meni druge rupe kad imam ja svoju . I sad , kako već dugo nisam bio tamo, više nisam siguran da li je rupa uopće tamo.
Ali glavno da je , rupu, imam u glavi :lol1 tj pamćenju.
I kad sam pitao mog informatora naslušao sam se i o nonotu Matetu ki je delal korita od nekoga kamena . Ali taj kamen je bio slan pa su ga prasci polizali tako da ni niš ostalo od korita. A taj kamen je sjajan s nekim srebrnim odsjajem i nije tu nego na Pećinici, i ... ima još ako možete pratiti. :facepalm :rollin2
-
Majko božja, ava mane , ča ćemo još čut.
Sad slušaj mene i moju priču.
i ... ima još ako možete pratiti. :facepalm :rollin2
Dosta.. :lol1
Idem kasnije na benzinsku pa ću preko Studene :wind14
Dakle jedna je 50 m lijevo od ove kuće s kontejnerom- gore prema Studeni, a druga je 100 m niže od kontejnera također lijevo jer se spuštam dole?
:help2
-
zaključak je - otvor je prije kuće i desno od ceste. :popcorn
-
Ako ideš Marišćina - Studena onda je "elvisova" rupa 100m prije kuće s kontejnerom s desne strane, a "moja" rupa 50 m dalje od kuće s kontejnerom , s lijeve strane. :pop
-
Obje su pale :pusiti
No, da jedva sam uspjela vidjeti od zelenila, ali mislim da je to to. Na slikama se teško vidi.
Slikala sam iz udobnosti mog :wind14
(http://img543.imageshack.us/img543/5717/studenaspilja2.jpg) (http://img543.imageshack.us/i/studenaspilja2.jpg/)
To je to?
(http://img203.imageshack.us/img203/6673/studenaspilja1.jpg) (http://img203.imageshack.us/i/studenaspilja1.jpg/)
I malo niže dole, desno je ova "Elvisova"
(http://img268.imageshack.us/img268/3972/studenaspilja3.jpg) (http://img268.imageshack.us/i/studenaspilja3.jpg/)
(http://img835.imageshack.us/img835/8891/studenaspilja4.jpg) (http://img835.imageshack.us/i/studenaspilja4.jpg/)
Ipak se ništa ne vidi :facepalm
-
I malo Studene za Milića :coolwink
(http://img541.imageshack.us/img541/1413/studenaspilja5.jpg) (http://img541.imageshack.us/i/studenaspilja5.jpg/)
(http://img7.imageshack.us/img7/4674/studenaspilja6.jpg) (http://img7.imageshack.us/i/studenaspilja6.jpg/)
(http://img153.imageshack.us/img153/3104/studenaspilja7.jpg) (http://img153.imageshack.us/i/studenaspilja7.jpg/)
(http://img17.imageshack.us/img17/6066/studenaspilja8.jpg) (http://img17.imageshack.us/i/studenaspilja8.jpg/)
(http://img51.imageshack.us/img51/7248/studenaspilja9.jpg) (http://img51.imageshack.us/i/studenaspilja9.jpg/)
Za one koje interesira, u Općini Klana izabran je novi "stari" načelnik Matija Laginja. (adeze)
-
Ovu "moju " izgleda da si potrefila , a elvisovu - ne znam . I neću više niš govorit da ne zbunjujem ziiiip. :wavey
I hvala na fotkama - vidim da mi se štala ni urušila.
-
Ovu "moju " izgleda da si potrefila , a elvisovu - ne znam . I neću više niš govorit da ne zbunjujem ziiiip. :wavey
"Moju" je potrefila iako se jedva vidi, a i "tvoja" se bogme skriva. Nije ni čudno da je nisam primjetio, pogotovo što uvijek idem biciklom Marčelji - Studena - Klana -Marčelji, pa mi je ova s lijeve strane ceste u "mrtvom kutu" :lol1
BTW sa ulaza u Studenu se vidi (i obrnuto) osmatračnica Štulac :
vidite li ono malo bijelu "krpicu" iznad borove šume lijevo ?
(http://static.panoramio.com/photos/large/72368403.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/72368403)
Ako dobro zumirate vidjet ćete ovo :
(http://static.panoramio.com/photos/large/44191045.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/44191045)
-
Enigma riješena :bravo :wavey
-
S mog prozora danas :fotka
(http://img197.imageshack.us/img197/108/bambibd.jpg) (http://img197.imageshack.us/i/bambibd.jpg/)
(http://img38.imageshack.us/img38/9162/bambi1l.jpg) (http://img38.imageshack.us/i/bambi1l.jpg/)
(http://img194.imageshack.us/img194/3949/bambi2y.jpg) (http://img194.imageshack.us/i/bambi2y.jpg/)
(http://img703.imageshack.us/img703/8507/bambi3.jpg) (http://img703.imageshack.us/i/bambi3.jpg/)
-
bajkovito.... :yes :yes :yes
-
S mog prozora danas :fotka
Se varam ili je ovo košuta i lane? :palacgore
Pitam je s mog prozora, balkona, garaže, ceste, ograde,... viđam samo srne i lanad. :lol1
-
bajkovito.... :yes :yes :yes
relativno ... zato su sve njive "u žici" tj sve se štiti električnim pastirima. :greensmile
-
Košuta i lane, da. A bajkovito je meni s prozora (terace) gledati dok uživam u kavi, jer da, ne sadim vrt :greensmile
-
Meni oko kuće i u bližoj okolici živi krdo od 7 komada - 3 srndaća i 4 srne ... ako su još svi živi, nisam ih vidio sve odjednom već mjesec ili dva.
A kako je meni vrt dobro zaštićen i meni je bajkovito :palacgore
-
ČA SU JUDI DILALI
Od čiga su judi živili? Od zemje, od grunta se živilo. Živilo se od poljoprivrede , od stočarstva i šume. Neč se posadilo pa bi bilo za jist juden i blagu. Pa se mliko neslo prodat i dobilo se neč sovdi . Va šumi se posiklo ko drvo pa se i zotin neč zaslužilo. No uglavno od tiga smo živili. Jasno , bilo je i drugih načini , na ki su judi dohajali do zasluška, ali ovi su glavni.
Prvo Drugiga rata malo ki je imev dilo va kakovin poduzeću ili pak državnu službu. Mate Vardijankin i Jože Matetićev su dilali kot balotari v Riki , a Jože Frankin je biv žandar i ja ne znan je li još ki imev stalno dilo. No , ovi dva ča su dilali v Riki , saki dan su zrana šli hodeć v Riku i nazad škurin prišli. Samo bi prespali i nazad šli. Ali imeli su dilo.
Ljudi su se mučili kot blaga , ali teško se prihajalo do sovdi. Zarad tiga su mnogi šli dilat va druge države. Tako su mnogi šli va Meriku. Niki su , pak , bili va Francuski . I kamo god su , naši judi , prišli morali su trdo dilat da bi kakov solad doma prnesli . Uglavno su nakon par lit doma prišli . Z timi sovdi se storila kuća , kupiv kakov komad zemje. ..Niki su i više puti šli.
Niki judi su dilali z Kastavci po šumah. Bilo kot japneničari bilo kot paleri pa su krbun dilali. Dilalo se i va šumah po Hrvackimu . Hrvacko smo zvali se od Ogulina prama zgoru. Va šumah se i grede tesalo i pililo . Dilali su i jarbole i vesla za brode. I švejari su se dilali za železnicu.
Mnogi muški . pa i ženska , su dilali na žurnadu . Saki dinar je dobro prišav. Kad je snig zapav čistilo se cistu, a i v Riku se šlo čistit ulice.od sniga
Va selu su trejsetih lit bili tri postolari . Jože Piković je , va jedni baračici puli Bregarove kuće , popravjav postole. Tamo ni bila samo radionica nigo misto kadi su se judi okupjali. Jerbo va oštariji nisi mogav bit ako ne piješ čagod , a uvdi si. Tako bi malo poćakulali i šli daje saki za svojin dilon. Puli gradišće je Ive Vardoć va svoji kući držav postolariju. Na Ravni je Mate Požarov , isto , imev radionu va ki je popravjav i dilav postole.
Vavik je va selu biv i kakov butiger i oštar . Tako da su nike familije od tiga mogle živit. Kovač je biv Jače Buzgoć ki je imev kovačiju va Blatnin Klancu. Potla rata je , sin mu , Štefan nastaviv dilat va kovačiji. Košare je plev Jože Vardoć i to sih veličin. Po njimu se reklo , kad biš va košari puno čiga nesav , da maš Vardoću košaru. Krepku i velu. Kašnje je i Dušan Banašerin plev košare.
Kako smo bili , tako reć , odvojeni od svita morali smo se snalazit kako smo znali i umili pa su se niki judi navadili strić . I to bi dilali za miće sovde. Jedan od bricoti biv je Ive Vlašeć ki je znav i tako lipo povidat ot Kraljevića Marka i Musi Kesedžiji. Ako nisi imev sovdi mogav si mu dat par cigareti i biv je zadovojan . I Tone Banašerin je isto strigav muške. Ženske se , do Drtugiga rata , nisu ni strigle nigo su plele lase va kite. Starije ženske su splele jednu kitu , a divojčice i divojke obično dvi . Kašnje , tamo pedesetih , su počele dilat frizure po Riki.
Posle Drugiga rata mlaji su se počeli školat pa su dilali po fabrikah kot mehaničari , letričari , tišjari, varijoci i slična zanimanja ka su tribala va industriji ka se razvila v Riki i okoli nje. Ženske su postale butigerice , šilice , konobarice…
I va Klani , na Pilani , su mnogi dilo našli. I va Šumariji. A, hvala bogu, bilo je dila. Samo ki je tev . Ćeš va građevini, ćeš va luki, ćeš va brodogradilištu, pomorstvu…No, va to vrime se , ipak , lagje prihajalo do dinara nigo prvo.
Nigdi šezdesetih počeli su judi , opet, poć dilat va druge zemlje. Sad su najveć šli va Njemačku , ali i va Francusku , Švicarsku i druguda.
Jast san ostav vavik tu , va naši Studeni . I ni mi žav. Dilav san se ono ča san znav i ča su naši stari dilali. Malo san , pedesetih lit , dilav i va Čistoći do penzije. Bimo rekli va državni službi. Za plaću. Pometav san ulice , najveć po Sušaku. I ni mi bilo teško. Aš , kad bin doma prišav z dila , komać onda san morav trdo dilat.
balotar – pometač ulica
čagod – bilo što, išta
japneničar – vapnar, proizvođač vapna
jast – ja
jerbo - jer
judi – ljudi
krbun - ugljen
krepka - jaka
lagje – lakše
najveć – najviše
nest - nositi
paler – proizvođač drvenog ugljena
posić- posjeći
povidat - pričati
puli – pokraj , pored
storit – napraviti, učiniti
strić - šišati
škuro - tamno
švejar – željeznički prag
trdo – tvrdo
zaslužak - zarada
žurnada – dnevna zarada
(http://img707.imageshack.us/img707/6910/smetlar.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/707/smetlar.jpg/)
Pometač ulica u Benkovcu
Izvor fotografije :benkovackoguvno.
-
Miliću....kućo stara... ove sličice iz stvarnog (prošlog) života su fantastične :bravo4 :bravo4 :bravo4
-
Hvala duskome. Nisi mi šapnuo da sam zaboravio izbrisati kbr i staviti ime. :palacgore
Ma , ionako, osim tebe, nitko to ne čita.
Čak ni jazbac koji je nestao negdje u Sloveniji, valjda.
Čeka mavricu :lol1
-
Moram te razuvjeriti Milic ... Kad sam stavio tvoje price tj link na fejs oborili smo rekord posjecenosti foruma ... Sad si poznat i pracen ... A i najnoviji clan - Grascina - ti je iz Studene i registrirala se zbog tvojih prica ... :bravo :bravo5
-
Hahaha znao sam da ću kadtad postati slavan. Kao van Gogh - posthumno. :lol1
A ta Grašćina ... ne znam kako Studenjka može imati nick po klanjskome kampu?
Morat ću raditi DNK analizu. :vahidrk
:wavey idem tekmu gledati...
-
(http://img96.imageshack.us/img96/2238/klanah.jpg)
(http://img194.imageshack.us/img194/5314/klana1.jpg)
(http://img822.imageshack.us/img822/9127/klana2.jpg)
(http://img94.imageshack.us/img94/714/klana3.jpg)
(http://img694.imageshack.us/img694/5756/klana4.jpg)
(http://img248.imageshack.us/img248/597/klana5.jpg)
(http://img708.imageshack.us/img708/3336/klana6.jpg)
-
...
Ma , ionako, osim tebe, nitko to ne čita.
...
:eek
Nemaš pravo miliću! Priče su odlične! :palacgore
Pozvala sam te i da staviš na LPR u temu Klana i Studena, puno naših ljudi to prati :computer2
_________________________________
Briga njih za fascio :lol1
(http://img35.imageshack.us/img35/7955/862013.jpg) (http://img35.imageshack.us/i/862013.jpg/)
-
...
Ma , ionako, osim tebe, nitko to ne čita.
...
:eek
Nemaš pravo miliću! Priče su odlične! :palacgore
Pozvala sam te i da staviš na LPR u temu Klana i Studena, puno naših ljudi to prati
Neka prica ovdje. Koga zanima i ovdje ce ih naci. :P
-
Nemaš pravo miliću! Priče su odlične! :palacgore
Pozvala sam te i da staviš na LPR u temu Klana i Studena, puno naših ljudi to prati :computer2
_________________________________
Rekao sam ti da na LPR ne želim to objavljivati. To je i dio moje intime , a nju otvaram samo prijateljima. Tko želi neka čita ovdje.
Znaš i zašto LPR ne smatram prijateljima. :wavey
-
...
Ma , ionako, osim tebe, nitko to ne čita.
...
:eek
Nemaš pravo miliću! Priče su odlične! :palacgore
Pozvala sam te i da staviš na LPR u temu Klana i Studena, puno naših ljudi to prati
Neka prica ovdje. Koga zanima i ovdje ce ih naci. :P
Promaknuo mi jučer ovaj tvoj odgovor. Da sam ga vidio nebi morao pisati ja.
Hvala na dijeljenju mojih stavova zokxy. :beer2 uz Velebitsko.
-
...
Ma , ionako, osim tebe, nitko to ne čita.
...
:eek
Nemaš pravo miliću! Priče su odlične! :palacgore
Pozvala sam te i da staviš na LPR u temu Klana i Studena, puno naših ljudi to prati
Neka prica ovdje. Koga zanima i ovdje ce ih naci. :P
Promaknuo mi jučer ovaj tvoj odgovor. Da sam ga vidio nebi morao pisati ja.
Hvala na dijeljenju mojih stavova zokxy. :beer2 uz Velebitsko.
Tako je Miliću - kućo stara.... TNF nije mjesto za ovako lijepe sličice... :yes
-
Gledano tehnički - priče o Klani/Studeni ni ne spadaju u (izrazito) Riječki forum :greensmile
-
To je i dio moje intime , a nju otvaram samo prijateljima. ...
Intima na forumu?! :lol1 :lol3
E za ovo imaš cugu! Može i večeras, biti ću u Ri. :palacgore :beer2
-
Ispred Studene - tko se tuče taj se voli :lol1
(http://ekipa.com/www/gallery/var/resizes/Zmije/DSC06864.JPG?m=1370779441)
(http://ekipa.com/www/gallery/var/resizes/Zmije/DSC06870.JPG?m=1370779436)
Ostatak na podforumu za životinje
BTW na toj dionici sam danas vidio ne jednog, ne dva, nego tri (3) gada! :eek
Trećeg nisam uslikao jer sam ga jedva izbjegao na cesti. Spuštao sam se od južnog ulaza u Studenu prema mjestu (solidna nizbrdica) i jednim okom gledao dok sam mijenjao ekrane na ciklokompjuteru, a drugim da li će onaj auto što izlazi iz dvorišta stati ili izaći kompletno i preprječiti cijelu cestu :eek. i u tom trenutku skužim nešto crno vijugavo ispred prednjeg kotača, uspio sam izbjeći rep za par centimetara. :yes
-
Spuštao sam se od južnog ulaza u Studenu
Koji je to ulaz? Od strane Marčelji ili od klanjske strane. Ili pak onaj sa stare ceste - neasfaltirane , preko Vrha?
-
Spuštao sam se od južnog ulaza u Studenu
Vozim biciklu samo po asfaltu, to je put uz Marišćinu. Put/cesta sa strane Klane je mislim sa sjevera ili sjevero zapada.
-
Ma , to sam i prvo pomislio , ali nekako meni više djeluje istok prema Marčeljima i zapad prema Klani . Zato me malo zbunilo. :wavey
I sad sam malo pogledao kartu . Pa , da ; Klana je ustvari sjevernije od Studene. Čovjek uči dok je živ. :skartoc
-
Evo , škrinjica s blagom je pri dnu. Vade se ostaci ostataka. Ruka tupo udara o dno.
Čekam ljepše / tj . kiša, hladno.../ dane za nastavak rada na pričama. Na redu je WWII i poslijeratna obnova . Čitajte pomalo , da mogu stići napisati sljedeće epizode . :wavey
-
Ovaj puta imamo malo drugačiju priču. Priča koja je zapisana negdje pri dnu radnih materijala , na margini . Pisano , onako, usput, a opet vrlo upečatljivo i značajno za Studenu i njezin identitet.
Najprije dijelovi sela:
Blatni klanac, Brce , Brig , Lazaret , Na vrhu , Na vrbi , Puli gradišće , Ravan , Rupe , Šišće , Veli put , Za vrh.
Toponima ima podosta. A ja sam izabrao neke, meni se čini , najspominjanije:
Antonova prenka, Bojišin, Bojin, Boška, Brguci,Brisci, Brižine, Bubanj, Budislavje, Čeraja, Čiritež, Devnica, Dovčina, Ganjga, Gluboko, Jezero, Jurišin, Kravje stazine, Kusarebe, Lazina, Ledine, Lipovac, Lopari, Lučica, Maj, Maklenje, Mržjak, Muhorevac, Ošišće, Pećinica, Pišćetak, Pobojišće, Ravno, Regovica, Sinožeće, Slimena, Soline, Stražno brdo, Šafanje, Široko, Šišće, Škalnička prenka, Škaje, Škrile, Štulac, Štumbelica, Topolovice, Useravac i Vranjeno.
Pa prezimena prepisana iz spiska birača 1897. godina koga mi je dostavio Josip Šebelja Šinčev:
Bogmić , Brmalj , Brnetić , Gržinčić , Iskra , Maljavac , Mrvčić , Perinčić , Piković , Pilčić , Rutar , Simčić , Šebelja , Šustar . Valenčić , Vlaše , Zubalj.
Ovo bi bila kućna imena ili familijarna imena oko 1960. godine koja sam napisao po sjećanju. Nadam se da nisam koje zaboravio ili krivo napisao.:
Antišovi , Banašerini , Banovi , Bavdini , Betoći , Blaževi , Brcankini , Bregarovi , Brmjevi , Butigerovi , Buzgoći , Čičeći , Čičkini , Čufetini , Fapčevi , Fapkini , Francikini , Frankini, Fržićevi , Jakovićevi , Jankoći , Jožini , Kanjeričini , Kanjerovi , Klanjčevi , Klanjičini , Krajevi , Kranjčićevi , Kudleći , Lazarovi , Lišćanovi , Marajski , Martinovi , Matačevi , Matešini , Matetićevi , Minini , Mitrovi , Nadini , Paveći , Perčevi , Pikovićevi , Polikini , Požarovi , Prkelovi , Puhovi , Radeći , Stanarovi , Šebeći , Šestanovi , Šinčevi , Škajanovi , Škohovi , Štohnićevi , Vardakolini , Vardijankini , Vardoći , Vlašeći , Vrtnarovi , Zorini , Zvaneći , Žmarini , Županski , Županovi ,
Iako malo tko koristi ove nazive za mjesece u godini , sjećam se da je nono , kad sam bio dijete, nabrajao ove mjesece:
Antonšćak , sečanj , marač , aprlj , maj , ivanjšćak , jakovšćak , stomorinski , mihojski , lučinski , martinjski i božićnjak .
Izvor : Ivo Jardas, Kastavština… Zagreb, 2010. str. 80
U Studeni za dane u tjednu kažu:
Pondijak / pundijak/, torak , srida, četrtak, petak , sobota / subota / i nedija.
Kažu da je u poslovicama sva narodna mudrost. Ja bih ove nazvao uzrečice . Pa evo nekih:
Ako maš grabje moraš imet i vile.
Boje stotin dat nigo jedniga pitat.
Ča ni o piru ni ni za njin.
Čin se više prignjivaš , više ti se rit vidi.
Daj ti bog duže srat nigo spat.
Danas ćemo za južinu ozirance.
Danas ćemo za južinu švikavnice.
Grih gre z ust , a ne v usta.
Grih se reče ali grišnika ne.
Gromiško zlato.
I pršut na maslu pečen je dobar – da reče Slovenac.
Kad ni niš va portafoju ni brageše ti dobro ne stoje.
Kiga kača uji ta se i kušćerice boji.
Kiga ni ta ne ji.
Ki ne dila ta ne ji.
Ma rit kot siromah peć.
Ma zajik kot krava rep.
Ne bodi se z rogatin.
Neće jadno nigo ča je navadno.
Neće krava nogu zlomit na ležeć.
Ni južina za kiga se kuha nigo ki na nju naleti.
Niman vrah bile muke / ili kafa, ili,,,./.
Ni riti ka ne shiti.
Nova metla dobro mete.
Ono za na ono za onigat.
Par para najde i va crikvi .
Pitomo pustiv divo uloviv.
Polokav bi majke božje dotu.
Saka skuža najde muža.
Saki fažov prdac i pov.
Šinjorica prijela za žmuj pa ji se storiv žuj.
Školani na riti bulani.
Teta nevoja se nauči.
Tić ki zrana kanta posrav se je va gnjizlo.
To nebi ni pas z maslon pojiv.
Trdo drvo bukovo mehko meso puhovo .
Uti nismo Mrvini.
Vragu dušu , vrag je neće.
Zabada se kot šupa stomanja vrit.
Evo i nekih kletvi. Ima i puno žešćih , ali ja sam fino odgojen.
Da bog da ti oči skapale ko lažeš.
Ne mogla se maknit z oviga mista.
Vrag ti su sriću pojiv i čest, puli srca.
Ne mogle ti kosti zgnjilit.
Strila va te shitila z vedriga neba .
Jebav ti vrag mater.
Jeben ti sunce šmrkavo.
Hoj si mater ženit.
Evo i par viceva koje sam čuo od moga nona Filipa:
Ovo je se moje
Da je biv niki Gromičan , ala neka mu bu ime Ivić, pa da je z frajaricu šav na vrh gore od kud se lipo vidi sa Gromišćina . Kako je bilo vruće znev je klobuk z glave i otrv čelo z facolićen. Visoko da je digniv klobuk i gledajuć na Gromišćinu rekav frajarici
- Ovo je se moje.
Ona da je neboga raširila oči aš ni mogla verovat da je cila Gromišćina njigova.
A on , nebog, da je imev samo ta klobuk.
Sedan siri
Va oštariji se jedan Gromičan hvaliv da ma fanj siri doma va konobi. I tako žmuj po žmuj da je za šankon rekav
- Ala ki ugoni kuliko siri man va konobi dat ću mu sih sedan.
Oni ki je stav puli njiga da zazija
- Sedan!
A ovi , sirar , da je žalosno otpuhniv
- Ma ki vranić ti je rekav.
Pastiri
Plovan da je na vjeronauku tumačiv ča su to pastiri božji. Kako oni saku zalutalu ovčicu privedu nazad va stado. I da više vredi stadu vraćena ovčica nigo ne znan ča. Mići Ivić da ni baš jako voliv bit va školi pa da se smiron mrdav na kantridi. Plovan da je to videv pak ,da bi ga malo zainteresirav , da je zapitav Ivića
- Iviću poznaš li ti kojega pastira božjega?
A Ivić malo misli pa počne nabrajat
- Gospon veločasni znan Jožića z Podkilavca, Stipana z Trnovice, Lojzića z Jezera…
Plovan da je zbečiv oči, pina mu je na usta zašla pa je zakričav:
- Govedo , nekršteno , ne pitam te za gromiške čobane nego za pastire božje
- A ja, tako je to veločasni. Ja poznan čobane , a vi pastire.
Jabuka
Ivić da ni biv baš najboji va školi . Računanje da mu je pak šlo najhuje. Tako je već puli zbrajanja pokazivav da neće bit baš dobar va računu. A učitej da se je jako trudiv okoli njiga. I daj ovako i daj onako , ali va Ivićevu glavinu ne re pa ne re.. Probav je učitej na pjoči pokaživat i si su razumili , ali Ivić ne. Kako su onda muški nosili klobuke to je na stolu od učiteja biv klobuk i nikoliko jabuk ke su zrasle va školskimu vrtu. Brzo je došav na ideju . Učitej je na brzinu storiv dva kupčića jabuk . Va jenimu je bilo pet jabuk , a va drugimu kupčiću četira.
I pita Ivića da kuliko je jabuk va ovin kupu .
-Pet . Brzo će Ivić
Učitej ta kup stavi va klobuk.
Onda pita Ivića da kuliko je jabuk va drugimu kupu.
- Četira . Opeta će Ivić.
Učitej zadovojno brzo hiti i ta kup va klobuk.
- No , Iviću , koliko ima , ukupno , jabuka ovdje ?
I pokaže na klobuk
- Pun klobuk , gospon učitej !!! Zazija Ivić vas kuntenat.
-
Zanimljivo, po podacima sa pljusak.com u Rijeci i bližoj okolici ~30C, a u Klani 33C :hmm
-
Ma ubilo me danas, jedva docekao tus doma, i klimu prvi put ove godine upalio i odvrnuo na maximum i pijuckam ladno Velebitsko ... Kad ce zima??? :facepalm
-
Ma ubilo me danas, jedva docekao tus doma, i klimu prvi put ove godine upalio i odvrnuo na maximum i pijuckam ladno Velebitsko ... Kad ce zima??? :facepalm
Da, i ja sam je danas prvi put kresnuo. Divota
-
Zanimljivo, po podacima sa pljusak.com u Rijeci i bližoj okolici ~30C, a u Klani 33C :hmm
A mi smo viši pa smo bliže suncu, znaš... pa ti je to onda tako logično.. :citam2
-
Ajmo ponovit opce gradivo: kopno se vise grije danju i hladi nocu od morske obale ciju klimu regulira jos uvijek hladnije more, pa obalni krajevi imaju zimi topliju klimu zbog zagrijanog mora koje se sporije hladi, a ljeti manje temperature od kopna jer more emitira hladnocu ... Zato je kontinent uvijek vruci ljeti i hladniji zimi od obale. :wavey
-
Ajmo ponovit opce gradivo: kopno se vise grije danju i hladi nocu od morske obale ciju klimu regulira jos uvijek hladnije more, pa obalni krajevi imaju zimi topliju klimu zbog zagrijanog mora koje se sporije hladi, a ljeti manje temperature od kopna jer more emitira hladnocu ... Zato je kontinent uvijek vruci ljeti i hladniji zimi od obale. :wavey
Sjedni dva. :lol1
Ne pričamo o Slavoniji i ravnici nego o brdima i ~500 mnm, čisto samo zbog nadmorske visine bi trebala temperatura biti manja za barem 2C a gdje su još tu šume i vjetar - bit će da je senzor na krivom mjestu :greensmile mislim da je pred neki tjedan pokazivalo 22C i ja veselo biciklom u kratkim rukavima a kada sam došao do same Klane na displayu u centru je bilo 16C :eek što je pri brzini od 20-50kmh šljiva samo tako :palacdole
Riječanka, znaš li možda što je pokazivao display u centru? :citam1
-
Znam. U 15:30 je pisalo 27°C.
-
Znam. U 15:30 je pisalo 27°C.
Misterij je riješen :palacgore :greensmile
-
U Studeni , vjerujem i Klani, usred ljeta ne možeš spavati bez pokrivača osim kad su ekstremne topline. :pop
-
U Studeni , vjerujem i Klani, usred ljeta ne možeš spavati bez pokrivača osim kad su ekstremne topline. :pop
Danas oko 19, na displeyu +24C, meni na bicikli 25.5C što je prihvatljiva razlika. :palacgore
-
(http://img194.imageshack.us/img194/3461/w98t.jpg)
(http://img407.imageshack.us/img407/4927/5ary.jpg)
-
Hahaha nekad mi se čini da sam senilan. I sad gledam ovog Sivca pa si mislim ma ja sam to već negdje vidio . Pa čitam stihove. I zazuji mi pa da to je fotka iz zbirke Viktora Hreljanovića svojevremeno šefa Propagande u 3. maju. A stihovi Jani Kukurin. I idem tražiti knjižicu. I nađem je. Ali stihovi su od Berta Lučića , a ne Kukurina.
Znači nisam još posenilio kad me je ta fotka navela na pravi trag. :yes
-
:greensmile :palacgore
-
U Studeni , vjerujem i Klani, usred ljeta ne možeš spavati bez pokrivača osim kad su ekstremne topline. :pop
Ne samo spavati, već i sjediti na terasi bez npr. traper jakne :palacgore
Danas oko 19, na displeyu +24C, meni na bicikli 25.5C što je prihvatljiva razlika. :palacgore
Inače, taj displej mi, stanovnici Klane, i ne uzimamo zdravo za gotovo, jer je često u kvaru. Nedavno je čak i sat kasnio/brzao za 20-tak minuta. Stalno ga popravljaju, ne znam što je na stvari.
-
Riječanka :welcome back!
-
Riječanka :welcome back!
Sve je ok. Život ide dalje. :kiss1 :grouphug2
-
Važna napomena:
Za sve koji nestrpljivo očekuju novu epizodu Milićevih priča o Studeni obavještavam o žalosnoj činjenici da neće moći ove noći dočekati novu priču .
Ali ne samo ove noći nego i još dosta noći - barem dok je sezona kupanja.
U to ime evo stihoklepa:
Ive kosi rukavice nosi
Mile šara od mora do bara.
/Obzirom da je sezona košnje/ :wavey
-
:popcorn
-
(https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT9xTOmD6IDOm5MLw0vr8OX8hfdF3JCme5dQup2pKosyqcLJzmt)
-
(http://img14.imageshack.us/img14/7853/91ny.jpg) (http://img14.imageshack.us/i/91ny.jpg/)
Prirodoslovni muzej Rijeka Vas poziva na događanja u sklopu projekta Prirodoslovni klub Liburnija na stručnu ekskurziju u suorganizaciji sa Šumarijom Klana.
: stablo
Stručna ekskurzija u zaleđe Klane - voditelj: Damir Prokopović (Hrvatske šume d.d., Uprava šuma Delnice, Šumarija Klana)
U potrazi za tragovima medvjeda, vuka i risa prošetat ćemo se skrovitim šumskim putevima i osamljenim planinskim čistinama predviđenim za zaštitu unutar mreže Natura 2000, upoznati se s načinom života velikih zvijeri, njihovim staništima i važnosti za zaštitu prirode Republike Hrvatske i Europske Unije te razaznati moguće prijetnje njihovu opstanku.
Ekskurzija će biti organizirana osobnim vozilima sudionika. U subotu ( 29.6. ) u 8 h ćemo se sastati u mjestu Klana, ispred Šumarije Klana (Klana 185), odakle ćemo vozilima nastaviti u pravcu Gumanca, Suhog i Ričica. Ekskurzija neće biti fizički zahtjevna.
Više informacija možete dobiti na predavanju!
Pozivamo Vas da nam se pridružite i kroz mjesečna događanja Prirodoslovnog kluba Liburnija doznate više o aktualnim temama iz svijeta prirodnih znanosti, prirodne i kulturne baštine, zaštite prirode i okoliša. :hiker
-
(http://img96.imageshack.us/img96/2238/klanah.jpg)
(http://img194.imageshack.us/img194/5314/klana1.jpg)
(http://img822.imageshack.us/img822/9127/klana2.jpg)
(http://img94.imageshack.us/img94/714/klana3.jpg)
(http://img694.imageshack.us/img694/5756/klana4.jpg)
(http://img248.imageshack.us/img248/597/klana5.jpg)
(http://img708.imageshack.us/img708/3336/klana6.jpg)
Daklem, da ponovimo ovo. Za skeptike koji misle da bi bilo bolje pustiti stari most. Zanima me sto bi se pricalo kad bi most pao i gornji dio Klane s pilanom i sumskom sirovinom bio odsjecen ili orijentiran na sumsku cestu ka Platku tko zna koliko mjeseci. Ostecenja su evidentna i za hitnu sanaciju. Slobodno ovo publicirajte na Lpru jer mi tamo prozivaju firmu!
Postavio bih pitanje - kazu tamo da smo zatvorili pristup kucama i History pubu, te da vlasnica razmislja o tuzbi - isti je bio zatvoren kad su se radovi ugovarali, a zauzeta je javna povrsina uz suglasnost lokalnih vlasti. Sto bi trebalo kad sumarija radi sjecu na nekom podrucju ili asfaltiranje i kompletno onemoguci pristup terenima privatnih vlasnika i to tuziti?
A glede ograde sa fashiom - ipak nije postignut dogovor, demontira se i ne vraca na staro mjesto ... Steta. Ne znam tko je zapeo, ali ograda ce biti betonska. Zadnja vijest. Metalnu spremite u muzej. :popcorn :wavey
-
Ne znam tko je zapeo, ali ograda ce biti betonska. Zadnja vijest. Metalnu spremite u muzej. :popcorn :wavey
Yep. Lijeva ograda uklonjena, i pojma nemam gdje je. Zasada :greensmile
Javim novosti.
(http://img19.imageshack.us/img19/5930/yzl0.jpg) (http://img19.imageshack.us/i/yzl0.jpg/)
-
Yep. Lijeva ograda uklonjena, i pojma nemam gdje je. Zasada :greensmile
My guess - Metis ili neki drugi otkupljivač sekundarnih sirovina :(
-
Klana 1952. g. - proslava stogodišnjice rođenja djeda Laginje (familija)
(http://img826.imageshack.us/img826/642/thy8.jpg)
-
Klana 1952. g. - proslava stogodišnjice rođenja djeda Laginje - otkrivanje biste i prigodni govor - odgonetnite iz rukopisa na poleđini tko je govornik:
(http://img832.imageshack.us/img832/8522/qku7.jpg)
(http://img20.imageshack.us/img20/373/wyhr.jpg)
Ovog spomenika:
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4d/Matko_Laginja_07.jpg/206px-Matko_Laginja_07.jpg)
-
(http://img580.imageshack.us/img580/3798/s8ee.jpg)
(http://img809.imageshack.us/img809/7411/0c2d.jpg)
-
Yep. Lijeva ograda uklonjena, i pojma nemam gdje je. Zasada :greensmile
Javim novosti.
Sporo javljaš novosti :greensmile - otišla i desna ograda, a čini mi se da se i novi most osušio ili samo što nije, više nije pokriven ceradom. :hmm
-
Subotu popodne krece rusenje starog mosta. Do Vele Gospe bi sve trebalo biti gotovo. Ograda je proslo svrseno vrijeme. Ostaju fotke za sjecanje. :wavey
-
Do Vele Gospe bi sve trebalo biti gotovo.
Pitanje za Riječanku, prošle godine, ako se dorbo sjećam, tjedan dan poslije Vele Gospe se išlo na Obruč, hoće li i ove godine? :hiker
-
Mislim da se ide petak ili subotu, cekamo tocan info od Rijecanke. :popcorn
-
Dakle, ponavljam opet - danas se ruši stari most.
Najvjerojatniji termin montaže novog je četvrtak! Gledat ću biti prisutan. Nova ploča koja će se montirati teži oko 51 tonu. Dizalice i mehanizacija blokirat će raskršće u Klani prema Liscu i pilani skoro čitav dan. Ponesite kokice i na snimanje. Ja ću gledati ako ikako budem mogao navratiti! :greensmile
-
Yep. Lijeva ograda uklonjena, i pojma nemam gdje je. Zasada :greensmile
Javim novosti.
Sporo javljaš novosti :greensmile - otišla i desna ograda, a čini mi se da se i novi most osušio ili samo što nije, više nije pokriven ceradom. :hmm
Kolovoz je. Shvati me :greensmile
Ograda je proslo svrseno vrijeme. Ostaju fotke za sjecanje. :wavey
Ne samo da ne znaju pisati ( kombIE) nego još i "kradu", a ne znaju baš ni fućkati kako treba :greensmile :lol1
Pitanje za Riječanku, prošle godine, ako se dorbo sjećam, tjedan dan poslije Vele Gospe se išlo na Obruč, hoće li i ove godine? :hiker
:bravo5
Javila bim ti svakako! Ide se 17.8. polazak je iz Klane, kotizacija 20 kn, poslije večera.
Zamislila sam da idemo skupa onom težom stazom iz Studene, onda je polazak oko 16 h, ali kažu da je to na knap, da treba krenuti i ranije. Javim ti još točno. Lakša staza je preko Trstenika i grupa tada kreće oko 17,45h.
Javim se još s točnim planom čim objave plakate.
Dakle, ponavljam opet - danas se ruši stari most.
Danas iza tri sata, čim prođe autobus s pilane. :wind14 :wavey
-
Javila bim ti svakako! Ide se 17.8. polazak je iz Klane, kotizacija 20 kn, poslije večera.
Zamislila sam da idemo skupa onom težom stazom iz Studene, onda je polazak oko 16 h, ali kažu da je to na knap, da treba krenuti i ranije. Javim ti još točno. Lakša staza je preko Trstenika i grupa tada kreće oko 17,45h.
Dakle, ponavljam opet - danas se ruši stari most.
Meni je trebalo 3:45h od Klane do Obruča a bio sam negdje u sredini, na čelu je bila "luda" ekipa - po priči dan prije su bili na Triglavu :eek, nakon što smo skrenuli prema Rimskom zidu, vidjeli smo ih još nekih 10-20 min a onda su "ubacili u petu" i nestali daleko ispred, pretpostavljam da su došli do vrha Obruča za oko 2h :eek :palacgore
A iza mene se je bilo još dosta ekipe, ali nije bilo straha jer netko od organizatora išao na kraju da pazi da nitko ne zaostane :palacgore
BTW neko vrijeme sam išao i pričao s jednim penzionerom, koji je prije podneva susjedu pomagao piliti drva a popodne uzeo ruksak, unutra staklenu bocu sa (mislim) vinom/bevandom i staklenom čašom i pravac Klana - Obruč :palacgore - on mi je i rekao za šumu raskrčenu u obliku petokrake na vrhu Obruča. Svaka mu čast, nadam se da ću ga vidjeti i ove godine :hiker
Evo tracka od prošle godine:
http://www.everytrail.com/view_trip.php?trip_id=1976954&code=b039f93b895ad7618cc03ca48ba401aa
Dakle, ponavljam opet - danas se ruši stari most.
Danas iza tri sata, čim prođe autobus s pilane. :wind14 :wavey
A ja mislio da sam bio međi zadnjima ako ne i zadnji koji su prošli preko njega jutros malo prije 8, jer su bageri već razrovali asfalt u dužini stotinjak metara prema pilani. :greensmile
-
Most je napadnut prije 15 min. A asfalt jos u srijedu :wavey
-
Most je napadnut prije 15 min. A asfalt jos u srijedu :wavey
Došao sam do mosta u četvtak oko 19h, nisam bio primjetio da je asfalt načet, ali možda su krenuli od strane prema Pilani, a ja sam se žurio nazad pa sam samo primjetio da više nema ograde.
-
Most je pao. Preko vode do slobodeeee
-
@Elvis, to je moj susjed Davor.. samo on nosi staklenu casu na Obruc :cool2. Most.. dosla u 14:55 slikala majstore u hladovini i odustala od cekanja. Na plazi je ugodnije :greensmile
-
Pozdrav s mobitela :wavey
-
Otpozdrav takodjer s mobitela. ??
-
Most je pao. Preko vode do slobodeeee
... zamnom braćo tifusari ! :greensmile
-
Most je pao. Preko vode do slobodeeee
Temelji iznenađujuće očuvani. Da nisu, radovi bi potrajali duže..
(http://img197.imageshack.us/img197/7015/7dn9.jpg) (http://img197.imageshack.us/i/7dn9.jpg/)
(http://img38.imageshack.us/img38/679/5nyz.jpg) (http://img38.imageshack.us/i/5nyz.jpg/)
Vrijedni momci :palacgore
(http://img543.imageshack.us/img543/5453/a6k5.jpg) (http://img543.imageshack.us/i/a6k5.jpg/)
(http://img23.imageshack.us/img23/511/ueyh.jpg) (http://img23.imageshack.us/i/ueyh.jpg/)
-
Dakle, eto sada najnoviji i točan info - zbog zauzetosti dizalice montaža mosta je tek u subotu ... dolazim to snimiti, bit će prilično zanimljivo ... Asfaltiranje ceste i mosta je najvjerojatnije ponedjeljak ... ali to još provjerim.
-
Dakle, eto sada najnoviji i točan info - zbog zauzetosti dizalice montaža mosta je tek u subotu ... dolazim to snimiti, bit će prilično zanimljivo ... Asfaltiranje ceste i mosta je najvjerojatnije ponedjeljak ... ali to još provjerim.
Konačno saznala gdje je "nestala" fascio ograda :djavo
:wavey
-
Danas pripreme za asfaltiranje ceste. Sutra asfaltiranje ceste. Subota montaza mosta, obavijesti su po tarabama i banderama o blokadi prometa. Dolazim tamo sa Dragutinom i Milicem, iz hlada uz pivce promatram akciju. :wavey
-
Danas pripreme za asfaltiranje ceste. Sutra asfaltiranje ceste. Subota montaza mosta, obavijesti su po tarabama i banderama o blokadi prometa. Dolazim tamo sa Dragutinom i Milicem, iz hlada uz pivce promatram akciju. :wavey
Cesta asfaltirana jučer; bila sam sad dole, sve je ograđeno, mjesta nema ni za okrenuti auto, sutra će biti darmar, ne znam uopće na koju poziciju stati za neometano promatranje.
Kako god, vidimo se :wavey
-
Dobijes sljem i stavim te pod most pa slikaj. :popcorn :greensmile
-
ahahahahahahahaaaaa
-
Cesta asfaltirana jučer;
Bijah maloprije, stavljen je samo onaj prvi/grubi sloj, sve šahte još vire iznad ceste, trebat će "još jedna ruka" :greensmile
-
Dolazim tamo sa Dragutinom i Milicem, iz hlada uz pivce promatram akciju. :wavey
Ja obožavam rad; mogu satima gledati kako drugi rade. :rollin2
-
Sve proteklo savrseno. Most na mjestu. Svi radovi bit ce gotovi sa habajucim slojem asfalta u srijedu. Cak se i boca sampanjca razbila danas nakon polaganja ploce mosta (a drugih pet boca se popilo).
:bravo5. :beer2 :laughter
Pet forumasa se naslo i profestalo. Naslo se vremena i za posjet vojnom muzejcicu u Klani.
-
Dosta mosta za danas, idemo mi na ozbiljnije teme :pusiti
POHOD NA OBRUČ
Okupljanje sudionika planirano je subotu 17.kolovoza, ispred vatrogasnog doma od 10 h nadalje. Pohod je podijeljen u 3 grupe od kojih su prve dvije grupe planinari , a treću grupu čine biciklisti.
Prva grupa starta u 15,30 h rutom Klana-Studena-Vranjino-Rimski zid- Obruč = oko 4 sata hoda. Visinska razlika cca 800 m (za one u dobroj kondiciji)
Povratak preko Trstenika- osigurati vlastiti prijevoz iz Trstenika u Klanu.
Druga grupa starta u 17 h- upućuje se vozilima preko Gumanca do visoravni Trstenik udaljenoj 15-tak km od Klane. U 17,45 h otpočinje uspon sa stražnje strane u trajanju od 1,5-2 sata laganog hoda.
Treća grupa (biciklisti)- starta u 16,15 h rutom Klana-Pilana-Bliznice-Mlaka-Gumance-Želizna vrata-Obruč
42 km makadama i kamenja uz visinsku razliku od 800 m.
Da bi izbjegli gužvu i prašinu po cesti individualno startanje i prije.
Očekivani dolazak na vrh Obruča za sve grupe oko 20 h.
Zalazak sunca u 20,30 h.
Pogled na Kvarner u noćnom izdanju, slijedi noćni silazak u Trstenik i povratak u Klanu,
druženje na tradicionalnoj fešti ROKOVA VA KLANI.
Startnina 20 kn. (mladež do 18 god. ne plaćaju)
POHOD SE ODRŽAVA BEZ OBZIRA NA VREMENSKE PRILIKE :yes
-Sudjelovanje je na vlastitu odgovornost
- OBAVEZNO ponijeti svjetiljku
- Mogućnost noćenja u kampu
Osigurano je više vrsta jela pića za sve sudionike pohod :kuhanje :beer2
Molimo najavu dolaska zbog pripreme domjenka
MILOŠ R. (00385)092 1338812
I još da dodam, svakako ponijeti i jaknu jer na vrhu puše i ne zaboraviti napuniti baterije fotoaparata :mrgreen:
Toplo preporučujem, vidimo se :wavey
Na istoku mjesec, na zapadu zalazak
(http://img23.imageshack.us/img23/7449/zd9u.jpg) (http://img23.imageshack.us/i/zd9u.jpg/)
-
POHOD NA OBRUČ
Povratak preko Trstenika- osigurati vlastiti prijevoz iz Trstenika u Klanu.
:eek :hmm :palacdole
-
Da, to je i meni privuklo pozornost. Npr ostavis auto motor ili biciklo gore pa proseces do Klane da krenes opet pjeske gore. Ili imas pozadisku logistiku, halo taxi npr?
-
... Npr ostavis auto motor ili biciklo gore pa ...
:vahidrk Ti muči, ti si rekao da ne ideš!
:eek :hmm :palacdole
A kako si lani prošao?? :vahidrk
Dobro jutro svima. :citam2
-
POHOD NA OBRUČ
Povratak preko Trstenika- osigurati vlastiti prijevoz iz Trstenika u Klanu.
:eek :hmm :palacdole
A je im organizacija od qrca, svaka čast. :palacdole Ne možeš organizirat neki pohod od točke A do točke B, a onda ljudi moji snalazite se kako ćete 15 km natrag. :facepalm S obzirom da su se lani izgubili, očito to organizira neka "A je to" ekipa.
Sva sreća da od Trstenika do Klane vozi 6 autobusnih linija, i more taxija, pa će se već svi potrpat nekako. :pusiti
-
A kako si lani prošao?? :vahidrk
AKo se dobro sjećam, prošle godine je bilo rečeno (ili sam barem ja tako shvatio) da je prijevoz za nazad osiguran. Da nije bilo tako vjerojatno ne bi ni krenuo. Vjerujem da bi me i ove godine poznat netko pokupio za nazad (još jednom hvala) :palacgore :happydancing, ali htjeli bi ići i brat i njegova žena. Za jednog se uvijek nađe mjesto ali za troje ... :hmm
-
A je im organizacija od qrca, svaka čast. :palacdole Ne možeš organizirat neki pohod od točke A do točke B, a onda ljudi moji snalazite se kako ćete 15 km natrag. :facepalm S obzirom da su se lani izgubili, očito to organizira neka "A je to" ekipa.
Sva sreća da od Trstenika do Klane vozi 6 autobusnih linija, i more taxija, pa će se već svi potrpat nekako. :pusiti
Čuj ovog :facepalm
-
Čuj ovog :facepalm
Koji dio mog posta nije istinit? :pojmanemam
-
Koji dio mog posta nije istinit? :pojmanemam
Nisu se izgubili ... samo su krenuli pogrešnim putem :lol1 :greensmile
-
samo su krenuli pogrešnim putem :lol1 :greensmile
Aha. I to sa djecom u grupi. :facepalm
Grubi propust organizatora, za svaku osudu :palacdole ali nema veze, sitnica, sve je dobro što se dobro svrši. Glavno da sam ja: "čuj ovog".
-
U subotu 10.08.2013. u Klani se postavljao novi most na mjesto starog dotrajaloga. Stari je srušen samo tjedan dana prije, 04.08., a kako je to izgledalo pogledajte u našoj fotogaleriji.
Link na članak
http://www.croinfo.net/rijeka-danas/8730-novi-most-u-klani-zamijenio-je-dotrajali (http://www.croinfo.net/rijeka-danas/8730-novi-most-u-klani-zamijenio-je-dotrajali)
(http://www.croinfo.net/images/stories/Z_uploaded/Klana/Klana10082013j.jpg)
-
Podsjetimo, danas je čuveni pohod na Obruč uz slikavanje zalaska sunce, te noćni spust do Trstenika. Svim sudionicima želim divan dan bez previše oblaka i dobar provod na afterpartyju. :wavey
-
(https://lh6.googleusercontent.com/-Sto9D49lWHE/UhEHucbyzaI/AAAAAAAALPQ/w2PpbaX3gcY/w961-h523-no/Obruc2013_01.jpg)
(https://lh3.googleusercontent.com/-5kGG1ZyWW20/UhEHv8edU8I/AAAAAAAALPc/xsjd8hL-Yys/w1062-h779-no/Obruc2013_03.jpg)
(https://lh6.googleusercontent.com/-CPBB4TT4pmQ/UhEHw0sf-yI/AAAAAAAALPo/1QfVdLOEVp0/w1061-h780-no/Obruc2013_04.jpg)
(https://lh3.googleusercontent.com/-D6kvIiPLEWY/UhEHysf9_XI/AAAAAAAALPw/j7zibjJgRv4/w1062-h738-no/Obruc2013_05.jpg)
Track za Obruč 2013 je zeleni, crveni koji se vidi je put kojim sam se vraćao sa roštiljade kod kućice Rebar. :greensmile
P.S. max speed 42kmh je naravno greška
-
U subotu 10.08.2013. u Klani se postavljao novi most na mjesto starog dotrajaloga. Stari je srušen samo tjedan dana prije, 04.08., a kako je to izgledalo pogledajte u našoj fotogaleriji.
Nitko se ne hvali da je već cijeli tjedan most u upotrebi :greensmile
BTW ako ona betonska ograda ostaje, ne da je ružna nego je ružna na kvadrat :facepalm
-
Koliko ja znam, zavrsni sloj asfalta isao je jucer po plocniku, pa bi se to trebalo smatrati pravim zavrsetkom radova. O ogradi samo da kazem sto su htjeli ( mislim na investitora, ne na Klanjce) to su i dobili.
Sad ce jos dobiti i mini parking pred postom.
Sto bi Gorg rekao, samo nek se radi! :tnp :palacgore
-
Koliko ja znam, zavrsni sloj asfalta isao je jucer po plocniku, pa bi se to trebalo smatrati pravim zavrsetkom radova
Još u nedelju je most bio otvoren za pješake, a u ponedeljak sam prešao preko njega biciklom i nisam primjetio da mu fali završni sloj, tj nije bilo "škalina" između starog i novog asfalta :hmm
-
Plocnik = povrsina za pjesake
Kolnik = povrsina za vozila
Rekoh, samo se jos asfaltiralo za pjesake, most je prosao test opterecenja i otvoren je prije za promet
-
:palacgore
-
Bit će veslo u Klani u ponedeljak: :popcorn
http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Baka-servis-u-Klani-Vrtic-nece-poceti-s-radom-zbog-propusta-Opcine
a ni ovo baš nije na čast: :citam2
http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Hana-ce-pjesaciti-do-skole-jer-nacelnik-ne-da-skolski-autobus
-
Tako mali a tako ružan :facepalm
(http://img208.imageshack.us/img208/875/c75k.jpg) (http://img208.imageshack.us/i/c75k.jpg/)
-
Čuj, nama domaćima je važna funkcija, a ne izgled. E sad, ti pod utjecajem riječke secesije i mađarskog historicizma :lol1 gledaš drugim očima. Glavno da "more pasat šleper do Pilane i da po njimu moru slobodno proparadirat još ona dva, tri klanjsaka vola ka su ostala."
Slažem se s tobom! :palacgore
-
ma ni grd nego opće ne zgleda na most!
-
Ograda ga "uništava", sa nekom dobrom ogradom izgledao bi čisto OK, pa i ona dva mosta prema pilani koji su isto betonski imaju metalnu plavu ogradu i odmah izgledaju kao most.
P.S. ta dva mosta, jedan je ispred same Pilane a jedan prema Klani ali nije na cesti nego u poju
-
Tog u poju sam ja izgradio :P
-
Jedna stara fotografija četrdesetih godina prošlog stoljeća, kada je u Klanu prinešen prvi gramofon ( z velimi pločami)
Na slici su, s lijeva: (nepoznat), Jelka Zvaneća, Frane Maričin i Ivica Bekarov
(http://img541.imageshack.us/img541/8735/89a3.jpg)
-
Da , Riječanka na tu jamu mislim. A ni ja se ne sjećam da sam igdje išta pročitao o njoj ili o događaju koji spopminjem.
Jama bi treba biti ostatak položaja/tunela/skloništa kojeg su radili Nijemci 1944, odnosno "ekipa" iz TODT-a, a konkretno ruski zarobljenici. Tuneli su navodno bili s obje strane ceste ali je onaj s desne strane zatrpan prilikom proširivanje ceste za Klanu, dok je od onog s lijeve strane ostalo 2 metra (gledano u smjeru prema Klani).
Poginuli borci su navodno bili Istrijani pa su vjerovatno zato i ostali neidentificirani.
Kako mi je ta pozicija relativno blizu - naravno da je nisam još posjetio , kao ima vremena.
Slučajno sam u Glasniku općine Viškovo od prosinca 2012. naišao na ovaj tekst Zlatka Kraškovića, a povezano je s gornjom temom:
GLASNIK OPĆINE VIŠKOVO BR. 81
z našega kraja
ŠTRANJGA
Kad se gre od Klane v Reku pride se na
Pogjed ki j’ zgora Marčeji na 456 metar
nadmorske visini. Kod ča mu ime govori,
z njega se lepo vidi so Halubje, Kvarner,
škoji Krk i Cres.
Nekada j’ to bila glavna Carska cesta od
Reki za Ljubljanu, Beč i Trst po ke se j’ odvijal
promet robe i judi s diližansami, dokla ni
storena Južna železnica i cesta uz nju.
Na Pogjede se j’ cesta suževala med
dva brega pak je tu od vavek bila štranjga
(mitnica op. autora) i kućica va ke su bivali
štranjgari z svojemi familijami.
Malo daje od kućice na brege bil je
veli kameni križ. Ivo Jardas va svojen
„Zbornike“ je napisal ... “
da j’ na križe pet slov
B-T-I-G-F a ča pomene judi ne znaju. Zdola j’
leto 1762 pa se j’ verovalo da j’ to leto kad
se j’ Cesarica Marija Terezija morda fermala
i počinula na Pogjede kad je putovala z Beča
v Reku. Deju da su ga skjesali kjesari od Bani.
Daje piše kako j’ neki Klička Mavrov zikopal
čuda zlata. To zlato
da su bili pod križ
zakopali ježovitari
(Isusovci op. a.) kad
su doćuhali da će ih
cesar Josip zignat.
Potla su to ježovitari
našli zapisano, pak
su oteli oni zikopat
zlato. Jedamput da
su prišli dva prespat h Mavron. Kličkova
žena Francika da j’ čula kad su se ježovitari
pogovarali v noći da te poć jutro rano na
Pogjed pod križ skopat beči.
Ona da j’ povedala mužu pak da j’ šal on
v noći na Pogjed i zikopal je zlato. Ježovitari
su se jutro s Pogjeda vrnuli tužni s praznemi
vrećami. Niki ni znal ča j’ od tega istina lego
pul Franciki Mavrove bila j’ velika bogatija.
Va soj Kastafšćine ni bilo onako lepe i velike
kuće kako j’ te pokojni Franciki. Ta kuća j’
kodabi jedan palac. Deju judi da j’ storena
z beči ki j’ Kličko Mavrov znel spod križa na
Pogjede.
I posleje su judi pod ten križe raskapali i
iskevali beči, ale našal ni niš nijedan.“
Jože Jardas Faglićev – zadnji štranjgar
Zadnji štranjgar ki j’ tu živel bil je Josip
Jože Jardas Faglićev rojen 1899. leta pul
Kulić. Živjenje mu j’ od rane mladosti
bilo teško. Kot mladić bil je mobilizira
va Austro-Ugarsku vojsku i poslan na
talijanski front. Va to vreme od Soče do
reki Piave blizu Venecije odvijale su se
krvave borbe z talijanskom vojskom. Pod
kraj 1917. leta, kod mesta San Dona di
Piave kraj Venecije, Jože j’ bil teško ranjen.
Kulićen je prišla vest da j’ poginul. Na sreću
ostal je živ i neko je vreme lečen va Trste.
Doma j’ prišal invalid prez nogi. Potla
Prvega svetskega rata bila j’ vela mizerija
va celoj države pa tako i va Kastafšćine.
Još 1903. leta va Hrvackoj j’ bilo osno-
vano društvo „Hrvatski radiša“ a zaprto
je 1945. leta. Društvo j’ skrbelo da se
siromašna nadarena deca školaju i da se
vade raznemi zanati i tako pomognu da
se va države popravi ekonomska situacija.
Tako su i Jožeta zeli va Zagreb kade j’ ziučil
zanat za postolara. Kad se j’ vrnul doma
1928. leta dobil je mesto štranjgara na
Pogjede i postal jedan od prveh državneh
službeniki va Kastafšćine. Štranjga j’ bila
rampa kade su Liščani, Klanjci i si ki su bili
talijanski državjani a pejali su vozi z drevon
i ugjevejen morali plaćat državnu taksu za
prelaz preko jugoslavenskega teritorija.
Jože se j’ oženil za Josipu – Pepu Srok
Antićevu od Dolnjeh Sroki. Imeli su Josipa
– Jožeta, Ivana – Iveta kega su zvali Rico,
Maricu i Anku. Marica se zmišja kućice na
Pogjede: „z vani se j’ prišlo va miću salicu.
Drito j’ bila kuhinja a levo i desno su bile
kamare, jena za spat a va druge j’ otac
popravjal juden postoli i z nutri podizal
štranjgu. Odzada kuće j’ bila štalica za kozu
i kokoše a i malo vrta j’ bilo. Kad je 1941. leta
prišla talijanska vojska, štranjga j’ prestala
delat a familija je šla bivat Mavron pul
Petroveh. Najstareji sin Jože med prvemi
z ovega kraja je šal va partizani, zato su
Talijani 1942. leta oca zaprli va Kastve. Tu su
ga tri dni držali i spićevali za sina. Nisu baš
lepo z njin postupali ali jedan oficir je imel
obzira da j’ ratni invalid pa su ga pustili.
Kad je kuća pul Kulić posle rata obnovjena
prišli su živet na starinu.“
Jože Jardas, zadnji štranjgar na Pogjede, umrl je 1971. leta.
Potla rata cesta na Pogjede je proširena
tako da j’ 1946. leta zrušen križ i kućica,
a kamene od kućice je uporabjeno za
gradnju ‘’Doma’’ va Sveten Mateje.
Se je manje judi ki se zmišjaju takovega
Pogjeda. Jedan od njih je gospodin Josip Lučić-Botrin
ki se spamećuje svojga detinjstva kad su kod deca krave pasli na
Pogjede a oni malo stareji bi se znali i
poprtit na vrh križa ki j’ bil visok okol
4 metri. Josip je 1944. leta z Vrška va
svoj notes narisal kućicu i križ zad nje.
Zahvaljujuć ten nevješten crteže ipak se
donekle more predočit njiji izgjed i križ.
Za vreme nemačke okupacije našega kraj,
Nemci su bili svesni strateške važnosti
Pogjeda pa su z jene i druge strani cesti
počeli kopat tuneli. To j’ delala njija radna
organizacija za gradnju vojnih utvrdi po
celoj okupirane Evrope TODT. Va njoj je
1944. leta bilo okol milion i pol radniki i
ratneh zarobjeniki ki su prisilno delali. Na
Pogjede su delali ruski zarobjeni soldati.
Judi su ih zvali ,,Kozjaci’’ a spali su pul
Marčeji va Trtinovičinoj štale. Kad je potle
rata cesta na Pogjede proširena tunel na
desnoj strane gjedano prema Klanoj je
raskopan a na levoj strane ga j’ ostalo okol
2 metra. Zgora njega j’ spomen ploča spomen na neznani borci Istriani keh su
na Pogjede 1944. leta ubili Nemci.
Još jedan Marčejac Ive Katić – Pepičin
rado se spamećuje svojga detinjstva
kad je na Pogjede pasal kravi i igral se z
štranjgarovun decun a z nekimi od njih i
va školu šal. Svoji mirni penzionerski dani
provodi delajuć maketi od kušćići kamika,
pa j’ tako storil i maketu kućice i križa keh
kako j’ rekal nikada neće pozabit.
Opaska
Ja za ovu štranjgu i kućicu ne znam. Nikad čuo. Za križ sam pročitao u navedenoj knjizi. :pojmanemam
-
Zanimljivo. A u Glasniku nije bilo nikakve slike? Barem da je taj crtež..
-
Ima, ali nisam znao slikice zalijepiti. Evo ti link pa vidi na 30. stranici.
http://www.opcina-viskovo.hr/www.opcina-viskovo.hr/files/26/2665c157-9c79-4d50-af34-877183df04af.pdf
-
Je li ova zgrada "Palazeto" ?
(http://static.panoramio.com/photos/large/96581194.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/96581194)
(http://static.panoramio.com/photos/large/96581155.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/96581155)
-
Kratko - jeste :greensmile
-
Klanjci ga, ipak, zovu Palacin.
-
Klanjci ga, ipak, zovu Palacin.
E to sam tražio, hvala. :palacgore
-
Napadaj dvaju goveda na Talijance 1927. g. (bunkera na Židovju još nema) :facepalm
(http://img62.imageshack.us/img62/9386/6px4.jpg)
(http://img818.imageshack.us/img818/682/gg9z.jpg)
(http://img542.imageshack.us/img542/1267/qizy.jpg)
-
Majko božja šta su ovi izdrobili tu.
Ovo je primjer kako od muhe učiniti slona. Nije ni čudo da su Talijane smatrali plašljivcima kad su ovako reagirali na šum.
Nisam čuo za ovaj slučaj. Brmalj je često studenjsko prezime. Moja baka po tatinoj liniji bila je rođena Brmalj.
Toponim je "službeno" Židovje, kao šta i ovdje piše, ali se još naziva Židovlje i Židonje. Pa si ti misli.
Ovo je neki prijevod . Čega ??? :pojmanemam
-
Ovo je primjer kako od muhe učiniti slona. Nije ni čudo da su Talijane smatrali plašljivcima kad su ovako reagirali na šum.
Dovoljno je da samo jedan opali, a nakon toga .... ko više zna tko pije a tko plaća dok se ima municije ... i još su se rasporedili u polukrug da mogu pucat i prema svojima. :greensmile
-
Nisam baš pažljivo čitao, ali mi se čini da su ranili samo jedno tele.
O svojim gubitcima ne pišu. :lol3
Ovo me podsjetilo na vic kad su Kastavci pucali z kanula na Lovran. :lol1
-
Dva lovca - gosta u klanjskoj šumi na fotografiji od 28. siječnja 1905. g.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuiPage078_zpsb8304c91.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuiPage078_zpsb8304c91.jpg.html)
Šumar s odstrijeljenom lisicom 1908. g. u klanjskoj šumi
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuiPage082_zpsa3394d11.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuiPage082_zpsa3394d11.jpg.html)
Dugogodišnji lovočuvar Miho Barak - Gržankin; slika od 8. XII.1913.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuiPage089_zps25494e63.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuiPage089_zps25494e63.jpg.html)
Miho Barak s obitelji dr. Bileka i odstrijeljenim srnjakom
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuiPage102_zps4253b286.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuiPage102_zps4253b286.jpg.html)
Lovočuvar Miho Barak s jednim od lovaca zakupnika pred Grintavčje dvadesetih godina prošlog stoljeća
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuiPage103_zps49e822f3.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuiPage103_zps49e822f3.jpg.html)
-
Je li to iz knjige "Priča o lovu i ..." autora I.Šnajdara?
-
Je li to iz knjige "Priča o lovu i ..." autora I.Šnajdara?
Je.
Obitelj dr. Josipa Bileka u Klani u društvu lovočuvara Mihe Baraka 1931. g.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuiPage104_zpsd9aa10a9.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuiPage104_zpsd9aa10a9.jpg.html)
Nace Laginja
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuiPage126_zpsb304a027.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuiPage126_zpsb304a027.jpg.html)
Mate Gržinčić Tomača s odstrijeljenim kapitalnim vukom
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuiPage127_zpsf011e85e.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuiPage127_zpsf011e85e.jpg.html)
Dio klanjskih lovaca s lovinom. S lijeva: Nace Laginja; strijelac Mate Gržinčić Tomača, Andre Valenčić, Anton Raspor Lampica i Anton Barak Protov
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuiPage128_zps921350a6.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuiPage128_zps921350a6.jpg.html)
-
Desetar Anton Raspor s djecom nakon jednog uspješnog lova na divlje svinje 1955. g.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuiPage148_zpsa09266b5.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuiPage148_zpsa09266b5.jpg.html)
Grupa klanjskih lovaca 1956. g. S lijeva: Anton Gržinčić z Divc, Mate Raspor, Andre Valenčić, Anton Raspor, Mate Gržinčić Tomača i Anton Barak
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuiPage149_zpsa38aca53.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuiPage149_zpsa38aca53.jpg.html)
Klanjski lovci nakon lova na divlje svinje. Strijelac Anton Raspor na Brezi.23. 1.1957..
S lijeva: Anton Gržinčić, Mate Raspor, Andre Valenčić, gost pogonič, Anton Raspor, Mate Gržinčić Tomača i Anton Barak
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuiPage150_zpsd3c75a5c.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuiPage150_zpsd3c75a5c.jpg.html)
GRUPA LOVACA SA PSIMA S lijeva: Mate Gržinčić, Nace Laginja, Anton Raspor, Marinka Raspor, Anton Rudin i Mate Gržinčić Bartolac sredinom pedesetih godina u Vinodolcu.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuiPage1501_zps46659ee3.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuiPage1501_zps46659ee3.jpg.html)
-
Viktor Mazlar, Iti Cupellini, Ivan Šnajdar, Pavao Šarčević
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_166_Image_0001_zps23d3236a.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_166_Image_0001_zps23d3236a.jpg.html)
Bruno Matetić iz mladih dana sa svoja dva najvrjednija trofeja. Desno je zlatni srnjak iz 1966. g.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_168_Image_0001_zps3514623e.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_168_Image_0001_zps3514623e.jpg.html)
Druženje nakon jedne godišnje skupštine šezdesetih godina prošlog stoljeća.
S desna; Pavao Šarčević, Anton Raspor Jež, Anton Raspor Lampica, Anton Barak Protov, Pavao Sušnik, Josip Piković i Nace Laginja S lijeva: Frane Širola i Kazimir Jelovica
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_169_Image_0001_zps8bd7daa1.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_169_Image_0001_zps8bd7daa1.jpg.html)
Lovci sa “ulovljenim“ srnjakom u bastu ispred Šumarije Klana, koji se za velika snijega “sklonio” u dvorište šumarije 20. 3. 1973. g.
S lijeva: Anton Sušnik, Anton Barak, Josip Štemberger, Anton Raspor i Roko Barak
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_170_Image_0001_zpsf119a05e.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_170_Image_0001_zpsf119a05e.jpg.html)
Odstreljeni vuk “slavodobitnik” Ivan Lučić, Anton Raspor Lampica - lovnik i tajnik Mićo Baus
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_173_Image_0001_zps15eb4df9.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_173_Image_0001_zps15eb4df9.jpg.html)
-
Grupa studenjskih lovaca s odstrijeljenim veprom u LD- u Lisjak, Čuče: Josip Maljevac i Ivan Vlaše Stoje: Romano Piković, Ivan Vlaše (Olgin) i Saša Rakočević
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_176_Image_0001_zps63d14e5e.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_176_Image_0001_zps63d14e5e.jpg.html)
Grupa novopečenih lovaca LD Lisjak neposredno nakon položenog ispita u Kastvu 1973. g. Klanjski lovci: drugi s lijeva Anton Maljavac Klančar, stoje u drugom redu s desna Anton Simčić i Boris Gržinčić, te sedmi Emilijo Komen
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_179_Image_0001_zpsf47a7d07.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_179_Image_0001_zpsf47a7d07.jpg.html)
Slika za uspomenu uz odstrijeljenog srnjaka 1974. g. S desna: Edo Simčić, Pavao Sušnik, Anton Raspor Lampica, Pavao Šarčević, Željko Šarčević, Ivan Šnajdar, n.o.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_182_Image_0002_zpscca9230c.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_182_Image_0002_zpscca9230c.jpg.html)
Predah u lovu na zečeve i lisice; Josip Simčić, Ivan Šnajdar, Pavao Šarčević. Stoji Željko Šarčević, drži psa Jonka, najboljeg u lovu na zečeve. U prvom planu Istarski goniči Beri i Bajo
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_220_Image_0001_zpsc1a8600e.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_220_Image_0001_zpsc1a8600e.jpg.html)
Anton Rudin u društvu s velikanima hrvatskog lovstvaOttom Rohrom i Zvonkom Carom (drugi i treći s lijeva), četvrti ing. Veljko Jurdana, upravitelj Šumarije Klana
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_363_Image_0002_zps6d9a7eed.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_363_Image_0002_zps6d9a7eed.jpg.html)
-
Zajednički snimak članova LD Lisjak 1989. g, s lovcima iz Hrvatskog zagorja.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_192_Image_0001_zpsc4b3865e.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_192_Image_0001_zpsc4b3865e.jpg.html)
Zajednički lov sa susjedima Slovencima iz LD Zemon 1995. g na granici (Šogljin vrt)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_254_Image_0001_zps769f5d98.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_254_Image_0001_zps769f5d98.jpg.html)
Franjo Brentar (drugi s lijeva) položio je ispit za ocjenjivača trofeja
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_257_Image_0001_zps21702287.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_257_Image_0001_zps21702287.jpg.html)
Nadlugar Tone Rudin
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_362_Image_0001_zpse973fcdc.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_362_Image_0001_zpse973fcdc.jpg.html)
Zima 1967. g..
Stoje s lijeva: Anton Rudin, Mate Raspor, gost, Andre Valenčić, Frane Valenčić, Rino Štemberger, Viktor Mezlar
Čuče: Edo Simčić, Pavao Sušnik, Ivan Šnajdar, Robert (Josip) Crnković
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_362_Image_0002_zpsc351c391.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_362_Image_0002_zpsc351c391.jpg.html)
-
Grupa klanjskih lovaca s odstrijeljenim jelenom i superfićom u LD Lisjak
S lijeva: Anton Raspor Lampica, Edo Simčić, Željko Šarčević, Ivan Šnajdar, Boris Gržinčić i Andre Valenčić
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_176_Image_0002_zps39f9876c.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_176_Image_0002_zps39f9876c.jpg.html)
Sveprisutni Fićo, Anton Raspor Lampica i srnjak 1976. g.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_182_Image_0003_zpseb78f04e.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_182_Image_0003_zpseb78f04e.jpg.html)
Nadlugar Anton Rudin sa upucanim vukom
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage127_zpse7358f61.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage127_zpse7358f61.jpg.html)
Tone Rudin u svom najdražem okolišu klanjske šume
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_361_Image_0001_zpsd4f9d2e2.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_361_Image_0001_zpsd4f9d2e2.jpg.html)
-
Zemljovid iz 16. st. Klana označena kao Klon
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_011_Image_0001_zps9c165d74.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_011_Image_0001_zps9c165d74.jpg.html)
Grafika Klane iz 1639. g.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_012_Image_0001_zps0c1dbd19.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_012_Image_0001_zps0c1dbd19.jpg.html)
Grafika Klane iz 17. st. J. W. Valvasor
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_022_Image_0001_zps20f458ad.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_022_Image_0001_zps20f458ad.jpg.html)
Negdašnji izgled zgrade šumarije u Klani
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_030_Image_0001_zpsc966d43e.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_030_Image_0001_zpsc966d43e.jpg.html)
Ovako je izgledala nekadašnja lugarnica u Malinici (Pilana)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_033_Image_0001_zps73e7dd62.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_033_Image_0001_zps73e7dd62.jpg.html)
-
Negdašnji izgled zgrade šumarije u Klani
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_030_Image_0001_zpsc966d43e.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Pricaolovui_Page_030_Image_0001_zpsc966d43e.jpg.html)
Je li ovo u prvom planu most koji je "renoviran" tj zamijenjen pred koji mjesec ili neki drugi, npr tamo kod Pilane? :hmm
-
Jep. A viđe ograde! :greensmile :greensmile
-
Eh da sam imao ovu fotografiju pred koji mjesec, možda bi pala staro/nova kombinacija ...
-
Sve fotografije iz knjige Ivana Šnajdara: „Priča o lovu i ...“
http://www.povjesnicaklana.com/Knjige/Prica%20o%20lovu%20i%20...pdf
-
bi čitatelj neka kasnija događanja vezana uz lov kao nužni dio života i radnji za
preživljavanje ili lov kao zabavu i sport mogao shvatiti ili smjestiti u povijesni kontekst, u
ovom početnom dijelu dajemo kratki povijesni pregled na širem klanjskom području.
2. Današnji naziv Židovje – Zidovje potječe od zidova (visokih suhozida) kojima je bilo
ograđeno gradinsko naselje radi obrane, a koji su gotovo u cijelosti uništeni kada su tim
kamenjem, tridesetih godina 20. stoljeća, Talijani gradili bunkere i na Židovju i pod njim.
Je li to znači da su drobili kamenje? Za ugrađivanje ga unutra a ni van su imali i više nego dovoljno onog što su iskopali. :hmm
-
Anton Rudin u društvu s velikanima hrvatskog lovstvaOttom Rohrom i Zvonkom Carom (drugi i treći s lijeva), četvrti ing. Veljko Jurdana, upravitelj Šumarije Klana
Znači to je taj barba po kojem je dobio ima izvor pitke vode na casti prema Mlakama????
-
Upravo tako, Tone Rudin. :palacgore
-
Znači to je taj barba po kojem je dobio ima izvor pitke vode na casti prema Mlakama????
Nisam znao ali evo vode :
(http://static.panoramio.com/photos/1920x1280/24654444.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/24654444)
(http://static.panoramio.com/photos/1920x1280/5814599.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/5814599)
(http://static.panoramio.com/photos/large/43770347.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/43770347)
-
Dozvole za nošenje oružja Antona i Vinka Matetića iz Breze iz 1922., odnosno 1929. godine
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage093_zps2f3863aa.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage093_zps2f3863aa.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage0932_zps26edd371.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage0932_zps26edd371.jpg.html)
Dozvola za lov Antona Matetića iz Breze za godinu 1922./23.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage0931_zps8bb1a6c1.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage0931_zps8bb1a6c1.jpg.html)
Potvrda o posjedu lovačke puške Antona Matetića iz Breze
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage0933_zps5f2aab31.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage0933_zps5f2aab31.jpg.html)
-
Jedan od pečata Šumarije Klana iz 1891. godine.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage057_zps13696eff.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage057_zps13696eff.jpg.html)
Izgled pečata Šumarije Klana s početka XX. stoljeća
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage031_zpsf5e9bae3.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage031_zpsf5e9bae3.jpg.html)
Pečat podružnice Dopolavora u Klani u vrijeme talijanske vlasti
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage095_zps6827c8f9.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage095_zps6827c8f9.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage115_zpsa26617b8.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage115_zpsa26617b8.jpg.html)
-
Oglas na tadašnjem hrvatskom jeziku oko 1780
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage020_zpsd532fc81.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage020_zpsd532fc81.jpg.html)
Prijevod natječaja za otvaranje mesnice u Klani iz 1827. g.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage032_zps05aa70e1.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage032_zps05aa70e1.jpg.html)
Oglas s uputama o osnivanju lovišta iz godine 1849. pisan na hrvatskom i na njemačkom jeziku
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage038_zps260a4696.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage038_zps260a4696.jpg.html)
Naslovna stranica prvog broja Viestnika Društva za gojenje lova i ribarstva iz 1892. godine
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage062_zps633974b4.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage062_zps633974b4.jpg.html)
Dopust - Dozvola za lov za Ivana Medvedića iz Klane od Rečkog lovačkog društva od 29. VIII. 1891
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage068_zpsa1fad89c.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage068_zpsa1fad89c.jpg.html)
Sve fotografije iz knjige Ivana Šnajdara: „Priča o lovu i ...“
-
Preslika oglasa natječaja na trima jezicima u riječkoj novini La Bilancia od 5. svibnja 1904. g za lovno područje Klane
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage074_zpse02eb800.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage074_zpse02eb800.jpg.html)
Članak iz Narodnog lista od 26. 5.1904. g.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage077_zpsf05cd940.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage077_zpsf05cd940.jpg.html)
Popis lovaca (sastavni dio statuta) članova riječke udruge koji su uz lovište u Klani zakupljivali lovišta i u Istri i primorskom dijelu Slovenije. U upravi su bila i dva oficira.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage098_zps4b690a6a.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage098_zps4b690a6a.jpg.html)
Izvješće o akciji pošumljavanja klanjskih lovaca iz 1949. g.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage109_zpsdeccf087.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage109_zpsdeccf087.jpg.html)
-
Poziv na sastanak lovaca, kolovoz 1945.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage110_zps51b74597.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage110_zps51b74597.jpg.html)
Potvrda Antona Rudina o položenoj zakletvi čuvara šuma za područje Klane iz 1945.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage116_zps988ba641.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage116_zps988ba641.jpg.html)
Diploma za izuzetno zalaganje u tamanjenju štetočina Franji Cetini za 1951. godinu
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage122_zps869a4353.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage122_zps869a4353.jpg.html)
10 šumskih zapovijedi
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage131_zps64665082.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage131_zps64665082.jpg.html)
Dopis tajnika LD “Opatija” desetaru Antonu Rasporu u Klani za izborne pripreme 1950. g.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage136_zps048feb96.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage136_zps048feb96.jpg.html)
Dopis kandidata za polaganje ispita s uputstvima i rokovima 1953. godine
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage135_zpsa4775113.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage135_zpsa4775113.jpg.html)
Sve fotografije iz knjige Ivana Šnajdara: „Priča o lovu i ...“
-
:bravo2 :bravo2 :bravo2
Bravo, ima sew što proučavati! :palacgore
-
Lovačka karta Antona Raspora - Lampice iz rujna 1945. g.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage112_zpsc4aa95f4.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage112_zpsc4aa95f4.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage1121_zps300ed8bc.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage1121_zps300ed8bc.jpg.html)
Lovačka iskaznica Adolfa Pikovića iz 1949. g.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage134_zps0d3af807.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage134_zps0d3af807.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage1341_zpsbce48724.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage1341_zpsbce48724.jpg.html)
Lovačka iskaznica s brojem 1 Antona Raspora Lampice iz 1954. g.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage146_zpsbf3606a7.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage146_zpsbf3606a7.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage1461_zps23fde284.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage1461_zps23fde284.jpg.html)
iz knjige Ivana Šnajdara: „Priča o lovu i ...“
-
Informacija o spajanju društava i prestanku rada klanjskog Lovačkog društva 1958. godine.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage158_zpsba7fc7fe.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage158_zpsba7fc7fe.jpg.html)
Službeno rješenje o prestanku rada Lovačkog društva u Klani 1958. godine
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage1581_zpsde74a220.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage1581_zpsde74a220.jpg.html)
Dopis inicijativnog odbora Općini Rijeka 1967. g. s inicijativom o izlasku iz LD Lisjak
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage175_zps878132b8.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage175_zps878132b8.jpg.html)
Karta lovišta LD Lisjak Kastav 1959. g.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage164_zps5c0cfbdf.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage164_zps5c0cfbdf.jpg.html)
U Novom listu objavljeni članak o otvorenju lovačkog doma, 24. srpnja 1983. g.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage204_zpsfb8db80f.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage204_zpsfb8db80f.jpg.html)
iz knjige Ivana Šnajdara: „Priča o lovu i ...“
-
Stara lugarnica Suho svečano otvorena 23. 11. 1952.
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage347_zps65fb3232.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage347_zps65fb3232.jpg.html)
Nekada se prijevoz lovine, posebno atraktivne kao što je jelen, obavljao na ovakav način, što je povremeno izazivalo nelagodu kod građana
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/PricaolovuPage224_zps0dcccb82.jpg) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/PricaolovuPage224_zps0dcccb82.jpg.html)
iz knjige Ivana Šnajdara: „Priča o lovu i ...“
nema više
-
BLAGO
Lovre Frankin je biv lugar tamo trejsetih lit. Jedanput je biv pratnja nikin lovcon z Opatije ki su imeli lovne pase . Ali ti pasi da su bili debeli i siti pak nisu mogli teć za živjadi. On je videv kuliko je ur pa je rekav da će ih on strenirat da budu pravi lovni pasi , a ne da se vuku kot krepaline. I dali su mu te pase na trening . A on da ih je najprvo dobro zgladniv , a z hranu ku su mu dali lovci da je familiju hraniv . Nakon nikiga vrimena da su pasi dobili lipu liniju , dlaka da in se svitlila . Na kapulu da su skakali kako su lačni bili . Ali njihovi gospodari bili su jako zadovojni.
Evo nama našega Lovre u knjizi cijenjenog g. I. Šnajdara.
...
Lovačko društvo Opatije je za lovočuvare uz druge imenovalo ljude
iz Breze: Ivana Cetinu st., Breza 10; Ivana Cetinu mlađeg, Breza 26; Ivana
Cetinu Antonovog, Breza 10; Matu Simčića, Škalnica 6 te iz Studene
Lovru Zubalja...
Iz knjige Priča o lovu i.. I.Šnajdara str. 73.
Hvala Ilirija! :wavey
-
www.povjesnicaklana.com :knjizevnost
Nakon dvadesetogodišnjega neprekidnog djelovanja Društva i značajnih rezultata rada odlučili smo izraditi svoju web stranicu te tako osim lokalnom stanovništvu omogućimo uvid i korištenje i drugim interesentima diljem svijeta nemjerljivo važnih i bogatih istraživačkih rezultata velikog broja suradnika Društva ...
www.povjesnicaklana.com (http://povjesnicaklana.com/index.htm)
:wavey
-
:bravo3 :citam1 :wavey
Mali podsjetnik na Rebičinu kišu
http://youtu.be/Pq4RPUs9w0c
-
Zbog čišćenja zelenila uz prometnicu prema Klani, otkrivena je ploča, jajolikog oblika i jedan stup uz samu cestu na visini od metar i pol. Danas sam prekasno krenula u slikanje istih; mrak je bio brži :facepalm
Uglavnom na ploči je isklesano sljedeće:
Ovdje je nesrećom preminuo Andre Marčelja dne 30 decembra 1903 u dobi 40 godina na uspomenu ovo tugujući roditelji postaviše
Na stupu je urezano slovo "M". Nije kao granični, već trokutastog oblika.
Prvom prilikom šaljem i slike. :wavey
-
Ovdje je nesrećom preminuo Andre Marčelja dne 30 decembra 1903 u dobi 40 godina na uspomenu ovo tugujući roditelji postaviše
(http://img708.imageshack.us/img708/2695/nn93.jpg)
(http://img577.imageshack.us/img577/2049/b2g3.jpg)
-
:popcorn
Pregazila ga kočija? Pao s konja? Napao ga medvjed? Upucali ga hajduci? :popcorn
-
Bo. Čekaj da se vratim 110 godina unazad i saznam pravu istinu :greensmile
Slike su tu za one koji u vožnji primijete kamen a već je prekasno da stanu i pogledaju :wind14
:wavey
-
:popcorn
Pregazila ga kočija? Pao s konja? Napao ga medvjed? Upucali ga hajduci? :popcorn
To sam i ja htio pitati, ali mikrofon je vaš...
A sad za zbilj. Malo ću pitati moga informatičara :lol1 , možda on nešto zna. Pa i nije to tako davno, Riječanka. Šta je 110 gocina? Tren.
-
Pa i nije to tako davno, Riječanka. Šta je 110 gocina? Tren.
Ma, milić, kako ne razumiješ? 1903. god., a ja idem sve mlađa :greensmile
Puno je to. :coolwink
-
Ovdje je nesrećom preminuo Andre Marčelja dne 30 decembra 1903 u dobi 40 godina na uspomenu ovo tugujući roditelji postaviše
I gdje to, ime kojeg mjesta je na onoj tabli? :hmm
-
Na brzinu sam , jer nije bilo baš neke prilike za razgovor, pitao ujaka šta on zna o tome. Koliko on zna mladog Andreta su ubili hajduci, kako bi rekao zokxy, a moj ujak kaže razbojnici. Po prezimenu sudeći bio je iz Marčelja, ali tamo da ujakovi poznanici nisu znali ništa o tome.
Kaže ujak da je taj spomenik postavljen na dionici između raskrižja za Studenu i gdje izlazi/ulazi stari studenjski put na Petrolejsku s lijeve strane kad ideš prema Klani. Eto, toliko sam saznao. A sad bi naš marčeljski investigative team mogao preuzeti daljnje istrage. :help1
-
Dakle tako.. super milić :palacgore Pitati ću Općinu Viškovo a prije toga starije iz Klane.
@Elvis, kad prođeš raskrižje za Studenu, desetak metara s lijeve strane (u smjeru Klane). Baš kako je opisao i milić, a malo dalje, nekoliko desetaka metara dalje, s iste strane je i stup s oznakom "M", koji je na visini metar-dva. Ne možeš ga ne primijetiti. Nije granični, kakve vi slikate, ali očito je nešto značio. Dok je bila stara cesta, ili oznaka teritorija, ili ... itd. itd. :wavey
-
Trokutasti su se stupovi postavljali na tromeđama teritorijalnih jedinica A-U monarhije, a na granicama dviju ovakvi kamenovi - najvjerojatnije i sa druge strane ima neka oznaka ... Provjeri.
-
Aha bio je "skriven", odnosno zarastao:
https://maps.google.hr/?ll=45.410999,14.384268&spn=0.051759,0.086002&t=m&z=14&layer=c&cbll=45.410999,14.384268&panoid=rCKXXFi1FrpUb0JukWh64Q&cbp=12,263.71,,0,20.39
https://maps.google.hr/?ll=45.410984,14.384279&spn=0.051759,0.086002&t=m&z=14&layer=c&cbll=45.410929,14.38435&panoid=cshdpDlgHuJmVlmx7Dg7Lg&cbp=12,317.48,,0,15.98
-
Na brzinu sam , jer nije bilo baš neke prilike za razgovor, pitao ujaka šta on zna o tome. Koliko on zna mladog Andreta su ubili hajduci, kako bi rekao zokxy, a moj ujak kaže razbojnici. Po prezimenu sudeći bio je iz Marčelja, ali tamo da ujakovi poznanici nisu znali ništa o tome.
Kaže ujak da je taj spomenik postavljen na dionici između raskrižja za Studenu i gdje izlazi/ulazi stari studenjski put na Petrolejsku s lijeve strane kad ideš prema Klani. Eto, toliko sam saznao. A sad bi naš marčeljski investigative team mogao preuzeti daljnje istrage. :help1
:301 Da se ne mučite sada će vam stari barba Jazbac sve objasnit :301
Ispričavan se da se nisam prije uključio pa da se ne mučite, ali htio sam malo dopunit podatke pa da budem :pop konkretan i precizan, da ne kažem dosadan.
Žao mi je da vam razbijam romantičarsku priču o hajducima, no moramo vodit računa da su se drumski razbojnici u ovim krajevima pojavljivali do početka 19. st. odnosno do dolaska Napoleonove vojske koja je učinkovito razjebala. Konkretan tužni događaj zbio se dan prije stare godine 1903. na predjelu koji se naziva Rančevo, a koji je nekad bio i raskršće sa kolskim putem za Studenu. U blizini je bila lokva gdje su furmani napajali konje (tko zna da li je jošz "živa"?) Tog se nesretnog zimskog dana Andre Marčelja vraćao iz šume zajedno sa svojim ocem sa kolima punim drva koje su vukli 2 konja. Na mjesto obilježenog ovim kamenom Andre se poskliznuo na ledu i pao ispod voza koji je prešao preko njega i teško ga ozljedio. Na to je naišao poštar s biciklom koji je odmah pojurio u Marčelji po pomoć. No, prekasno jer je u međuvremenu nesretni Andre izdahnuo na očevim rukama. Iza sebe je ostavio ženu Katarinu - Kate i 3 male djece: Mariju, Dragu i Rejinu. Kate je od velikog šoka oboljela i u par godina ostala je nepokretna, a i ruke su je služile vrlo slabo. No zato ju je izvanredno služio glas te je Kate bila najbolja pjevačica u selu. Njen pjevački talenat nasljedila je njena prapraunuka (inače zajednička poznanica Riječanke i mene ). Prst sudbine zamiješao se i točno 101 godinu kasnije kada je Andretov unuk (Rejinin sin) Bogdan u Delnicama izgubio život na ledenoj cesti pod kotačima kamiona.
Andre je bio rođen 1863. od oca Andreta (Matijašev dolnji) i majke Jelene rođ. Mavar. Znači da je stradao u dobi od 40 godina, a djeca su mu rođena Marija 1899. , Draga 1901. i Rejina 1903.
Eto, to bi bila priča o jednom običnom zaboravljenom kamenom spomeniku kraj ceste koji nitko više ni ne primjećuje! Do neke slijedeće priče :wavey
-
Vau, sjedio sam na rubu stolice dok sam čitao!
Svaka čast na priči! :bravo3
-
Konkretan tužni događaj zbio se dan prije stare godine 1903. na predjelu koji se naziva Rančevo, a koji je nekad bio i raskršće sa kolskim putem za Studenu.
[...]
Iza sebe je ostavio ženu Katarinu - Kate i 3 male djece: Mariju, Dragu i Rejinu.
[...]
Znači da je stradao u dobi od 40 godina, a djeca su mu rođena Marija 1899. , Draga 1901. i Rejina 1903.
Nije bitno za priču ali što je dotični radio u životu do tada? Možda imam krivu predožbu o tom vremenu ali nekako mi se čini da je 36 godina za prvo dijete u ono doba poprilično kasno? I još je poginuo radeći fizikalne poslove, dakle teško da je proveo mladost studirajući ... :hmm
-
Bravo barba jazbac. Ma ki ti je se to povedal? Mala Marčejica, tj neki njej?
A i ovo ča govoriš o Napoleonovoj pravdi to se i danaska poveda. Tr je tu blizu i Useravac o kemu smo pisali i zač je dobil to ime. Premda je sporadičnih razbojstava bilo i nakon Napoleonovih akcija.
P.S. nakon elvisovog posta
Onako na brzinu , a gledajući njegovu životnu dob, pomislio sam aha - stari mladić, ucviljeni roditelji pa prića moga ujaka o razbojnicima je držala vodu. Familija nestala / stari mladić/ pa u Marčeljima rijetko tko i zna već za taj događaj.
Ali s ovakvim podacima kojima raspolaže jazbac ne može a da nije istina. :pop
-
Dakle, još par podataka koji će možda malo rasvjetliti priču: činjenica je , što je i Elvis primjetio da su Katarina i Andre bili u vrlo zrelim godinama s obzirom na malu djecu. Kate je rođena 1866. , na žalost nemam podatak kad su stupili u brak. Prije najstarije kćeri Marije (1899) imali su također kćer Mariju koja je mala umrla ( nemam točan podatak kada), znači da su najkasnije oženili se 1897. Samo da napomenem da je u to vrijeme bilio normalno dati sljedećem dijetetu ime ranije umrlog dijeteta. Nadalje, možda sljedeći podaci nešto otkrivaju: Andre je po zanimanju bio tesar i mladost je proveo daleko od kuće tešući grede po hrvatskim šumama. Jednom prilikom posjekao si je nogu te je ostao šepav. Kad se vratio kući u zrelim godinama i još k tome šepav, teško da je mogao birat nešto jako mlado. Kate je bila u 30-tim pa je i ona morala uzet što je bilo bez puno biranja.
Milić, podaci su iz nekih drugih izvora. Ćemo poćakulat lahko kad se trefimo.
-
Jazbac! :bravo2
-
A šta reći nego još jednom bravo! :bravo3
Usput rečeno, ti imaš tako precizne podatke o "tamo nekim ljudima", a ja nemam niti o svojim pranonama i nonima. Jako mi je interesantna pranona Johana rođena u Škalnici. Bila je babica i jako, kako su govorili, dobra ženica. Redovito je pohodila svoje kćerke kad su se poudavale. Ova bi joj dala malo fažola, ona druga krumpira ... A ona bi odnijela onoj koja je u tom momentu bila najpotrebitija. Imala je dva sina, jedan od njih je i File moj nono, i šest kćeri.
-
Vau, sjedio sam na rubu stolice dok sam čitao!
Bogme, i ja. :bravo :bravo2
U principu, rijetko čitam te stare štorije, ali ova me baš ubola. :o
-
:eek
Ma što mi to pričaš?! Svaka čast :palacgore
Jedna obična slika klesanog kamena dobila je boju, okus i miris. Bravo jazbac!! :bravo2
Priča o nesretnom događaju se tako možda, zadnji čas otela zaboravu. Baš mi drago da sam ju slikala i tako dala pobudu, nama i tebi.
Jazbac :toyou
-
Najprije hvala tebi Riječanka :rose što si kamen izvukla na vidjelo pa smo samo povezali stvari. Pa za to smo i ovdje zar ne?Hvala i ostalima kojima se ova priča dopala. Život piše romane, a mi samo prepisujemo. :computer2
Da stvar bude bolja danas sam zahvaljujući forumu dožiivio nešto što bi spadalo u rubriku "vjerovali ili ne". Da vas ne džim u velikom iščekivanju do sutra samo ukratko: zahvaljujući jednoj, odnosno dvije slike koje sam objavio jedan je čovjek našao svog biološkog nonota. Emejzing stori! Do sutra :wavey
-
:bravo2 :palacgore
:popcorn :popcorn :popcorn
-
Nemoj jazbac, razmazit ćeš nas. :citam2
-
Nemoj jazbac, razmazit ćeš nas. :citam2
Ma miliću :vahidrk
Što fali u riječi "razmažena"? :greensmile :rose
-
Muzika, ples i kantanje
Ča se tiče muzike, plesa i kantanja vavik se je neč kantivalo i soplo. Još se zmišjan kako su na Snižnici plesali dok je na mih sopav Jure Škohov. Ne znaš kadi je Snižnica?
Ma to ti je jedna njivica va Blatnin klancu. Ni bilo niš zacementirano. Ma kaakov vražji tarac? Na goli zemji se plesalo. Jure je sopav, a pari su se vrtili kot preslice.
Judi su kantali po starinsku. Na tanko i debelo. Ne spametin se da je ki sopav na sopile.
Jedino na mih, kot ča san već rekav, je Jure sopav do pred rat.
...
Ki išće taj i najde. Evo ga na fotografiji Jure Rutar Škohov zadnji sopac na mih iz Studene. Ovo je fotka koja je i u knjizi I. Jardasa Kastavština...,a ovdje je u većoj rezoluciji. Nalazi se u arhivi HAZU-i u Zagrebu. Fotografiran je 1949. u Studeni . Preciznija lokacija nije još prepoznata.
Ali datumom nastanka ove fotografije ruši se moja pretpostavka da je Jure sopao do pred WWII. Očito je sopao i poslije, ali harmonike su već ovladale muzičkom scenom.
http://img706.imageshack.us/img706/1016/xuf.pdf
-
Ali datumom nastanka ove fotografije ruši se moja pretpostavka da je Jure sopao do pred WWII. Očito je sopao i poslije, ali harmonike su već ovladale muzičkom scenom.
Po njegovom izgledu ne bi uopće rekao da je srušena tvoja predpostavka :palacgore, meni ovdje izgleda kao da samo pozira, tj da više ne svira aktivno.
-
Ušli ste u "moj teritorij" :djavo pa se moram oglasit :hello
Prema kazivanju mog učitelja glazbe Lea Ivančića s kojim sam svojedobno baš o ovoj slici pričao stvari stoje ovako: uz gore navedenog svirača iz Studene u isto je vrijeme i u Matuljima živio posljednji svirač na meh pokojni Cvečić? . Bili su to zadnji sopci na meh. Vrlo je relativan pojam do kad su oni svirali, jer svirali su do kraja života (jedanput sopac - zavevek sopac), no druga je stvar do kada su javno svirali na zabavama svih vrsta. Prema saznanjima koje je vrijedni Leo skupio meh je zamuknuo s početkom I svj. rata (naši ljudi su ga zvali "črna vojska"). Nakon "črne vojski" primat preuzima dijatonska harmonika (trieštinka), no meh se tu i tamo još oglasio i to zato jer su ga stariji ljudi puno više voljeli nego harmoniku. Na feštama kada vino podigne moral stariji ljudi su z gušton zakantali i zatancali uz meh. Drugim riječima, službeni instrument je bila harmonika (a uz nju često bajs i klarinet), no u neko doba za dušu i gušt starijih zacvilil je i meh.
Što se same fotografije tiče i Elvisove dileme da li svira il pozira: u. Svakom slučaju svira jer napunjen meh moreš ispraznit samo sviranjem
-
A i ja moram s vama podijeliti moje spoznaje o ovom sopcu. Jutros sam s ujakom popričapo o ovoj slici. On kaže da je nemoguće da je to slikano 1949. jer bi se on sjetio tog svirača. Naime ujak je 1934. godište i sigurno bi se sjetio. Pa ne znam više što misliti. Prema nekim dokumentima / hvala Arsenu Jardasu / četrdesetih godina postojao je Jakov Rutar na kbr. 28 / Škohovi /, ali ne i Jure. Po popisu birača Studene 1897. g. / hvala Josipu Šebelji / na kućnom broju 28 - Škohovi postoji Jure. To bi bio taj sopac. Dakle, ako je vjerovati dokumentima, Jureta 1949. nije više bilo. Onda je ova fotografija puno ranije napravljena od 1949. ili na njoj nije Jure - sopac iz Studene. Uf , Jure , Jure vrag ti zel pisak :lol1
-
Evo, dosta je bilo ljetnoga sna. Milić ponovo jaše, ili kako kaže u priči, milić je "na konjiću".
Ova pričica je, ustvari, prva u kronološkom smislu samo šta danom početka objavljivanja ovih pričica nije bila u potpunosti gotova. Sada je to - to. I mogu vam reći da sam s ovom pričicom dosta zadovoljan. Isčeprkali smo još poneku riječ: bogovica, rezgat pa i botra je u sasvim drugačijem značenju nego što se inače upotrebljava po Kastavštini.
Nadam se da ću opet moći uhvatiti ritam od jedne pričice tjedno. To si od svega srca želim. :kiss1
-
Kako je počelo
No, dragi moj sinak, tutu lipo sidi i naslišaj ča ću ti jast povidat od mojiga živjenja.
Rojen san jedanajstiga januara hijadu devet stote. Mat Johana mi je bila z Škalnice, a oća Studenjac – Ive Šestanov. I jast san se rodiv puli Šestanovih. I to doma, va kući, aš se onda doma rajalo. Pomagala je babica, ko je arivala na vrime. Dite, kiga je porodila, je babicu ili ku drugu žensku ka ga je prijela na porodu, kašnje zvalo botra. A te babice su ti bile, tako, više privajene nigo školane za takovo, delikato dilo. I moja pokojna mat je bila babica. Va to vrime su mnoga dičica umirala. Ili zajno kad su se rodila ili malo kašnje od kakove boli. Najveć od proliva. Dite se brzo, kako se rodilo, neslo na krst aš ne daj bog da je umrlo bez krsta. Govorilo se da bi onda postav fudlak i da bi po noći strašiv. Sa grobja su imela div kadi su ta, neboga dičica zakapana. Nika i bez krsta. Tu dičicu, ku nisu arivali krstit, bi se zakopalo va posebnu jamu i nisu imela svoj grobić. Po mojmu mišjenju, ta veli pomor med dičicu se dogajav najveć zato aš su judi onda živili va nesnažnih prilikah. Danas ne moreš ni zamislit da se tako moglo živit.
Ja san biv prvo muško dite mojin. Kumpar na krstu mi je biv ćaćin brat Tone, a kuma, veruj mi, ne znan ka je bila. Bila je navada da kumpar stavi otroku va njedra kakov solad. Ne znan je li moj meni ča staviv, ali se kumpar onda jako poštovav. A danas, vidin, da ga poštuju ako in da kakov boji dar. Meni moj kumpar ni nikad neč veliga kupiv, kot na primer uru ili tako ča, ali vavik bi mi, kad bi šav v Riku ili kamo drugamo, prnesav kakov bonbonić, orih, suhih smokav, ali ča takoviga. Potla krsta se šlo doma i bila je navada da se, onin ki su bili na krstu, ponude frite i bilo kafe.
Dite je po noći bilo va zibeli, puli matere va kamari, a prik dana va kuhinji, da ga mat ili ki drugi ma na oku. Pofašalo bi ga se tako da mu se med noge dilo kakovu krpu i onda ga se z fašon zamotalo kot pinku do pod pazuhe. Nike ženske su otroka zamatale tako da su mu i ruke pofašale pa nebogo dite se ni moglo ni od muh obranit. Zgora tiga se stavila kot nika stomanjica, ka je bila prez rukavi, i odzada se veživala z plenicu. Zvali smo ju bogovica. Kašnje, tamo već pedesetih, su se dica počela fašat naširoko tako da su in nogice bile raširene.
Z dicu se ni puno bacilalo aš ni baš bilo vrimena. Ki se tev puli onoliko dila još z dicu igrat. Ako je va familiji bila stara mat još kako tako. Tr znaš kakove su stare matere. Vavik najdu vrimena za svojga nuka ili nučicu. Ona bi ga prijela i posila va krilo pa bi ga šagatala i kakove pesmice kantala. Jast se domišjan jedne ku mi je stara mat kantala prvo nigo bin zaspav:
Nanaj, nanaj
Anđelić moj.
Nanaj, nanaj
Anđelić moj…
I se tako potiše dok ne bin zaspav.
Zmišjan se da me je stari ćaća užav, kad san već malo poodrasav, posist na « konjića» kako je on zvav. On bi siv na klup pa bi prekriživ noge. Ja bin mu siv na kolino obrnjen prama njimu. Prijev bi me za ruke i dizav tu nogu. Pomalo, pa se brže. A ja bin vriskav od veseja. Znav me je i nest, onako okoli vrata, ča smo zvali «na krkač». I onda bi vragav zmanu i rezgav kot konj.
No i tako san ti ja rastav. Pa je prišlo vrime i za poć va školu. Onda je pučka škola bila va Klani i durala je tri lita. Va to vrime je bilo malo hoj va školu, malo va šumu, malo z ćaću v Riku. A kako smo živili ne moreš ni zamislit. Više lačni nigo siti. Dok se nisu stari najili mi dičina nismo smili ni sist za stov. Kad bi oća odmakav sklidu, z ke je jiv, i obrisav z prsti brke, komać onda smo mi mogli sist i pojist ono ča je ostalo. No, da ne biš misliv da ti, stari, judi nisu volili svoju dicu, ali pak da su bili sebični. Ne, to ne. Nigo morav je tako storit da bi se magari on najiv da bi mogav trdo dilat. Aš ako on ni mogav dilat ki će ni dicu prehranit.
A, kot dica, obučeni smo bili više va krpe nigo va spodobnu robu. Onda su ti po kućah šle šilice pa bi prekrajale robu. Nikad su bile va kući i po više dan. Nan dičini bi kakovu stomanju rasparanu ili pak brageše od oće prekrojile i zašile. Saki komadić robe se skoristiv. No, doduše, one su najveć dila imele va kući kad se kakova mlada spravjala ženit pa ji se šila dota. Bosi smo najveć bili magari je bilo postolari i va selu. Pa i gromiški postolari su pohajali po selu i nudili postole i papuče.
Šli smo Klano va školu, a so drugo vrime smo dilali se ča smo mogli. I po doma i po poju i po šumi. I z oću san drva pejav v Riku aš mu je tribalo sanit za nazdolu. Malo je bilo vrimena za igrat se, kot ča se daju današnja dica. Jedino kad bin krave zagnav i biv puli anje onda smo se znali igrat. I se tako vadeć se, ča va školi ča doma, prišav je Prvi svecki rat . Poćera su ga zvali Veli rat aš nisu znali da će za njin prit još jedan i to još veći.
bogovica – dječja pregača
botra – žena koja je prva prihvatila novorođenče
brageše - hlače
frite – posebno pripremljen kruh
fudlak - vukodlak
krst – krštenje
kumpar – kum
lačan – gladan
magari – iako, premda
nesnažno – nečisto, neuredno
nest – nositi
pofašat – poviti, omotati u povoj
pohajat – hodati, obilaziti
privajena – priučena
prnest – donijeti
puli anje – pokraj njih
rezgat – rzati, glasati se kao konj
roba – odjeća
sanit - kočiti
sklida – zdjela
spodobno – slično, nalik
spravjat - spremati
stara mat – baka
stari ćaća – djed
stomanja - košulja
šagatat – škakljati
tutu – ovdje
vadit - učiti
zagnat – stjerati /krave na pašu/
zajno – odmah
zibela – kolijevka
(http://img189.imageshack.us/img189/651/f4zi.png) (http://imageshack.us/photo/my-images/189/f4zi.png/)
Kamara i zibela va Rebičini kiši
Preuzeto s http://povjesnicaklana.com/slike/Galerije/Rebicina_kisa/rebicina_kisa.html
-
:palacgore :bravo3
-
Lijepa pričica...zanimljivo je da je još do mog djetinjstva ostalo "na konjića" i "na krkače" :) sve drugo se izgubilo.
A meni je svekrva koja je rodom bila iz Bribira pričala kako ona nije do druge godine hodala zato jer su odrasli išli na polje a djete bi se umotalo u zipku, malo šećera se stavilo u krpicu i zavezalo te bi se to djetetu dalo umjesto dude da bude mirno.
A svoje prve cipele (tj.prije bih ja rekla neke kožne papučice) je dobila sa sedam godina...Pričala mi je i kako su se djeca veselila bilo kakvom sezonskom voću ili povrću (smokvama, mrkvi, grožđu, kupinama)...više su bili gladni no siti.......a opet su ispali dobri ljudi.
-
Još od 1847. lita Studeno je pridružena općini Kastav i službeno je ime bilo Općina Studena pridružena Općini Kastav. Tako je bilo i posle Prviga sveckiga rata. Takova situacija je ostala se do 1941. lita i okupacije od Talije.
Potle Drugiga rata je Studeno potpalo pod općinu Jurdani pa Matuji i sada pod općinu Riku.
Jazbac, fusher ova zadnja rečenica je dobra? Ča je bila potla rata općina Jurdani?
Lijepa pričica...zanimljivo je da je još do mog djetinjstva ostalo "na konjića" i "na krkače" :) sve drugo se izgubilo.
Jasno je i zašto je to ostalo. Vrlo jeftina i lijepa zabava.
Jučer čitam u NL izjavu jednog sedmogodišnjaka da je najsretniji bio kad je dobio na poklon helikopter koji leti pred 2-3 godine, ali da se pokvario pa više ne leti. Komentar suvišan.
A ovo sve ostalo je isto. Svi smo jednaki u siromaštvu, je li? :wavey
-
Zokxy zaboravio si zalijepiti zadnju priču u Milićeve priče... :vahidrk
No, no i sad vidim da je broj hitova Priča prešao 2,000. Bravo ja :bravo5
Zadovoljan sam brojem čitača obzirom na malo područje zainteresiranih pa i jezik.
Hvala svima koji čitaju. Ali još više bih volio da se jave, ovdje na forum. Može i meni doma, osobno s konkretnim kritikama. Ma dajte nešto što ja nisam isčačkao. Možda sam negdje u jeziku pogriješio? Javite se molim vas. :grouphug1
-
:facepalm
Jučer sam, a i prije, umoran ko pas, a imam i drugih obaveza, pa zaboravih, ali hoću prvom prilikom. Sada na Rabu uživam u lignjama. I crnjaku. :wavey :pivo
-
Zavidim ti. :kuhanje :wines
-
Zokxy zaboravio si zalijepiti zadnju priču u Milićeve priče... :vahidrk
No, no i sad vidim da je broj hitova Priča prešao 2,000. Bravo ja :bravo5
Zadovoljan sam brojem čitača obzirom na malo područje zainteresiranih pa i jezik.
Hvala svima koji čitaju. Ali još više bih volio da se jave, ovdje na forum. Može i meni doma, osobno s konkretnim kritikama. Ma dajte nešto što ja nisam isčačkao. Možda sam negdje u jeziku pogriješio? Javite se molim vas. :grouphug1
Ča se zajika tiče, po keh pismeh da te mi ispravljamo? Mane je odlično i puno besed san naučil. Inače san alergičan kad mi "stručnjaki" ki spred imena imaju 2-3 titule korigiraju texti za festivalske pjesmi potpuno krivo, a samo zato :palacgore da neč napišu i opravdaju honorar.
A ča se sadržaja tiče ovo zaslužuje bit va debjeh koricah od ovega našega dragega foruma
-
Lepo je to ča pišeš, al ja to znan. Tr si mi to već par puti napisal. Želin reć da se to ne odnosi nate leh na oni ča čitaju, a ne reagiraju. Ja bin ih nazval pasivisti.
A ča ovo nisi videl? Jurdani, Jurdani mane muče.
Još od 1847. lita Studeno je pridruženo općini Kastav i službeno je ime bilo Općina Studena pridružena Općini Kastav. Tako je bilo i posle Prviga sveckiga rata. Takova situacija je ostala se do 1941. lita i okupacije od Talije.
Potle Drugiga rata je Studeno potpalo pod općinu Jurdani pa Matuji i sada pod općinu Riku.
Jazbac, fusher ova zadnja rečenica je dobra? Ča je bila potla rata općina Jurdani?
-
Ja mislin da je. Jurdani su imeli (i još imaju) svoju poštu, štacion, dve kasarni i poljoprivrednu zadrugu. Moran poiskat va "Liburnijskeh temah" koliko je postojala i koliki teritorij je pokrivala :help1
-
O Prvom svjetskom ratu od mojih sugovornika malo se da izvući. Sjećaju se nešto, jasno po priči, ali to je sve šturo. Ali evo ova imena, odnosno identitet poginulih i ranjenih, su ipak tu.
Sve ostalo je moje mutno sjećanje na priče, u mome domu, o tome ratu.
Ovo o avionima i zračnom balonu je izvučeno iz knjižice I. Blečić Gržićev Srdoči nekad.
Predugo se ovo već kuha u mojim mislima očekujući još poneku informaciju. :kuhanje
Već sam u tom silnom tramakanju počeo gubiti pasuse. Imam na nekolko mjesta iste stvari pa... :rollin2
Pozdrav svima koji čitaju. :wavey
-
Prvi svecki rat i nova država
Kako misliš kuliko se domišjan Prviga sveckiga rata Ti biš otev da ti ja se povin, a ne moren se siga spametit. Lita su već pasala. Ja ne znan ča san čera jiv, a ne ča je bilo pred tulikimi liti.
Imev san 14 lit kad je to zlo počelo. Još prvo su pobrali mnoge za pušku parićane va rezervu, kako su to onda govorili. Bilo nas je dvanajst va familiji - mat i oća, stari ćaća i mat i nas osmera dica: jast i Ive i sestre Marica, Anica, Rozina, Milka, Katica i Bina. Sidili smo za stolon kad je oća rekav:
- Čujte dico! Judi govore po Riki, sigutra dok san drva raspejivav, da je Austrija
zaratila z Srbiju. To ni dobro. Ča će daje bit ćemo videt. Ali siguro će mene pobrat va rat. Ti ćeš File pomagat materi kuliko buš mogav. Se ča san jast dilav moraš i ti.
Ča san jast mogav drugo nigo reć da se ne pojida i da ću storit se ča najboje znan.
Ta dan san dobro zapametiv. Biv je 28.7.1914-iga lita. Si rezervisti su morali poć na zborna mista, a kašnje i si muški od osavnajst do pedeset lit. A da znaš sinak, kako mi je teško bilo.
Oću su brzo zeli va vojsku i poćera je povidav da su, on i još niki z sela, bili va Galiciji i Karpatih pak da su ratovali z Rusi. Govoriv je da je tuliko sniga bilo da je jedanput čez dimjak pav vuk va oganj aš su se grili va niki baraki. Komać da su ga čez vrata van zagnali. A koliko gladi da je potrpiv. I zime. I šenci. Po cile dane da su šence ubijali. No ipak se je vrniv čitovat doma. Mnogi nisu bili te sriće. Tako je na primer va Rusiji poginiv Pave Brmalj Buzgoć kot i oća Marije Matačeve, kimu se ne moren imena spametit. Stric Lazarov je ostav prez noge, a Ive Brmalj Krajev je biv ranjen va nogu i do smrti je šepav. Ne moren se domislit je li još ki nastradav, ali siguro je. Morda biš to našav va kakovih knjigah zapisano.
Tvoj bižnono Mate Puhov je pak biv na Soški fronti kadi su se peštali z Talijani. Kad su Talijani prišli do Trsta čulo se, puli nas, kot da grmi. A to su kanuli grmili. Bože moj, kako je tamo moralo grmit kad smo mi ovdi čuli.
Ma sagder su ti nebogi judi bili. Tamo, kadi su oni bili, siguro ni bilo dobra. Ma kot i va sakin ratu vavik sirota nastrada. Neće, ne boj se, bogatuni. Oni na vrime pobignu od takove nevoje.
Govoriv mi je poćera Mate kako su bili tamo, okoli Kobarida va Sloveniji i da su bili va nikih kavernah. To da su škuje va živin kamiku skopane. Tako isto da su i Talijani bili ukopani pa artilerija ni niš mogla. Kad bi generalon, vaja, bilo dosadno onda bi teli prik Soče pa bi komandirali juriš. I judi su padali kot zrile fruške.
Va selu su ostali samo dica, ženske i starci. Ja san, kot ča san i obećav oći, dilav se ča je tribalo. Jasno da su mi i brat i sestre pomogli. Ali falilo nan je prakse. Nismo puno tiga znali.
Kad san jedanput pejav drva v Riku povidali su da je nikak balon hitav bombe po Riki i da je jedna ženska poginila. Jedan dan, bilo je to jušto 1. 8. 1915. lita, šav san z Rike doma z koli kad se na Pehinu spustiv jedan talijanski avijon. Posle san čuv da je protivavijonska artilerija zrušila još dva avijona, tako da to pametin aš mi nisu baš saki dan avijoni padali pred noson. Ja, i još se spamećujen da su povidali da su cilu Tvornicu torped, ka se onda zvala Fundarija, preselili nikamo va Austriju. Za nju su šli i si dilavci.
No, i to zlo je finilo. Mislili smo glavno da smo ostali čitovati pa ćemo već nikako daje. Kad su se judi počeli vraćat z rata bilo je veseja. Ali niki su prišli doma prez ruke, oka, noge… Ali su ipak prišli. Kad je pasalo fanj vrimena nike familije su videle da njihov sin, muž i oća neće ni prit. Da je ostav nigdi va Galiciji, Tirolu, Karpati… Se va misti za ka ni, prvo rata, ni znav da postoje.
Kad je rat finiv finila je i Austrp-Ugarska. Raspala se kot tikva. Malo su ju šćipnili ovdi, malo ondi. Nove države su se storile na njejin teritoriju. Okoli Rike, pa tako i oviga kraja, je bilo povuci - potegni par lit. Simo su prišle mednarodne snage pa drž i nedaj. Pa cirkusant D'Anunzio. I, da bi, na kraju Rika spala pod Taliju.
Ča se tiče Studene ona je po Rapalskimu ugovoru pripala va Krajevinu Srbi, Hrvati i Slovenci. Državu ka je storena kako bi Slaveni na jugu Evrope živili va jedni državi. Mnogi su bili protiv tiga udruživanja, ali pobidila je ova pulitika. Znači, si južni Slaveni va jedni državi.
Kako je Klano po timu Ugovoru potpalo pod Taliju Studeno je va novi državi postalo slipo črivo aš je ostalo prez škole, grobja, župe…
A ča je najvažnije, vaja, tri kvarti šume je potpalo pod Taliju. Pa i dobar div poja. Ma život su nan nove meje šundrale. Imeli smo «laša pasare» i mi i blago za poć prik meje . Ali kadgod bi zafrkavali graničari, i naši i talijanski. Kakova je bila politička situacija tako su zafrkavali. Nikad manje, nikad više. Tako da si ti do svojga parta morav pasat dvi granične vižite.
Jast ne znan ko znaš, ali kot ča san rekav, Klano je bilo pod Taliju. Isto tako i Lisac, Škavnica, Briza , Ružići i Matuji. Z druge strane je bila granica Ričina aš je prik Ričine biv Sušak. Spod Grohova ti je šla meja pa na Drinovu pa zdola Pehina na Zamet i daje prik Srdoči na Matuje. Pod Taliju su, znači, ostale luka i železnica.
Kad se ta situacija malo smirila počeli su judi razmišjat ča i kako daje. Se je falilo.
Počelo se raznišjat o novi školi, cisti, grobju i se ča god.
Još od 1847. lita Studeno je pridružena općini Kastav i službeno je ime bilo Općina Studena pridružena Općini Kastav. Tako je bilo i posle Prviga sveckiga rata .Takova situacija je ostala se do 1941. lita i okupacije od Talije.
Potle Drugiga rata je potpala pod općinu Jurdani pa Matuji, a sad je pod Općinu Riku
Bižnono - pradjed
Čez – kroz
Čitovat – čitav
Črivo - crijevo
Fruške – kruške
Grit - grijati
Jast – ja
Grit - grijati
Jast – ja
Kanul- top
Meja – granica
Neč – nešto
Oća - otac
Otet - htjeti
Parićan – spreman, sposoban
Pasat - proći
Peštat – gnječiti
Pojidat – uzrujavati
Povidat – kazati, reći
Sagder – svugdje
Siga – svega
Sigutra - jutros
Sovdi - novci
Storit - učiniti
Šenci – nametnici - uši
Škuje - rupe
Šundrat - uništiti
Vižita – pregled
Vrnit- vratiti
Zagnat – izgnat
Zdola – odozdo, ispod
(http://img31.imageshack.us/img31/9471/jotj.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/31/jotj.jpg/)
(http://img4.imageshack.us/img4/7066/gytu.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/4/gytu.jpg/)
Izvor mapa granice: lokalpatrioti-rijeka.com by ozren
-
A gdje su se zakapali mrtvi dok je bila granica? Isto u Klani? :pojmanemam
-
Do 1918.-19. u Klani, nakon toga župa sv. Matej groblje Sveti Matej , od 1945. opet Klana.
-
Milić iman va svojoj kolekcije fantastičnu austrijsku fotomonografiju od Soške fronti. Moral biš malo pogledat, morda najdeš Mateta Puhovega. Ako niš drugo ćeš videt kade je bil. A pro pos općini Jurdani još nisan niš doznal sigurno, jedna informacija govori da je to bilo potla rata i da je to bil NOO Jurdani, a ne općina. Predomisli se za nedeju pa gremo va Monte Nevoso :wines
-
- Ja, dobro bi bilo tu monografiju malo pogjedat.
Ali Mate je bil i va Merike. I iskal san ga na oneh stranicah od Ellis Islanda i pod Š i pod S i Č i ovako i onako i nisan ga našal.
Tako da me strah da je taj moj pranono nevidljiv :lol1.
- Ča se Bistrca tiče znaš da bin rad, ali preveli štrapac mi je to, a i za onega ki mora smanun bacilat.
- A propo onega predloga o eventualnemu gostovanju, va oneh mesti ča san spomenul, ča misliš su zainteresirani? Morda bi se dalo to dogovorit.
-
Potle Drugiga rata je potpala pod općinu Jurdani pa Matuji, a sad je pod Općinu Riku
Kad je ovo pisano? Sada je pod općinom Klanom, zar ne?
-
Potle Drugiga rata je potpala pod općinu Jurdani pa Matuji, a sad je pod Općinu Riku
Kad je ovo pisano? Sada je pod općinom Klanom, zar ne?
Pisano pred cca godinu dana, a dovršeno danas.
Da, već dvadesetak godina je u općini Klana.
I, da , svaki put bi trebalo navesti da to priča moj nono File, a ja samo bilježim. Ovako je zbunjujuće za one koji nisu pročitali prvu priču.
Ovaj broj si sigurno propustio.:wavey
Drage/i/ forumaši!
Evo da vas pitam šta mislite o ovome mome uradku. Već dugo radim na , ajmo tako reći, povijesti Studene nekako do 1980.g Zamišljeno je kao priča mene i moga djeda /koji je umro 1976.g./ Sastoji se od 40-ak priča . Jednu vam dajem na uvid kako bi je prokomentirali. Pucajte !!!
-
Ovaj broj si sigurno propustio.:wavey
Pročitao i zaboravio. :skartoc
-
Karta Klane iz tridesetih godina ...
(http://imageshack.com/a/img18/2115/fzqi.jpg)
-
Uf, evo još jedne priče koja za mene ima posebnu težinu jer otvara jedno novo poglavlje života u Studeni. S obje strane mojih roditelja bio je to težak period. Rat, snrti, logor, partizani, neimaština, strah...
Lako je pisati o običajima, zanatima, radovima... Ali ovo, uf,uf.
Poklon svim patnjama proizašlim iz rata!!!
-
Obratite pozornost!!!
Već dugo radim na, ajmo tako reći, povijesti Studene nekako do 1980.g. Zamišljeno je kao priča mene i moga djeda /koji je rođen 1900.g. a umro 1976.g./
*********************************
Veli petak 1941. lita
Nakon sih događanj, ča su bili va Jugoslaviji, a i Evropi, tih dan, bilo je jasno da će i nas rat brzo zajet. Bilo je malo mrzlo, ali lipo jutro, tiga jedanajstiga aprila 1941. lita. Jedino čudno, ča san primetiv ta dan, je bila jedna grupa od pedesetak sovdati ka je zrana pasala po cisti prama Vrhu. Ali, va zadnje vrime, sako toliko su bile nikakove vežbe, tako da ni to ni bilo jako čudno. Tr je Studeno bilo na prvi liniji prama Taliji. Još su i školani ta dan šli va školu. Selski odbor je imev sastanak na kimu su bili skoro si muški z sela, ali i mladići. Vodili smo ga jast, kot općinski odbornik va Kastvi, i župan Ive Francikin. Ćutili smo da će se dogodit, to ča se kašnje i dogodilo. Ali nismo znali ča storit? Kako zaštitit jude i selo? Da li poć kamo daje od kuće? Bili smo prepušćeni sami sebi, aš nikakovih derektiv nismo od nikoga dobili. Danas mi je jasno i zač, ali onda smo mislili da će nan voj ki ča reć. No, i tako smo se to jutro sastali i odlučili da ne gremo nikamo, nigo saki svoji kući i tamo čekamo ča će bit.
Moglo je bit okoli devet, deset ur kad smo finili ta satanak. Judi su šli svojin kućan, kad se najedamput čula pucnjava z Vrha, ali i z pravca Klaniga. Znači, to je to, pomisliv san. Siguro su Talijani pasali prik granice. I ča sad? Kamo poć? Pobignit. Ali kamo? Čovik se va tih momenti oćuti bezpomoćan. Zmisliv san se slične situacije, kad je počev Prvi rat, i kad je mat, puli Šestanovih, zaplakala govoreć:
- Bože mili, ča će bit z nami!?
Ki je to znav? Ali, znav san da neće bit dobriga. Malo komu je rat dobriga prnesav.
Ta pucnjava je kratko trajala, morda kakove pov ure. Brzo su Talijani prišli na Ravan . Dočekav san jih pred vrati od kuće. Govori mi jedan tenente da ostanemo va kućah pak da nan se neće niš lošiga dogodit. Tuliko san razumiv talijanski aš san, skoro saki dan, pasivav prik meje, ča tutu, okoli sela, a ča doli na Pehinu kad smo drva pejali.
Kašnje san dočuv ča se dogajalo ta dan. I ki je pucav. Povidav mi je Mate Puhov da je puli njihove kuće, to jutro, pasala Za vrh ona grupa sovdati ča san jih videv. Iz te grupe su se odvojili, jedan poručnik i jedan puškomitraljezac z pomoćnikon, pa su ostali puli Puhovih. Pod štrimon da je isto ostalo njih par, ki su kuhali va tri kazana niko meso za vojsku. Ta poručnik da je imev telefon i da se smistiv va kući, a ova dva da su šli Na škoj kadi je bilo mitraljesko gnjizlo. Poručnik da je smiron nikoga pozivav i govoriv na telefon. Najedanput da se stav od stola i rekav:
- Gotovo je. Dolaze Talijani!
Još da je Matetu rekav neka sprave one kazane z meson da jih Talijani ne najdu. Zanesli su te kazane va štalu i dobro ih pokrili z šušnjen. Pozvav je sovdate ki su bili tamo i rekav jin da biže. On je šav ća, a za njin i drugi. Ali oni isti, ča je biv Na škoju, da je odbiv i da je sam počev pucat na Talijane, ki su šli z pravca Klaniga. Z Škoja se lipo vidi, se do Liskovca. Pucav je do zadnjiga časa, a onda je pobigav zasin puškomitraljezon va selo, pa daje, vaja, prama Gromišćini. Govorili su da je fanj Talijani pokosiv, ča je moguće, aš da su šli kot da su va lovu. Onako, na široko, strelamento, kako su to zvali. Brzo su i z pravca Židovja prišli Talijani Na vrh. Još se samo na Kresu čula nikakova pucnjava. To da je niki sovdat, kašnje su govorili da mu je bilo ime Zdravko, pucav prama Talijanon i zijav:
- Prva četa s leva, druga četa s desna, konjica… !!!
Vaja ih je misliv prestrašit. Brzo su ga Talijani umirili. Ubili su ga i do par dani smo ga zakopali na grobju na kin, do tad, niki ni biv zakopan. Posle rata njigovi su z Beograda prišli po njigove kosti. Marija Marajska je kosti skopala i va drveni kasunić stavila. Ma čuj, ča je misliv, ča ni ono zijajuć, poginiv je kot junak.
I još mi je Mate rekav da su, jušto kad su Talijani prišli na Vrh, z tiga sastanka doma prihajali sin mu Ive i nuk Ivić pa da su Talijani zapucali na nje. Oni da su bili oprćeni z rucačići va kih su imeli hranu za par dan aš su mislili da će kamo morat poć. Hitili su se va kanal puli gomile i ležali dok nisu Talijani do njih prišli. Va to vrime je i Mate do njih prišav pa je Talijanon rekav da su mu to sin i nuk pak su ih Talijani pustili.
Puhovi su z poneštre videli, dok su Talijani dohajali, jedniga sovdata, se boj jušto oniga pomoćnika od puškomitraljezca, kako se skriv pod koš za gnoj ki je, obrnjen stav puli Čufetin zid. Kad su Talijani odašli Mate i Ive Čufetin su prišli tamo i zdigli koš. Sovdat da je rekav da se tu skriv aš da mu je bilo kasno za bižat. Da su ih, oficiri, strašili kako Talijani rižu uši i nos ako koga ulove. Puli Puhovih se obukav va niku civilnu robu, ča su mu je dali, i šav svojin puten. Nikad više da ni bilo glasa od njiga. Vrag zna je li živ ostav.
Jače Buzgoć, ki je biv kovač, mi je pak povidav da je tiga jutra, dok je šav va kovačiju, na Brčacu jedan vojni telegrafist na telegraf štanjgi zijav :
- Jelen javi se, jelen javi se…
Zazijav mu je da ča se jelen ne javja, ali da ga ni čuv aš je imev slušalice na ušesi. I još je Jače rekav da je jedno pet, šest mladih dečki, med kimi je biv i njigov sin Tonić, pobiglo pred Talijani na Gromišćinu i da su doli bili par dan. Bilo jih je, vaja strah da će ih Talijani pobrat va vojsku.
Evo, sinak, tako se raspala i kraljevina Jugoslavija. Tako reć bez ispaljeniga metka. Tr da je bila i drugača situacija ovi teritorij, okoli Studene, ne bi se mogav dugo održat protiv jake talijanske vojske. Na ovako dugi granici bilo je malo sovdati. Tr ča jih je moglo i bit, kad nisu imeli ni prave kasarne. Bile su dvi karaule, jedna va Useravcu, a druga tu, va Šišću. Treta, na Velin putu, ni bila ni finjena. Bilo je još i neč žandarmi ki su bili smešteni va kući Butigerovi Na vrhu. Finance, ki su bili va Vardijankini kući Na vrhu, jast ni ne računan za vojsku. To zlo od rata se parićivalo još, vaja, od finjetka prviga. Smiron je neč kuhalo uvdi. I mednarodne snage, i Rapalski ugovor, i Slobodna država Rika, i cirkus z Danuncijen… Nikako se to, kašnje, malo primirilo, ali smiron su Talijani lipo gledali na ovi kušćić zemje.
No, i tako smo ti mi, lipi moj, finili pod Taliju.
Gomila – mjesto za odlaganje gnoja
Obrnjen - okrenut
Oni isti – onaj
Oprćen – nošen na leđima
Rucačić – mali ruksak, naprtnjača
Seboj - izgleda
Štrim – natkriveni prostor
Tenente - poručnik
Tr – ta, ma
Vaja - valjda
Voj ki – bilo tko, netko
Zajet - zagrabiti
zasin – skupa sa, uza sve
zijat – vikati
(http://img819.imageshack.us/img819/9046/duxk.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/819/duxk.jpg/)
Giuseppe Colombari, sa svojim kolegom, koji je najvjerojatnije 11.4.1941. sa Židovja prešao talijansko-jugoslavensku granicu.
Preuzeto sa: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?p=78019
zahvaljujući marnom radu ozrena.
-
Super milić :palacgore
-
Jedna informacija ze Milića, a i drugen neće škodit: upravo san doznal da postoji va DAR-e predmet (ne bin znal ča to točno znači :pojmanemam) ki nosi naziv: NARODNI ODBOR OPĆINE JURDANI 1956-1960. Riječanka, mislin da bi naš prijatelj Šnajdar trebao znat da li su Klana i Studena spadale u tim godinama pod Općinu Jurdani :wavey
-
Hvala na informaciji jazbac. Videl si da sam u priči Prvi svecki rat i nova država stavio da je Studena bila pod općinom Jurdani. To se lako pobriše ako je to bio NOO. Ma ogromno je to područje i vremenski presjek koji ja pokušavam strpati u moje priče. Kad bih išao svaku moju nedoumicu provjeravati nikad ništa nebih napisao.
Haha, vavek se moren zivuć da nisan ni povjesničar, ni pisac, ni...
Tr to ne govorin ja nego File, a on je 37 let pul sv. Mihovila. I danas san bil pul njega. :lol3
Ja volin pisat, morda neki voli i čitat, a ki će greške nać, neka se potrudi pa neka ih ispravlja, al va svojen uradku, kako bi se to reklo po današnju. A ča govoriš za DAR trebalo bi poć malo tamo, ši. One ženskice su tako susretljive. Al opet govorin, ako se zatučen va harti nikad se neću zivuć z njih. Aš mane se interesira. Zadnji put san iskal o predratnemi izbori pa san zašal i med auti va Kastve, šoferi, komunistička djelatnost... A nisan našal ono ča me interesiralo. :beer2
-
Samo ti piši moj druže! :computer2 Rekal je pokojni Berto Lučić: "će se jur nać kakova mona ka će to čitat" :lol3 Tega se čuda put spametin aš i ja se čuda puti to pitan kada neč pišen. Evo pa viš da nas je ovde jedno par moni ko to jako rad čitamo. :citam1
Evo još san našal neki text o povjesti škole za učenike u privredi va Kastve kade se spominje općina Jurdani:
Škola za učenike u privredi Kastav bila je rangirana kao mješovita niža stručna škola koja je obrazovala za više struka (metalska, električarska, građevinska, kožarska, tekstilna, drvoprerađivačka i trgovačka) i zanimanja (automehaničari, mehaničari, bravari, elektroinstalateri, zidari, klesari, soboslikari, obućari, krojači, stolari, bravari, prodavači). Uvjeti za prijem su se kroz godine mijenjali od 4 prema 6 do 8 razreda osnovne škole, s minimalnom upisnom dobi od 14 godina. Trajanje školovanja iznosilo je prema struci 2 ili 3 godine. Po propisima iz 1952. za upis u školu bila je potrebna završena osnovna škola ili niža gimnazija. Školu su polazili učenici i učenice svih obrtničkih i trgovačkih poduzeća i zadruga te privatnih obrtnika sa teritorija općina Kastav, Jurdani i Matulji, od 1955. bivših općina. Općim zakonom o školstvu iz 1958. godine škole učenika u privredi klasificirane su kao škole za kvalificirane radnike
-
Znači uvdeka je općina Jurdani. Oho, još nismo došli do Mjesne zajednice i Mjesnega odbora. Oj Jurdani, žurdani karala vas majka...
Ma baš san lepo raspoložen. Okole polna san bil na grobje Klanoj pozdravit se z mojemi Studenjci aš je sv. Mikula. Pa san šal do mojga ujca ki me, osim z glavnemi informacijami za Priče, opskrbjuje i z suhun pancetu i zarebrnikon. Onda san došal doma pa me zove najdugovečniji, i najstrpljiviji, prijatelj na pijaču va moj omiljeni kafić. Evo sad san došal va topli dom.
Pa da kampanat po šumama i gorama. Ča ću z lisicun povedat, a... Sabina?
Jedan mostarski pjesnik, evo sad san se spametil, Enes Kišević, je rekal :
-Kada umrem napravite mi lijes od dobre stare ŠANKOVINE. :lol1
-
Jedna informacija ze Milića, a i drugen neće škodit: upravo san doznal da postoji va DAR-e predmet (ne bin znal ča to točno znači :pojmanemam) ki nosi naziv: NARODNI ODBOR OPĆINE JURDANI 1956-1960. Riječanka, mislin da bi naš prijatelj Šnajdar trebao znat da li su Klana i Studena spadale u tim godinama pod Općinu Jurdani :wavey
Predmet- misli se na službeni spis (koji se vodi o nekom događaju)
Gospon Šnajdar bi trebao ovih dana do mene pa ću mu uputiti pitanje, bez brige :coolwink
...
Ma baš san lepo raspoložen.
...
Ma ke lipo :palacgore
Možda smo se i mimoišli putem, danas sam bila ko drek na cesti :wind14
-
Bio sam nervozast ovaj vikend jer nisam objavio, kao što sam obećao, novu priču. Ali, ne mogu priču davati u javnost, dok ne prođe glavnog revizora. A on trenutno ima puno posla. "Ćeš li snažit, ćeš li kuhat, ćeš li robu prat... A ne moreš simu ča." Kako je znala reći moja nona Mare.
I evo, pregledana je jedna pričica i nisu nađeni neki propusti.
Sad dajem tu priču glavnom revizoru, vama :kiss2 dragi čitatelji.
-
Kako smo se ličili
Čuj, va vrime kad san jast biv majhan, a bome i va stari Jugoslaviji, nismo imeli ni zdravstveniga, ni penzijskiga osiguranja kot danas. Komać va novi Jugoslaviji mamo zdrastveno i penziju. I va Klanimu duhtora i zubara. Prvo, kada bi ki oboliv, morav se ličit z onin ča se imelo aš duhtor je biv dugo, a ni ni sovdi bilo za platit ga. Zato su se judi najveć ličili z travami i onin ča smo imeli pod ruku. Ki vrag je šav duhtoru. Va Studeni ni nikad bilo bolante. Prvi duhtor kiga san zapametiv biv je Kajetan Dabović. Ali on je biv va Kastvu tako da za prit do njiga je rabilo dvi ure hodit. Znalo se bolnika, ako ni mogav hodit, zapejat na koli va Kastav duhtoru na pregled.
Do Prviga rata bolnica je bila v Riki, kako san čuv aš jast nis biv boljihav. Kad se raspala Austro-Ugarska mi smo potpali pod Jugoslaviju i bolnica je ostala, kot i se, va Taliji. Moralo se dilat novu na Sušaku. Najprvo je bila jedna manja, malo spod ove nove, a onda se počelo dilat novu, ovu ča i sad dila. Finjena je nigdi krajen 1936. lita i dobila je ime po kraju Aleksandru kiga su ubili 09.10.1934. va atentatu va Marseju, va Francuski. Da kako pametin ta datum? Pa to je bila vela žalost va cili ondanji Jugoslaviji. A ja san biv i na sprogodu va Beogradu. A za tu bolnicu su govorili da je najlipja va Jugoslaviji, a i šire.
No, pustmo mi bolnice i kraja. Nigo da ti ja povin kako smo se mi, po starinsku, ličili. Od starih si videv kako oni dilaju kad jih ča boli pa si i ti tako dilav. Nadan se da su i naši mlaji ča od nas navadili pa će se i oni tako ličit. Magari je sad duhtori i leki triba se držat i tiga ča su naši stari dilali kad jih je ča bolilo. Najprvo homo od rojenja. Prvo su ti babice bile privajene. Videla je nika, ka je ofrčna, kako se to dila od nike starije pa bi pomalo i ona počela z tin. Moja mat, Johana je bila babica. Mnoge je porodila va selu.
Kad bi si ki nogu sviv ali, ne daj bog, slomiv, kosti je namišćala Ane Štohnićeva. I moja sestra Marica, ča je oženjena Rebičinin Klano, je namišćala kosti. Kad bi se kosti namistile to misto se pofašalo z fašon ki je biv namočen z bilnjakon od jaj. To bi ti tako jako stisnilo, baš kot pravi žes.
Homo daje. Kad bi se čovik porizav prva stvar je bila da se pocura po ti rani. Ja, smij se ti, smij, ali to je tako bilo. Još se na tu otprtu ranu dilo paučinu. Ča to govoriš? Da je pravo čudo da smo ostali živi, puli takoviga ličenja. Ma kuliko god se ti smijav to je bilo tako, pa bog. Ja, i još su se rane mazale i z bagušen. Jasno da ti ne znaš ča je to. To ti je oni črni talog ča ostane od zgoreniga tabaka va pipi .
Ako je koga boliv trbuh davali su mu kimaj kiga bi stavili va prežganu juhu ili va kamamilu. Kimaj se pil i z črnin kafon, isto za trbuh. Va rakiju se stavilo one bobice od brinja pa se i to pilo za želudac. Ta rakija je jako dobra pa san je jast voliv i kad me ni boliv trbuh. Niki su dilali i uje od tiga brinja pa se š njin mazalo bolna mista.
Za proliv ofermat da je dobro naribano jabuko, ali onda kad malo postoji, kada dobi onu kafenkastu boju. Dici se davalo raskuhaih oriži ili pak samu vodu od njih kako bi prestav proliv. Za proliv ofermat je dobar i čaj od črišnjevih repići. Posuše se pa se kuhaju i pije ta čaj.
Kad je ki biv prehlajen, ali i inače po zimi, kuhalo se čaj. Kako je bilo dosta lipice to se najveć ona kuhala. Još se kuhala i kamamila, za lek, ku je va vrtu imela posajenu Marija Bregarova. Kupilo se i oni črni čaj ča su ga zvali ruski, a Talijani ga zovu teruso. I šipak se pobirav pa se čaj kuhav od njiga. Zač je biv dobar, pitaš? Pa ne znan jušto, ali za pit je biv dobar, to znan.Vino i rakija su se kuhali kad je bila jaka prehlada.
Dica su po rukah znala imet fanj bradavic. Namazalo ih se z onin mlikon od nezrilih smokav pa su pasale.Po zimi su dica znala dobit buhance. To bi se na rukah, ali još i više po nogah, storili kot nikakovi žuji. Zač se to storilo? Pa dica su bila slabo obuvena i obučena, a znaš kakova su. Pa kad snig zapade, ne bi jih vrag doma ofermav. I onda kad bi dobro promrzli pritekli bi doma i teli bi se naglo sagrit pa bi promržnjene noge dili va peć. No, vaja, od te nagle promine temperature su se, ti buhanci, storili. Noge bi tribalo pomalo grit. Zamotat jih va kakovu ponjavu pa da se zgriju. Buhance bi se ličilo tako da se zamota va čiste krpe i bude doma, va vrućin. Dičina su bila lakoma na žir pa su znala ča nezrilo pojist. Od tiga bi dobila proliv. To smo zvali griža. Najhuje, za grižu dobit, bile su bile češpe, slive smo jih zvali. Bile su već mehke, ali nezrile. Pa kad bi se tiga pojilo dobilo bi se grižu.
Ako je ki biv onako mršav i slabiga petita davalo mu se šato po jutri.
Kad bi se šlo na kakov pir ili kakovu drugu feštu užalo se popit malo uja i sirovo jaje, zato da se ne bi napili. Drugi dan, potla ča biš se napiv, da je najboja kapuznica. Ja, ja to ti je ona rasol, kako ju niki zove, od kiseliga zeja. Pokriva se pobirala i sušila pa se kuhav čaj ki je dobar za čistit krv. Protiv reume i otečenih mist, ako biš se bubniv vač, mazalo se z puhovu i jazbacovu mašću.
I još da ti ovo rečen. Prvo judi nisu znali za vrste boli. Rekli bi boli me zub, uho, noga… Znali su za sušicu, a to je tuberkuloza. Kad je ki umirav, onako teško ča reku, judi bi užali reć da će ga modrun prekinit. Ako je ta modrun bliže srca da će brže umrit. A ča je biv ta modrun, ne znan.
Baguš – talog izgorjelog duhana
bilnjak –bjelanjak od jaja
Bolanta - ambulanta
Boljihav - boležljiv
Bubnit – snažno udariti
Črišnja - trešnja
Faš - povoj
Fanj - poprilično
Finit - završiti
Homo – hajdemo
Jazbac - jazavac
Kafenkast - smeđkast
Kimaj – kim /začin/
Komać - jedva
Lipica - lipa
Magari - makar
Majhan - malen
Ofermat - zaustaviti
Ofrčna – okretna, spretna
Petit - apetit
Pipa - lula
Pokriva - kopriva
Repić - peteljka
Šato - pripravak od jaja
Vač – u nešto
Zapejat - odvesti
Žes - gips
(http://img802.imageshack.us/img802/7231/za49.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/802/za49.jpg/)
Bolnica kralja Aleksandra I na Sušaku u gradnji.
Preuzeto s http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/index.php
-
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/Klana1920_zps471bc54d.jpg)
Klana, 1920. (Izvor: Ref, Goran Zelic)
Ovdje bi bila interesantna stara-nova slika; ovo je uslikano s mjesta gdje je danas Palacin.
-
Evo još jedna pričica je poprimila, skoro pa, svoj konačni oblik. Stoga ju prostirem pred vama. Makar se ponavljam, ali volio bih kad bi netko imao kakvu "konstruktivnu" primjedbu.
I da,z a one koji prvi put čitaju moje Priče napomena:
Obratite pozornost!!!
Već dugo radim na, ajmo tako reći, povijesti Studene nekako do 1980.g. Zamišljeno je kao priča mene i moga djeda /koji je rođen 1900.g. a umro 1976.g./ :wavey
*********************************
-
Ispravljeno 17.12.2013.na osnovi novih spoznaja. File nije bio u toj grupi već je uhapšen i suđen prije - 22.4.42. Ovo odvođenje u logor je bilo kasnije.
Pod Taliju
I tako smo ti mi, kad je Jugoslavija kapitulirala, potpali pod Taliju. Sobun su prnesli svoje zakone. Normalno, službeni zajik je biv talijanski. Pa su tako i školani morali vadit se govorit, a bome i molit, po njihovu. Va školu su prišli talijanski učiteji. Bila je jedna ženska ka se zvala Isa Patuma i muški Niccolin Niccoli. Ovi Nikola da je smiron divojčice gladiv pa mnoge nisu ni tele poć već va školu. Lojzo Rubeša je ostav pa je na hrvackimu zajiku par ur vadiv dicu prirodopis i račun. No, se skupa, talijanski se jako rivalo, a hrvacki zapušćivalo.
Ma ta škola veće ni ni sličila na školu. Doli je bila vojska, ka je tamo imela i kuhinju, a gori je bila škola. I okoli škole su bili šatori va kih je bila vojska. Vojska je spala i po kućah, va senu, pod štrim… Puli Butigeri, Na vrhu su bili karabinjeri. Kadi god su Talijani bili, ogradili su se z bodjikavu žicu. Kako je biv koprifogo to mnogi nisu mogli, potla devet ur večer, poć ni kravan. Pa smo se smijali na račun tiga, da nan Talijani krave čuvaju po noći. Čuv san da je mat Puhova Marija prišla z brimenon sena. Tela ga je zanest na svisle, nad štalu, ali niki Talijan da ji ni pustiv. Da je stav predanju i zijav da je sad on tu paron. A ona da se sprtila, porinila ga i zazijala na njiga da ča je on kamike nosiv kad se štala zidala pa da more bit paron. Komać da je Mate to malo zagladiv.
Počelo se govorit da su se va šumi pojavili partizani. Talijani su jih zvali ribeli. Pa se selo moralo čuvat od njih tako da su storene straže, od dva čovika, ke su po noći bile va školi. Jedan je, kot tobože, čuvav dok je drugi spav.
Judi su se pomalo privadili na novu situaciju. Dilalo se po poju, kosilo, drva pejalo v Riku i se tako. Talijani su dilali ciste, kuće, bunkere, rifuđe pa su tu mnogi Studenjci dilali za žurnadu. Sakako su se judi mučili za prit do sovdi. Z Bistrca je prihajav po drva niki Tomšič ki je drva kupovav i z kamijonon jih ća pejav. Juden je to bilo bog bogova aš su na misti mogli prodat drva. Pa su sikli i više nigo prvo kad su morali imet izvoznicu i bulano od lugara. Jasno, da se partizanon ni pijažalo da Studenjci siku puno drv pa su i na bukvah užali napisat da se ne siku tulika drva.
Kako je broj partizani rasav to je tribalo i se više hrane. Na Perčevin, v Lipovci, su si partizani storili krajen 41. logor , takozvanu 7. stanicu. Hranu su onda partizanon počeli dobavjat odbori po selih. Potribe su bile vele, a mogućnosti majhane. Pa se nikada moralo dat i ono za čin je bila, morda i veća, potriba doma. Ali, takova su bila vrimena. Niki su i brundali, ali bilo je velo poverenje va partizansku vojsku pa smo znali da to ne gre ako ni vela potriba.
Mnogu košaru hrane su naše ženske, najveć mlade, znesle zgoru, prama Gorskimu Kotaru, kadi su bile partizanske jedinice. Z Istre su se prignali voli i krave partizanon ke bi kuriri pejali va šumu. Uvdi san namerno rekav va šumu, a ne niko precizno misto aš, stvarno, se ni točno znalo kadi su partizani. Najveć puti je kurir biv Ive Zvaneć.
Počelo se se više spominjat partizane, a i pomagat jin. Talijani su grdo gledali na to i brzo, kad bi ča takoviga doznali, spravjali jude va pržun. Vrag zna kako su doznali ki Studenjci pomažu partizanon, ali jedan dan su njih petnajstak ujeli i dopratili pred crikvicu i nagnali po stazi, čez poje pa Za vrh. Odotu su njih par pustili doma aš su videli da su stari i bolni. One, ki su ostali, su hodeć dopratli do Podmurvic va onu kazermu, Armando Diaz su ju zvali, kadi je sad Tehnička škola. Tu su jih držali par dan i poslali va Taliju, va logor.
Prvo nigo ča je Talija kapitulirala, još bi rabilo reć da su na Petrovu četrdeset i trete šli va partizane prvi Studenjci. Kad su se doma vrnjali z Podmurvic, kadi su dilali na rifuđu, nigdi va Tesnimu, Tonića Buzgoćiga, Jožića Krajeviga i Jožića Mitroviga su presrili partizani. Brzo su jih nagovorili da redu š njimi va šumu. Evo, tako su ti Tonić i dva Jožića bili prvi partizani z Studene
Ja, i ovo san skoro pozabiv reć. Ja san još biv va internaciji kad se našimu Ivetu vov biv utopiv. To je bilo malo prvo nigo je Talija kapitulirala. Šav je z vozon sena z Gromišćine čez Kopicu doma. Ta dan da je bilo jako vruće, pa su voli bili žejni. I, kad su prišli puli kalužu Za pogled, voli su se zaletili pit. Počeli su pit, a jedan je srkniv, vaja, kakov kamik ki mu je zašav va grlo i počev se davit. Ovi drugi je, pak, zaskočiv na njiga tako da je ovimu glava prišla pod vodu. Nebog. Dok je Ive skočiv po sikiru, da će rudu presić, već se biv zagušiv. Kakova je to nesrića bila za familiju ne moreš ni zamislit. Vov je biv hranitelj familije. Boje se na njiga pazilo nigo, vaja, na dite.
Bistrc – Ilirska Bistrica
Bulano – lugarska oznaka na drvu
Davit - gušiti
(G)re - ide
Kazerma – tal. Caserma – vojarna, kasarna
Koprifogo – tal. Coprifuoco – policijski sat, zabrana kretanja u određeno vrijeme
Majhan - malen
Odotu – od tuda, odavde
Pejat - voziti
Pijažat – sviđati
Predanju – ispred nje
Prvo - prije
Pržun - zatvor
Ribeli – tal. Ribelli - pobunjenici
Rifuđi – tal. Rifugi - skloništa
Sić - sjeći
Sprtit – skinuti teret s leđa
Svisle - potkrovlje , spremište za sijeno
Ujet - uhvatiti
Vadit - učiti
Vrnit - vratiti
Zgoru – prema gore
Zijat - vikati
Znest - iznijeti
Žejan - žedan
Žurnada - nadnica
(http://img18.imageshack.us/img18/5127/xkp2.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/18/xkp2.jpg/)
Troroga kapa partizana u Hrvatskoj i Sloveniji
Fotografija preuzeta s http://hr.wikipedia.org/wiki/Narodnooslobodila%C4%8Dka_vojska_i_partizanski_odredi_Jugoslavije
-
Pod Taliju
Nas, ki smo ostali, su hodeć dopratli do Podmurvic va onu kazermu, Armando Diaz su ju zvali, kadi je sad Tehnička škola.
Je li to današnja elektroškola? :hmm
-
Ne, to je sedamdesetih bila Tehnička škola - strojarski, brodograđevni, elektro i kemijski smjer. Do je današnji Tehnički fakultet. Bivša Ulica narodnog ustanka, a današnja Vukovarska?.
-
Pitao sam zato jer negdje sam pročitao da je neko vrijeme, sadašnja elektroškola, bila talijanska kasarna.
-
Bio sam u Državnom arhivu u Rijeci. Pregledao dosje o Filetu.
Koliko sam shvatio na talijanskom:
Uhapšen zbog komunističkih ideja 22.4.1942.. Da su Talijani konfiscirali šumu koja je naša djedovina. Uznemiruje stanovništvo obzirom da ima veliki ugled...
Pa ga je najbolje internirati u Udine.
Iz Udina u Istonio Marina, Provinzia di Chieti.
Pa ima molba moje none da ga puste jer...
Pa potraga od strane Ministarstva unutarnjih poslova Italije, pa njegova molba početkom 43. . Čini mi se da je tek negdje u lipnju 43. pušten. Ali moram to još proći polako.
I s nekim koji zna talijanski bolje od mene. :facepalm
Dosje od cca stotinjak raznih papirića: telegrami, molbe, požurnice... Ali nigdje nisam našao presude. Ma moram još malo detaljnije pregledati cijeli dosje. :wavey
Kako ono kažu:
ki nima dela, sam si ga najde. Uf!!!
A taj logor Istonio Marina, Provinzia di Chieti je nekako u ravnini s Rimom, na jadranskoj obali.
-
Super! Uhvati kad ide Zokxy, on zna talijanski.. :wavey
-
Jedna informacija ze Milića, a i drugen neće škodit: upravo san doznal da postoji va DAR-e predmet (ne bin znal ča to točno znači :pojmanemam) ki nosi naziv: NARODNI ODBOR OPĆINE JURDANI 1956-1960. Riječanka, mislin da bi naš prijatelj Šnajdar trebao znat da li su Klana i Studena spadale u tim godinama pod Općinu Jurdani :wavey
Evo danas razgovarala s njim, naš prijatelj Šnajdar kaže da jest. Općina Klana je bila pod Općinom Jurdani a kasnije su sve spale pod Rijeku do 1993. g. :wavey
-
:bravo za tebe i Šnajdara :rose
-
Zbog čišćenja zelenila uz prometnicu prema Klani, (otkrivena je ploča, jajolikog oblika) i jedan stup uz samu cestu na visini od metar i pol.
...
Na stupu je urezano slovo "M". Nije kao granični, već trokutastog oblika.
Trokutasti su se stupovi postavljali na tromeđama teritorijalnih jedinica A-U monarhije, a na granicama dviju ovakvi kamenovi - najvjerojatnije i sa druge strane ima neka oznaka ... Provjeri.
Danas mi gosp. I.Šnajdar govori kako zna za taj stup i da je to vjerojatno stupić iz ( :eek ) 1541. godine!!! Da ga treba pregledati ali da je to vrlo vjerojatno granični kamen između Kastva i Gotnika. Jedini drugi, pronađen je par metara uz Rječinu, a koji na sebi ima i križ; obzirom da ovaj taj križ nema, zato i zbunjuje.
-
Odlično Riječanka. Znači i moj ujak je, kao i obično, bio u pravu za općinu Jurdani.
-
Evo, da ne tražite, poput mene, šta i gdje je taj Gotnik.
Sve ovo, a i više, piše u 8. knjizi Zbornika Društva za povjesnicu Klana.
Ovo je konkretno na str.447.
******
Gotnik je na zanimljiviji način bio povezan s ostalim našim primorskim
krajevima. Vinter, pazinski ministerijal goričkih grofova dobio je 1255. god.
Gotnik u feud, ali su time bila povređena prava akvilejskih patrijarha pa
im je Vinter morao obećati da će grad srušiti na njihovo traženje. Vinter je
dakle osnivač feudalne obitelji Gotnikovaca, čija se vlast u to doba prostirala
prostranim područjima istočno od Ćićarije, od Jelšana, Muna, Žejana i Pasjaka
sve do Rječine.
U to vrijeme Gorički su grofovi imali u tim krajevima još
značajnu ulogu, jer se u 1288. god. spominje u Rupi mitnica.
U XIV st. dolazi
do zamršene borbe za prevlast nad ovim krajevima između Goričkih grofova,
Devinske gospode i Frankopana, kod čega važnu ulogu igra feudalac Filip
od Kožljaka, koji se naziva i Gotnikovcem (di Guteneck). Preko Gotnikovaca
Frankopani su namjeravali zavladati područjima zapadno od Rječine, to više
što su u svojim rukama imali i samu Rijeku. U toj borbi pobijedili su Devinci
jer 1365. god. Frankopani vraćaju Rijeku Devincima, i što je vrlo značajno,
obvezuju se da neće više iznositi svoja prava i podizati zahtjeve prema Gotniku
*****
A, općenito, link za stranicu Društva je http://povjesnicaklana.com/index.htm
Šteta bi bila da ne prošarate ponekad tim vrijednim stranicama
-
Zokxy sad možeš ovu zadnju priču Pod Taliju staviti pod lokot. :wavey
-
Zokxy sad možeš ovu zadnju priču Pod Taliju staviti pod lokot. :wavey
:wavey Učinjeno! :palacgore
-
Kako smo se ličili
Meni se ova pričica jako svidjela. Najviše zato jer sam prepoznala dosta narodnih ljekova koje je moja mama primjenivala, za neke sam kasnije čula, čitala a neki se još uvijek koriste i ja ih rado rabim.
Inače sam protivnik kemije, bolnica, liječnika, farmaceutske industrije i sl. Kod doktora idem samo kad je nužno potrebno i kada sama sebi ne znam pomoći. Znam da su narodni lijekovi uvijek pomagali i nisu štetili a današnja medicina nečem pomaže a drugom šteti.
Ajd da se osvrnem na neke stare metode.
Slažem se sa konstatacijom da odlazak kod lječnika samo pokreće lavinu novih bolesti...to je kao kad odes ovlaštenom serviseru za auto, jedno ti popravi a nađe ti tri nova kvara :greensmile s tim da je danasnjoj farmaceutici milina pripisati bolest nečem sto je vjerojatno nekada bila normalna stvar i na sta naši stari nisu ni obračali pažnju...malo se digne tlak odmah dobiješ tabletice za tlak koje usput poremete vodu u tijelu ili stvore vrtoglavice. Menopauza, nove tabletice koje poremete hormone. Ili ona reklama "Moj Mate više nije u krevetu kao prije,... ni moj Viktor,...a ni moj Marko" (s tim da Marko ima 25 godina i valjda probleme s potencijom :facepalm)
Sviđa mi se ovaj gips od bjeljanjaka...možda nije tako čvrst ali sigurno je i udlaga od dašćica i zavoja pomagala
Popiškit se na ranu je dokazano dobar antiseptik, s time da se oblozi od širokolikog trputca upotrebljavao za rane, isprobano radi, sad za talog iz pipe ne bih bas rekla da je dobar za ranu ali pepel se nekad koristio za pranje rublja, posuđa ili pranje zuba...kažu žene da rublje i zubi nikada nisu bili bijeliji
Prežgana juha, kim, ono u čemu se riža kuhala to je poznati lijek za bolest želudca a i danas postoje pripravci od kima koji liječe grčeve u stomaku beba
Za proljev ribana jabuka kad malo pocrni...to mi je uvijek mama pravila kad bih se najela zelenih amula i napila se vode :greensmile
Trešnjine peteljke znam da imaju u sebi tanina i dobar je čaj protiv proljeva a u tu svrhu se koristi i šipak
Rakija od trava..poznat narodni lijek koji svi cijene 8)
O tim buhancima ne znam ništa ali smokvino mlijeko se oduvijek koristilo za bradavice na rukama
Šato za bolesnike ili kao posebna poslastica...to mi je nona uvijek pravila kad bih došla kod nje na Krk
Rasol ili sirovo jaje protiv mamurluka...kažu da pomaže, nisam probala :)
I sada za reumu i puhovu ili jazbacovu mast to ne znam...možda mi jednom dopadne ruku pa bih isprobala
U svakom slučaju svaka čast miliću na ovoj pričici...jer svaka mu je na mjestu ;)
-
Pod Taliju
...
Kakav život :facepalm
-
Inače sam protivnik kemije, bolnica, liječnika, farmaceutske industrije i sl.
Ja nisam, uz sve mane farmaceutske industrije da nema "kemije" nisam siguran da bi mi dijete danas bilo živo. A ne pričam o nekim posebnim ljekovima već o običnim antibioticima.
ali pepel se nekad koristio za pranje rublja, posuđa ili pranje zuba...kažu žene da rublje i zubi nikada nisu bili bijeliji
Koristili su nekad i mokraću za pranje zuba pa ne bi hvala :lol1
Sjećate se nekih starijih opisa tuge za poginulim, mislim iz "najljepše priče klasične Grčke" - kada bi tugu i jad iskazivali trljanjem pepela u kosu? Ja sam mislio kako prljanjem žele posebno istaknuti bol i kako si pojačavaju patnju, a pepeo+mast=sapun (pojednostavljeno) :eek
-
Ja se slažem s elvisom. Tako su se liječili jer nisu imali izbora. Kad su mogli, čitaj nakon WWII, brzo su prešli na "pravu" medicinu.
A ja bih nadodao, u svom stilu, da su zato i poumirali jer su se liječili prirodnim lijekovima. :lol1
-
Evo još jedne tematske pričice. Kako je izgledala unutrašnjost nekadašnje kuće, s naglaskom na godine oko 1930.
Kuće su bile kamene s međukatnom konstrukcijom od drvenih greda. :wavey
-
Kadi su judi bivali
Ma, kuliko god su naši stari judi živili va mizeriji, sejno su si teli storit boje kuće, va kih će bivat. Pa je interesantno spametit se kako su nikad, a kako sada, judi živili. Ja se tiga ne zmišjan, ali san čuv, da je nikad va kućah na jedni strani bilo blago, a na drugi judi. Samo je z paredon, od spleteniga šibja, onako do pov visine, bilo odiljeno. To šibje je bilo od jesenovih, grabrovih ili liskovih mladic. Kašnje su se dilale posebno kuća za bivat i posebno štala za blago. Takove kuće su najprvo bile pokrivene slamu, a kašnje žlibci. Slamu pokrivene kuće su bile i va moje vrime, ali već kaika. Te, na početku dilane, kuće su imele kuhinju i puli anju kakov špajzić. Bile su i dvi kamare, majhane, ali dvi. Kašnje, ako se premoglo, se malo proširila ta kućica pak bi storili još jednu kamaru ili konobu. Va tih starih kućah da nisu podi bili z ničin pokriveni, nigo onako, gola zemja je bila. Potla, već va moje vrime, su judi pod pokrivali z škrilicami od oniga pjočastiga škurosiviga kamika ča se pobirav po koritih kuda je voda tekla. Med te škrilice bi natukli ila da se ne zdižu pa je to već lipo zgledalo. Još kašnje se pod va kuhinjah i konobah storiv od betona va kiga se znalo stavit i kakova boja. Potla Drugiga rata prišle su i tavelice potlih.
Kako su dilane ove novije kuće? Pa čuj, hvala bogu, kako je Rika rasla tako smo i mi, se boje, mogli živit. Dosta se dilalo, ali se moglo tako i do lipih sovdi prit. A bome, niki su bili i va Meriki pa su prišli z neč sovdi. Judi su i okoli dilali pa su videli kako se drugdi po Kastavšćini, Riki pa i druguda živi pa su tako teli i oni. Počeli su dilat kuće ke su se više sličile na gracke. A znaš ki je počev dilat te prve, moderne kuće po Studeni? Ne, ne nisu dilali ni Kastavci ni Gromičani nigo Majeri. Otkud Majeri pitaš? Pa va to vrime se puno dilalo po Riki i kad su imeli slobodniga vrimena prišli bi va selo i dilali kuće. Bili su dobri majstri. Potla su se i naši judi privadili pa su sami kuće zidali.
Najveć se dilalo kuće na pod tako da je doli, obično, bila, čim biš nutar, va kuću zašav, sala i skale za poć na pod kadi su bile kamare. Zvana je biv i pergul. Iz sale se šlo va kuhinju i na drugu stran va konobu, ali pak kamaru, ovisno kakove je ki potribe imev. Od tiga vrimena kuće se već ne pokrivaju slamu nigo z žlibci.
Kot ča vidiš nis spomeniv ni zahod ni banj. Nis ni mogav kad ih ni ni bilo. Zahod je ki i ki imev vani, a inače se na stran šlo ili va štalu ili, ako je bila kakova bov, va vrčinu. Pralo se va lagamanu. Obično je va sali biv lagaman, puli njiga je biv kakov sapunić i na kakovi kuki je visiv šugaman. Nad lagamanon, na zidu je bilo zrcalo i jedna oštikana krpa na ki je storen žepić za češaj. Tako biš si jutro, kad se staneš, malo oči razmancav z vodu. Večer, prvo nigo reš spat, pasav biš si malo z vodu pod pazuhe, oprav noge i – lahku noć.
Kako su familije bile vele to su dičina spala va jedni kamari, ku se i zvalo dičja, a mat i oća va drugi. Va dičji kamari bile su dvi posteje. Jedna na ki bi spala muška dica, a na drugi bi spala ženska dica. Kad bi dica narasla, muški bi šli spat va seno, ako ni bilo treće kamare. Postej se dilala prema potribi. Tako biš tišjaru rekav triba li ti postej od pršone, od pršone i pov, ka je bila kot za dva diteta, ili za dvi pršone na ki su obično spali mat i oća.
Ja se zmišjan da se spalo na slavnici. To su ti va jedni vrići zagnjetena suha pera od frmente, ali i hrastov šušanj. Ta pera je tribalo saku jesen prominit aš se va tin zaleglo buh. A nigdi okoli Vazma se to znalo pofurit z vrilu vodu i oprat platno. Kašnje su se divale šušte misto slavnic. Zgora šušte je prišav štaramac od ovčje vune. Na štramac se dine lancun, a na zglavje kušin. Kušin je biv napunjen ili z vunu ili pak z perjen. Pokrivalo se je z drugin lancunon pa z ponjavu. Kad je bilo mrzlije staviv bi se još krpatur ili pak perina. Va perinu se divalo kokošje ili gušće perje ko se kupovalo, aš mi nismo imeli tuliko kokoš, a još manje gusak. Niki su imeli i biljac ki je biv storen od debele preje.
Va mnogin kuhinjah je već biv šparget, ali je bilo još ognjišć va selu. Pa, se tamo do zad Drugiga rata, su imeli ognjišće Antišovi, Kanjeričini, Matetići i Šebeći.
Špargeti su bili zidani ili želizni. Mi smo imeli nikiga želizniga ča smo kupili va Kastvu puli Karlavarisa. Tamo su dilali te špargete. Lonci, padele i pijati su se držali va vitrini tako da je kuhinja vavik bila snažna. Va kuhinji je biv i veli stov, a z obe strane su bile klupe za sist. Znači, kuhinja je bila prostorija kadi se kuhalo, jilo, gosti su prihajali, ležalo zad špargeta… Danas su za se to, ča je prvo bila kuhinja, storeni zasebni prostori. Ali meni se nikako više pijaža ovako, kako san ti rekav. Nikako su, va nikadanjih kuhinjah, judi više bili skupa.
Banj - kupaona
Biljac – pokrivač od debelog vunenog prediva
Bivat - stanovati
Blago - stoka
Boje - bolje
Dit - staviti
Druguda - drugdje
Ilo - ilovača
Jesen - jasen
Kadi - negdje
Kaika – poneka, koja i koja
Kamara - soba
Krpatur – debeli pokrivač
Kušin - jastuk
Lagaman - lavor
Lancun - plahta
Liska - lijeska
Majer - Mađar
Majhan - malen
Na stran – obavljati nuždu
Nikad - nekad
Odilit - odijeliti
Oštikat – izvesti, ukrasiti vezom
Pared – pregradni zid
Pergul - balkon
Perina – pokrivač od perja
Pero – list
Pod - kat
Ponjava – deka, pokrivač
Preja –predivo, pređa
Premoć - uzmoći
Pršona - osoba
Puli anju – uz nju, pokraj nje
Razmancat - rastrljati
Sejno - svejedno
Sist - sjesti
Slavnica – ležaj od slame
Storit - napraviti
Škril – kamena ploča
Škurosivo - tamnosivo
Špajz - ostava
Šparget - štednjak
Štramac - madrac
Šugaman - ručnik
Šušanj – suho lišće
Šušta – opruga, podloga za ležanje od opruga
Tavelica - pločica
Tet - htjeti
Tišjar - stolar
Zglavje – uzglavlje na krevetu
Žlibac – crijep
(http://img607.imageshack.us/img607/4239/wy0v.png) (http://imageshack.us/photo/my-images/607/wy0v.png/)
Kuhinja va Rebičini kiši. Ovdi je još ognjišće, ni špargeta. Livo se vidi vitrina, va sridini je stov, ali prez klup. Misto klup su kantride. Desno doli je lagaman.
Preuzeto s http://povjesnicaklana.com/slike/Galerije/Rebicina_kisa/rebicina_kisa.html
-
Inače sam protivnik kemije, bolnica, liječnika, farmaceutske industrije i sl.
Ja nisam, uz sve mane farmaceutske industrije da nema "kemije" nisam siguran da bi mi dijete danas bilo živo. A ne pričam o nekim posebnim ljekovima već o običnim antibioticima.
Ja se slažem s elvisom. Tako su se liječili jer nisu imali izbora. Kad su mogli, čitaj nakon WWII, brzo su prešli na "pravu" medicinu.
A ja bih nadodao, u svom stilu, da su zato i poumirali jer su se liječili prirodnim lijekovima. :lol1
Dobro i ja se donekle slažem s obojicom...dobro je dok imamo na izbor na jednu i drugu medicinu ali htjela sam reci da ljudi danas pomalo zloupotrebljavaju medicinu tijelo se više ne zna samo braniti od bolesti imamo ljekove za sve samo da farmaceutska industrija cvijeta. Zato sada i imamo kampanju "NE antibioticima" jer se njima šopamo za svaku glupost i tijelo postaje imuno na njih. Puno stvari se može rijesiti prehranom, zdravijim načinom zivota i preparatima iz prirode.
ali idemo dalje na slijedeću pričicu :)
-
Kadi su judi bivali
Svidjelo mi se i ovo baš jer sam neki dan pročitala u kakvim se kućama živjelo na grobinšćini pa mi je bilo fora napraviti usporedbu da je stil gradnje skoro pa isti...i ovo sa dijelom za stoku i slamnatim krovovima...i onda sam sve to uspoređivala sa starim kućama u Dragi i starini moje none na Krku.
Nonina kuća je imala ogroman dvor dole dvije volte a dole je bila konoba i kokošinjac. Malim stubama se išlo na terasu na kojoj je bio bunar i kuća se sastojala od dvije prostorije: kuhinje i spavaće sobe. Iz spavaće sobe se moglo stepenicama u konobu. Nona je imala šparhet ali nije bilo dimnjaka većbas kao na ovoj slici trokutasto ozidan utor kroz koji je izlazio dim...kuća je uvijem mirisala po dimu. Imala je i u jednom kutu kuće ozidan prostor za pečenje kruha sa malim metalnim vratašcima.
U sobi su bila dva velika kreveta, ormar i vitrima uzidana u zidu od kuda sam uvijek prelistavala mamine stare bilježnice iz škole i prastare časopise. Tu milic spominje kakav je bio madrac a znam da je ona imala na krevetu visoko naslagane kore od kukuruza, pa prekrivač i plahte.
A zahod je bio posebna priča :) Naravno metalna vrčina je uvijek bila ispod kreveta a za veliku nuždu se moralo ici u vrt. Bio je jedan maleni ozidani prostor u kutu vrta sa drvenim natkrivenim dijelom...posto smo uglavnom tamo dolazili uvijek ljeti pitala sam se kao mala kako su išli na WC zimi...tada mi je nona ispricala kako je ujak bio sretan kad je iz amerike dobio donje rublje, znate ono ko u western filmovima, : potkosulja dugih rukava i donje gače a na riti je bio otvor koji se po potrebi otkopcavao i zakopčavao :greensmile
-
Sretnica sam jer posjedujem dnevnik mog dide u kojem opisuje svoja četiri zida; pisao ga je pred smrt prema sjećanju, da ostane nekome koga zanima, baš kao što su i milićeve štorije. Riječ je o životu u Dalmaciji, ali svakako ću prepisati taj težak život ondašnji.
S obzirom na to da moji korijeni idu s Rubeši, znali su mi reći da sam domaća Dalmatinka :e025
Bravo milić :bravo
-
Hvala na osvrtima i pohvalama.
Ja osobno sam sve nezadovoljniji tekstovima. Previše ima nepoznanica pa se koncentriram na neke stvari koje nisu toliko bitne, a zaboravim na bitne. Tako i s kućom . Već kad sam poslao tekst vidio sam da nisam napisao da su sve kuće rađene od kamena. A bitno mi je bilo od kojeg pruća su bili tzv. paredi koji su odvajali stambeni i štalski dio kuće. :skartoc
Pa ovo kardinalno nepoznavanje biografije Filetove. Mogu muljati neke manje bitne stvari, a opet moral mi ne dozvoljava da tekst koji posvećujem njemu vrvi lažima o njegovom životu.
Moram se još malo posavjetovati s povjesnim činjenicama.
A to zahtjeva vrijeme. A ja bih još ovih desetak pripremljenih priča htio napraviti u desetak tjedana. Uf. :wavey
-
Hvala na osvrtima i pohvalama.
Ja osobno sam sve nezadovoljniji tekstovima. Previše ima nepoznanica pa se koncentriram na neke stvari koje nisu toliko bitne, a zaboravim na bitne. Tako i s kućom . Već kad sam poslao tekst vidio sam da nisam napisao da su sve kuće rađene od kamena. A bitno mi je bilo od kojeg pruća su bili tzv. paredi koji su odvajali stambeni i štalski dio kuće. :skartoc
Pa ovo kardinalno nepoznavanje biografije Filetove. Mogu muljati neke manje bitne stvari, a opet moral mi ne dozvoljava da tekst koji posvećujem njemu vrvi lažima o njegovom životu.
Moram se još malo posavjetovati s povjesnim činjenicama.
A to zahtjeva vrijeme. A ja bih još ovih desetak pripremljenih priča htio napraviti u desetak tjedana. Uf. :wavey
Ma daaaj...ja tvoje pričice dozivljavam kao čitljiv, zabavan i poučan tekst a da od toga napraviš dokumentarac nebi valjalo...umjetniku se dopušta malo umjetničke slobode a kad budeš pisao Filetovu biografiju možeš pristupiti na taj način iako bi meni i to bilo malo dosadno jer bez malkice začinjenih detalja nema uzbudljive priče ;)
Zato samo nastavi tako i...ne opterećuj se rokovima...nije žurba. Bitno da mi redovito čitamo ono sti iziđe iz pera pisca :P
-
http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=1975.msg30148#msg30148 (http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=1975.msg30148#msg30148)
Administrativno-teritorijalne promjene na našem području od 1945.-1963.
-
Veli petak 1941. lita[/b]
... a ova dva da su šli Na škoj kadi je bilo mitraljesko gnjizlo.
... Ali oni isti, ča je biv Na škoju, da je odbiv i da je sam počev pucat na Talijane, ki su šli z pravca Klaniga. Z Škoja se lipo vidi, se do Liskovca.
Jučer bio i slikao približnu poziciju tog mitraljeskog gnijezda.
(http://img600.imageshack.us/img600/2819/m9u8.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/600/m9u8.jpg/)
A ovo je vidik od tuda. Jasno tada nije bilo ove šikare.
(http://img22.imageshack.us/img22/4019/i1v2.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/22/i1v2.jpg/)
(http://img11.imageshack.us/img11/4893/7ajc.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/11/7ajc.jpg/)
(http://img21.imageshack.us/img21/2599/1j15.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/21/1j15.jpg/)
(http://img40.imageshack.us/img40/8748/ibp2.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/40/ibp2.jpg/)
(http://img36.imageshack.us/img36/7606/2dl6.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/36/2dl6.jpg/)
-
Dobar položaj...da je bilo malo više odlučnosti, a ne samo ovog individualnog (ludog) entuzijazma, bio bi No passaran samo takav... :greensmile
Malo nategnuti primjer je iz talijanskog napada na Francusku, gdje je jedan bunker na obalnoj cesti sa posadom od 9 ljudi* 10 dana zadržao napredovanje jedne cijele talijanske divizije, tako da Talijani zapravo nikad nisu prošli ovom cestom prije nastupanja primirja.
(* plus podrškom topništva nekolicine teških Maginot utvrda u okolini)
-
(http://imageshack.com/a/img191/2306/o138.jpg)
(http://imageshack.com/a/img547/6951/qapt.jpg)
-
Evo mog prvog pokušaja staro-novo. Iz raznoraznih razloga nije moglo bolje. Osnovni je nedostatak iskustva, ali može se čitati i kao pojma nemam. Ali ja zadovoljan.
(http://img802.imageshack.us/img802/3753/lqai.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/802/lqai.jpg/)
(http://img17.imageshack.us/img17/5650/h6v4.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/17/h6v4.jpg/)
(http://img594.imageshack.us/img594/5633/dn8p.jpg) (http://imageshack.us/photo/my-images/594/dn8p.jpg/)
-
ma odlično je...ali dovoljna je samo prva slika koja je slikana iz istog kuta. Druga slika već zbunjuje.
Ako vam svaka usporedba uspije kao i ova bit ce to dobra galerija staro-novih usporedbi :palacgore
-
Evo mog prvog pokušaja staro-novo. Iz raznoraznih razloga nije moglo bolje. Osnovni je nedostatak iskustva, ali može se čitati i kao pojma nemam. Ali ja zadovoljan.
Odličan početak :palacgore ali pogrešno doba dana, na staroj je sunce nisko ili barem niže na istoku, dakle jutro a na novoj skoro već zalazi na zapadu.
-
Evo mog prvog pokušaja staro-novo. Iz raznoraznih razloga nije moglo bolje. Osnovni je nedostatak iskustva, ali može se čitati i kao pojma nemam. Ali ja zadovoljan.
Odličan početak :palacgore ali pogrešno doba dana, na staroj je sunce nisko ili barem niže na istoku, dakle jutro a na novoj skoro već zalazi na zapadu.
:greensmile Picajzla ostaje picajzla ... :P :lol1
-
Evo mog prvog pokušaja staro-novo. Iz raznoraznih razloga nije moglo bolje. Osnovni je nedostatak iskustva, ali može se čitati i kao pojma nemam. Ali ja zadovoljan.
Ponekad je dobro citirati nekog pametnog. :lol1
Znam elvis, znam. I sjena fotografa se vidi.
-
Odličan početak :palacgore ali pogrešno doba dana, na staroj je sunce nisko ili barem niže na istoku, dakle jutro a na novoj skoro već zalazi na zapadu.
:greensmile Picajzla ostaje picajzla ... :P :lol1
Mene frustrira što teško ili nikako ne uspijevam pogoditi perspektivu vlastitih (kada ih želim ponoviti) a kamoli tuđih fotografija :( tako da je odabrati isto doba dana i godine nešto najlakše u cijeloj priči. (nije najlakše potrefiti da sam i u mogućnosti doći na lokaciju kada je pravo vrijeme)
Za fotografiju "duhova ispod mosta" (vijadukta! :greensmile) sam dolazio triput i opet nisam uspio doći na točno isti datum (ali jesam na dovoljno približan)
-
(http://imageshack.com/a/img23/9389/hdn9.jpg)
Škola u Studeni :wavey
-
A di si to izčeprkao? :bravo
-
A znaš di sam srijedu popodne ... :wavey
-
Blago tebi kad možeš svake srijede. Ja sam u penziji pa nemam vremena. :lol2
-
Baš si mogao uvesti novu naviku - viljamovka srijedom popodne! :greensmile
-
Ej, a ja mislio da si stavio bokocrt i tlocrt škole, a ti sanjaš viljamovku.
Se zgubi on ki pije! Amen. :pop
-
Kakva viljamovka? Što se dogodilo s Velebitskim? Što sam propustila, pa ni me bilo samo par dana :help2
Miliću, dala sam ti Goranu smjernice kamo da traži ono što tražiš :greensmile
-
Znači kampanjola ide pravac Zvir? :palacgore
A šta se viljamovke tiče, ja mu pokazo kako je dobra pa se navuko. :pivo
-
Ništa Zvir. Ukazala sam mu opisom tipa kojem da se obrati. Ne znam mu ime. Neki njegov rod.. ili nešto poput muž moje rodice, ujne, strine... bo. Pitaj ga, bolje će ti znati reći nego ja. :wavey
-
miliću ne znam dali ste obradili temu "Kako se putovalo"...zanima me kako su ljudi putovali nekada ... do posla, u šumu na rad, pilanu, kako se i dali se rijetko išlo do Rijeke, kakvi su bili putevi, kada se kretalo da bi se negdje stiglo i sl. na tu temu? ako imate kakvu štoriju o tome rado bi naslišala ;)
-
Pješke.
Dosta sam o tome napisao u
Odg: Ekskluzivno: Milićeve priče o Studeni
« Odgovori #11 : 26.04.2013., 21:33:23 »
Vlak - jako rijetko. Eventualno, poslije rata se kupovalo prašćiće u Il. Bistrici ili Karlovcu.
Nakon rata, ono malo što je radilo po poduzećima vozilo se kamionima tih poduzeća. To se da pročitati i u knjizi, koju imaš, A. Maršanić gdje Vida Kukuljan opisuje vožnju busom koji je vozio neki Nijemac..
Za 29. novembra, izgleda, 1958. uvedena je redovita linija s Rijekom . Mnogi su tada počeli arditi u firmama u gradu.
Autobus, taj prvi, je vozio Rude Jardas? iz Jardasa.
Taj , značajan moment, će biti obrađen u temi Poslijeratna obnova / struja, Dom, sala, asfalt.../
-
Autobus, taj prvi, je vozio Rude Jardas? iz Jardasa.
A da? Znao sam čovjeka ali od kako ja znam za sebe on je bio u penziji tako da nisam imao pojma čime se prije bavio.
-
Još uvijek je, kao šta vidiš, mali upitnik uz to. Jedan mi decidirano tvrdi ovo napisano, a troje smatraju mogućim to. Malo je i godina diskutabilna. 58. ili 59.
A da li je barba Rude živ? Ovako, kako si napisao, mogu shvatiti da ne. Obzirom na godine - ništa čudno.
-
A da li je barba Rude živ? Ovako, kako si napisao, mogu shvatiti da ne. Obzirom na godine - ništa čudno.
Nije više živ, ako se dobro sjećam, mislim da sam mu čak bio na sprovodu. Ne mogu se sjetiti koje godine, prošlo je sigurno preko 10 godina.
-
Mene recimo zanima i kretanje prije autobusa...kako su ljudi savladavali za danasnje vrijeme dosta duge relacije.
Recimo kolega mi je pricao da mu je nonić pričao da ljudi koji su radili u pilani da su morali ustajati u tri ujutro da bi dosli na posao.
A još mi je i pricao iz novijih vremena kako ih je velečasni iz Studene vodio kao dječicu na procesiju. Kada su putuovali tri dana i na kraju se vratili džipom. Mislim da procesija išla od Studene do Platka sa dva noćenja...to mi je baš super izlet za klince.
-
Pa opet kažem: pješke. Studena - pilana u Klani je udaljenost cca sat hoda. Tako da to ustajanje u 3 neće moći. Ako se radilo od 6, ustajanje je u 4, 4.30.
Ali Studena - Podmurvice je cca 3 sata hoda. A o tome ti piše u
Odg: Ekskluzivno: Milićeve priče o Studeni
« Odgovori #6 : 22.03.2013.,
Nadalje jako nezgodno je bilo kad je bio snijeg.
Znam priču da je mamin ujak, Ive Zvaneć, Slivić su ga zvali, radio prt, tj prvi je gazio po snijegu , a za njim su hodali ostali i ostale. E tada se trebalo ranije ustati. A koliko ranije, aj bo. Nikad nisam prtio snijeg. No, lažem. Jesam, ali u šetnji tako da je to ... neusporedivo.
A u vezi procesije nekako se mutno sjećam kao da se to išlo do Gerova ili tamo nekamo. Tamo se inače ide u pohod Majci božjoj karmelskoj na Svetoj Gori.
-
Je, u Gerovo na Svetu goru je išla klanjska procesija. Pričao mi je o tome onaj lik koji je svoju kuću dao izbjeglicama iz Bosne, a on sada životari u drvenoj brvnari od cca desetak kvadrata kraj kuće :facepalm
Inače je dao neku veću lovu klanjskoj crkvi i vodio te procesije dok je mogao hodati, sad jedva šepa ...
-
Za 29. novembra, izgleda, 1958. uvedena je redovita linija s Rijekom . Mnogi su tada počeli arditi u firmama u gradu.
Autobus, taj prvi, je vozio Rude Jardas? iz Jardasa.
Pitao sam moje doma i njih je još vozio Rude a mene njegov sin Darko Jardas, oboje iz Jardasi a ne iz Jardasa :)
-
Je, je dumboko se ispričavam. :toyou A tako nekad rečen da je tatina teta Rozina z Kukujana, a ne z Kukujani.
Jedanput san tu već rekal da škola samo smutnju stori va glavine. Ovo je naočit primjer tega.
-
Je, u Gerovo na Svetu goru je išla klanjska procesija. Pričao mi je o tome onaj lik koji je svoju kuću dao izbjeglicama iz Bosne, a on sada životari u drvenoj brvnari od cca desetak kvadrata kraj kuće :facepalm
Inače je dao neku veću lovu klanjskoj crkvi i vodio te procesije dok je mogao hodati, sad jedva šepa ...
U Gerovo, na Svetu goru se ide i danas. Mislim, svake godine i održalo se do danas. Mislim da traje 3 dana i pređe se oko 65 km. Nisam nikada prisustvovala jer je to vrijeme kad počne škola, pa to.
@Zokxy, to ti je ispričao Tonculo, naš mežnar. O njemu je snimljena i tv emisija koja je i prikazana na HTV-u (ne sjećam se koje godine), nakon koje su nastale razne priče. Čovjek dobar. Čovjek glup. Čovjek `vakav, simo tamo.
Moje je mišljenje da si je trebao ostaviti jednu sobu u toj kući koju bi poslije smrti imali isti ljudi kojima je darovao cijelu kuću, + jedan topli obrok dnevno.
Koliko i on sam o tome razmišlja dok mu je hladno u brvnari, ne znam.
-
Sabina :wavey
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/IMG_2883_zpsc93a540b.jpg)
-
(http://img607.imageshack.us/img607/7265/ttl9.jpg) (http://img607.imageshack.us/i/ttl9.jpg/)
Tu sam se ženio
-
Sabina :wavey
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/IMG_2883_zpsc93a540b.jpg)
hahahahaha @Riječanka ... samo da kazem da je ovo na slici Bond (da ne pomislio netko ko me ne poznaje da sam to ja) :greensmile
hvala curici za fotku...a ja ću opisati uspon na Pliš samo kad malo sjednem na miru od kuće :wavey
-
Tu sam se ženio
A da?
Netko je iz Klane? Ti, žena? :grouphug2
-
Tu sam se ženio
A da?
Netko je iz Klane? Ti, žena? :grouphug2
Nitko. Ni pop
-
A baš šteta. Mislio sam da nas jošte ima ovod.
A za plovane znam, na žalost.
Kažu moji da
... od vrimena Pavića ni bilo dobriga plovanića. :lol1
-
(http://imageshack.com/a/img843/9973/1ksw.jpg)
(http://imageshack.com/a/img823/7884/dixt.jpg)
Klana danas
-
Baš kad sam bila prošli vikend u Klani zapela mi je za oko ova crkva...vidi se da je nedavno sređivana ali je nisu, kao tu kod nas obojali u one glupe žuto-narančaste boje. Jako mi se sviđa ura na crkvi...vrlo lijepa
-
A nisi primijetila ispod ure, a iznad ulaza, odlomak ploče na glagoljici koja u prijevodu znači: "1439 to pisa"?
Ista nije nađena u crkvi, nego na Gradini, a u 19 st. su ju stavili na crkvu da se tako sačuva. :palacgore
-
Evo još jedne epizode Priča. Ovi "brojevi" u tekstui mogu oduzeti nevjerojatno mnogo vremena. Nisam našao neku adekvatnu fotku, onako, slomljena talijanska zastava ili slično, pa ako netko nešto nađe već ćemo priheftat. :wavey
-
Talijani su ća šli, a Njemci su prišli
No, devetiga devetiga 43. finilo je z Taliju. Kapitulirali su. Mislili su da će zavavik tu ostat, ali bili su samo dva i pov lita. Ali i to je bilo dosta da store mnoge prašćarije. Nike stvari su morda i dobro dilali, ali puno više su zla storili. Da nebi niš drugo nigo ono va Podhumu. Onoliko judi poć ubit. Joh meni! Ma ne znan kakov to čovik more bit ki stori i naredi onakov zločin. Prestrašno! Mnoge jude su maltretirali, va logore zapirali. Pa i mene su 23.4.42. zaprli. Da san govoriv protiv Talije, da kradu našu šumu, da san dozivav Ruse… Sedan lit zatvora san dobiv. Ne volin se ni spametit tiga.
Samo ću ti reć da su me z Rike pejali va Udine, a ototu va niku vražju Istonio Marinu. Nigdar nis čuv za to misto. To je skroz doli, po srid Talije, na Jadranskimu moru. Tamo smo ti bili va nikih barakah. Dilali smo po mistih okoli logora se ča su od nas iskali. Po poju, po građevinah, po šumi… A kako smo lačni bili. Civ dan smo bili na dvi landice kruha i jedni gameli kakoviga rižota, al pašte i fažola. Strašno. Kašnje san doznav da je, osim mene, va talijanskih logori bilo još 13 Studenjci.
Va Taliji, pa tako i mi va logoru, se ćutilo da će fašizam propast. Zato su nas, nigdi po litu 43. kad je Mussolini smenjen i zaprt, pustili z logora. Doma san se dovukav nakon par dan ča pejajuć se z vlakon ča hodeć.
Kad san doma prišav, zajno san nastaviv tamo kadi su me ofermali. Nastaviv san pomagat partizanon. Već je biv Narodno oslobodilački odbor va kin su bili Ive Zvaneć, Mate Matačev, Mate Marajski, Ive Šinčev i jast, kad san prišav.
Čuj, vaje kako san prišav su Talijani kapitulirali. A pune kasarne su bile oružja. Brzo smo to oružje prehićivali iz kasarni, najprvo va Topolovice, a posle je šlo daje va šumu partizanon. To se pejalo z vozi, a puno su nan pomagali mladi, pa i dica, ki su krcali i skrcivali kola.
I hrane je bilo sagder kadi su bili Talijani. Pune vriće oriži, biži, fažola, pašte… A judi kot judi počeli su tu hranu grabit i doma nosit. Tako da je bilo i smišnih događanj. Jedna ženska, neću reć ka, z kasarne va Ravnin, nesla je pun kabav uja, aš ni mogla nest cilu bačvu. Onako, na glavu ga je stavila i z rukami držala. Jedna druga da ju je srila pak je tela da i nji da malo uja. A ova da ni tela ni čut. I tako su se počele natezat okoli tiga uja da je ta kabav pav pa su ostale obadvi prez uja. Ma brzo se ta grabanja ofermala od strane NOO, kot civilne vlasti. Hranu smo spejali isto va Topolovice, a ototu su je daje raspejivali partizanon.
Va to vrime su se i NOO ojačali pa se počelo i, najprvo mlaje tako do četrdesetak lit, regrutirat va Narodnooslobodilačku vojsku. To se dilalo va Klanimu, va Puktovi kući, kadi je bilo dopolavoro, kako su to zvali. Danas je to kuća Anice Stepine. Mladi su se, magari su znali da neće bit lahko, va velin broju odlučili poć va partizane. Iz Studeniga je regrutirano okoli 80 sovdati. Neč ih je bilo već va partizanih, neč je šlo kašnje, tako da je aktivnih, ča reku z pušku va rukah, bilo 84 borca. Jasno, tu ne umanjujen one ki su doma ostali i dilali na pomoći partizanon, va ki grupi san i jast. Pa one naše ženske, najveć mlade, ke su nesle hranu va šumu. Saki je na svoj način pomogav. Ali borci su ipak najveć potrpili. I niki Talijani, nakon kapitulacije, su prešli partizanon, magari su mogli, ča in je i ponujeno, poć slobodno doma. Regruti su šli, me par, do Delnic kadi su najveć postali borci 2. Primorsko-goranske brigade, ali i va Liku, kamo je finiv i tvoj oća.
Par dan smo bili prez tuje vojske tutu. Ali smo znali da to neće dugo trajat. Prihajali su Njemci. Četrnajstiga septembra su i prišli. Va Studeno su prišli z pravca Klane. Malo prvo nigo će prit, njihovi avijoni su hitali letke i pozivali ljude da budu doma, da ne redu va šume pak da in se neće niš lošiga dogodit. Kad su prišli šli su strelamento. Tako ti vojska gre kad čiste teren, kako oni to reku. Med Klanu i Škalnicu je biv prvi sukob z partizani. Poginilo je par partizani i pet-šest Talijani ki su prešli na našu stran. Va tin napredovanju Njemci su prišli i do Topolovic kadi su našli i važgali su onu hranu i opremu ku partizani, va tih par dan, nisu dospeli znest dubje va šumu.
Partizani su ih provali ofermat i okoli Sušaka, ali Njemci su, va to vrime, bili prevela sila. Va tih borbah je puno partizani poginilo. Med njimi i prvi studenjski partizani Jožić Krajev, Tonić Buzgoć i Jožić Mitrov. Za Tonića san čuv da je poginiv puli pravoslavne crikve na Trsatu. Da je jahav na nikimu konju kad ga je pogodiv metak. Tamo je ostav med drugimi ki su poginili ta dan. Drugi dan da ga je Danica Mohorovićeva prepoznala pa je javila familiji ka ga je zakopala na Trsatu. Va ti akciji, ča su Njemci storili kako bi razbili partizane, poginiv je, nigdi okoli Fužin, i Ivić Puhov.
I tako ti je, sinak moj, jedno zlo šlo ća, a drugo, još veće, prišlo. Mladi su šli va partizane, a va seli su ostali starci , ženske i dica.
Biži – (sušeni) grašak
Ćutit - osjećati
Gamela - talijanska vojnička posuda
Ofermat – zaustaviti
Oriži - riža
Ototu - otuda
Prit - doći
(G)Re – ide
Sagder - svagdje
Zaprit - zatvoriti
Znest – odnijeti, iznijeti
-
A nisi primijetila ispod ure, a iznad ulaza, odlomak ploče na glagoljici koja u prijevodu znači: "1439 to pisa"?
Ista nije nađena u crkvi, nego na Gradini, a u 19 st. su ju stavili na crkvu da se tako sačuva. :palacgore
Nisam izbliza pogledala crkvu tek onako uz put...a pročitala sam da se Društvo za povjesnicu Klane potrudilo da se Kaštel Gradina u Klani renovira...naravno uz sredstva europskih fondova.
Gradina je zbilja lijepa i vrijedi je pogledati:
(http://imagizer.imageshack.us/v2/800x600q90/833/8vkj.jpg) (https://imageshack.com/i/n58vkjj)
(http://imagizer.imageshack.us/v2/800x600q90/545/z6oi.jpg) (https://imageshack.com/i/f5z6oij)
(http://imagizer.imageshack.us/v2/800x600q90/543/8gg6.jpg) (https://imageshack.com/i/f38gg6j)
(http://imagizer.imageshack.us/v2/800x600q90/850/o2ks.jpg) (https://imageshack.com/i/nmo2ksj)
-
U nekoliko sam navrata čula kako s Gradine ide tunel do centra Klane (crkve), netko priča da tunel vodi do groblja... -sve mi je to bilo rekla-kazala, legende.
Međutim,
kada je Društvo za povjesnicu vršilo istraživanje i konzerviranje Gradine, onda je uz gosp. Ranka Starca prisustvovao i član našeg foruma, Kuzma, koji je ušao u taj tunel, i zavlačio se nekakvih 30 m (?) gdje nailazi na veće suženje i dalje nije mogao.. Tako mi je sam osobno opisao.
Na slici je strelica gdje se ulaz u tunel nalazio:
(http://img829.imageshack.us/img829/6963/c2kp.jpg)
Kasnije sam imala prilike pitati gosp. I.Šnajdara, što je u stvari istina, pa mi je to potvrdio i rekao da nikada nikome ne bi platio da to istražuje do kraja. Sačuvaj Bože neke tragedije a da bi se otkrilo nešto što danas ničemu ne bi služilo.
Slažem se. :palacgore
Ulaz su zatvorili stijenom.
Ne postoji više :bath
-
Hahahaha mislila sam da si spomenula tunel da se naše "krtice" pokušaju uvući 8)
Srećom popravila si stvar pričom o tome kako je to opasno :greensmile Ja vjerujem da je taj tunel postojao i bio nekada strateški važan...međutim danas zaista nema potrebe istraživati.........iako bi bilo zanimljivo znati gdje mu je izlaz...ja bih nagađala da je negdje pored crkve ;)
-
nisi stavila strelicu na pravo misto
ulaz je z druge strane zida
povida se da je edan čovik iz Klane šav nutar va tunev i da je nike vridne stvari našav, pa da si je s tin kišu popraviv i sečagod kupiv, veturu, mobiliju i kaj se već ne , ma je na kraju slabo finiv, kot i neki prije njega kaj su šli nutar, zato da su škulju založili :tnp aš da je nesrećna
(https://imagizer.imageshack.us/v2/800x531q50/59/p1280471.jpg)
na sliki se vidi ulaz va tunev
-
Nisam našao neku adekvatnu fotku, onako, slomljena talijanska zastava ili slično, pa ako netko nešto nađe već ćemo priheftat. :wavey
Hahaha pol ure se mučim da nađem i održim prediku kako je izgledala zastava Kraljevine Italije. Tj. da ona pokidana nije ta. Kad ono, pokidane nema više, odnio je vjetar.
Ma jasno da ova Italija i ona nemaju ni malo sličnosti. Naći ćemo mi već neku pokidanu fašističku, je li zokxy?
-
Nisam našao neku adekvatnu fotku, onako, slomljena talijanska zastava ili slično, pa ako netko nešto nađe već ćemo priheftat. :wavey
Hahaha pol ure se mučim da nađem i održim prediku kako je izgledala zastava Kraljevine Italije. Tj. da ona pokidana nije ta. Kad ono, pokidane nema više, odnio je vjetar.
Ma jasno da ova Italija i ona nemaju ni malo sličnosti. Naći ćemo mi već neku pokidanu fašističku, je li zokxy?
Mogal bi Fusher imet ča va konobe :greensmile :greensmile :greensmile
-
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b3/Cartolina_Ritorneremo.jpg)
evo na, prečiza! anke rasparana...jedino ni odovuda nego z abisinije :lol3
-
Dobra je, dobra fusher. Ma da ovistu stavin File, a i Ive - moj otac, bi me po noće došli zadavit va posteje. :pop
-
Policajac Mirko . Klana 1956
(http://img28.imageshack.us/img28/8959/x7zs.jpg) (http://img28.imageshack.us/i/x7zs.jpg/)
-
:bravo2
Izvor?
-
:bravo2
Izvor?
http://www.flickr.com/photos/108259343@N02/page11/ možda nije na toj str.( 11), ali tamo negdje
-
Negdje na ovim stranicama, kad sam obrađivao temu Blago, fusher me pitao kako se zove mačak sive dlake. U odgovoru sam rekao da se moji Studenjci čudno ponašaju prema, ajmo tako reć, kućnim ljubimcima. Tako da mačke još i prolaze, jer love miševe, ali psi... malo teže.
Jučer sam čuo priču u sklopu nove epizode o maškarama, o odnosu na koji sam se doslovno smrznuo.
Mislio sam i ne objaviti je, ali, eto nije mi vrag dao mira. Ispričala mi je moja draga pričalica Marica Čičkina.
Dakle, u doba maškara pedesetih godina XX. stoljeća, sad ću izmisliti ime, Ive Šinčev je došao negdje oko pola noći normalno nakraman doma. S njim u ekipi bio je i recimo Mile Čičkin. Mat, kao svaka mat ne spava dok sin ne dođe doma. Viče iz kreveta:
-Ive , večera ti je na stolu.
- Mamo, ja ne vidin niš nigo pijat na stolu, prazan.
- Onda ti je mačka večeru pojila.
A moj Ive gleda gdje je mačka. Mačka zadovoljno prede pred vratima.
Ive ju zgrabi za vrat, položi na panj koji je bio blizu i... cap! Ode mački glava.
Drugi dan su je oderali odnijeli prijatelju, koje ime sad da dam, Ivetu Šestanovimu i ispekli s krumpirima te pojeli.
Evo to je pričica o kućnim ljubimcima u Studeni. Zato, ženskice, kad vam Studenjac reče mačkice moja, sjetite se ove priče. :help2
-
Je li već počelo snježiti u Klani? Ako dobro vidim, na Učki snježi negdje u visini Veprinca.
-
Što se zlostavljanja mačaka tiče imamo i mi svoje bisere, ča ne Fusher :coolwink? Do prije šezdesetak godina bila je gotovo pa uobičajena pojava u Rukavcu da zvončar na Pust (utorak) uhvati mačku i izmasakrira ju pa onda s njom maše i plaši ženske. Po pričanju starijih, radilo se o pojedincima extremistima čije se obitelji i dan danas srame. Ne vjerujem da su ti ispadi bili navedeni u prijavi za UNESCO-vu listu nematerijalne baštine :greensmile . Kako san ja još uvijek rukavački zvončar, a Fusher spada pod rukavački komun, morate nam tolerirati povremene ispade koji su uvjetovani zavičajnom pripadnošću. :skartoc
-
Je li već počelo snježiti u Klani? Ako dobro vidim, na Učki snježi negdje u visini Veprinca.
Je, u Klani je mećava :palacgore
(http://img21.imageshack.us/img21/3164/jj74.jpg)
-
hehe Riječanka
nisi ti bila iznad Klane
a vidi ovo:
(https://imagizer.imageshack.us/v2/316x562q90/571/7k8f.jpg)
ili ovo:
(https://imagizer.imageshack.us/v2/175x312q90/203/ndad.jpg)
-
jeli moguće da vam je toliko snijega napadalo?
-
Wooow... Uživa Mare! Svaka čast! :yes
-
jeli moguće da vam je toliko snijega napadalo?
Ne u Klani, slikano je iznad, Trstenik - Suho. Danas sunčano i sve suho.
-
Tražim nešto o maškarama iz Studene pa sam naletio i na ovo. Pazite ovo je snimljeno 2000. znači prije 14 godina. Montaža i kvaliteta za ovakav uradak ...bravo! Nisam do sada ovo još vidio, ali svaka pohvala . Ne znam tko je to radio, ali ako se sjetim pitati , saznat ću.
http://pvp.ge/ka/video/XoChtKGTtsw/STUDENJSKE-MASKARE--funny
http://pvp.ge/ka/video/dotsozwu7pQ/STUDENJSKE-MASKARE
-
Znači ni Klana nije bila dovoljno visoko za pravi snijeg
Da milicu dobre su snimke a prije 14 godina nije bas tako davno za dobar snimak i montažu :)
-
Ako ti tako kažeš Sabina, a znam da se bolje razumiješ u to, onda je tako. Ali svejedno 14 godina je velik period pogotovo šta se tiče te tehnologije.
-
Ma koji snijeg u Klani ;), danas sam prošao biciklom i jedva ga je nešto bilo sa strane ceste između Studene i Klane - bilo ga je manje nego stupnjeva - 3C i na tom dijelu je bilo zbilja mrzlo.
-
samo da razjasnimo neke stvari z predhodne stranice..va našoj familije se je za vreme rata jilo kunelići ki mjavču....
-
Ni ni čudo da vas Talijani zovu manjagati, ili obratno. Ma ne znan ki kega... :wavey
-
(http://imageshack.com/a/img89/8464/ciwo.jpg)
(http://imageshack.com/a/img89/4904/cdbb.jpg)
-
Lani, negdje u ovo doba, počeo sam pisati o maškarama u Studeni. I zaboravio na to. Dok nisu došle sljedeće tj. ovogodišnje. I dao sam si truda da to dogotovim. I evo nove priče.
Nemam adekvatne fotografije, ali kad nabavim - stavim. :wavey
-
Maškare va Studenimu
Kuliko jast pametin vavik su bile maškare. Ja baš i nisan jako voliv pohajat š njimi, ali ipak san kadikad šav po selu. Zmišjan se jedanput, vaja tamo dvajsetih lit, da nan je tribav sost na mih Jure Škohov. Ali mu je žena dočula da će ga popejivat va kasunu pa mu ni pustila.
- Neće moj Jure živ va kasun.
- Pa, dobro, teto. Nećemo ga stavit va kasun nigo va sanduk.
- A tako već more.
I takovih smišic je kuliko god ćeš va maškarah. Zato vaja judi i redu va nje. Da malo pozabe na brige.
Nigdi od trejsetih se za Pust počelo sost na harmoniku i bubanj, kot i danas. Šlo se va saku kuću kadi su vrata bila otprta. Niki ni voliv da mu maškare pridu ali se reklo da tužna mu sreća kamo neće ni maškare. Zasoplo se, zaplesalo, a zadnji ples se storiv za gospodaricu ki se zvav «za repu». Zotin se zaželilo dobro lito. Jako san se veseliv kad bi maškare knan prišle. Zasopli bi mi na srid Ravni šetepaše pa bin z kakovu mladu zaplesav. Va košić bi gospodarica maškaran stavila kakov komad špeha, morda i ku klobasicu, par jaj pak se šlo daje. Niki bi dav i kakov solad, ali malo je bilo takovih. Zato se moralo domislit kako prit do sovdi za pijaču. Tako su, mislin, 1950. lita Stankota Fapčeviga va oštariji stavili va kaselu i okoli važgali sviće. Ki god ga je tev videt je morav dat 10 dinari, tako da su maškare brzo nabrale sovde za pijaču. Samo nebo je granica njihove domišjatije.
Već zdavna se zna put kuda će maškare po selu pasat. Iz oštarije se gre Na vrh pa nazad prik Ravni prama Lazaretu. Ototu bi se šlo Puligradišće pa nazad. Skrenilo se Marajcon, obašlo još te kuće, i finilo nazad va oštariji.
Pred rat, pa i malo za njin, ni se baš posebi parićivalo za maškare nigo bi se obuklo ča je je. Očrnilo bi se po obrazi i šlo pohajat. Kašnje se počelo gledat na robu. Nigdi, me par 56. su se maškare obukle va drese od nogometniga kluba, ki je biv va seli. Proleter mu je bilo ime. Dresi su bili črjeni, onako na V okoli vrata, z koleton. Na te drese se stavilo cute po rukavih i prsi. Na brageše, kakove je ki imev, se znalo po švu zašit trake ili isto cute. Nigdi šezdesete su feštari bili obučeni va škure brageše i šaru stomanju od fruštanja. Na glavi je bila bareta kot od žandarma, storena od kartona i obučena va robu. Va ruke bi se stavilo kakov mač i parićan si za pohajat. Komadant je biv obučen va bile brageše, bilu jaketu i bilu baretu. Po bragešah i rukavi je imev črjene trake ili cute.
Ženske, do šezdesetih, nisu šle va maškare. Od tad su se pomalo počele maškarat i poć na ples, ali ne i okoli pohajat. Va to doba je bilo moderno posudit robu va kazalištu pa poć na ples. I va Riku i Opatiju se poć pokazat. Kako su judi okoli sedandesetih već i aute imeli, pa i džipe, Mile Pikovićev, Jože Matešin i još niki su se obukli va Njemce i partizane i paradirali po Koršu.
I prvo rata se šlo okoli, va druga mista, po Kastavšćini i Gromišćini, a potla rata i va Klano i Lisac. I njihove maškare su prihajale knan va selo. Jast nis nigdar biv okoli, ali govore, pa i dandanas, kako da judi veselo dočekaju studenjske maškare, da je to za ne verovat. Obično se, kot i danas, na Gromišćinu šlo sobotu čez Jurišin. Kad bi se prišlo nigdi na pov brda zasopla bi harmonika i bubanj tako da se čuje puli Kukujani.
- Aj, Studenčići nan greju. - bi vapile Kukujanke.
I prišli su, zasopli, zaplesali pa produžili Zoretićon, Brnelićon, pa do Jelenja. Ototu bi se vrnili nazad Zoretićen kadi bi v oštariji pul Bine biv ples dok se zduralo. Prespali bi va kući šilice Jožice Studenjke ka je bila puli same oštarije. Nediju jutro bi se krenilo prik Kopice pa Saršonon. Tu bi se va školi storiv ples. Od Saršoni se šlo Marčejan kadi bi se va oštariji pul Bare, a kašnje pul Bačurkinih, soplo do kasno, pa pomalo, vrag zna ku dobu, doma prikramalo.
Evo, sad san se spametiv još neč. 1957. lita kad su maškare bile na Gromišćini, zapav je veli snig. Još je i jako puhalo tako da su bili veli zameti. Va selu su bili niki Bosanci ki su imeli konje i va šumi zvlačili drva. Par dečki se domislilo da redu z konji maškaran na Gromišćinu kako bi in pomogli prtit snig. I tako su šli z šest konji čez Jurišin. Jašuć te bosanske konjiće, prišli su do maškar pa skupa š njimi čez Kopicu doma. Jasno, prvo se ofermalo puli Saršoni i Marčeji.
Niki stariji, ki nisu već bili za kampanat okoli, bi se na brzinu, va oštariji, dogovorili pa bi kakovu predstavu storili. Zmišjan se da je Jože Kanjerov, Jaković smo ga zvali, jedanput natukal njemački šlem i va ruke staviv nikakovu pušku. Legav je na nikak muć na Ravni i ni pustiv klanjske mačkare da pasaju aš da moraju najprvo pasat naše. A kako se mladi brzo važgu to smo komać ofermali barufu. Ma siga vraga su se te maškare domislile.
Pust se, skroz tamo do šezdesetih, važigalo na Popelnicu, a sad se da torak. Običaj je da se potla tiga, va zadnje vrime, va oštariji stori večera od nabranih jaj, špeha i klobasic. Dugo vrimena se večera ni dilala va oštariji nigo po kućah, ke su imele veće kuhinje, kot na primer Banovi, Kanjeričini, Stanarovi. Ako ča ostane stori se još jedna. Ma, na večeru pridu ne samo feštari, nigo i drugi.
Na kraju bi biv red da spomenen i jude ki su najveć storili, ča se maškar tiče. Prvo rata su to bili Ive Matešin, Pave Čičeć i Ive Šinčev. Potla rata to su bili Jože Banov, Jože Fapčev, Branko Marajski i Branko Županov. Morda san koga i pozabiv, ali to je uglavno to. Jasno prez muzike maškare ne moru. Od kad se počelo sost na harmoniku sopci su bili Jože Bavdin, a kašnje i sin mu Jožić pa Ive Šebeć do danas. Na bubanj su nabijali Vlatko Škajanov i Ive Vlašeć.
Va sali se, od kad je storena, za vrime maškar plesalo. Tamo bi sopli Čičkini Vojmir, Jože i Mile i Jože Puhov. To je biv pravi ples aš su dečki lipo sopli va harmoniku, trumbetu, saksafon i bajs.
Bareta - kapa
Brageše - hlače
Cuta - ukrasna traka s resicama
Ča je je – bilo što
Fruštanj – vrsta deblje tkanine
Kasun - sanduk
Kolet - ovratnik
Koršo - Korzo
Komać - jedva
Muć – hrpa tucanika
Ototu - od tuda
Siga - svega
Šara - šarena
Šetepaše - vrsta plesa
Škure - tamne
Švo - šav
Važgat - zapaliti
Vrnit se - vratiti se
-
Ni ni čudo da vas Talijani zovu manjagati, ili obratno. Ma ne znan ki kega... :wavey
Duce na balkone, va belen veštide, naglancana ćela..počinje držat zapaljiv govor, pak počne
-ITALIANIIIIII!!!
a z publiki
-MAGNAGATTIIIIII!!!
(negdere sjeverna italija, vicenza il verona, ne spametin se više)
-
stanovnike Vincenze & dintorni krasi nadimak magnagatti
-
:bravo2 :bravo2 :bravo2 Milić! Vavek kad počnen (neskromno :-\) mislet da se znan pride (ov put) Milić :301 i me lupi po tintare: "sjedi budalo ! 1. ! nemaš pojma! " :skartoc
-
evo još nekoliko slika snježne idile
(https://imagizer.imageshack.us/v2/875x492q90/812/mj9u.jpg)
Trstenik
-
(https://imagizer.imageshack.us/v2/741x492q90/571/7jwr.jpg)
lugarnica Suho
-
(https://imagizer.imageshack.us/v2/741x492q90/401/s6hf.jpg)
cesta na Trsteniku , prema vodi
-
dobro, ovo baš nije idila, no sve je to dio avanture :wind14
(https://imagizer.imageshack.us/v2/741x492q90/534/2lvg.jpg)
-
(https://imagizer.imageshack.us/v2/741x492q90/401/s6hf.jpg)
cesta na Trsteniku , prema vodi
:cool2 :fotka
-
(http://imagizer.imageshack.us/v2/800x600q90/46/rf7s.jpg) (https://imageshack.com/i/1arf7sj)
-
(http://imagizer.imageshack.us/v2/1024x768q90/163/72ap.jpg) (https://imageshack.com/i/4j72apj)
(http://imagizer.imageshack.us/v2/1024x768q90/30/wqjn.jpg) (https://imageshack.com/i/0uwqjnj)
(http://imagizer.imageshack.us/v2/1024x768q90/842/3c0ma.jpg) (https://imageshack.com/i/ne3c0maj)
-
prekrasne slike, te još nisam vidio
nego
jučer mi kćer govori, kao sjedila je u nekom kafiću u gradu i kljucala nešto po kompu, kad do nje za stol sleti grupica nadobudnih srednjoškolaca/ki
bili su jako bučni te je obratila pažnju na ono o čemu raspravljaju , uglavnom, rasprava je tekla tako da jedna cura među njima ima nekog dečka koji je gnjavi i ne želi biti više s njim , ali ne zna kako se ga riješiti, i sad ju ekipa savjetuje na razne načine, jedan od prijedloga je bio da kaže da je iz Klane tj. "reci da si iz Klane pa će mislit da si vještica koja živi gore u brdima bez struje".
Zar nas doista tako zamišljaju klinci iz Rijeke?
-
Nego kako, pa vi kad izađete u šetnju s psom prvo se pofajtate s medvedun :eek
http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Medvjed-napao-setaca-Mladog-Klanjca-od-sigurne-smrti-spasio-hrabri-pas-Bobi
-
Klanjska Ričina je rijetko ovako puna. Vrijedi ju slikati :fotka
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/IMG_3126_zps7d2f81c1.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/IMG_3123_zps9ec7e09f.jpg)
Kod pilane
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/IMG_3130_zpsd0acd16f.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/IMG_3132_zps289d897b.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/IMG_3134_zps0e086f82.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/IMG_3131_zps21f084c8.jpg)
Malinica
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/IMG_3137_zps24dc28c7.jpg)
I konačno s tako mali a tako ružni mosta :greensmile
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/IMG_3139_zps01e3807d.jpg)
Kao mali podsjetnik, Klana 1937 god.
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/1609566_10201951095992146_1180007563_n_zpsa25618bb.jpg)
:wavey
-
zbilja, još malo pa će se preliti van
odi dolje do ponora, mislim da se tamo već prelila, možda ćemo imati i pravu poplavu :301
-
. "reci da si iz Klane pa će mislit da si vještica koja živi gore u brdima bez struje".
Zar nas doista tako zamišljaju klinci iz Rijeke?
U moje vrijeme ja to nisam doživljavao iako nisam živio "gore". Dapače moji poznati, pa i ja, su jako rado bili u društvu s "ovima od gore". A u mome društvu je bilo svega, ali najviše Riječana.
Ja sam danas malo pričao sa sinom jer si mi dao za misliti. I kaže on, a više se kreće okolo nego po fakultetu, da nikad to nije čuo. To, da se netko sprda s "ovima gore". Jedino , malo, na račun Gromičana zbog jezika i oblokavanja. Ispričao mi je i jedan štos, što li.
Da je jedan pisoar u jednom kafiću bio pokvaren pa je bio prekriven papirom. Na tom papiru da je pisalo :
NE RADI
NE DELA
Na njegovo pitanje zašto na oba jezika da se konobarica nasmijala i rekla da je ovo ispod napisano zbog pijanih Gromičana. Jer njemu kad se pripiša da piša jerbo da ne razume tuje zajike.
A da se ovaj vic odnosio na Klanjce ili, nedajbogimarija, na Studenjce pisalo bi "NE DILA". Je ti sad lakše?
-
(http://imagizer.imageshack.us/v2/1024x768q90/691/retx.jpg) (https://imageshack.com/i/j7retxj)
-
...
A da se ovaj vic odnosio na Klanjce ili, nedajbogimarija, na Studenjce pisalo bi "NE DILA".
Još prije nekih cca 13 godina, bila sam raspoložena kad sam zvala našeg mesara u mesnicu ... (promijenjenog glasa)
On: Aloo?
JA: Pepa ovdje, kaj radiš?
On: :lol1 Misliš, kaj dilan? :greensmile
Provalio me odmah :P
Do dana današnjeg ostala sam Pepa.
@z335ko, ponor sutra, danas više nisam stigla. Ako ne budem mogla proći, ćeš doći s đipom? Budem te zvrc :palacgore
-
(http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/706/62k0.jpg) (https://imageshack.com/i/jm62k0j)
-
Baš gledam fotos Škalnice i mislim si gdje bi mogla biti kuća moje pranone Johane? Ako ništa drugo ovi Talijani su bar fotografirali mjesta u kojima su zasjeli.
Ja sam do sada o Studeni našao samo onu fotku graničnog prijelaza u Šišću, opet od Talijana. :facepalm
Ali pustimo mi te lamentacije. Još je puno posla preda mnom. Jedna od težih epizoda je i ova.
I nisam, do pred malo, znao da je bilo i nedićevaca u Klani u to doba. Malo sam bio skeptičan, ali me kazivač razuvjerio jakim argumentima.
-
4. maj 44.
Dok su bili Talijani tutu ipak je bilo neč života va seli. Neč se dilalo, trgovalo.
Ma, kad su Njemci prišli, se je to ofermalo. Mladi muški su bili va partizani. Po jednimu spisku, kiga ti moren dat da vidiš, va to doba je va partizani bilo okoli 80 Studenjci i to va šumi. Ne doma. Ostale muške, ča su bili sposobni dilat, su Njemci pobrali va logore zajno početkon 1944. Na jedni lištri san pobrojiv da je va njemačkih logori bilo 42 Studenjca. Tribalo je dilat, a ni imev ki. Ča će starci, žene i dica storit? A i partizanon je tribalo hrane…
Ča se samih Njemci tiče njih ni bilo stacijoniranih va selu. Pasala bi kad i kad kakova jedinica pa odašla va šumu. Pomalo smo, mi ki smo doma ostali, dilali ča smo arivali i nadijali se bojimu. Ali šlo je se na huje aš su Njemci gubili na sih frontah pa su znali ča jih čeka, tako da su bili se nervozniji.
Počeli su dilat strašne odmazde. Najprvo po Učki, a onda 30. 4. 44. va Lipi. Tulike jude poć ubit more samo lud čovik. Ali evo, ipak su to storili.
Mi smo nikako dobili dojavu da se slično parićiva i Studeni pa smo, kot NOO, storili se da se stanovništvo makne ća z sela. Niki su šli Klano, niki na Gromišćinu i Kastavšćinu puli roda. Ali ih je i dosta ostalo doma.
Na četire maja su, jutro z Klane, prišli niki nedićevci pobirat vojnu robu, najveć talijanske ponjave, ke je bilo fanj po selu . Na nike traje su nakladali tu robu. I niki judi z sela su in pomagali. Va to su, okoli 9 ur, prišli Njemci po cisti z pravca Puligradišća. Se jude su zagnali pred crikvicu i tamo postrojili. Va nje su uperili mitraljeze.
Va to vrime su i kuće počeli palit. Brzo je so selo bilo va ognju i dimu. Po selu je teklo prestrašeno blago. Zrak je zasmrdiv po dimu i spaljenimu mesu aš niki ni dospev blago z štale oslobodit. Dok su Njemci palili po selu judi su pred crikvicu stali, a va nje su bili obrnjeni mitraljezi. Moreš zamislit kako su se ćutili. Kad su se važgali naredili su juden da gredu, jasno z pratnju desetak njihovih sovdati, va Klano. Tamo su ih spićivali. Prevodiv je plovan klanjski Gašparini. Nakon tiga spićivanja se su jude pustili doma.
Njemci su, nakon ča su zapalili kuće, šli prama Šišću pa daje. Z Šišća su primetili da škola ne gori pa se je njih par vrnilo i školu važgalo. Me par da je niki ki je tribav školu važgat namerno to loše storiv aš su još nike kuće ostale čitovate. No, želin reć da je i med Njemci bilo judi ki su teli kako tako pomoć. Njemci su šli se daje pa su na putu, puli jame, Podškrile naletili na Mariju i Matića Kudleće. Matić da je imev puli sebe pištolu, a Marija nikakove letke. Va to vrime va selu je bila SKOJ-evska organizacija čji su člani bili i oni dva. Oni su z familiju bili pobigli pred Njemci, ali su teli poć videt ča se to va selu dogodilo. Govore da su jih Njemci oprtili z nikakovimi kasuni i gnali ih skroz do Želiznih vrat ka su, vaja, 15 kilometri daje. Tu da su ih tukli i mučili pa na kraju i strejali.
Mnogi to ne znaju, ali Lojzo Škajanov je to strejanje, slučajno, videv.On je va to vrime biv kurir va 13. Primorsko-goranski diviziji. I šav je prama Istri. Kot po običaju poprtiv se na jednu jelvu s ke je, z kanoćalon, imev dobar pregled terena. I spaziv je Njemce kako dohajaju va koloni i pejaju Mariju i Matića. Odlučiv je da mu je najboje i ostat na ti jelvi. Tako je se videv, a i, verovatno, sebe spasiv.
Judi, ki su pušćeni va Klani, mogli su poć kamo će. Vrnili su se va selo i videli da su skoro se kuće zgorene. Nike, kot naprimer Puhova, Čičkina, Šestanova , Fapkina su ostale čitovate pa su se te familije mogle vrnit va nje. Drugi su se morali snać. Za prvo vrime tako da su bili puli roda va drugih misti. Mi smo bili va Podkilavcu, znan da su Buzgoći bili va Kukujani puli Beličinih. Niki su kako tako storili jednu prostorijicu pa su se vrnili i pomalo popravjali kuće. A niki se do kraja rata nisu mogli vrnit va svoje kuće, aš ih je bilo nemoguće popravit va takovi situaciji.
Pomalo su se judi vrnjali va kuće i nastavili dilat ono ča i prvo. Dilat po poju i šumi i blago redit. Sako tuliko bi komu prišla partizanska pošta po kuriru va ki javjaju da je ta i ta poginiv tu i tu. Čulo se da su Merikani jako stisnili Njemce z jedniga kraja, a Rusi z drugiga. I partuzani su jako ojačali pa su i tu Njemci bili va problemi. Pomalo se šlo prama kraju rata. Ali do kraja još će mnogi poginit. A i uvdi, ča tada nismo znali, će bit strašnih borbi na kraju rata.
Evo, povidat ću ti jedan detaj, ki će ti puno stvari pojasnit. Kako je va Lipi so selo, i judi š njin, praktično nestalo, to se odlučilo da se kompir, ki je biv tamo posajen, skopa i znese partizanon. Omladina iz Studene je više noći, z partizanskun zaštitu, pod noson Njemcen, aš je manja jedinica bila va Klani, skopala kompir i znesla ga partizanon.
Boje - bolje
Gnat - goniti
(G)rest – ići, ali i grepsti
Huje - gore
Lištra - lista
Nadijat se – nadati se
Odać – otići, udaljiti se
Parićivat - pripremati
Pasat - proći
Pobirat – prikupljati, skupljati
Skopat - iskopati
traje - dvokotačna kola koja vuče čovjek
Važgat - zapaliti
Vrnit - vratiti
Zajno - odmah
Znest – iznijeti, odnijeti
(http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/834/bvhu.jpg) (https://imageshack.com/i/n6bvhuj)
Spomen ploča na ovaj događaj na školi u Studeni by zokxy
-
(http://imagizer.imageshack.us/v2/1024x768q90/809/9mgw.jpg) (https://imageshack.com/i/mh9mgwj)
(http://imagizer.imageshack.us/v2/1024x768q90/829/2qou.jpg) (https://imageshack.com/i/n12qouj)
-
srhi su me pasali. :eek
a pul nas va sele se okupjaju mladi judi (grdo je reć da su to judi...) ken z auti dreči nekakova muzika koj tekst gre: sieg heil, sieg heil....
i onda neš mane provociraju za sliki titota va radione...e, pa sada jin visi Duce, a zdola neveliko BRUTTI SLAVI FUORI DALL' ITALIA
sejeno ne razumeju....
-
Mane su kot dečkota srhi paševali kad su k nan dohajali muži od tete i sestrične. Tamo negde 70. Prvi Pepino, a drugi Werner. A stari, partizan.
I... Niš. Nakon 2, 3 biri z oven je kantal Bella ciao, a z ovem niš, aš ni znal njemački osim javol, ti krava. Se in je oprostil. A toliko su bili dobri da su se na kraje obadve rastale od njih. Kurbešini.
Al, zajebanciju na stranu, neki dan san čital va NL priču kćeri koj je mat bila va Aušvicu. Najveć me se dojmilo to ča jin stara NIKAD ni oprostila. Da su i deca na zarobljeničku kolonu pjuvala i kamene hitala.
-
a treba razumet i intoktrinaciju i mahera za propagandu barbu goebbelsa, tako da se ni čudit nemcon....pogledaj samo na youtube dnevniki RTS i poćakulaj malo z judi ki su bili va oven rate...
pazi..Medak
primirje...pride kontrola Zagreba, neki z čini...ni pet ni šest jedan sede zada browninga i oplete po susednen brege...za pol minuta fiču minobacači z srbjanske strani ka je ukopana zada tega brega...gospoda nazad va Zagreba a večer na dnevnike "velikosrpskijugočetnički neprijatelj ničim izazvan danas je ponovo po tko zna koji put prekršio potpisano primirje..." još su i fermali malo daje da posnimaju kako mini padaju...
dokle su ovi snimali oni ča su tamo držali položaji z motorolami molili i prosili da fermaju z minobacači, opravdavat se da glavu ne zgube, da ni do njih bilo..itd..
ni da branin, ma ja bin da mi je čisto pred vrati
-
Fusher opet te baš ne razumen.
Ma homo daje.
Ala ti, al jazo, provajte mi ovo objasnit.
Govori šjor Ive Jardas va svoje biblije ot Kastavšćine ovako:
...Brageše pod robun nosila j' ka tr ka starica, a mlaja ženska nijena. To bi bil nekada špot, kad bi se znalo, da neka ženska nosi brageše...
Ja ovo čitam da su to, po današnje, gaćice. To govorim ne samo zato aš tu piše, nego iman i druga saznanja.
Ali nikad nisan čul da se za mudandice, šotobrage, bragešice reče brageše. Ča vi mislite o temu.
-
Judi ne "zagađujmo" temu od Klani z domovinsken raton i ženskemi gaćicami. :coolwink Neka ovo admin premesti va RAZNO ili CHAT prosin lepo :e025
Ča se domovinskega rata tiče ja san Fushera dobro razumel :palacgore , a moren i s prve ruki (i z prve crti bojišnice :pusiti) povedet jednu sličnu pričicu.
Jednog lijepog prohladnog dana stiže (najavljena) delegacija opatijskih čelnika i njihovih pripuza i dupelizaca u posjetu hrabrim opatijskim bojovnicima na prvoj ličkoj crti bojišnice. Njihovu hvalevrijednu akciju u kojoj su i vlastitu glavu i guzicu izložili pogibelji popratili su, naravno, i novinari. Uz poklon paket sa cigaretama, pastom za zube i još nekim sitnicama donijeli su sa sobom i pravog pravcatog pečenog odojka sa kojim su čak i pozirali fotoreporterima. Ustiju puno, a odojok mali, a Isusa nema da umnoži porcije. I ča sad? Brzo su to pametne političke glave riješile: pojeli su ga sami da se hrvatski vojnici ne potuku međusobno oko komada prasetine. Bojovnici su oprali pijate i kruhom pomazali mastan pleh.
A ča se ženskeh mudandic tiče, to je stvar mode koja se, doduše, nije mijenjala današnjom brzinom, ali se mijenjala. I meni je malo intrigantan ovaj Jardasov citat jer uzimajući u obzir vrijeme kada je on ovo pisao (uglavnom između 2 rata) ni meni nije poznato da ženske nisu nosile gaće, gaćice, brageše ili bragešice. Ako su ono bile bragešice, kako bi se ove današnje nazivale? :hmm Morda facolić?
-
viš kako van je bilo dobro :greensmile
te brageše, to bi bile duge gaće do kolena, za pod brhani. znale su imet i škuju ili bi rekli "rasporak" da se samo čepne i pocura, moglo se je i mej judi aš debeli brhani su bili do poda tako da riti nisu pokazali
-
Jasno da se moglo ovo pitat i va neke druge teme. Ali, jazbac, videt ćeš za par dan, da ima veze z Studenu. Najme pišen o oblačilu.
Fusher, to je to. Moji su ih zvali šport brageše. Čul san i za pumparice. Ali, va to vreme, okolo trejseteh, ženske su hodile najveć bez gaćic kako bi danas rekli. :wavey
-
Iman ih ja doma :yes Od pranoni su bile, a ušivene su od robi ka je služila kako vreća za neč (cvet morda :help2) aš je još poznat natpis.
-
Odlično. /Jedan, pokojni, stari Grmošćan bi rekal olišno :lol1/
Stavi sliku va stari predmeti pa bin ju ja stavil kot prilog uz moj tekst kad ga napišen, jasno ako se slažeš. :bravo3
-
Do otprilike kraja18 stoljeća, gaćice su nosili/le samo oni koji su si mogli priuštiti svilene. Tek kada je razvijeno strojno češljanje pamuka i mogla se napraviti dovoljno mekana i udobna tkanina. Znači da je realno očekivati da je prvo rublje došlo u ove krajeve oko polovice 19 stoljeća, a na sela i koje desetljeće kasnije - jer bolje da propadne selo nego tradicija ;-)
-
Evo još jedne pričice koja će mnoge podsjetiti na probleme koje su njihovi, ne tako daleki pretci, imali s odjećom i obućom. Koliko je trebalo raditi za jedan par cipela, napr.
E, sad bi tu trebala neka fotka napr. Studenjke va beršulah z dokolenicami od bumbaka, modrimu berhanu i padobranski stomanji.
Ali toga nema. Možda se i nađe. Vidim da je broj hitova već blizu 3,000 pa možda netko izvuče iz kakve kutije za cipele takvu fotografiju.
-
Vač smo se oblačili i obuvali
Pitaš ča se oblačilo trejsetih lit? Ma to ovisi o puno stvari. Je li muško, je li žensko, otrok, mlado al staro. Je li blagdanjska roba, sakidanja al pak za dilat. Pa homo po redu.
Starije ženske su, kako jast pametin, po nediji, kad bi šle k maši, se obukle va berhan ili veštaju i šurku spod ke su nosile kas i stomanju. Povrh tiga bi stavile tarves. Ako je bilo mrzlo obukla bi kakovu jaketicu, ako ju je imela. Još su nosile i vunenu mrižu ili šijalin prik hrta. Roba je bila najveć škura, črna. Mlaje su nošivale svitliju robu.
Na nogah su imele hlače od bumbaka. Prijele bi ih z laštiki znad kolin. Kad je bilo mrzlo nosile su vunene obojke, ke su same splele. Obuvene su bile va škarpete. To su ti niski, kožni postoli.
Čin spomenen škarpete spametin se na Jureta Antišoviga, ki je niko vrime biv župan. Zajno je počev govorit službeno pa je jedan dan rekav, ženi si:
- Jele, sutra ideš u Kastav nositi depešu!
- Aj ne gren Jure, vrag koraka, aš niman škarpet.
Odzdov berhana bi imele kotulu ka je, obično bila pri dnu načinjena z merlićen. Mlaje su imele kombine od bumbaka. Bragešice je nosila ka i ka starija. Ali to su ti bile do kolin duge. Okoli pasa i sake nogavice su imele laštik. Po sridini nisu bile zašvene tako da je bilo naredno za curat. Zmišjan se, kad su se stare matere Perčeva i Šinčeva pokarale, zdigle bi si krilo i po goli riti se tukle i zmirale.
Lase su plele va kite ke su prijele z gaberlami. A na glavi su nesle rub ki su zavezala ozada tako da je vez biv spod ruba. Mlade bi vez stavile zgora ruba pa su kraji ruba zgledali kot rogi. Jedino va žalosti bi rub veživale pod bradu.
Za saki dan su nosile flajdre od fruštanja, a na nogah papuče ili šandale. Papuče su same dilale od kakove stare ponjave. Škarami bi to odrizale po otisku noge i z debjin koncen zašile 2, 3 komada skupa tako da pride debelo okoli centometra. Gori bi stavile kakovo platno. Za daje, naprimer v Riku, poć moralo je bit neč krepje od papuč. Baren šandali. I Gromišćice su užale prihajat va selo i prodavat papuče i šandale, pa i postole. Zmišjan se da je to dilala Marica Didova.
Za blagdan muški bi obukli kakove boje brageše. Va to vrime su jako štimane bile od veluda i to one trikvarti, šport smo jih zvali. Stomanja je bila tanja, al debja, ovisno kakovo je vrime bilo. Spod jakete se staviv i koret kiga je niki zvav i đile. Va to vrime su stariji nosili i klobuke, najveć od filca. Imeli bi dva, jedan za sagdan, a drugi za blagdan. Kapot je malo ki imev. Na nogah su imeli obojčiće i niske postole, škarpete. Spod stomanje nosili su i maje na duge rukave ke su se zaputile z dva točića spreda.
Za saki dan, pa i za dilat, su nosili visoke postole od kože na brukvice. To su bili postoli ki su na peti bili potkovani , a po poplatu su stavne brukve puli rub, ali i po sridi, onako na cikcak. Za dilat, posebi va šumi, je bilo najvažnije da maš dobre postole. A za robu više, manje. Obukav biš ča je je tako da se moreš suć, kad ti je vruće, i obuć kad ti pride mrzlo. Obojki su bili od vune. Niki su znali imet šuferice misto obojki. Po zimi su nosili duge šotobrage ke su bile do spod kolin. Okoli pasa su se veživale z plečići kot i na nogah. Stomanja je bila šara. Zgora se obuklo i kožuh ki je biv od vune. I barete se nosilo najveć z frontinon ke smo zvali na nohat.
Pas se moralo nosit, pogotovo va šumi, kad teško dižeš. Imeli smo pas, kožni, i to krepak, da ne pukne, kad se napneš, dok dilaš z tereton.
Dica su najveć, va to vrime, bosa bila. Znala bi, nako bosa, stat na kakov trn pa bi in se storila natiska. Za va školu su nosili papuče. I gledalo se da va školu pridu kako tako obučena i čista. Muški su nosili brageše na tiranke, a divojčice veštajice. A za po doma i za igrat ni se preveć marilo. Mića dica, tako do pet, šest lit su se za spat oblačila va kompletić ki je biv storen od jedniga komada, od kičic do vrata. Pajaco smo to zvali.
Čuj, uglavno se roba šila tu, va selu. Kuliko se moren spametit, još prvo rata je šilica bila Joža Banova, a kašnje su bile Milka Minina, Jožica Čičkina, Draga Puhova i Olga z Briga. Znale su prihajat i šilice z Gromišćine i Kastavšćine pa bi po kućah šile. Sobun bi prnesle mašinu i šile. A i postolari je bilo. Mate Požarov, ča se oženiv z moju sestru Milku, pa Jože Pikovićev i Ive Šestanov. Boja roba, kot naprimer veštid, se kupjivala v Riki, kot i boji postoli. Roba se obično kupjivala malo prvo Vazma ili Božića kako bi se pokazala na maši.
Za vrime rata, a i zajno za njin, sakako smo se snašli. Zmišjan se da je od fišeklij, to je ono va čin se municija drži, Ive postolar dilav šandale. A inače su šandali bili storeni tako da je poplat biv, najprvo od kože, a potla od gume. Napred, prik prsti, bi stavili kožu ku su zvali maškareta, tako jedno pet, šest centometri široko. A drugo je storiv od kakove krepje robe kot ča je, naprimer, cerada. Va šumi se znalo nać i kakov padobran ki je biv od svile pa su ženske od tiga šile bluze. Talijanske ponjave su ženske razvrzle i od te preje plele obojke i maje. Gromišćice su užale prodavat vunu pa bi ženske prele i s tu preju plele. Mlaje su, zajno za raton, si znale splest dokolenice i zavezat jih z kordunon ki je finiv z batići. Jako malo je bilo robe va to vrime, a i draga je bila. Marija Buzgoća, ča je za Jožeta Matešiniga oženjena, mi je povidala da je za beršule dala 250 dinari, a plaća da je bila 300. Viš kako je to drago bilo. Beršule nisu dilali naši postolari aš je to bila i koža i tehnologija ku oni nisu imeli. A, vidin, ti ne znaš ča su beršule! Ma to su ti bili postoli prve klase, jako štimani. Od kože, visoki. Poplati su bili kožni, dupli, prošiveni. Po saki strani su bili jedno dva centometri okovani z mesingon ili želizon za debjinu poplata. Spreda je punta bila, onako, odrizana, kvadrata. Ma krasni postoli, ke ni saki mogav kupit.
Jedan mi je pak povidav da je za kožnu jaketu, okoli pedesete, biv dav 2.500 dinari, ali na otplatu i to z žiranti, tako da ju je plaćav lito dan. I, z dinari, za saku kupnju, još se moralo dat i nike bone, ke smo zvali tesere. No, viš, ni bilo kot danas, da greš va butigu i kupiš ako maš sovdi.
Zajno posle rata i naše ženske su počele nosit brageše za dilo. Neč aš su videle da su to nosile partizanke v ratu, a neč aš su videle da je to praktično. Ali za po van ili na ples, jih nisu nosile. Kad spominjen ples znan da su muški pedesetih šli obučeni i obuveni va kupovnu robu. Malo ki je veštid nosiv i nisu nosili šijarpice. Ženske su sobun nesle postole, šimići su jih zvale, va kih će bit na plesu, a va papučah ili starih postoli bi šle do plesa, ako je biv va drugin mistu. Te šimiće su dobile kot UNRA-inu pomoć. Bili su kožni, ženski postoli, na take visoke, tako, četire, pet centometri.
Tamo, nigdi šezdesetih, je biv malo boji izbor robe va butigah. Ali je još vavik bila draga. Va to vrime se počelo poć i va Trst po robu. Tako su se pojavili prvi šuškavci. Ma to su ti niki lahki trenči od najlona ke si mogav nosit i po dažju. Imeli su i bareticu. Bili su va nikakovi boršici pa kad ga nisi nosiv biš ga zagnjev va nju i malo je mista tribalo da ga spraviš. Mlaji muški su si kupjivali traperice. Ženske su počele nosit najlonke, pa i one na rige, kombine, fini svilni rub i postole na visoke pete, a Tonka Kanjerova je bila najnarednija za to nabavit.
Evo, vidi, sad ni problem kupit robu. Robe je, i ni ni tako draga. Ja san niki dan kupiv, na otplatu, va Alhosu na Brajdi, škuri veštid i trenč pa računan da mi do smrti neće ni rabit više niš kupjivat.
Bareta - kapa
Batići – vuneni ukras u obliku kuglica
Berhan - suknja
Beršule – visoke, kožne cipele
Boji - bolji
Brageše - hlače
Bragešice – gaćice, donje gaće
Brukvice – čavlić široke glave za potkivanje cipela
Bumbak - pamuk
Drago – skupo
Đile – platneni prsluk
Flajdra – haljina koja se cijelom dužinom kopča dugmetima
Frontin – izduženi, prednji dio kape
Fruštanj – deblja tkanina
Gaberla - ukosnica
Hlače – visoke, iznad koljena, čarape
Hrbat – leđa
Jaketa – kratki kaputić
Kas - grudnjak
Kičica - gležanj
Kita - pletenica
Kordun – okrugla pamučna vrpca
Koret – platneni prsluk
Kotula - podsuknja
Kožuh – prsluk od deblje vune ili kože
Krepko - jako
Laštik – elastična gumena vrpca
Maškareta – prednji dio sandala
Merlić - čipka
Mriža – lakši vuneni ogrtač koji pokriva leđa
Naredno - prikladno
Natisak – povreda na nozi usljed uboda na trn i sl.
Obojak - čarapa
Otrok - dijete
Ozada - otraga
Pajaco – dječja donja odjeća
Pas – pojas, obično kožni
Plečić – vrpca
Pokarat - posvađati
Ponjava – vuneni pokrivač
Postol - cipela
Preja - predivo
Prijet –uhvatiti, primiti
Riga- crta
Rub – rubac, marama
Sagdan – svaki dan
Sakidanja - svakodnevna
Spod - ispod
Stomanja – košulja
Storen - napravljen
Suć - svući
Šara -šarena
Šijalin – deblji vuneni ogrtač koji pokriva leđa
Šijarpica- kravata
Šimići - popularni naziv za UNRA-ine cipele pedesetih godina XX. stoljeća
Škarpeta – niska kožna cipela
Škuro - tamno
Šotobrage – muške gaće
Štiman – poštovan, cijenjen
Šuferice – platno u koje se zamataju stopala
Šurka – starinska bluza
Šuškavac – lagani ogrtač od umjetnog nepromočivog platna
Tarves - pregača
Tiranke – naramenice, držači hlača
Točić – malo dugme
Trenč – lakši kaput za kišu
Vač – u što
Velud – samt, ovdje rebrasti
Veštaja - haljina
Veštid - odijelo
Zagnjest - zagurati
Zašveno - sašiveno
Zmirat – grditi, rugati
-
Bravo milicu! tema po mom gustu.lijepo ste to poslozili sve po starosti od nekada do danas pa u detalje.
Sjetila sam se moje none kako je vezala carape do koljena obicnom spagom ili gumicom a plela kosu u pletenicu koju bi zavrtila i zakacila ukosnicama.
hvala
-
... a plela kosu u pletenicu koju bi zavrtila i zakacila ukosnicama.
hvala
Tako su i moje Studenjke radile. Nona Mare napr.
Hvala ti na čitanju i pohvalama. Duskom me više ne hvali, bit će da ga ubi jaka riječ, a i Riječanka, izgleda, nije dobro. :lol3
-
... a i Riječanka, izgleda, nije dobro. :lol3
:lol3
Nego, u svojoj sam arhivi pronašla sliku nošnje Klane koja se čuva u Osnovnoj školi. Možda pomogne tvojoj priči vač su se oblačili.
(http://img855.imageshack.us/img855/1299/zr6e.jpg)
-
Vidio sam to jučer. To bi bila, po onome šta sam ja razumio, ta kotula, kao podsuknja. I tarves.
Ovo gore , neki bezrukavnik. Ako je dulji nosile su, pogotovo mlađe, kombine su zvale, ili pamučni ili vuneni. Moguće da je i kas, ako je nekako do pupka. To bi bio današnji grudnjak, ovdje jasno bez košarica.
Ispod vidim nešto što 9ma i rukave pa bi to mogla biti stomanja, lagana bluzica. :pojmanemam
-
... Moguće da je i kas, ako je nekako do pupka.
...
Zanimljivo. Kako je kas nekada izgledao? :pojmanemam
-
Kako sam ja shvatio kas je roba koja ide uz golo tijelo. E sad danas bi to bilo ko neka kanotjera.
Znam da je moja mama zvala kas - grudnjak, onaj normalni, s košaricama.
Kaže I. Jardas:
" S kotulun se j' najveć držal beli kas."
A ovo da nema ni slike kakve nošnje, neću reći narodne, ne mogu shvatiti. Čudi me da nema kakva obučena lutka u Rebičinoj kiši. :pojmanemam
-
Kako nema? Ima.. evo crnine u Rebičinoj kiši. Ovo je slikano u podrumu. O kasiću sam poslala upit :computer2
(http://img823.imageshack.us/img823/391/0qn8.jpg)
-
A, znači, ima. Nažalost ja još nisam bio u Rebičinoj kiši. Doduše najmanje jednom mjesečno idem Rebičinin, ali "preko" nisam bio.
Da, tako nekako su starice izgledale.
Ali ja nisam normalan. :lol1
Ova starica me podsjetila da sam upravo takva lica, staračka, maramom skrivena, crtao za vrijeme moje ere u OŠ Vežica. To je moju likovnjakinju oborilo. Počele su padati petice.
-
Javi mi dan prije kada stižeš svojima, a kada si od volje, pa te vodim u Rebičinu kišu i da pogledaš muzej militarije u centru. Interesantno je. :palacgore
-
Važi, dogovorit ćemo se. :wavey
-
Ja nisam puno čuo o djelovanju domobrana na ovom području. Tu su kolege koje daleko više znaju o tome.
Ali ovo treba zapisati i pročitati o njihovom radu u Studeni. :palacdole
-
Domobrani
Kad je Talija kapitulirala pojavili su se i domobrani po Kastavšćini. Kako jast pametin bili su va Kastvi, Svetimu Matiju i Klanimu. Ovi z Klane su storili velo zlo, ča se tiče Studeniga. To je bila vojska ka je vukla korene još od Austrije. Va nji je bilo i neč domaćih judi. Znan za par njih ki su bili va partizani pa su ih, va niki akciji, zarobili Njemci. Onda su prešli, vaja na nagovor Njemci, domobranon. Niki su, kad su imeli priliku, opet prebigli partizanon. Va Klani su bili praktično do kraja rata.
A, si li čuv kad su mene domobrani teli zarobit, ili ča već? A, si, ali ne znaš kako je jušto bilo. Pa čuj kako je to bilo.
Vako. Va to vrime, 1944. po liti, već smo bili dosta zvežbani pa su na tri mista bile organizirane selske straže. Jedna je bila na vrh Puligradišća, druga je bila na Devnici, a treta puli crikvice. Straže smo formirali od omladine i dice, ka su bila kuriri.
Ti domobrani, ča su me teli ujet, su prišli va selo tako da su šli se čez šumu i zašli z nje van tamo na kraj jarka, Pod Krajevu graju. Nigdi va Ledinah jih je spazila Milka Kanjeričina, ka je bila na straži na Devnici. Š nju je biv i mali Vlatko Puhov. Zajno mu je rekla neka gre obavestit kiga starijiga. Tekav je doma i rekav ča se dogaja Jožetu Zvanećimu, ki je z familiju biv puli Puhovih pod štrimon, aš je njihova kuća bila važgana. On je zajno tekav va selo javit mi ča se dogaja. Puli nas je već biv Tone Požarov. Jože je prišav va kuću, ali va isto vrime i dva domobrana. Bili su obučeni va partizansku robu. I tako, se me neč spićivaju, a meni su zajno bili sumnjivi. Da su se zgubili pa da išću kako doć do partizani. Va rukah je jedan držav baretu z zvizdu. Meni se činilo da je to, nikako novo. Zamoliv san ga da mi da baretu, da je provan kako će mi stat. Čin san ju prijev v ruke, videv san da je nova, ne nošena. Se mi je bilo jasno.
Milka, naša, je bila doma i videla ka ura je, pa je zela pijat i zašla van. Storila je fintu kot da gre Škajanovin po kiselo zeje, za kuhat južinu. Brzo je prišla nazad i govori mi:
– Ćaćo, ja ne moren oni kamik, ča je na zeju, zdignit.
Rekav san da ću ji ja to storit. I šav san van, za sin pijaton, na kin je, tobože, morala prnest zeje. Kad san zašav van, videv san da su opkolili kuću. Ja san z tin pijaton šav prama Škajanovin pa, kad san prišav do Banoviga kantuna, san počev teć va Kraj, pa čez niku hrmentovicu, prama crikvici pa va Šišće. Tu me je spaziv jedan njihov, ki je biv na Brčacu z puškomitraljezon, i zapucav na me. Ali ja san brzo zašav va Lučicu i bižav daje va šumu. Naša Milka je, isto, skoristila momenat i pobigla. Ujeli su Jožeta i Toneta pa su jih po cisti prepejali va Klano. Od tamo su jih zapejali va Trst. Tu da su jih regrutirali va domobrane pa poslali va Postojun. Ototu su pobigli pa su za tri, četire misece prišli doma. Tone par dan kašnje za Jožeton, aš su, kad su pobigli, šli saki na svoju stran. Oba su kraj rata dočekali va partizani.
To velo zlo, ča san ti spomeniv, se dogodilo nigdi po jeseni 1944. Bilo je magleno, predvečer. Jedna grupa domobrani se prikrala va selo. Znali su da su partizani tu. Štab partizanski je, morda jednu šetemanu, biv va Kudleći kući, ka je poćera zrušena, a na njejin mistu je storen spomenik. I tu, kraj te kuće, je biv i jedan veli kotav va ki su judi prinašali hranu partizanon. Niki je kuhav paštu i fažov, niki palentu, niki zeje… Se su to va ta kotav judi stresali pa bi se neslo partizanon.
Iz te kuće su krenili tri partizana, na promenu straže, ka je bila puli crikvice. Ali, samo ča su krenili, na nje su zapucali domobrani i se tri ubili. Jušto puli naše štale, kraj Perčeviga zida. A ti gnjusi su se privukli po puti, ki more znat samo domaći čovik. Prišli su va selo, tako da ih straže nisu mogle videt. Šli su čez Regovicu, spustili se va Kraj pa prišli va selo po puti zmed Vardijankinu i Jankoću kuću. Ototu su pasali pred Žmarinu kuću pa na Ravan. Tu su i zapucali na partizane.
Se to su videli Vlatko Puhov, ki je va to vrime biv dite, i Milan Zvaneć, ki je biv dečko od petnajstak lit. Z Vrha su nesli, va laticah, hranu va ta kotav. Jedan domobran jih je spaziv, baš kad su na Ravan prišli, i potekav za njimi. Vlatko je pobigniv prama Banovin, a Milan prama Fapcen. Dok je ovi tekav za njimi spaziv je jedniga partizana ki je biv ekonom. Jože mu je bilo ime i biv je Lipjan, ali san pozabiv prezime. Jasno da mu je sad Jože biv interessantan, a ne dica. Jože je potekav prama Krajevi šterni, ali je domobran zapucav i ubiv ga na skalah. Domobran je opet potekav za Vlatkoton, ki se skriv spod gromače va Dolčini Ta domobran ga je iskav, ali je med tin spaziv Mirota Francikiniga i na njiga zapucav. Raniv ga je va nogu. Miro je pav i pričinjav se da je mrtav. Vlatko je se to gledav i bav se će li i njiga ta domobran nać. Najedanput su se domobrani povukli. Se to ni trajalo, morda, ni deset minuti. Storili su zlo i vrnili se va Klano. Evo, to su storili domobrani, med kimi je bilo i domaćih. Se boj da je jedan Studenjac biv š njimi i dopejav ih vamo po, samo domaćin juden poznatin, puti. Ma neću o imenu. Potla rata je šav ća i nikad se ni vrniv.
Te, četire ubijene, partizane smo zakopali na grobje, ko smo počeli dilat prvo rata, va Blatnin klancu. Tu je već biv zakopan oni ča su ga Talijani ubili, prviga dana rata. Poćera smo tu zakopali i mladića, partizanskiga kurira z Drenove, kiga su Njemci ubili na Zvaneći mirini i jedniga Istrijana, ki je biv ranjen na Klanjski cisti pa se dovukal do Polikiniga vrta Za vrh, kadi je umrv. Kad je rat finiv, rodbina je prihajala po nje i doma ih zemala, tako da na tin mistu ni ostav nijedan zakopan.
Bat se – bojati se
Bižat – bježati
Finta – varka, trik
Hrmentovica – stabljike kukuruza
Iskat – tražiti
Jušto – točno
Južina - ručak
Kantun – kut, ugao
Latica - kantica
Morda – možda
Nest- nositi
Pijat - tanjur
Prit – doći
Prijet - uhvatiti
Se boj – fraza u značenju bojim se
Spićivat - ispitivati
Storen – napravljen
Storit – napraviti
Štrim – natkriveni prostor
Teć – trčati
Ujet - uhvatiti
Zać – zaći; izaći
Za sin – fraza u značenju sa svim, zajedno sa
Zeje – kupus
Zgubit - izgubiti
(http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/827/ukg2.jpg) (https://imageshack.com/i/mzukg2j)
Fotografija preuzeta s www.kolekcionar.eu
Ovako su izgledali domobrani u Drugom svjetskom ratu
-
Oslobođenje Studene
Da ti pravo rečen, jast ne znan kad je selo oslobođeno. Govore da je to bilo na 5 maja. Mi smo, dan za danon, bili va strahu aš su se strašne borbe vodile okoli nas. To je pucalo, grmilo… Ušesa smo pokrivali z rukami da ne čujemo te silne eksplozije. Skrivali smo se po kućah, kadi god je ki misliv da je najsigurije Dva puta su partizani pasali prik poja, ali su jih Njemci odbili. Treti put su uspeli kad je probijena linija okoli Bojina. Njemci su davali jak otpor aš su čuvali ciste, po kih su se povlačili. Najvažnija jin je bila cista, ka gre z Rike za Rupu pa prama Bistrcu. A od prvo su bili na sih bojih položaji, tako da je strašno puno partizani moralo poginit da se osvoje ti položaji. Poginjene partizane se zakapalo na mistu, na kin su i poginili. Nakon rata, mnogi su prihajali kako bi otkopali posmrtne ostatke svojih iz tih grobi i odpejali ih doma. Ali su mnogi i ostali tamo zakopani, vaja, zavavik. Sigur san da je njih sedan, ki su pokopani na Širokin, i dandanas tamo.
No, kad jin je probijena prva linija obrane, okoli Bojina, Njemci su se povukli na drugu liniju od Kresa pa prik Židonja do Klane i daje. Jedna vela grupa njih, vaja stotinjak, se tela probit prik Regovice pa su poslali jedniga da gre izvidet more li se pasat. Vrniv se i rekav da ne more, pa su šli po starin putu. Naši su bili okoli Ravniga i bliže selu pa su jako granatirali po Židonju i okoli kako bi uništili ovu grupu. Mora da je puno Njemci tu i poginilo, ali interesantno da smo posle tu našli samo tri. Govorili su judi da oni svoje mrtve ne pušćaju nigo ih sobun vuku. No, ta tri su zakopani Navrhu, me par, va Klanjičinin vrtu.
Dok su, mnoge i mnoge, granate padale po Njemci nike su, nažalost, pale i po selu. Od jedne je poginiv i Jure Antišov. On je z familiju biv puli Perci pa je, va jednin momentu, zašav van da vidi od kuda se puca. Granata je pala kraj njiga i teško ga ranila. Brzo je umrv, ženi si, Jeleti, na rukah. Granata je kriva i za smrt Zdenke Županove ka je bila puli Šestanovih. Granata je pala, razbilo se staklo na oknu i Zdenki prerizalo hrhjan. Jožić Radeć i Mate Marajski su bili kraj Križa kad jih je spaziv njemački snajper, nigdi z Kresa. Na mistu je ubiv Jožića, a Mate se uspev zvuć, živ i čitovat. Mali Rumančić Pikovićev je imev samo tri lita kad je poginiv puli Bregari, kadi su bili. Stara mat je sidila za špargeton i držala ga naročaj kad je nastradav od metka ki je došav z pravca Kresa. Dušetu Župansku je metak, va Puhovi kući, raniv va petu dok je sidila za stolon. I taj metak je došav nigdi z Kresa.
Va tretimu naletu naši su osvojili Vrh i Židonje, ali je na Puhovin škoju, va mitraljeskin gnjizlu, biv ostav jedan Njemac ki je z pucnjavu svojin signalizirav neč. Ni pucav rafalno, nigo metak po metak. Metak, pa tri, pa dva. Vrag zna ča je to značilo. Jedna partizanka mu se prišujala i zarobila ga. Ki zna kako je finiv. Ta Puhova kuća je na takovi poziciji da je interesantna sin vojskan ke su ovuda pasale. Va povlačenju Njemci, kašnje san čuv, va ti kući su ostala dva mlada Štajerca, još dica, ki su pred kraj rata regrutirani va njemačku vojsku. Par dani su se skrivali va štali, va šušnju, dok su vojske odašle. Mate jin je dav stare robe i šli su prama doma. Nikad se nisu već javili.
I niki Studenjci su bili va partizanskin jedinicami ke su bile va tih, zadnjih, borbah. Tvoj oća je biv, z tenkovsku brigadu, na Mošunu, kad su šli na Trst. Videv je tamo nikoga, sad ne znan veće koga, pa nas je pozdraviv. Tone Fapčev, mi je kašnje, smijuć se, povidav, da je biv va Trinajsti diviziji pa je baš pasivav čez Vrhak i zijav na vas glas:
- Mamo, čuješ li me? Živ san!
A vraga ga je čula, va tin šršuru. Strah nas je bilo nos, van z kuće, porinit.
Par dani poćera, ča je vojska pasala ća, Marica Butigerova i Tonić Jankoć su pasli krave Zabojin. Jedna krava je, pasuć, prišla blizu njih i stala na minu ka je splodirala i raznesla i dicu i kravu. Puna je šuma bila min, granat, oružja… Na Klanjski cisti, tamo kadi je zahajav stari put, biv je uništen jedan veli top. Dok su se Njemci povlačili, doletiv je jedan avijon i pogodiv ga je z bonbu. Dica su se, niko vrime, na tin topu užala igrat.
I tako ti je, sinak moj dragi, finiv i ovi rat. Nadan se da ti nećeš morat ratovat. Aš, do sad, nijedna generacija ni pasala prez rata. Ali, taj vražji rat, malo komu dobriga prnese. Samo plač i bov. A ča se tiče nas, Studenjci, mi smo zajno pjunili v ruke i počeli dilat, ča je v ratu zničeno.
Čitovat – čitav, sav: neozlijeđen
Finit - završiti
Hrhjan - grkljan
More - može
Naročaj - naručaj
Odać - udaljiti se
Okno – ostakljen prozor
Pasat - proći
Pjunit - pljunuti
Poćera – poslije, nakon
Porinit - pogurati
Splodirat - eksplodirati
Šršur – buka, pomutnja
Tin - tom
Užat - običavati
Vrnit - vratiti
Zać – izaći: zaći, zalutati
Zahajat - zalaziti
Zajno - odmah
Zijat – vikati
Zničeno - uništeno
-
Htio sam ovdje staviti fotku neke njemačke probušene, uništene kacige. Ali baš i ne nalazim. Jako bi se dobro uklopila kakva fotka iz Vojnog muzeja u Klani, ali nikako ne mogu naći gdje je to na forumu??? Pomoć molim!!!
Riječanka :hello
-
Imam samo ovo milić, nijednu u gro planu :wavey
(http://img36.imageshack.us/img36/6889/mo1x.jpg)
(http://img823.imageshack.us/img823/42/o8bt.jpg)
-
Dobro, hvala. Kad budeš u prilici slikaj neku najrastureniju pa ćemo je staviti kasnije. Ili, ako se uskoro nađemo za Rebičinu kišu, pa ćemo skupa. :wavey
-
(http://www.marktv.org/aa/images/renehelmet.jpg)
:lol1
A evo i origigi kacige iz okolice Klane, Marko ju je izvadio iz jednog "Izvora" vode kod Korenike
(http://i39.tinypic.com/2yo1m5d.jpg)
(http://img99.imageshack.us/img99/1861/25up3q8.jpg)
Ne znam da li je to ova ili neka druga :
(http://img22.imageshack.us/img22/5180/picturebke.th.jpg) (http://img22.imageshack.us/my.php?image=picturebke.jpg)
-
ovo ruzinavo je taljanski kotlić
evo ga na glavnen petehe...
(https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTshHPeRO6OoNi5PbWcV5K8kU6w2-cTFj-YSiVDwerCwkOUX2Xa)
-
"je** te kolko strke oko jednog lutka..." naj gori! :greensmile
(http://img132.imageshack.us/img132/7632/11r8.jpg)
-
Naj gori, va pakav š njin!
A va Klani se lutak - pust važiže na Pusni pondijak. A zač?
-
Zasada nije poznato od kada datira tradicija mačkara u Klani, ali je sigurno da one postoje znatno više od 130 godina, otkada su Klanjci, zbog katastrofalnog potresa 1870. koji se dogodio na Pusni utorak promijenili tada već tradicionalne pusne običaje. Prema tom zavjetnom običaju pusne svečanosti u Klani završavaju za razliku od onih u susjednim mjestima, već na pusni ponedjeljak.
-
Hvala na brzom odgovoru. Ti znaš da ja znam to. Ali sam htio provjeriti da li još netko zna. :palacgore
-
Jučer je taj odgovor čula veća masa ljudi kada su Klanjci kao Rimljani defilirali po Korzu; koliko će to tko zapametit, nije važno.
Inače, "je** te kolko strke oko jednog lutka..." naj gori! zadnja je rečenica čitanog Vrapca, iliti optužbe.
Klana danas finjiva peto godišnje doba, pa je u Kino sali organiziran ples. Tko voli, nek požuri :djavo
-
..."je** te kolko strke oko jednog lutka..."
Ovo mi je totalno :palacgore , ali i van "klanjskiga zajika" pa bih volio vidjeti kontekst u kojemu to egzistira.
Drugim rječima je li moguće vrapca postaviti ovdje.
-
Jedino ako nađem tko ga je pisao i dođem do teksta pa skeniram. Ajde, dam si truda :coolwink
-
Tenk ju veri mač! (maš biru kad se vidimo) :beer2
-
(http://imageshack.com/a/img401/5023/ksio.jpg)
(http://imageshack.com/a/img36/4479/37xz.jpg)
(http://imageshack.com/a/img33/9933/67ty.jpg)
(http://imageshack.com/a/img36/6618/6pzr.jpg)
Ograda prije one koje više nema :wavey
-
Ti vranića.
O Klani ima više fotki nego o Nevijorku. :greensmile
-
(http://imageshack.com/a/img36/6618/6pzr.jpg)
Ograda prije one koje više nema :wavey
Ako misliš na most tako mali a tako ružan i nestalu zelenu ogradu, to ti nije ovaj sa slike. Ovaj mostić je desno od Općine u smjeru caserme.
Negooo... gdje je ograda? :popcorn
-
Negooo... gdje je ograda? :popcorn
Ako se ne varam, komadić iste takve ograde (minus fasio) je uz cestu prema Liscu :palacgore
https://maps.google.hr/?ll=45.447611,14.375836&spn=0.003286,0.005402&t=m&z=18&layer=c&cbll=45.447736,14.375624&panoid=zOGzvHdeXRYMqBsStV3Nzw&cbp=12,323.86,,0,18.51
-
Upravo sam to predlagala; ovu neka nose a onu sa fasom skrate i postave tu. Al` đaba :bath
-
Ne znam gdje je ograda :P
-
Upravo sam to predlagala; ovu neka nose a onu sa fasom skrate i postave tu. Al` đaba :bath
A ako u Kninu imaju koju ogradu sa 4 C neka je ostave ... :lol1 :lol2 :greensmile
-
Aahahahahahahahahhaaaa
-
Ča nan je rat storiv
Čuj, kad je ta vražji rat finiv, judi su bili oduševjeni. Pozabilo se na se strahote, ke je rat prnesav, i z vesejen se gledalo va budućnost. Evo, sad tu stojimo, puli spomenika palin borcen va Drugin sveckin ratu, kiga smo storili 1960-iga lita, da spamećuje jude, pogotovo mlaje, da ti, ča su tutu zapisani, nisu pozabjeni i da njihovi životi nisu zalud zgubjeni. Poginili su da bi nan bilo boje. Dobro sad poslušaj, aš ću ti čitat. Homo po redu, po novimi kućnimi broji, kako piše:
Valenčić Ivan je biv Žmarin, Brmalj Milan Bregarov, Brmalj Mate Bregarov, Šebelja Ivan Puhov, Šebelja Anton Puhov, Piković Josip Pikovićev, Brmalj Josip Krajev, Vlaše Ivan Zvaneć -Zorin, Vlaše Anton Buzgoć, Perinčić Josip Mitrov, Perinčić Mate Žmarin, Šebelja Josip Kranjčićev, Šebelja Ivan Kranjčićev, Šebelja Mate Šebeć, Šebelja Ivan Šebeć, Mrvčić Josip Minin, Maljavac Josip Polikin, Mrvčić Rudolf Šestanov, Iskra Ivan Županov, Brmalj Mate Perčev, Brnetić Anton Matetićev, Pilčić Anton Vardakolin, Gržinčić Ivan Lazarov, Gržinčić Milan Lazarov, Gržinčić Josip Martinov, Brmalj Drago Radeć, Šebelja Uroš Kanjerov, Gržinčić Milan Stanarov i Gržinčić Ivan Kanjeričin.
Ja san jih puno puti pobrojiv, i na spomeniku, i kad, po noći, nis mogav spat. To je 29 poginjenih va ratu, z pušku va rukah, ča reku.
Oni nisu jedine žrtve ki su nastradali zarad rata. Šebelja Marija Vlašeća, Zubalj Mate Kudleć, Zubalj Marija Kudleća, Brmalj Josip Radeć, Iskra Zdenka Županova, Vlaše Jure Antišov, Šustar Ivan Bregarov, Mrvčić Anton Francikin, Piković Romano Pikovićev, Gržinčić Anton Lazarov i Gržinčić Josip Lazarov su imena njih još 11 ki su živote zgubili zarad tiga rata.
No, sad kad pobrojiš se te neboge na spomeniku, vidiš da ih je četrdeset. Četrdeset životi je nestalo va tih par lit rata. Pazi, to je neč manje od dest posto ukupniga stanovništva sela, ko je prvo rata brojilo oko 500 stanovniki. Ali to su skoro se bili judi va najbojih liti. To je bila mladost. Kakovi mladići su to bili.
A med njimi je bilo i dečki ki su mogli puno storit za selo, a i šire. Tu prvo siga mislin na Milana Bregaroviga ki je finiv škole za učiteja va Kastvi. Za njiga san čuv da je biv va 6. lički i poginiv tako da je smrzniv, jašuć na konju, nigdi va Bosni.
Mnogi su bili ranjeni, ali najhuje je pasav Mate Šestanov ki je ostav prez noge va ratu, a Ive Stanarov se pak grdo razboliv, ne znan je li biv tifus al ča drugo, tako da je šav na lečenje va Taliju. Me par da je ta partizanska bolnica bila va Bariju. A da ti ne govorin kako su mnogi bili ranjeni va duši, aš su ostali prez svojih najmilijih.
Još je jedna žrtva rata z našiga sela. To je Milan Mohorović, za kiga govore da su ga ubili partizani, aš da je dilav za Talijane. I dva naša čovika su, kad je rat finiv, šli ća z sela aš su storili neč, zač bi morali odgovarat. Jedan je, seboj, pripejav domobrane ki su, kako san ti povidav, ubili one partizane va selu. Drugi je zdav, one ki su pomagali partizanon, pak su finili va logore. Pobigli su, skroz va Australiju. Doduše, ča jast znan, nikad ni bilo sujenje. Ali postoji, kako bi pravniki rekli, osnovana sumnja da su to storili.
A selo, da si ga samo videv. So zgoreno. Malo ka kuća je ostala čitovata. Judi su živili va kućah ke su bile najmanje šundrane. Neč kuć je, do kraja rata, i popravjeno, ali, va onin uveti, teško se to moglo dobro storit. Tako da su i te kuće bile zrile za obnovu.
Smiron se pitan je li ta vražji rat mogav, za selo, pasat z manje gubitki. Ča va judi, ča va drugimu. Da li smo mi, ki smo bili narodna vlast, mogli to boje organizirat kako bi bilo manje gubitki. Siguro smo. Mogli smo boje se to storit. Ali, veruj mi da je moglo pasat i puno huje. Da nismo na vrime maknili jude z sela, moglo je bit kot va Lipi. Ma boje se ne spametit tiga. Storili smo ča smo va tin momentu mogli i naša savest je čista.
Aš - jer
Čitovat – sav, čitav; nepovrijeđen
Grdo – ružno
Homo – idemo
Ke - koje
Ki - koji
Kiga – koga
Jih - njih
Lito - godina
Med - među
Me par – izgleda, čini mi se
Najboje - najbolje
Najhuje – najgore
Nan - nama
Neč – nešto
Nis - nisam
Pasat – proći
Pozabit – zaboraviti
Prez – bez
Prnest - donijeti
Puli – pokraj, kraj
Se - sve
Seboj – izgleda
Siga - svega
Smiron – stalno
Spamećivat – sjećati
Storit - napraviti
Šundran – uništen, upropašten
Ta - ta, taj
Va – u
Veseje - veselje
Zdat – izdati
Zgubjen - izgubljen
(http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/546/jbn6.jpg) (https://imageshack.com/i/f6jbn6j)
Spomenik palim borcima u NOB-i i žrtvama fašističkog terora 1941. - 1945. godine u Studeni
-
Već pol ure tražim gdje smo ono pisali o TODT-u i jami koju su iskopali u mojim Ledinama, u Studeni. I nisamn našao. Ali evo zato te rupe.
(http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/837/9o95.jpg) (https://imageshack.com/i/n99o95j)
(http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/839/fo0t.jpg) (https://imageshack.com/i/nbfo0tj)
-
Klana
Naša Općina koja u Riječkom prstenu zauzima 16. mjesto po veličini, nalazi se u srcu šume i zanimljivo drži sidro na grbu; kuriozitet je i da ista posjeduje čak 38 (!) mostova. :eek
Ovaj podatak nisam znala i zapanjio me. Sad znate i Vi.
:wavey
-
kuriozitet je i da ista posjeduje čak 38 (!) mostova. :eek
Također sam iznenađen. :eek
Nisam uopće razmišljao o tome, tj nisam brojio mostove jer su iskreno rečenu, u najboljem slučaju, neprimjetni :coolwink ali zbilja, u mojoj uobičajenoj turi prijeđem preko tri (3) mosta, a ako samo malo produžim turu za nekih par stotina metara mogu preći preko još dva. A sa strane ceste vidim i šesti. Ali 38 ipak ne bi mogao nabrojiti. :hmm
-
kuriozitet je i da ista posjeduje čak 38 (!) mostova. :eek
Također sam iznenađen. :eek
Nisam uopće razmišljao o tome, tj nisam brojio mostove jer su iskreno rečenu, u najboljem slučaju, neprimjetni :coolwink ali zbilja, u mojoj uobičajenoj turi prijeđem preko tri (3) mosta, a ako samo malo produžim turu za nekih par stotina metara mogu preći preko još dva. A sa strane ceste vidim i šesti. Ali 38 ipak ne bi mogao nabrojiti. :hmm
Točno. Prošao si ih puno više s obzirom na to da si često u ovom kraju. Najčešće su skriveni po šumi, zakamuflirani vegetacijom. One koje sam ja zamijetila u šumi su talijanska gradnja. Budem potražila cjelovit popis. ;)
-
I mene zanima. Naprosto ne mogu vjerovati.
-
Da, da. Kažem Vam da sam ostala zapanjena. Podatak sam "pobrala" na Znanstvenom skupu, ovog Ljeta gospodnjeg :e025
-
:greensmile
Jedan sam ja sagradio, a dva popravio u šumi prema RekaReki i Liscu
:wavey
-
:greensmile
Jedan sam ja sagradio, ...
:wavey
A gdje je ograda? :popcorn
-
Ne taj. :P
Onaj gdje sad stoji kamenčina posred mosta je moj. :facepalm
-
danas sam slučajno naletio na jednu riječ(ili je pak ona našla mene:-)
u Klani se za groblje reče "cimiter"
no to je u stvari: cemetery
a nastalo je od grčke riječi koimetrion , što znači spavaonica
-
I u halubju se koristi ta riječ .. ili bolje rečeno koristila se, ne sjećam se kada sam zadnji put čuo da netko kaže cimiter. :hmm
-
Ja koristim riječ cimiter, nemam pojma otkud sam to pobrala, možda jer je na talijanski cimitero a s nonom pričam talijanski.
-
I u halubju se koristi ta riječ .. ili bolje rečeno koristila se, ne sjećam se kada sam zadnji put čuo da netko kaže cimiter. :hmm
Kad U VIškovu imate više onih koji idu na mezarje. :facepalm
Nekako mi se čini da je cimiter uobičajena čakavska riječ. :hmm
-
Cimiter je talijanizam koji se udomaćio u našim krajevima od cimitero. Inače, sela matujskog Krasa Rupa. Lipa, Pasjak, Brdce i Šapjane korite riječ "britof" koje je germanizam, iskrivljeno od friedhof. Postoji i prastari naziv "kosnica" koji se održao jedino kao toponim za prostor bivšeg groblja u Mošćenicama.
-
Kako jazbac kaže. Imamo cimiter, cimitar od talijanske cimitero.
Imamo groblje slavenskih korijena. Pa kako kad i gdje koje prevlada.
Ovdje se čuju i talijanizmi i germanizmi i hungarizmi , turcizmi...
Postoje razlike ne samo od područja do područja nego i od sela do sela pa i od kuće do kuće. Na kraju ispada da svaka osoba ima svoj jezik. Ako jezik ne zauzdaš i ne postaviš okvire /standarde/ domalo nitko nikoga nebi razumio. Pa bi proces krenuo opet. To su poznati procesi u društvu - sabijanje i razbijanje. / vidi - države, stranke, obitelj.../
Ja uvijek u ovakvim raspravama spomenem Jardasovu knjigu Kastavština, koja je pisana tridesetih XX. stoljeća a tiskana pedesetih, kao primjer promjene jezika. Ja kao rođeni i prakticirajući čakavac jako puno /previše/ riječi ne poznajem.
I da, kažu da je nekad postojao jedinstven jezik tkz. prajezik. Pa je počelo razbijanje...
Malo ja to zbunjeno objašnjavam, ali tako ja to vidim. :wavey
-
ste čuli kada da se reče " si kod stipanov vov"
danas san ču i kako je to počelo
da su Stipanovi imeli vola za prodat i kako je sakiga šesnajstiga va misecu biv samanj va Bistercu , su ga gonili prodat, a kako ga nisu prodali su ga prignali nazad.
Pa onda opeta drugi misec, pa opeta i opeta i blago se je navadilo da re sakiga šesnajstiga va Bisterc i kada bi prišav šesnajsti vov je veće sam prišav pred kišu za poć. :laughter
-
Bravo z355ko!
Nisan to čuv. Dobro je vakove štorijice zapisat.
Mene je to spametilo na, va Studeni, omiljenu uzrečicu:
- Uti nismo Mrvini...
To se koristi kad se želi reć da nismo tuliko bogati. Navodno su Mrvini bili bogati, me par vlasnici pilane al ča takoviga. Bilo bi dobro to proverit. Ki su bili ti Mrvini? :wavey
-
Bravo z355ko!
Nisan to čuv. Dobro je vakove štorijice zapisat.
Mene je to spametilo na, va Studeni, omiljenu uzrečicu:
- Uti nismo Mrvini...
To se koristi kad se želi reć da nismo tuliko bogati. Navodno su Mrvini bili bogati, me par vlasnici pilane al ča takoviga. Bilo bi dobro to proverit. Ki su bili ti Mrvini? :wavey
P.S.
Brzinska provjera kod ujca. Govori da on ni nigdar čuv za takovu uzrečicu. Da to ni klanjska familija. :rollin2
-
pitaj koga ki je z Klane
-
a čuv san sada baš i da su znali reć, da se pripravljaš slikat kod Stipan
navodno je va ono vrime starih apartati niki tev slikat Stipana
posiv ga je na kantridu i rekav da bu na miru i počeka, ali kako je to potrajalo, dok je ovi staviv ploču, pa pripraviv blic, pa pokriv se da poravna objektiv, Stipan se je stav i šav curat i prišav nazad, slikar je va to vrime slikav, a na sliki je bilo: kantrida je, Stipana ni, a kadi je Stipan?
-
(http://i159.photobucket.com/albums/t136/jazbac/klana_zpsaa3db2bc.jpg) (http://s159.photobucket.com/user/jazbac/media/klana_zpsaa3db2bc.jpg.html)
Ovu fotografiju je objavila na FB moja vrijedna prijateljica i kolekcionarka dohtorica Puharić, a sa fotografije sa da izčitati sve nešto. Klanjci bi mogli znat o kojoj se kući radi i da li familija Turk još egzistira u Klani :hmm
-
nekako mi ta kuća izgleda kao tzv Micina kiša
nisam siguran , ali jako mi sliči, Micina kiša je bila na pilani i srušena je kad se radio novi ulaz i zgrada uprave od Di Klana
-
Da malo potpomognem i Milićeve teme o Studeni - evo i karte iz doba SHS i Italije njegove Studene i okolice, sa ucrtanom putanjom granice. Nažalost, one detaljne Ozrenove karte nemam, tako da stupiće tu nema ucrtano ... A lijepo se vidi koliko kuća je Studena onda brojila
(http://imageshack.com/a/img842/9860/osf2z.jpg)
-
Hvala zokxy. :palacgore
-
Jedna vesela priča iz male Klane, na rubu šume, uz cestu što vodi prema Gumancu ... (iz današnjeg NL) :bravo3
MILADIN MARKOVIĆ I ZAPOSLENICI TVORNICE PRIČAJU PRIČU ŠTO RUŠI SVE STEREOTIPE DOMAĆIH POLITIČARA KAKO SMO NEMOĆNI U INDUSTRIJSKOJ BITKI
Kažete nema izvoza u Županiji?! A što je s naših milijun stolica!
Što je s mojih više od 400 radnika koji uredno, svakog mjeseca dobivaju solidnu plaću znatno višu od 3150 kuna prosjeka u drvnoj industriji? Stanje je jako teško, kako u našoj branši, tako u gospodarstvu uopće, ali da su baš svi loši, nisu, kaže Marković
Edi PRODAN, snimio Marko GRACIN
U ovoj sam tvornici čitav svoj profesionalni život. Još tamo od 1984. godine, i bez ustezanja mogu tvrditi kako poznajem sve njegove mane i vrline, kako poznajem i zakonitosti poslovanja, tržišta i organizacije rada, što i jest posao direktora, ali jednako tako upućen sam i u sve tajne tehnologije proizvodnje namještaja, u ovom našem slučaju – stolica. Djeluje možda neobično, ali toliko sam uronjen u ovaj posao da znam čak i dimenzije svih elemenata od kojih se stolice sastavljaju. Stoga, 1997. godine, ma koliko je to tada djelovalo ne pretjerano mudro, prihvaćam mjesto direktora. A znate koja me misao prva dočekala prigodom dolaska na čelno mjesto DI Klana? S obzirom na to da je bilo po prilici »čak« 150 zaposlenih, najbolje bi nam bilo kad bismo mi lijepo otpustili, za početak, barem jedno pedesetak radnika i pretvorili se u – pilanu. Pretvori trupac u daske, pa eto ti solidna života za one što ostanu. Znate koliko nas ima danas? Ukupno 425, a samo u ovih prvih pet mjeseci, jedne od gospodarski najtežih hrvatskih godina, zaposlili smo čak 62 radnika.
Čestitost prije svega
Riječi su to kojima nas je dočekao Miladin Marković, čelni čovjek DI Klana, osoba s kojom je došlo do transformacije poduzeća. Čovjek koji, s nemalo zanesenosti kad priča o uspješnoj tvornici na rubu šume, smještenoj uz cestu što vodi prema Gumancu, ističe da je jedna od najvažnijih osobina da bi se uspjelo u bilo kojem poslu – strast.
– Da, strast je možda najvažnija jer sam uvjeren da vodeća osoba, u mojem slučaju drvnoprerađivačke tvornice, mora biti »unutra« svih sto posto da bi se posao mogao uspješno razvijati. Dakako, poželjne su i liderske osobine koje se u jednoj mjeri stječu rođenjem, u drugoj najvećim mogućim angažmanom, no dodao bih da baš ničeg ne bi bilo ni bez čestitosti, bez apsolutne posvećenosti ljudima, kao ni bez okruženja u kojem se posluje. Gledajte, iako smo danas po broju zaposlenika uistinu već respektabilan pogon, ja znam svakog svog radnika poimence, znam mu obiteljsku situaciju, znam kad mu je teško. I nema dana u kojem najmanje tri do četiri sata ne provedem u pogonu, sa svojim ljudima – dodaje Marković.
Dogovor za priču o DI Klana razvijao se nekoliko mjeseci. Iako direktora Markovića znamo duže razdoblje, početak ovog teksta dogodio se nakon jednog pomalo nesmotrenog novinarskog teksta. Onako paušalno, kako to već novinari znaju, izgeneralizirali smo gospodarsku situaciju Primorsko-goranske županije kao totalno besperspektivnu i nemoćnu, pogotovo kad su industrija i izvoz u pitanju. O, kako nas je samo direktor DI Klana nakon toga »oprao«!
– I kažeš, nema izvoza u Županiji?!
– Nema.
– A što je mojih milijun stolica, od kojih 97,5 posto završava u izvozu? Što je s mojih više od 400 radnika koji uredno, svakog mjeseca dobivaju solidnu plaću, znatno višu od 3150 kuna prosjeka u drvnoj industriji? Stanje je jako teško, kako u našoj branši tako u gospodarstvu uopće, ali da su baš svi loši, nisu. Uostalom, dođi i uvjeri se.
Ponos mjesta
DI Klana je ponos tog zanimljivog mjesta, šumovite općine smještene na sjeverozapadu Kvarnera. Kao pilana osnovana davne 1911. godine, u socijalističkim je vremenima poslovala s promjenjivom srećom, prošavši kroz čak dva stečaja! Ni u razdoblju nakon pretvorbe obavljene 1992. godine, rezultati nisu dobri. Gomilaju se gubici, dug Hrvatskim šumama za drvnu građu je na kraju 1996. godine dosegnuo golemih dva milijuna maraka, otpuštanja ili novi stečaj kucali su na vrata. No, tada se na sceni pojavljuje – Miladin Marković. – Kad sam se prihvatio čelne pozicije, imao sam jasnu viziju razvoja. Većina mi je govorila da nisam normalan, no meni je bilo potpuno jasno kojim smjerom moramo krenuti. Istina, možda se ključni trenutak, te 1997. godine, dogodio kad sam, unatoč velikom dugu, dobio povjerenje Hrvatskih šuma i mogućnost nabavke 3 tisuće prostornih metara drvne građe. Znao sam tada da smo uspjeli, da nas više ništa ne može omesti na putu uspjeha. Morate znati da su tada kamate na kredite bile goleme, no ipak se moglo. Usvojili smo proizvodnju stolica, nabavljali nove strojeve, slijedili trendove. I držali se čvrsto postulata: da bi se u drvnoj, ali i sličnim djelatnostima uspjelo, svake se godine dio dobiti mora reinvestirati. Također, udio kredita u razvoju uvijek se mora držati postotka ne većeg od 60, ostalo moraju biti vlastita, zarađena sredstva, nastavlja Marković priču o novom početku, o putu iz propasti do uspjeha, započetom prije 17 godina.
I reda podatke od kojih nas je skoro strah. Koji u riječkom, hrvatskom okruženju ne samo sveukupne industrijske propasti, nego i nestanka industrijske kulture koja je zapravo jedan od temelja nastanka modernih gradova, djeluju toliko nestvarno, toliko atipično da čitav tekst skreće u zonu krajnje nevjerice koju bih kod čitatelja mogao stvoriti, ili pak u odjeljke novina pod naslovom »vjerovali ili ne«.
DI Klana je tako lani proizvela i prodala – milijun stolica. Kako smo već istaknuli, praktično su sve završile u izvozu. Najviše ih je na tržištu Italije, Francuske i Njemačke. Kad je zemlja »galskih pijetlova« u pitanju, stolice iz Klane prodaju se u osam od deset najvećih trgovačkih lanaca namještaja. S Njemačkom se poslovi razvijaju još i bolje. U srijedu naime ide prva isporuka stolica Otto grupi, najvećem svjetskom internetskom prodavaču stolica koji zapošljava 51 tisuću ljudi! Pokazatelji jasno upućuju da djelatnost kojom se bavi DI Klana može ostvarivati godišnji rast od 7 do 10 posto! A mediji i naše glave zapljusnuti su podacima kako u Hrvatskoj nema te industrije koja može uspješno poslovati u međunarodnom okruženju. Kad je drvna industrija u pitanju, još više. Proizvoditi u Hrvatskoj namještaj... ma dajte molim vas, nema šanse u ratu s Kinezima.
– Nije točno. Svakog dana, svakog mjeseca, svih ovih godina koje su bile i dobre, ali i turbulentne, ostvarujemo rast. Svake godine investiramo u najmoderniju opremu, svake godine nam treba još novih radnika. I nije da se ne žalimo što to »država« ne prepoznaje, što nam ne omogućava povlastice, nije da nam takva pomoć ne bi dobro došla, ali možemo i bez nje. Rekli ste Kina. Istina, u Kini i Vijetnamu se proizvodi povoljan namještaj. No svatko tko se bavi proizvodnjom trebao bi znati da se već neko vrijeme događa povratak Europljana Europi. Zbog rasta standarda u toj zemlji, narasle su Kinezima plaće i sve su manje sposobni osiguravati nisku cijenu rada. Tako za europsku, a trebalo bi tako biti i s Hrvatskom, industriju dolaze bolja vremena, sugestivno nam pojašnjava Marković.
Precizni planovi
A za ta bolja vremena, DI Klana ima jasno i vrlo precizno strukturirane planove. Pa su tako, umjesto da u Ronjgima kuhaju fažol i plaču nad tužnom sudbinom radničkom, simbolički 1. maja otvorili – novi pogon. Riječ je o tapetariji površine 1800 četvornih metara u koju je investirano tri milijuna kuna. Jednako se toliko ulaže i u pogon proizvodnje masivnih ploča, a također s cijenom od oko tri milijuna kuna dogodine će se realizirati otvoreno skladište za prosušivanje otvorene građe na 10 tisuća »kvadrata«. S obzirom da je ove godine, u prvih pet mjeseci ostvaren porast proizvodnje od nevjerojatnih 20 posto, plan od 1,1 milijun proizvedenih stolica bit će sasvim sigurno realiziran, a period do 2020. godine bit će ispunjen još nizom zanimljivih proizvodnih linija, tako da bi do kraja desetljeća zaposlenost mogla dosegnuti brojke između 600 i 700 radnika. DI Klana naime već ovih dana kreće u proizvodnju masivnih stolova, a nakon toga, za što su upravo postavljene tehnološke pretpostavke, počet će proizvodnja i sjedećih garnitura, fotelja i sličnog namještaja.
– Na žalim se ja ni na što, ali me silno smeta, čudi, pa na neki način i vrijeđa da najviše državne strukture ne prepoznaju potencijale drvoprerađivačke industrije. Ne mogu shvatiti da drvna industrija nije uvrštena u strateške grane razvoja do 2020. godine?! Pa Hrvatska ima 48 posto površine pod tehnološki iskoristivim šumama! Ako to nije strateško bogatstvo, što onda jest?! Okrenemo li se kolegama koji participiraju u nekim oblicima drvne industrije, problem je što se većina njih bavi tek primarnom proizvodnjom. To su vam pilane što od trupaca stvaraju daske pa ih izvoze u Egipat i Kinu. Istina, i to je neka vrst proizvodnje, pa i izvoza, no jasno vam je kolika je razlika u zaposlenosti tvornice poput naše DI Klane i jedne pilane, pa tako i u cijeni izvoza. Hrvatska mora hitno poraditi na promjeni slike po kojoj je 71 posto izvoza primarna proizvodnja, a samo 29 gotovi proizvodi. Štoviše, u tih 29 posto većinu vam čini parket koji tehnološki baš i nije neka »mudrost«, a svega 20 posto, od tih 29, je namještaj. Kad bi se ta slika okrenula, na tisuće bi ljudi dobilo posao u hrvatskoj drvnoj industriji – nudi rješenje Marković.
Stari i novi pogoni
Idemo po pojedinim sektorima klanjskog proizvodnog čuda. Radnici, uglavnom mladi. Prosjek godina je oko 35, po spolu također »fifti-fifti«. Uz podosta klasičnog ljudskog rada, šest robota za lakiranje stolica. Iz tehnoloških, ali i zdravstvenih razloga, najbolje je kad taj dio posla obavljaju roboti, a ne ljudi. Isprepleću se stari i novi pogoni, ljudi u svima jednako zadovoljni. Dva praktikanta, srednjoškolca što u DI Klana obavljaju obaveznu »praksu«, veselo pozdravljaju direktora. Jednako su mu se naveselili i svi ostali, stalno zaposleni. Kako i ne bi, kad je zajedno sa svima njima stvorio uspješan tim pred kojim jadni izgovori hrvatskih političara i gospodarstvenika kako kod nas industrija nema šanse izgledaju – tragikomično. Pa nije Marković pao iz svemira i ne posluje u nekoj drugoj državi, sve to on radi u istoj toj zemlji u kojoj svakim danom jedino raste broj nezaposlenih. Ili, da ga je nekako klonirati? Ne, riječ je o odgovornosti, strategiji, jasnoj viziji i radu. Na žalost po nemoćni hrvatski establišment, Marković i DI Klana pričaju priču što ruši sve stereotipe domaćih političara kako smo zbog globalnih procesa, onih dalekoistočnih, potpuno nemoćni u industrijskoj bitki. Jer milijun izvezenih stolica, 425 uredno isplaćenih plaća i dobit koja svake godine povećava zaposlenost i proizvodnju nisu uspjeh? Ostvaren, tu u Hrvatskoj, na korak od industrijski propale Rijeke, u maloj Klani, na rubu šume, uz cestu što vodi prema Gumancu.
*********************************
Plaće
U 17 godina koliko sam na čelu DI Klana, triput mi se dogodilo da je plaća kasnila po dva dana. Iako sam svaki dan u pogonima najmanje nekoliko sati, od sramote se tih dana nisam mogao pojaviti pred radnicima. Kad bi mi se dogodilo da plaća kasni petnaest dana, nema te sile što bi me spriječila da ne podnesem neopozivu ostavku i odem iz tvornice, rezolutan je Marković.
Radnici
Iako je kroz noviju povijest bilježen jedino smjer dnevnih ili trajnih migracija radnika na relaciji Klana – Rijeka, razvoj DI Klana te je procese izokrenuo. Danas u toj drvoprerađivačkoj tvornici radi po prilici 120 radnika iz Klane i okolice, dok njih 300 svakodnevno putuje iz Rijeke i njezinog »prstena« na rad u Klanu.
Autotrolej
DI Klana značajno utječe i na zaposlenost riječkog gradskog prijevoznika, Autotroleja. Svakodnevno prema DI Klana i obratno prometuje čak sedam autobusa. Te zanimljive linije startaju na Vežici i na Potoku, tako da stignu na smjene od 6 i 15 sati, zadnji je povratak u 23, a zbog prekovremenog rada, jedan autobus po radnike u Klanu dolazi i u 17 sati.
Humanost
Nema te humanitarne akcije u Primorsko-goranskoj županiji u kojoj DI Klana nije pomogla. Obaveza uspješnih je da ne okreću glavu od problema zajednice u kojoj djeluju, već da pomognu, naglašava Marković. Jedna od zadnjih u kojoj su sudjelovali je »Vratimo prstima radost čitanja« u kojoj su se sakupljala sredstva za obnovu vandalizmom devastiranje knjižnice za slijepu i slabovidnu djecu OŠ Pećine, ali i općenito za čitavu, teško oštećenu školu. DI Klana je tako darovala 24 polufotelje i 20 stolica što je popriličan iznos. S kojim se ne žele hvaliti.
Kooperanti
Osim nemalog broja radnika, uz DI Klana je i velik broj kooperanata. Prvenstveno se radi o vlasnicima kamiona – stotinu njih mjesečno prema Italiji, Njemačkoj i Francuskoj vozi nekoliko stotina tura stolica, ali tu su i brojne druge djelatnosti.
– Pokušavam da naši partneri dobiju posao i s Otto grupom jer se i u tom slučaju radi o velikom poslu, a u nabavci svih potrebnih materijala – kartona i lakova na primjer, prvenstveno tražim, ako je to ikako moguće, da budu proizvedeni u Hrvatskoj.
-
Idemo po pojedinim sektorima klanjskog proizvodnog čuda. Radnici, uglavnom mladi. Prosjek godina je oko 35, po spolu također »fifti-fifti«.
17 godina je tamo a prosjek godina radnika je 35 ... nekako mi se čini da ih ta plaća viša od prosjeka ne duži dugo ... :hmm
-
Idemo po pojedinim sektorima klanjskog proizvodnog čuda. Radnici, uglavnom mladi. Prosjek godina je oko 35, po spolu također »fifti-fifti«.
17 godina je tamo a prosjek godina radnika je 35 ... nekako mi se čini da ih ta plaća viša od prosjeka ne duži dugo ... :hmm
Je, moš mislit koliko je veća od prosjeka. :facepalm Frend mi je radio tamo. Pobjegao glavom bez obzira, čim mu se pružila prilika.
-
Je, moš mislit koliko je veća od prosjeka. :facepalm Frend mi je radio tamo. Pobjegao glavom bez obzira, čim mu se pružila prilika.
I ja sam čuo takve priče ali ne iz prve ruke ali visoka "izmjenjivost" radne snage je faktor koji nije subjektivan.
-
što reći za Di Klana?
onako iz prve ruke
Naravno da svatko svoj posao hvali, pa tako i Miladin, no ako je sve tako dobro , što tu ne valja?
Većina navedenih stvari su baš takve kako su prezentirane i nije ih potrebno pobijati. Zavidan je uspjeh poslovati u uvjetima kad je na svakom koraku otimačina i pljačka. Na neki način , kad se gleda objektivnim očima, situacija s plaćama u "pilani"(kako je svi tu u Klani zovu) je prilično loša, no stiže svaki mjesec i onaj ko se je zaposlio na radno mjesto s takvom plaćom unaprijed je prihvatio da će puno raditi za mali novac. Pa to izgleda kao da se to poduzeće(a i radnike koji u njemu rade) muze poput krave muzare, no pogledajte uokolo , umjesto da se muzu krave, ubijaju ih i meso se podjeli među prijateljima i nakon koji mjesec više nema ni spomena od nekad značajnih tvrtki, međunarodno poznatih.
Na pilani ima i onih koji sasvim dobro zarađuju, to su primanja daleko iznad prosjeka , imam saznanja da su to plaće i po nekoliko tisuća eura, no odnose se na strogo stručne kadrove koji upravljaju pogonima, pa zar tako i ne treba biti? Mogućnost napredovanja na pilani je svakako bolja nego u mnogim drugim poduzećima. Od sve industrije u riječkoj regiji ovo poduzeće ima najmanji štetni utjecaj na okoliš ukoliko se izuzme baš onih par stotina metara uz sam pogon, gdje neminovno pada prašina, vijore se najloni od pakiranja po stablima i osjećaju se mirisi boja.
Ima i još negativnih stvari koje bi se moglo reći za "pilanu" no dok god rade, isplaćuju plaće, podmiruju sve svoje obveze, to bi bilo deplasirano i kontraproduktivno, da ne kažem zlonamjerno. Miladin je najavio velike planove za budućnost, pa idemo ga držati za riječ i pratiti što se događa :citam1
-
osjećaju se mirisi boja.
Da li je to slučajnost ili zbilja farbaju samo jednom ili dvaput tjedno? Primjetio sam da boja/lakovi smrde obično petkom. :help2
-
Ne znam kad farbaju, no čini mi se da se ti samo petkom dolaziš s biciklom :)
ali mogu se raspitati, pa .....
-
Ne znam kad farbaju, no čini mi se da se ti samo petkom dolaziš s biciklom :)
Jok, jok ... ali mi se čini da one tjedne kada dođem petkom da samo tada smrdi ... no možda je samo slučajnost.
-
Ne znam kad farbaju, no čini mi se da se ti samo petkom dolaziš s biciklom :)
ali mogu se raspitati, pa .....
Da li se možemo složiti da barem ovaj tjedan sigurno nisu farbali u srijedu? :greensmile
-
Farba se stalno, a miris je intenzivniji kada u bazene ulijevaju novi lak. :e025
-
Farba se stalno, a miris je intenzivniji kada u bazene ulijevaju novi lak. :e025
Si sigurna? Nije to friteza pa da možeš u istom laku opiturat 5 ili 10 stolica ako ti je do uštede a nije briga za ukus, lak koji izađe se više ne vraća. :greensmile
A ima smisla da pituraju samo jedan ili dva dana u tjednu jer u članku iz NL piše da to obavljaju roboti. Roboti su obično brzi pa me ne bi začudilo da prvo naprave par stotina/tisuća stolica, stave ih na traku, upale robote i "oderu" sve to u par sati.
A opet nije nemoguće da se smrad laka osjeti samo kada pune rezervoare ... nemam pojma kako izgleda taj proces :pojmanemam
-
...
Si sigurna? Nije to friteza ...
Nije friteza već "kada". Lak se ulijeva u kadu (bazen), unutra se uranjaju stolice i šalju na sušenje (roboti), kada se osuše, ručno se bruse. :wavey
-
Nije friteza već "kada". Lak se ulijeva u kadu (bazen), unutra se uranjaju stolice i šalju na sušenje (roboti), kada se osuše, ručno se bruse.
Kada za "umakanje" mi je poznata, u Kastvu je odmah iznad groblja radila firma koja je proizvodila nešto od drva i imali su ogromnu kadu (za nas djecu svakako) a bila je odmah do vratiju uz glavnu cestu kuda smo se spuštali do autobusne iz osnovne škole. Znam da me je to oduševljavao veličinom i "lukavošću" jer se cijeli proizvod opiturao u jednom potezu. :palacgore
Ali robot za sušenje ... :help2 što bi to bilo, robotska ruka sa fenom koja se vrti oko stolice i suši lak?!?
Uostalom u članku kaže "Uz podosta klasičnog ljudskog rada, šest robota za lakiranje stolica". Nemam pojma kako to izgelda ali mehanizam koji bi stolicu umakao u kadu sa lakom ja ne bi nazvao robotom. :hmm
-
Lapsus calami :greensmile
Napisala sam sve i u zagradu "roboti" a nisam napisala ključan dio. :connie
Dakle, u kadu ide lak, koji se tada i osjeti je l`, i tada 6 robota lakiraju, a stolice se kasnije vješaju negdje gore i suše se prirodno, kruže na lancu cca 400-500 m, naprave krug, tada kad su suhe ručno se opet bruse. Kažu da je to najgori posao.
Drogiiiiii :P
-
1910-tih
(http://www.zaslike.com/files/3x3nb52h8wpyfrgcijm8.jpg) (http://www.zaslike.com/)
(http://www.zaslike.com/files/j57evme9wo1l0un21dv1.jpg) (http://www.zaslike.com/)
-
jaka firma...pih...bili smo in dobavljači za htz (ako se to tako more zvat uopće), kompresorski priključki, ventili...se na kapaljku, da ne bi preveć profita šlo na opremu...nanke HTZ opremu nedaju. pazi, kofil maski daju delavcon. kofil! a oni trubilci 10 ur na dan va drvenen prahe.
:facepalm :facepalm
-
Evo jednog rariteta. Nažalost povod je tužan, ali je itekako vrijedan da ga zabilježimo ovdje. Nadam se, pogotovo što je objavljena ova osmrtnica u Novom listu, da se obitelj neće ljutiti što sam to objavio. Znao sam za ove rekordne godine i jučer, ali nisam htio o tome. Međutim sad je objavljeno pa eto...
(http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/853/lcms.jpg) (https://imageshack.com/i/nplcmsj)
Teta Ane, lahka vam zemjica klanjska. Mirno počivajte puli svetiga Mihovila.
-
Samo da prijavim daj i jučer, utorak, smrdio lak kod Pilane.
-
Stara nova građevina na kraj Lisca, uz put prema kiparskoj koloniji. Impresivno.
(https://scontent-b-fra.xx.fbcdn.net/hphotos-xfp1/t1.0-9/10374460_805535349458858_769438941038005006_n.jpg)
-
Znamo li gdje u Klani stoji ova pločica?
(http://img255.imageshack.us/img255/9263/p1010099ow6.jpg)
-
To je to :palacgore
Na cesti Klana - Marčeji
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/IMG_5386_zpsd92b4a94.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/IMG_5387_zpsdfe85fa0.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/IMG_5388_zps7307067f.jpg)
-
Iz mojih Priča:
Njemci su šli se daje pa su na putu, puli jame, Podškrile naletili na Mariju i Matića Kudleće. Matić da je imev puli sebe pištolu, a Marija nikakove letke. Va to vrime va selu je bila SKOJ-evska organizacija čji su člani bili i oni dva. Oni su z familiju bili pobigli pred Njemci, ali su teli poć videt ča se to va selu dogodilo. Govore da su jih Njemci oprtili z nikakovimi kasuni i gnali ih skroz do Želiznih vrat ka su, vaja, 15 kilometri daje. Tu da su ih tukli i mučili pa na kraju i strejali.
(http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/855/f90l.jpg) (https://imageshack.com/i/nrf90lj)
(http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/842/9b2rk.jpg) (https://imageshack.com/i/ne9b2rkj)
Evo sadašnjeg spomenika obitelji Zubalj (Kudleći iz Studene) na Klanjskom groblju čiji članovi su bili strijeljani Matić i Marija. Malo sam istraživao, propitivao. Negdje pedesetih su njihovi posmrtni ostaci prenešeni sa Želiznih Vrat i pokopani na klanjskom groblju. Ali ne na ovom, današnjem mjestu, već gore, uz crkvicu sv. Mihovila. Postoje i slike s tog pokopa, ali nisu mi, za sada, dostupne.
-
Izbrisao sam jedan svoj post iz ove teme gdje g. Šnajdar u Novom listu govori o paležu Lipe, Studene, Lisca i Breze 1944.
Može se to kako vratiti? :skartoc
-
Možda još fotografiju tih novina imaš na svom kompu?
-
Da li možda dugmetom Back možeš doći unazad do posta? Ako ne, ili nanovo ili pitaj Admina! :pojmanemam
-
Evo, nekako sam uspio iščačkati. Točno ovako je i pisalo. Datum je oko 10.5,14
-----------------------------------------------------
Ajme, sram me... Tema je potonula u baru nerada.
Evo da je malo prizdignem.
Danas u Novom listu :
(http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/834/62oa.jpg) (https://imageshack.com/i/n662oaj)
A šta se tiče Studene i događanja tih dana ja sam, podsjećam, opisao taj događaj ovako:
_______________________
4. maj 44.
Dok su bili Talijani tutu ipak je bilo neč života va seli. Neč se dilalo, trgovalo.
Ma, kad su Njemci prišli, se je to ofermalo. Mladi muški su bili va partizani. Po jednimu spisku, kiga ti moren dat da vidiš, va to doba je va partizani bilo okoli 80 Studenjci i to va šumi. Ne doma. Ostale muške, ča su bili sposobni dilat, su Njemci pobrali va logore zajno početkon 1944. Na jedni lištri san pobrojiv da je va njemačkih logori bilo 42 Studenjca. Tribalo je dilat, a ni imev ki. Ča će starci, žene i dica storit? A i partizanon je tribalo hrane…
Ča se samih Njemci tiče njih ni bilo stacijoniranih va selu. Pasala bi kad i kad kakova jedinica pa odašla va šumu. Pomalo smo, mi ki smo doma ostali, dilali ča smo arivali i nadijali se bojimu. Ali šlo je se na huje aš su Njemci gubili na sih frontah pa su znali ča jih čeka, tako da su bili se nervozniji.
Počeli su dilat strašne odmazde. Najprvo po Učki, a onda 30. 4. 44. va Lipi. Tulike jude poć ubit more samo lud čovik. Ali evo, ipak su to storili.
Mi smo nikako dobili dojavu da se slično parićiva i Studeni pa smo, kot NOO, storili se da se stanovništvo makne ća z sela. Niki su šli Klano, niki na Gromišćinu i Kastavšćinu puli roda. Ali ih je i dosta ostalo doma.
Na četire maja su, jutro z Klane, prišli niki nedićevci pobirat vojnu robu, najveć talijanske ponjave, ke je bilo fanj po selu . Na nike traje su nakladali tu robu. I niki judi z sela su in pomagali. Va to su, okoli 9 ur, prišli Njemci po cisti z pravca Puligradišća. Se jude su zagnali pred crikvicu i tamo postrojili. Va nje su uperili mitraljeze.
Va to vrime su i kuće počeli palit. Brzo je so selo bilo va ognju i dimu. Po selu je teklo prestrašeno blago. Zrak je zasmrdiv po dimu i spaljenimu mesu aš niki ni dospev blago z štale oslobodit. Dok su Njemci palili po selu judi su pred crikvicu stali, a va nje su bili obrnjeni mitraljezi. Moreš zamislit kako su se ćutili. Kad su se važgali naredili su juden da gredu, jasno z pratnju desetak njihovih sovdati, va Klano. Tamo su ih spićivali. Prevodiv je plovan klanjski Gašparini. Nakon tiga spićivanja se su jude pustili doma.
Njemci su, nakon ča su zapalili kuće, šli prama Šišću pa daje. Z Šišća su primetili da škola ne gori pa se je njih par vrnilo i školu važgalo. Me par da je niki ki je tribav školu važgat namerno to loše storiv aš su još nike kuće ostale čitovate. No, želin reć da je i med Njemci bilo judi ki su teli kako tako pomoć. Njemci su šli se daje pa su na putu, puli jame, Podškrile naletili na Mariju i Matića Kudleće. Matić da je imev puli sebe pištolu, a Marija nikakove letke. Va to vrime va selu je bila SKOJ-evska organizacija čji su člani bili i oni dva. Oni su z familiju bili pobigli pred Njemci, ali su teli poć videt ča se to va selu dogodilo. Govore da su jih Njemci oprtili z nikakovimi kasuni i gnali ih skroz do Želiznih vrat ka su, vaja, 15 kilometri daje. Tu da su ih tukli i mučili pa na kraju i strejali.
Mnogi to ne znaju, ali Lojzo Škajanov je to strejanje, slučajno, videv.On je va to vrime biv kurir va 13. Primorsko-goranski diviziji. I šav je prama Istri. Kot po običaju poprtiv se na jednu jelvu s ke je, z kanoćalon, imev dobar pregled terena. I spaziv je Njemce kako dohajaju va koloni i pejaju Mariju i Matića. Odlučiv je da mu je najboje i ostat na ti jelvi. Tako je se videv, a i, verovatno, sebe spasiv.
Judi, ki su pušćeni va Klani, mogli su poć kamo će. Vrnili su se va selo i videli da su skoro se kuće zgorene. Nike, kot naprimer Puhova, Čičkina, Šestanova , Fapkina su ostale čitovate pa su se te familije mogle vrnit va nje. Drugi su se morali snać. Za prvo vrime tako da su bili puli roda va drugih misti. Mi smo bili va Podkilavcu, znan da su Buzgoći bili va Kukujani puli Beličinih. Niki su kako tako storili jednu prostorijicu pa su se vrnili i pomalo popravjali kuće. A niki se do kraja rata nisu mogli vrnit va svoje kuće, aš ih je bilo nemoguće popravit va takovi situaciji.
Pomalo su se judi vrnjali va kuće i nastavili dilat ono ča i prvo. Dilat po poju i šumi i blago redit. Sako tuliko bi komu prišla partizanska pošta po kuriru va ki javjaju da je ta i ta poginiv tu i tu. Čulo se da su Merikani jako stisnili Njemce z jedniga kraja, a Rusi z drugiga. I partuzani su jako ojačali pa su i tu Njemci bili va problemi. Pomalo se šlo prama kraju rata. Ali do kraja još će mnogi poginit. A i uvdi, ča tada nismo znali, će bit strašnih borbi na kraju rata.
Evo, povidat ću ti jedan detaj, ki će ti puno stvari pojasnit. Kako je va Lipi so selo, i judi š njin, praktično nestalo, to se odlučilo da se kompir, ki je biv tamo posajen, skopa i znese partizanon. Omladina iz Studene je više noći, z partizanskun zaštitu, pod noson Njemcen, aš je manja jedinica bila va Klani, skopala kompir i znesla ga partizanon.
________________________
Evo ja sam to tako čuo, a Šnajdar nekako slično.
Ali, šta bi povjesničari izučavali da nema ratova?
Naime u Lipi sam čuo da se još ne zna koliko je ljudi poginulo 30.4.1944. - ali da se još istražuje taj podatak!!!
Sedamdeset godina nakon toga!!!
-
Evo, nekako sam uspio iščačkati. Točno ovako je i pisalo. Datum je oko 10.5,14
-----------------------------------------------------
Ajme, sram me... Tema je potonula u baru nerada.
Evo da je malo prizdignem.
Danas u Novom listu :
http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/834/62oa.jpg
http://www.klana.hr/Novosti/2014/lipapamti.htm
KLANA » Tragičnih događaja iz Drugog svjetskog rata prije 70 godina, uz mještane Lipe, ovih se dana prisjećaju i stanovnici Lisca, Studene i Breze.
Samo dan nakon što su združene snage njemačkih nacista, talijanskih fašista, ustaša i četnika, 30. travnja 1944. godine, u Lipi počinile stravičan masakr, pobili sve zatečene stanovnike, žene, djecu i starce te mjesto sravnili sa zemljom, nacističke snage zapalile su Lisac, četiri dana kasnije i Studenu, a potom i Brezu, objašnjava predsjednik Društva za povjesnicu i Katedre čakavskog sabora Klane prof. Ivan Šnajdar.
Sva su se ova mjesta nalazila na partizanskim putevima. Kroz Lužinu i Brezu, a posebno preko Lisca, od 1944. intenzivira se prolaz i zadržavanje partizana i kurira na putu u Kastavštinu, Primorje i Gorski kotar. Iz svih klanjskih naselja pojedinci su odlazili u partizane i pomagali, naročito stokom. U samoj Klani bio je uspostavljen njemački garnizon, a pretežan dio mjesta »okovan« žicom. – U proljeće 1944. Nijemci su odlučili uništiti sva mjesta koja su bila na partizanskim stazama i sva partizanska skloništa, redom od Lipe, Lisca, Studene do Breze, ističe Šnajdar.
U Lisac su iz pravca Klane i Rupe povremeno navraćale njemačke patrole. Nešto prije masakra u Lipi u selu su zatekli nekoliko partizana, a dvojicu koje su mještani sakrili pronalaze i ubijaju. Za odmazdu, nacisti su zapalili dvije kuće i odveli nekoliko mještana u internaciju. Liščani su, vidjevši što se dogodilo Lipi, noću 30. travnja na 1. svibnja 1944. godine napustili selo i, pokupivši dio stoke i najnužnijih stvari, otišli u šumu. Dio mještana odlazi preko Pešišća i Vrh Bliznic u Pilanu i potom u Klanu, a pretežan dio preko Gumanca u Podgraje.
Spaljena Studena
– U selu je ostalo troje starih ljudi, dva muškarca i jedna žena, koji nisu htjeli napustiti svoje kuće. Fašisti su ih izmasakrirali i na kraju ubili pa potom vukli seoskim ulicama. Zapalili su sve kuće i potpuno uništili selo. Srećom su ostali stanovnici izmakli u šumu, u koju se fašisti nisu usudili ući, inače bi bili stradali kao i Lipljani, objašnjava Šnajdar.
Četiri dana nakon Lipe, rano ujutro 4. svibnja 1944. Nijemci opkoljavaju Studenu. Dio stanovnika s periferije uspijeva pobjeći kroz Jurešino u Kukuljane, a ostatak njih, oko 250, nacisti dovode do crkve, gdje ih drže pod stražom mitraljeza. – Nijemci sistemski pljačkaju kuću po kuću i redom ih pale, a stanovnici čekaju svoju sudbinu puni straha i užasa, prisjećajući se Lipe. Kad su popalili i opljačkali sve kuće, kamioni s plijenom kreću put vojarne u Klani, a stanovništvo su pod stražom potjerali u Klanu i potom ih pustili da se sami snalaze, kaže Šnajdar.
Najveći dio stanovnika ubrzo se vratio u popaljeno selo, improvizirajući nekakav nužan smještaj. Nakon nekoliko dana grupa Nijemaca ponovo je došla u Studenu. Iz škole koja je ostala čitava, potjerali su neke mještane koji su se u nju sakrili pa su zapalili zgradu.
Ustaničko mjesto
Dan nakon Studene, nacisti su se namjerili na Brezu. U rano jutro 5. svibnja 1944. godine iz pravca Kastva došla je veća grupa Nijemaca. No, mještani alarmirani događajima u Lipi, Liscu i Studeni tijekom noći su sa stokom otišli u pravcu Ružića. – U mjestu je ostalo samo nekoliko starijih ljudi. Njih su Nijemci skupili i izveli iz mjesta, a onda počeli redom pljačkati i paliti. Starci su gledali kako njihova imovina i cijela životna muka nestaje u plamenu, opisuje Šnajdar.
Nakon opisanih događanja, Nijemci su u Klani i Podgrajama »pokupili« ukupno 24 Liščana i Liščanke pa ih internirali u radne i konc logore u Austriji i Njemačkoj, otkud se neki nisu nikad vratili. Izbjegle Liščane prihvatili su Klanjci i Podgrajci, kod kojih su živjeli do kraja rata i obnove. Spaljena Studena ostala je aktivno ustaničko mjesto i živjela i dalje, iako mukotrpno, a Breza ni nakon paljenja nije prestala biti partizanska destinacija do kraja rata.
Strijeljani brat i sestra Zubalj
– Dio Nijemaca je nakon paleža Studene otišao u planinu u potjeru za partizanima i partizanskom bolnicom. U planini su zatekli maloljetne brata i sestru Matu i Mariju Zubalj, koje su zvjerski mučili, izmasakrirali i potom strijeljali ni krive ni dužne, napominje Šnajdar.
Novi list, 09. 05. 2014. Andrej Petrak
-
A to je nekako i pravilo. Najlakše je tražiti drugdje, a ne kod sebe-u kući. :facepalm
Ne otvaram baš često tu stranicu. Totalno van vremena i prostora. Svako toliko stave neku odluku i nešto što NL piše i ... to je to.
-
Fantastično!
Samo u mojem bolesnom mozgu ovaj prvi redak...
"Dok su bili Talijani tutu ipak je bilo neč života va seli. Neč se dilalo, trgovalo."
... je izazvao asocijacije tipa "cijelo selo šmrče bijelo jjooooojjjjj!" :pusiti
Također me podsjetilo na drugačiji odnos prema životu/smrti ljudi tada. Kad su ljudi znali da ići kontra vlasti (kakva god ona bila) znači sigurnu smrt, pa su se opet dizali i išli u šumu.
Njemačko je pravilo još od "Kaznene ekspedicije" na jesen 1943. godine u našim krajevima bilo da se strijelja apsolutno svaka odrasla osoba zatečena u šumi. Jedan stari partizan, danas pokojni, iz Zvoneće mi je ispričao da su jednu njegovu susjedu, 14-godišnju djevojčicu, strijeljali nakon što su je treći put ulovili u šumi. Ne znam koja bi to zvijer u ljudskom liku išla naređivati strijeljanje 14-godišnjeg djeteta, ali stari partizan nije izražavao nikakav bijes ili gorčinu, jer "ipak je bilo treći put"...
-
I dandanas se iz zeza kaže Studenjcima :
- Lahko vam-vi dilate!
Za one koji to ne znaju dilat na čakavskoj ikavici znači raditi. Čakavski ekavci za to reknu delat
--------------------
Brat Mate, iz ove priče , imao je samo 16 godina, a sestra Marija 24 kad su ih mučili i strijeljali. Ova priča s pištoljem i letcima je prva varijanta. Druga je da nisu ništa zatekli kod njih.
A i ovo šta kažeš, o odnosu prema okupatorima, i mene sve više oduševljava. Nekada se baš i nisam previše opijao na tim izvorima, partizani, borba i to. Ali sada sve više. Pazi, na primjeru Studene, u to doba-1944. od ukupno cca 500 stanovnika osamdesetak ih je u šumi, četrdesetak ih je u njemačkim logorima, a starci, djeca i žene hrane i na druge načine pomažu partizane iako ni oni nemaju dovoljno. A ovi strijeljaju. Nevjerovatna je ta hrabrost ludost, tvrdoglavost, što li!
-
Prvi put kad sam došao u Klanu na pićence, odem ja nakon nekoliko turica na wc. A tamo piše na komadu papira: "pisoar ne dila". Ništa mi nije bilo jasno.
-
Jučer sam objavio fotografiju grobnice obitelji Ružić u temi Trsatsko groblje... To me potaknulo da objavim priču u sljedećem odgovoru.
Ta priča se kiselila u mojoj arhivi, bit će, dvije godine. Puno detalja iz ove priče su točne. I da je neki ban bio tu. I da je prošetao sa svitom selom. Da je malog Bogomira, koji je rođen 1932. i nedavno umro u Kanadi, pogladio. Znači termin je taj. Bio je ovaj oficir i raport. Samo jedno nisam siguran. Je li to bio baš Ružić. Tražio sam potvrdu na LPR, Ozren je pisao Theodoru de Canzianiju, ali decidiranog odgovora nema.
Moj djed File je bio dobar s njim, Ružić mu je obavio neke odvjetničke usluge, ali još uvijek nisam100% siguran. Ali 99% jesam i zato to stavljam. Pa ako netko reagira u smislu demantija rješit će me ove dvogodišnje dvojbe.
-
Ban Ružić va Studenimu
Kako san ti već govoriv, da san hodeć va Kastav i Sušak, upoznav mnoge jude ki su bili na visokih položaji. Med njimi, sakako, je najinteresantniji biv ban dr. Viktor Ružić. Vavik, kad bimo se srili, dal va Kastvu al va Sušaku, me ja zapićivav kako je va Studenimu, kako smo se privadili na granicu i se čagod. Ja san mu govoriv kakove su nan potribe i za školu i za cistu i za još puno tiga aš niš nismo imeli. Bili smo odsičeni od svita, tamo nigdi okoli trejsetih lit. Krvavo su nan rabile šterne, cista, škola, grobje… I on je pomagav kadi god je mogav. Š njin san se nikako jako zbliživ. Puno je storiv za selo. Da ni bilo njiga nebi, vaja, bilo ni škole ni ciste … Ma za se mi je biv na pomoć.
Ja san ga smiron pozivav da pride va selo pa da sam vidi kako je. Ali nikako ni mogav nać vrimena. Pogotovo kašnje kad je postav ban nigdi trejšeste. Va to vrime banovina se zvala Savska, a kašnje, kad on ni veće biv ban, od trejsdevete bila je Banovina Hrvatska. Va to doba više je biv va Zagrebu nigo na Sušaku. Ali saki put, kad bin ga videv, san ga nagovarav da pride va Studeno. I jedanput, ja mislin da je to bilo po litu 1937. on mi govori :
-File, ja sam odlučio doći u Studenu.
I jedniga vriliga, litnjiga dana, okoli desete, pride ti on drito knan va kuću. Sa srića da san biv doma aš je va to doba dila na se strane. Ni biv sam nigo je još par ženskih i muških bilo š njin. Prišli su z tri auta. Da si samo videv kakov šršur je to storilo va selu. Stare babe su se poskrivale va kuće, ali su, kurjožaste, špijale čez koltrine. Dičina su najprvo pobigla, kad su čula da gredu ti auti. Kašnje su, se malo, pomalo dohajala do auti da bi jih na kraju gladili i šlatali po gumah. A ča neće kad su još tad stariji judi auto zvali - karoca prez konji. Kako je i vojska doznala da će ban prit, niki oficir, sad se ne moren spametit kako mu je prezime, morda Tasić, je postrojiv počasni vod. Ta oficir, pred vodon, zname sabju z koric, stori par paradnih koraki i raportira banu:
- Gospodine bane!!! Vojska je celi dan u pripravnosti!
A Ružić ti ni biv baš od tih parad i vojske pa mu, nako prik voje, odgovori :
- Neka je, neka.
Nakon tiga raporta san njiga i pratnju pejav da vide ča se je se storilo, uz velu pomoć tadanje države, ali i njigovu. Pa smo šli, pomalo hodeć, do Šišća na granicu obać žandarme, finance i vojsku. Pokazav san jin kanal ča je storen Pod brdi. Kad smo šli nazad po cisti, videli su novu školu i jako su bili zadovojni š nju. Videli smo i šterne ke su pred par lit bile urejene. Pokazav san jin i misto kadi smo mislili storit grobje.
Se po oni vrućini smo se malo, pomalo poprtili na Vrh da jin pokažen panoramu sela. Kad smo šli već zdolu, pred Bregarovu kuću je Marija sidila na šklambici z mićin Bogomiron va krilu. Ban se ofermav pa je maliga prijev, onako z dva prsta, za lišce i rekav :
- Lijepo dijete.
Do dana današnjiga, ča jast znan, ni bilo višje pozicijoniraniga čovika ki je prišav va Studeno. Početkon trejsdevetiga lita je postav ministar pravde stare Jugoslavije pa je šav va Beograd kadi je biv do kraja tiga lita. Kad je počev Drugi svecki rat Talijani su njiga i sina pobrali va internaciju. Potla rata imev je problema z novimi vlasti, ali se uspev rehabilitirat. Tr si vaja čuv kako su onda gledali na oniga ki je imev palace.
Pedestih lit biv je sopet otprv abokatsku kancelariju i nike parte od grunta mi je rešiv tako da san postav samovlasnik. Ma baš mi je biv dobar. Puno je pomogav meni, a bome i selu
Abokat – odvjetnik, advokat
Bimo - bismo
Čagod – bilo što
Drito - ravno
Grunat - imanje
Karoca - kočija
Kašnje - kasnije
Koltrina – zavjesa
Krilo – va krilu – na koljenima
Kurjožast - znatiželjan
nikako – nekako; nekako
obać - obići
ofermat - zastati
parat – dio (imanja)
poprtit - popeti
prit - doći
privadit - priučiti
sakako – svakako
smiron - stalno
srist se – susresti se
šklambica – mala klupica
šlatat - pipati
špijat – viriti. provirivati
šršur – pomutnja, buka, žamor
vavik - uvijek
zdolu – prema dolje
znet - izvaditi
(http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/841/otpup.jpg) (https://imageshack.com/i/ndotpupj)
Izvor crteža:
http://radio.hrt.hr/radio-rijeka/clanak/moje-uspomene-dr-ruzica/9831/
-
Stigao poziv od PD PLIŠ
Obavijestavamo Vas da i ove godine u sklopu prosleve DANA OPCINE KLANA po 6.puta organiziramo ROKOVSKI ZALAZAK SUNCA "OBRUČ 2014"
Okupljanje sudionika pohoda planirano je SUBOTU 16.kolovoza 2014 .ispred vatrogasnog doma KLANA od 10h nadalje.
1.grupa~ starta u 15:30h..rutom Klana.Studena.Vranjino.Rimski zid.Obruč. oko 4.h
hoda,,VISINSKA RAZLIKA vise od 800.m (Za one u dobroj kondiciji) :301 :301 :301
Povratak preko Trstenika,..OSIGURATI VLASTITI PRIJEVOZ iz Trstenika u KLANU !!!
2.grupa starta u 17.h -upucuje se vozilima preko Gumanca do visoravni TRSTENIK.,udaljenoj 15.tak km od Klane,
u 17:45h otpocinje uspon sa stražnje strane .u trajanju od 1,5-2h laganog hoda..
3.grupa (BICIKLISTI) srartaju u 16,15h -rutom. Klana.Pilana.Bliznice.Mlaka.Gumance.Želizna vrata.Obruč. (42km makadama .uz savladavanje uspona vise od 800 m.n.v)))))
Očekivani dolazak na vrh OBRUČA (1377)m.n.v. za sve grupe oko 20.h .,,Zalazak Sunca 20:30.h
„„pogled na Kvarner u nocnom izdanju..
==noćni silazak u Trstenik;,povratak u Klanu...
===druženje na visednevnoj tradicionalnoj festi ”ROKOVA VA KLANI”
startnina 20.kn (djeca i mladež ne placaju),osigurano je iće i piće za sve sudionike pohoda
~sudjelovanje je na vlastitu odgovornost.
~Obavezno ponijeti svjetiljku (lampadinu)
~mogucnost nocenja u kampu
~POHOD SE ODRZAVA BEZ OBZIRA NA VREMENSKE PRILIKE !!
*. Pozivamo sih od reda,da saki svoju kišu z'Obruča pogleda..*
@Elvis? :popcorn
-
Povratak preko Trstenika,..OSIGURATI VLASTITI PRIJEVOZ iz Trstenika u KLANU !!!
@Elvis? :popcorn
Ako po dobrom običaju organiziraš prijevoz nazad :palacgore - naravno :hiker
(10 sekundi sam razmišljao o biciklističkoj turi ali ne volim se spuštati po makadamu ni danju a kamoli noću biciklom)
-
Taman dok sam postala poziv, palo mi na pamet da bi ti možda mogao s biciklom, ma kad je samo prijevoz u pitanju, sredit ćemo nešto :palacgore
-
BTW idem po Petrolejskoj prema Klani i taman oko talijanskog PT zida dvojica idu iz smjera Klane pješke u dugim trenerkama - i gornji i donji dio :eek nisam mogao skužiti da li samo šetaju tako ili trče pa su baš taj dio hodali ali po ovim temperaturama biti toliko obučen je previše čak i za Klanjske temperature.
-
Ako je jedan od njih imao crveni gornji dio, onda je to moj susjed.. vidjela sam ih kad su krenuli.. :citam2
-
Ako je jedan od njih imao crveni gornji dio, onda je to moj susjed.. vidjela sam ih kad su krenuli.. :citam2
Nisam siguran, prvi je imao nešto plavo ili zeleno, a drugi je bio iza njega pa nisam dobro vidio ali mogao bi biti u crvenom.
-
Kako god... :bath
-
Ako ima interesenata, nek se nađe :citam2
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/Rokova_zps80a3e3de.jpg)
@Elvis... :smile :lol1 :lol3 :coolwink
-
Ako ima interesenata, nek se nađe :citam2
@Elvis... :smile :lol1 :lol3 :coolwink
Ako se ne varam ona u bijelim hlačama desno od mene si pak ti :palacgore :hiker
-
:palacgore
A di nas nađe za novi plakat :smile
Pozdrav i ekipici iz Zagreba! Stižu li? :wavey
-
Možda, ali samo u polovičnom sastavu, šogorica je imala upalu hrskavice u koljenu pa joj je problem spuštanje.
-
Kod utvrde Hermesburg na Gumancu ... neka proslava neznamkad - kaže original: "Festa del 73° reggimento fanteria a Ermesburgo"
(http://imageshack.com/a/img539/8476/lff8LD.jpg)
(http://imageshack.com/a/img902/9430/7ds0FM.jpg)
(http://imageshack.com/a/img674/5280/qbSrW7.jpg)
(http://imageshack.com/a/img901/9199/AUUwgG.jpg)
(http://imageshack.com/a/img631/6633/AeNEBH.jpg)
-
Vidim rabi se pronađeni izvor slikovnih dokumenata... :palacgore :greensmile
-
Vidim rabi se pronađeni izvor slikovnih dokumenata... :palacgore :greensmile
:999 :bravo
-
Kod utvrde Hermesburg na Gumancu ... neka proslava neznamkad - kaže original: "Festa del 73° reggimento fanteria a Ermesburgo"
:cool2 :bravo3 :bravo2
BTW da si napisao da je lokacija tamo pored ceste za Platak, kod skretanja za lovačku kuću ja bi povjerovao, više me podsjeća na onaj kraj nego na Gumanac.
P.S. onima kojima je u rok službe išlo guranje topova na pozornicu a u svrhu "borbenijeg" izgleda i bolje scenografije vjerojatno nisu bili presretni događajem :greensmile
-
Kod utvrde Hermesburg na Gumancu ...
Koja je to utvrda? :popcorn
-
Evo još jedne priče.
Ljeto je, valjda, pa je ritam rada sporiji.
Bit će ih još. :wavey
-
Kako su ženske prale robu
Gledan sad ovu mašinu, za robu prat, ča smo ju kupili pred par lit. Gorenje PS 653 R, piše na nji. I, se mislin, kako su se nikada ženske mučile za oprat robu. Prvo ti ni bilo, ne samo mašine, nigo ni sapuna. Ja, ja dobro si čuv. Sapuna ni bilo, pa su ženske same dilale sapun. A i Gromišćice su prihajale i prodavale sapun, aš su ga i one doma dilale. Ma bilo ga je, bilo za kupit i va butigah, ali ni bilo sovdi, aš je biv drag. Se do Drugiga rata kupilo bi se va drogeriji šode kaustike i doma ga se storilo. Vako se to dilalo.
Recimo, na jedno pov kila te šode bi se priložilo jedno pet kiv govejiga loja pa bi se to, se skupa, kuhalo va loncu, dok ne pride jedna gusta kaša. Onda se to stavi hladit, najboje va kakovu kopanjicu, pa kad se ohladi, lipo se z nožon zrižu komadi tako veliki da se moru v ruki držat. Približno, pet puta deset crentometri.
No, sad kad mamo sapun, moren ti povidat kako se roba prala. Najveći vrag je biv prat lancune. Lancuni, ki su bili si osrani od buh aš jih je bilo va saki kući, bi se zneli z posteje pa bi se stavili namakat va veli drveni kabav, kiga smo zvali kabluša. Tu bi se robu namakalo, najveć po noći. Jasno da se gledalo kad će bit lipo vrime, kako bi se roba lipo osušila. Jutro bi se ta blatna vodina zlila ća z kabla, a lilo mjačnu, čistu vodu. Na kabav bi se stavila daska, na nju komad namočene robe z kabla, no uvdi lancun, i z sapunon bi se dobro namazala, a onda mancala. I ta blatna voda bi se na kraju ća hitila pa bi se roba ožela i stavila nazad va kabav.
Med tin bi se, va velimu loncu, grila voda va ku se dilo jedno dva kila popela, kiga se prvo ložilo va jednu vrićicu. Ta vrila voda, va ki je ta popev otopjen, se zvala lug. Lug se zlilo prik tako parićane robe i pustilo da tako stoji dok se voda ne ohladi. Kad se voda ohladi, roba se zname van i dobro se ožme. Tako oprana roba se dine va kabav, oprti z plašćenku i nese sprat. Najnarednije je bilo Pred Potočić, kadi je bila i jedna napošna škrila. Roba se stavila va vodu pa se znemala i stavjala na tu škrilu. Tutu bi se, z jednu drvenu lopaticu, tuklo po robi. Ta lopatica je, nikako najveć, bila nalik veli daski na ki se meso tuče, ali je imela daje držalo. Morala je bit krepka aš se š nju jako mlatilo po ti robi. I, kako se tuklo po robi, tako je pomalo, z vodun, ća odtecala sapunjača i lug ki su još ostali. Još je bilo jedno misto za spirat va Šišći, puli talijanske kazerme, ali ne tako naredno kot ovo. Kuliko god je prat robu bilo teško dilo, ženske su sejno rado to dilale, aš bi Pred Potočić koga srile, malo poćakulale, marinjale koga pa bi jin lipje dan pasav.
Takova, sprana roba se doma nesla pa se stavjala sušit. Sušila se na špagu, ki je biv rastegnjen, kako je komu bilo najnarednije. Po sridini bi se, ta špag, podprlo z kolcen, ki je imev na vrhu rožiće, tako da se roba ne vuče potlih. Kad bi se roba osušila na sušili pobralo ju se i neslo va kuću. Na stov bi se dilo kakovu ponjavicu i na nju kakova bila krpa. Roba se nato položila pa se peglalo. Z ognja se znelo, z klišćami, ugjevje i stavilo va peglu. Roba se, prvo peglanja, malo poškropila z čistu vodu pa speglala.
Šaru robu je bilo malo lagje za oprat. Stavila bi se va kabav namakat, pa onda na daski namazala z sapunon i dobro mancala. Popjahnila bi se va čisti vodi, ožela i stavila sušit.
Čuv san biv od ženskih da su jin najhuji bili za prat vuneni obojki. Jako teško su se prali, a nisu se smili kuhat aš bi se zbili. Nikako, kad su Talijani prišli, se i do sapuna moglo lagje prit, pa nisi bar njiga morav dilat. Nigdi okoli pedesetiga lita je prišav va butige prah za prat. Plavi radion se zvav. Onda je već bilo puno lagje ženskan. Ali sejeno su morale poć robu spirat va Šišće aš je vavik biv problem z vodu. Voda se čuvala kot zlato.
I još je neč bilo za boju, bilu robu, kot su naprimer stolnjaki. Kupile bi se nikakove miće boćice ke su se zvale perlin. Pa bi se pet, šest komadi tih boćic zavezalo va kakovu krpicu i rastopilo va malo vode. Ta, otopjeni perlin se zlije va vodu, va ki se spira, pa bi roba dobila jednu posebnu, plavkastu boju. Ma ne, ni roba postrojila, nigo jedna lipa, plavkasto bila boja bi ostala na nji.
Žale se ženske da je i trliš teško prat, pogotovo ako je z kakovin ujen zamašćen. A onda pak žule po timu z hartaču, ali sejno da ne gre baš ća.
Ali sad, kad su mašine za robu prišle, nadan se da će bit puno lagje prat robu nigo nikad, kad ni bilo ni sapuna.
Dilo – rad, posao
Drag - skup
Hartača – gruba četka
Kabluša – veliki kabao
Klišće - kliješta
Kopanjica – plitka posuda za pečenje;
Krepka – jako, žilavo
Lancun - plahta
Lit - uliti
Ložit – staviti
Lug – otopina pepela u vodi
Mancat - trljati
Marinjat – ogovarati
Mjačno - mlako
Najnaredniji - najprikladniji
Napošna – tome namijenjena
Obojki – čarape
Oprtit – staviti na leđa
Osran – posran, zaprljan izmetom
Ožet – ižmikati
Parićat - pripremiti
Ponjavica – pokrivač obično vuneni
Popev - pepeo
Popjahnit – isprati, lagano oprati
Postrojit – pobojati tkaninu
Poškropit – poprskati, pošpricati
Potlih – po tlu
Rado – drage volje
Sapunjača - sapunica
Sejno – svejedno
Sprat – isprati
Storit – uraditi, učiniti
Škrila – plosnati kamen
Trliš – radno odijelo
Ugjevje – žeravica
Zbit se – sabiti se, stisnuti
Zlit - izliti
Znet – izvaditi
Žir - voće
Žulit – trljati (četkom)
(http://i58.tinypic.com/2vif7lk.jpg)
-
Da li se i ovo broji kao jedan od trideset i nešto mostova u Klani? :greensmile
(https://lh6.googleusercontent.com/HBmOnkvRhpOejzuSuKzgavzZnEJO27jVXtI-gWs3egE-=w1080-h810-no)
-
Na ovim stranicama i u ovoj temi već spominjano kino u Klani, vlasnika Bossi Carla, nešto pronađenih dokumenata sa tehničkih pregleda
(http://imageshack.com/a/img902/4754/xBW4gt.jpg)
(http://imageshack.com/a/img537/9066/cjvo4t.jpg)
(http://imageshack.com/a/img537/6984/hTCrHN.jpg)
(http://imageshack.com/a/img536/2349/NaMqXF.jpg)
(http://imageshack.com/a/img536/1824/ilcl7X.jpg)
-
Pregled prometne signalizacije u rujnu 1942. u Klani od talijanske turističke (?) asocijacije otkrio je ove tri nepravilnosti - 1 u Liscu (tada zvanom Iscra), 2 u Klani
:greensmile
(http://imageshack.com/a/img537/1888/a3AQuz.jpg)
-
Evo još jedne, ne baš vesele, pričice. Ali, kažu, da je smrt sastavni dio života.
Već dva dana pokušavam naći sliku kakvog sprogoda na Kastavštini ili Grobinštini. Bez uspjeha.
Možda netko od naših članova ima štogod pa da prilijepimo uz ovaj tekst?
Kao da mi šumi da je Fusher spominjao neke slikice . Fusher je to istina ili sanjam?
-
Kad ki umre
Kad se videlo da je niki tako loše da će brzo umrit, šlo se po plovana da ga da va sveto uje. Kad je umrv, teklo se Vardijankinin pa bi ki njihov šav zvonit va crikav. To je biv znak, juden va selu, da je niki umrv. Med sobu bi se spićivali ki je to šav na oni svit.
- Mare, komu to zvoni angulija? - bi pitala susida susidu.
- Seboj timu i timu aš snoć, kad san bila puli njih, ni biv dobro. Vas je biv žut, komać je dihav.
Z kuće, va ki je mrtvi živiv, bi se čuv plač. Ženske bi na glas plakale, a muški bi plakali va sebi. Ni bilo lipo videt muškiga da plače. Susidi bi zajno prišli, kako familija ne bi bila sama, va tih momenti. Pokrije se zrcalo va kući z kakovu črnu krpu, a danas se još zapru radijo i televizija. Mrtviga bi oprali i obukli va najboju robu ča je imev. To je nebogimu biv, najveć puti, veštid va kin se i oženiv. Va kamari, na dva stolića, stave se kakova vrata, al ča naredno, na to se dine lancun pa polegne mrtviga. Va prekrižene ruke mu dinu krunicu ili molitvenu knjigu. Veže mu se, z rubon, lalovke i zapru oči pa ga se z drugin lancunon pokrije dok ne pride kasela. Puli mrtviga, na kakov stolić, se stavi žmuj z blagoslovjenu vodu i vijica od busola za pokropit. Važgu se i lumini i sviće pa gore dok je mrtvi va kući, a i potla se ne gase, nigo ih se pusti da gore, dok duraju.
Niki gre do plovana, kako bi se dogovorili kad će bit sprogod. Do malo, cilo selo zna ki je umrv, pa judi počnu zahajat va kuću od pokojniga. Ki pride va kuću da ruku sakomu od familije i reče par besid na račun pokojniga. Kot naprimer biv je dobar, ča ćeš boje da je umrv nigo da se mučiv, i timu spodobno. Ali se, kot danas, ni dalo saučešće. Mi nismo poznali tu besidu. Prvo ni bila navada da susidi ča prnesu va kuću, ali rod je prnesav kafe ili cukar ili rakijice, aš, dok se po noći mrtviga čuva, se i popije i poji. Danas, skoro saki prnese voj ča kad pride va kuću od pokojniga.
Po noći se mrtviga čuvalo, najveć zato da familija ni sama. Pet, šest muških i ka ženska, ka bi kuhala kafe i parićala ča za pojist, cilu noć ćakulaju o simu i sačimu kako bi jin vrime pasalo do jutra, kad oni redu ća, a opet počnu prihajat drugi judi va kuću. Pokojni bi biv va kući bar dva dana, prvo nigo ča bi ga se neslo zakopat.
Za vrime Krajevine Jugoslavije smo naše pokapali va Svetimu Matiju. Kako je to bilo fanj dugo i nenaredno, va seli smo već počeli dilat naše grobje, tamo va Blatnimu Klancu. Ali je prišav rat pa se nakon rata, hvala bogu, opet moglo zakapat na klanjskimu cimiteru, tako da to naše grobje veće ni rabilo. No, kad san već spomeniv to grobje, da ti rečen i to da je na njimu već bila storena i kapelica . Pa i zakopani su bili niki tamo, za vrime rata. Prvi je biv niki, sad već ne znan je li mu ime bilo Zdravko, ča san ti povidav da je na Kresu pucav po Talijani dok ga nisu ubili. Onda su bili zakopani i oni tri partizani, ča su jih ubili domobrani, kad su prišli z Klaniga čez Regovicu. I jedan dečko, partizanski kurir, z Drinoviga je tutu zakopan. Oni ča su ga Njemci strejali na Zvaneći mirini. I još jedan partizan, ki je biv ranjen na klanjski cisti pa se dovukav do Polikiniga vrta Za Vrh i tutu umrv. Se njih je rodbina potla rata skopala i doma zela, tako da ni ni jedan ostav tutu zakopan.
No, vrnimo se mi našimu pokojnimu. Na dan sprogoda, pred kuću pridu muški i ženske pa se banka z pokojnin stavi na voz, kako bi ga se zapejalo do Svetiga Matija. Vozilo se do Vozišća, a judi su hodili za kaselu. Tutu bi se, iz poštovanja prama svetomatejski navadi, znelo banku i stavilo na nosila. Ta nosila su bila drivena, od lipovine. Bila su spravna va naši crikvici i na njih je pisalo:
danas mene-sutra tebe.
Četiri muški, ki nisu rod pokojnimu, bi ga na tih nosilih zanesla do crikvice svetiga Rokota na grobju. Tu bi ih pričekal svetomatejski plovan. Storiv bi mašu za pokojniga pa bi ga se neslo zakopat. Na čelu bi šav niki z križen, za njin bi ki nesav kakovu siromašku krunu, ku se ni kupjivalo, nigo su ih judi sami storili. Na liskov okvir se namotalo zelenih vijic od jelve ili smrike, al ča podobniga. Spred banke gre plovan. Za banku gre familija, a onda redu drugi, ki će sprogodit pokojniga do groba. Sako tuliko žena ili otrok zaplače za pokojnin nikako vako:
- Mate moj dobri, komu si me pustiv? Ča će sad bit z nami? - Plakala bi žena za mužon.
Va sih tih žalosnih momenti pride i do šajivih situacij. Ovako da je jedna plakala za svojin mužon:
- Ive moj, lipoto moja. Vita jelvo moja!
A pokojni da je biv više sličan boći nigo jelvi aš da je biv mići i debev, a ne visok. Judi, ki su bili va sprogodu, su se počeli potiho smijat.
Sad san se spametiv još jedniga dogajanja, ča san čuv kot dite. Da su, pred puno lit, nikiga Šinčeviga nesli zakopat po stari cisti Sveti Matij. Puli Njivice da se niki podrsniv i kasela se dobro stresla. Znutra da se čulo tropanje i zijanje. To da se pokojni probudiv, aš je biv samo zamrv. Spustili su kaselu i razbižali se. «Pokojni» je z nogami razbiv kaselu i sam prišav doma.
Kad kolona pride do groba plovan odmaši svoje pa kaselu spuste va grob. Navada je da saki hiti pešćicu zemje na kaselu i pomalo se gre doma. Nakon sprogoda rodbina i ki su nesli kaselu gredu va kuću, z ke je biv pokojni, kadi se neč parića za popit i pojist. Sad, va zadnje vrime, se gre va oštariju pa se tamo neč poji i popije.
Se ovo, ča san ti povidav, vredi ako je umrv čovik ili ženska ki su bili stariji. Ako je umrlo ko dite, va bili kaselici bi ga se neslo zakopat na dev grobja, ki je biv naminjen samo za dičicu. Ma i tu je bilo nepravice, aš niko dite, ko se ni arivalo krstit, ni se smilo zakopat, na dev, kadi su bila zakopana kršćena dica. Ako je umrv kakov mladić ili divojka kasela je bila isto bila, a običaj je biv da ih se otprati kot da se žene. Pa bi za kaselu šli špožo i špoža obučeni va bilo, a za njimi bi šla divojka sa va črnin-kot smrt. Kaselu nesu mladići, a pulianje gredu divojke ke v rukah nesu sviće.
Potla Drugiga rata opet smo naše pokojne zakapali va Klanimu. Kaselu se neslo do klanjskiga cimitera, nigdi do pedesetih, kad smo kupili kolica va Postojni. Ipak je bilo lagje pejat nigo nosit.
Nakon rata ne gleda se baš lipo ako je pop pozvan na sprogod. Ni križ se baš ne nese sagda nigo piramida. Oko šezdesetih su počeli i pleh muziku zvat na sprogod.
Ženske su za pokojnin dugo nosile črninu. Za mužon i diteton i po tri lita. Kako su familije bile velike, ni ritko da je ženska, recimo, od svojga četrdesetiga lita do smrti, smiron bila va črnini. I kuliko ja pametin, biv je drugači odnos prama smrti. Više se gledalo na način - bog dav, bog zev. Nikako, se je to bilo normalnije. Grob se ritko obahajalo. Obično samo za Se svete kad bi se malo posnažilo i stavilo kakov vinčić. A te vinčiće storene od liske pa opletene z vijiicami od jelvice i ukrašene z rožami od krep harte, dilala je najveć Čičkina Jožica. No, i ni bilo kamenih spomeniki kot danas, nigo si ga je storila samo ka premožnija familija. Samo križ se dilo na grob i to je bilo se. Ča bi rekli, sako vrime svoje brime.
Angulija – posmrtna zvonjava
Arivat – stići, dospjeti na vrijeme
Banka – mrtvački kovčeg, lijes
Busol - šimšir
Dev – dio
Durat - trajati
Jelva – jela
Kasela – mrtvački sanduk; sanduk
Lalovka – donja čeljust
Liska – lijeska
Mirina – ruševina, zidina
Najveć – najviše
Navada - običaj
Nenaredno - neprikladno
Pešćica – šačica
Plovan – župnik
Podobno – slično, nalik
Podrsnit se – pokliznuti se
Pokropit - poškropiti
Posnažit - počistiti
Premožni – imućni
Prihajat – dolaziti
Prnest - donijeti
Pulianje – pokraj njih
Rabit - trebati
Ritko – rijetko
Sačimu – svačemu
Seboj – bojim se, izgleda
Simu - svemu
Smiron – stalno, neprekidno
Snoć - sinoć
Sprogod – sprovod, pogreb
Sprogodit – sudjelovati u sprovodu
Storen – napravljen, učinjen
Špoža – mladenka,
Špožo – mladenac, ženik
Tropat – udarati nogom
Važgat – upaliti
Veštid - odijelo
Vijica – grančica
voj ča – bilo što
zahajat - zalaziti
Zamrit – zamrijeti
Zijat – vikati
-
Kad ki umre
Za vrime Krajevine Jugoslavije smo naše pokapali va Svetimu Matiju. Kako je to bilo fanj dugo i
Svetim Matiju = Sveti Matej ?
-
Svetimu Matiju = Svetemu Mateju, Svetome Mateju.
Sveti Matij= Sveti Matej, Sveti Matija :) . :wavey
-
:bravo2 Milić, knjigu treba izdat :301
-
Hvala Jazbac. Tr i tu se piše. :wavey
-
stara užanca nalaže da se črnina nosi max 40 dan, se preko tega se rugate isusu da je vaš pokojni boji od njega (isusa su žalili 40 dan)
z vremenon se je to pogubilo
-
Točno. Se manje se, vremenski, crnina nosi. Al nekad govore da je tako bilo. Ja svoje none pamtim tamo negdere od 1960-ih. I škura roba je vavek bila na njimi. Morda i ne črna, al modra ši.
-
Ajme kakav nered na forumu :icare
Gdje je slika pločice na kući koja je navodno slikana u Klani? U temi Klana je nema :hmm
Enivej, našla sam lokaciju; Rebičina kiša :s065
-
Znamo li gdje u Klani stoji ova pločica?
(http://img255.imageshack.us/img255/9263/p1010099ow6.jpg)
25.06. bio je post gdje sam pitao da li netko zna gdje je ta pločica, baš u ovoj temi. No fotka je nestala. :facepalm
-
Nije ovo teško za pogodit gdje je, zar ne? :pusiti
Za punu rezoluciju - desni klik mišem i View image ... :wavey
(http://imageshack.com/a/img742/9500/JRJ84u.jpg)
-
Nije ovo teško za pogodit gdje je, zar ne? :pusiti
Passo d. Morte .. ali nekako mi je čudna topografija :help2
-
Obruč osvojen po treći put! :bravo5
(http://static.panoramio.com/photos/large/110573321.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/110573321)
(https://lh6.googleusercontent.com/-TrmrZ3zo6Fk/U-_QsBK75CI/AAAAAAADkDM/qlHt-xsEcDk/w1082-h720-no/DSC07551.jpg)
-
:bravo2
Miliću za Studenu - rudnik željeza u Studeni
(http://imageshack.com/a/img538/2849/zY4f2c.jpg)
(http://imageshack.com/a/img909/4949/K7olk3.jpg)
-
A imaš ti to snimljeno, te zapisnike, troškovnike i to, ili treba snimiti? Pretpostavljam da je to iz DAR-a? :g025
-
A imaš ti to snimljeno, te zapisnike, troškovnike i to, ili treba snimiti? Pretpostavljam da je to iz DAR-a? :g025
Nemam, osim ovog popisa. Treba po tom tražit kad opet otvore nakon ljetne stanke, pa slikat. :wavey
-
Dobro, ni problem. Tr si često tamo :lol1
Zezam se, buden išao i vidio. Samo onda mi treba prevoditelj.
A i prezimena su mi sumnjiva. Vjerojatno griješke :) u prijepisu.
-
Neka studenjske škole i ovdje.
(http://i58.tinypic.com/30xbpkm.jpg)
(http://i62.tinypic.com/rks9w0.jpg)
(http://i62.tinypic.com/334i4ut.jpg)
Hvala zokxy! :thankyou
-
Obruč osvojen po treći put! :bravo5
Četvrti put :bravo4
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/IMG_6167_zps9aac5fcf.jpg)
-
Inače, što se može vidjeti s Obruča, tj koji vrhovi na jugu i zapadu.
-
(http://imageshack.com/a/img901/7276/7xAQsr.jpg)
-
To je poznata stvar. Ovdje stvarno vrijedi ono da slkika govori više od tisuću riječi.
Bit će da ima slika te teke u Zborniku Društva za povjesnicu Klane. Evo našao sam.
(http://i57.tinypic.com/1zbgqi8.jpg)
Iz Zbornika br. 6.
Inače mala Nevenka (za vrijeme talijanske okupacije Nevia) Šebelja imala je krasan rukopis. Nevenka se kasnije udala za jednog Mrvčića. Sebastijan Mrvčić, višestruki reprezentativac RH u boćanju, je njezin unuk.
-
Prije nego izađem, iako kiša rosi, u foto avanturu, sjetio sam se jedne pričice, a koja je ipak vezana za ovu temu tj. Studenu.
Nekako oko 1920. kad su AU žandarme zamijenili SHS mamin pokojni ujak Mate Šenelja imao je 7, 8 godina. I priča on meni, nekako oko 2000. godine, kako je dobio šamarčinu od srpskog graničara, žandara, što li.
Neki stariji mještanin je negdje čuo pjesmuljak :
- Kiša rosi svi su Srbi bosi,
samo kralj Petar opančine nosi.
I nagovori on Mateta da to odrecitira prvom uniformiranom .
Mate, prvom na koga je naletio, odrecitira pjesmicu očekujući pohvalu ili čak bombon.
A ono, umjesto bombona-šamarčina.
Pričajući mi to, naš dobri ujac Mate, se nasmijao i sjetno rekao:
- Ja san biv vaja prvi koga su Srbi opjuskali va Studeni.
-
Klana
(http://imageshack.com/a/img661/8629/6MLVjE.jpg)
-
već nekoliko noći vlada u Zatrepu stanje uzbune
nepoznata zvijer napada jadne nasade fažola i blitve
tikvice bešćutno gazi, a čak ni rabarbara nije pošteđena
jučer sam je vidio pod slabim svijetlom led lampice, razmak između očiju je oko 40 cm, a viša je od mene.
Mislio sam da će bar psi reagirati, ali očito se i oni boje, samo tužno okreću glave i traže priliku za zbrisati.
pred nama je još jedna noć bez sna
prema zadnjim informacijama noćas je viđena kako ide prema vrtu iza kuće gdje živi Riječanka, ali nikad se ne zna kamo će jer često mijenja smjer. :djavo
-
:popcorn :popcorn
-
Noćas negdje oko 3 sata zvijer je ponovo krenula u napad,
izašao sam i ugledao je u punom sjaju, zastala je ispod ulične rasvjete, imao sam ga prilike promatrati čitavu minutu,
riječ je o prekrasnom jelenu , relativno mladom, sa velikim rogovima pravilnog luka i rasporeda.
Vrlo je velik i vjerojatno jako snažan, pa time i opasan. Neobično je da ovakve divlje životinje zalaze u naselje i to u vrijeme kada hrane za njih ima posvuda u šumiu izobilju. Mislim da će rješenje ovog problema(da, nažalost, postao je problem zbog šteta koje je napravio u vrtovima i povrtnjacima uz kuće) biti neugodno za sve nas. Uskoro počinje rika i postat će još napasniji i vjerojatno će rješenje biti odstrel, a s druge strane žao mi ga je .
-
, razmak između očiju je oko 40 cm, a viša je od mene.
Zar jelen ima razmak očiju 40cm? Zar se razmak očiju "mjeri" okolo cijele glave? :help2
-
u strahu su velike oči
:skartoc
riječ je o dojmu koji dobiješ kad po noći(mraku) sa led lampom (čeonom) nešto slabijih baterija osvijetliš neku životinju, tada je odsjaj u očima tako jak da ne vidiš tijelo, a mogu ti reći da sam sada kad sam vidio tvoj komentar otišao izmjeriti čeonu kost na jednom trofeju u šumariji Klana i bila je skoro 30 cm, nadodaj na to još meko tkivo , kožu i same oči, pa nadodaj subjektivnu procjenu i ....
da je tako je 40 cm
a kako sam ga vidio i na svjetlu ulične rasvjete, mogu ti reći da je jedan od većih koje sam uopće vidio
-
Trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na svijetleće oči u mraku i to od srna koje su bitno manje, tako da te potpuno razumijem. A jelena sam uživo vidio ... mislim jedanput i to sa poprilične udaljenosti ... taman malo ispod Obruča:
(http://static.panoramio.com/photos/large/26899441.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/26899441)
To je sa onog brdašca prema Obruču s kojeg se vidi talijanski Štulac (Šćulac)
(http://static.panoramio.com/photos/large/43984494.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/43984494)
(http://static.panoramio.com/photos/large/26898724.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/26898724)
-
Noćas negdje oko 3 sata zvijer je ponovo krenula u napad,
izašao sam i ugledao je u punom sjaju, zastala je ispod ulične rasvjete, imao sam ga prilike promatrati čitavu minutu,
riječ je o prekrasnom jelenu , relativno mladom, sa velikim rogovima pravilnog luka i rasporeda.
:facepalm :facepalm
Pobogu - čitavu minutu!!! Pa zar ti nije palo na pamet skočit po bilo šta što radi fotke, pa podijeliti to s nama ma kako ispalo! Noćas u čeku s fotoaparatom i klik klik klik!!!
:shame :facepalm
-
...ili s nečim što radi puk,puk,puk... :kuhanje
-
...ili s nečim što radi puk,puk,puk... :kuhanje
:lol1
Miliću, zakon si! aahahaahahahaaaa
-
Kako su ženske prale robu
...
No, sad kad mamo sapun, moren ti povidat kako se roba prala. Najveći vrag je biv prat lancune. Lancuni, ki su bili si osrani od buh aš jih je bilo va saki kući, bi se zneli z posteje pa bi se stavili namakat va veli drveni kabav, kiga smo zvali kabluša. Tu bi se robu namakalo, najveć po noći. Jasno da se gledalo kad će bit lipo vrime, kako bi se roba lipo osušila. Jutro bi se ta blatna vodina zlila ća z kabla, a lilo mjačnu, čistu vodu. Na kabav bi se stavila daska, na nju komad namočene robe z kabla, no uvdi lancun, i z sapunon bi se dobro namazala, a onda mancala. I ta blatna voda bi se na kraju ća hitila pa bi se roba ožela i stavila nazad va kabav.
Med tin bi se, va velimu loncu, grila voda va ku se dilo jedno dva kila popela, kiga se prvo ložilo va jednu vrićicu. Ta vrila voda, va ki je ta popev otopjen, se zvala lug. Lug se zlilo prik tako parićane robe i pustilo da tako stoji dok se voda ne ohladi. Kad se voda ohladi, roba se zname van i dobro se ožme. Tako oprana roba se dine va kabav, oprti z plašćenku i nese sprat. Najnarednije je bilo Pred Potočić, kadi je bila i jedna napošna škrila. Roba se stavila va vodu pa se znemala i stavjala na tu škrilu. Tutu bi se, z jednu drvenu lopaticu, tuklo po robi. Ta lopatica je, nikako najveć, bila nalik veli daski na ki se meso tuče, ali je imela daje držalo. Morala je bit krepka aš se š nju jako mlatilo po ti robi. I, kako se tuklo po robi, tako je pomalo, z vodun, ća odtecala sapunjača i lug ki su još ostali. Još je bilo jedno misto za spirat va Šišći, puli talijanske kazerme, ali ne tako naredno kot ovo.
...
Baš sam sretnica sa svojom godinom rođenja; život je lijep! :wines
-
Za osamdeset godina će isto tako netko spominjati današnje radove. :fluch
-
Vjerojatno i za manje godina s obzirom na ovu sve napredniju tehnologiju, ma, kako god; i dalje čvrsto stojim iza svojih riječi; današnji život nas žena je lijep. Mi ne znamo za bolje kao što ni one (s početka priče) nisu znale za bolje pa im je taj mučni posao bio najnormalniji.. čak su našle i sitna zadovoljstva u tim poslovima i susretima- dok rade ćakulaju, smiju se, tračaju ... No, neka meni moja godina rođenja, em je život mnogo lagodniji, em eto mene s Vama :pusiti :e050
-
Vjerojatno i za manje godina s obzirom na ovu sve napredniju tehnologiju, ma, kako god; i dalje čvrsto stojim iza svojih riječi; današnji život nas žena je lijep.
Baš sam naletio na jednu knjigu (samo sam je prelistao na brzinu) gdje autor u jednom dijelu tvrdi i objašnjava da je veći tehnološki izum, u smislu utjecaja na svakodnevni život, perilica rublja nego Internet. :palacgore :greensmile
-
Moja mat, kad smo je kupili 1965.(gorenje PS 653 ), ju je stalno gladila i čistila. Htjela je staviti tabletić i gondolu na nju, ali smo se nas trojica žestoko usprotivili tako da je stavila samo figuricu dimnjačara. Ovo se malo zezam, ali obožavala ju je. Odmah je tepajući prozvala Marica - kako su nju od milja zvali.
Za razliku od suđerice, ova je prava revolucija i strašan olakšivač kućnih poslova.
-
Za razliku od suđerice, ova je prava revolucija i strašan olakšivač kućnih poslova.
Da, a osim toga "oslobodila" je žene , prije perilice pranje je bio dugotrajan (naravno i mukotrpan) posao koji je obavljao solidan komad dana.
-
Samo još tren da se vratim na Rokovu 2014 i u sklopu nje - Pohod na Obruč (Zalazak Sunca na Obruču); ako nikoga, onda će Elvisa ovo zanimati.. :wavey
http://youtu.be/fkhEnPf5knk (http://youtu.be/fkhEnPf5knk)
-
Vidim da su skrenuli desno odmah nakon tunela na ulazu u Gumanac i onda po starom putu do kućice Rebar, prošao sam tuda biciklom ali po danu. :bravo5
-
Nego... sjećate se onog mosta tako mali a tako ružan... i one famozne zelene ograde koja je misteriozno nestala i više nitko nikada nije čuo za nju i tako to..? :o090
Sretno se vratila kući!! :djavo :bravo5 :palacgore :s065 :k040 :e050
Detalji uskoro :k045
-
A je li? A ja mislio da sam shvatio tko je oteo. Znači Lesi se vratila kući?
-
Vratila se, da! :pusiti
Plan je da se postavi u centru Klane, u blizini crkve a onaj sporni dio biti će izrezan i postavljen u muzejčiću militarije uz par fotografija njezinog prvobitnog položaja.
:closed
-
Skuhao sam si malo kaše za večeru pa ću je smlatiti s malo jogurta. Dok se hladi sjetio sam se jedne pričice moga tate, a koja se dogodila između dva svjetska rata.
Dakle, kaša se nekad često jela jer je bila dostupna. Bilo je i mlijeka pa se relativno lako došlo do jednog obroka. I tako skuhali kašu, neki moji dragi Studenjci, i stavili je pred vrata da se ohladi prije konzumacije. U međuvremenu došao na fraj dečko k jednoj djevojci iz te familije. I tako oni pričaji i pomalo zaborave na kašu. Kad jedna druga djevojka iz te familije, ne zaboravimo da su onda familije imale i po desetero djece, pogleda kroz prozor i vrisne:
- Pat katu lote!
Nitko nije razumio šta je djevojka viknula.
A ona je, kako nebi pokazala da se skromno hrane, vidjela da pas kašu loče pa je upotrijebila šifru koju je samo ona razumjela. :lol1
I još jedna vezana za kašu i mog tatu:
Godina je 1943. Mladi Ivić u partizanima negdje u Lici. Zima, hladno i gladno. I smjeste se oni u nekoj udomiteljskoj kući pa će domaćica njima.
- Lipi moji sinovi, evo sad ću ja vama donit mlika i pure.
I donese ona mlijeka i palente. Ivić je to brzo smlatio i čeka puru. Pojeli i drugi i pomalo se dižu od stola. A Iviću se ne ide. Konačno će on gazdarici:
- A šinjora, kad ćete nan prnest puru?
A ova ga gleda, ne shvaćajući.
Ubrzo su razrješili nesporazum. Moj tata je mislio da je pura purica, a Ličani kažu za palentu - pura. I tako je moj tata ostao bez pure, a uskoro i bez ikakve hrane. O dragi moj barba Ive! :kuhanje
-
Danas sam zadovoljan ko prase u blatu.
Naime, ča.
Danas sam prvi put bio u kući moje drage pričalice tete Marice Čičkine. Skupa smo pogledali neke slike iz porodičnog joj albuma. I bingo! Našao sam par sličica koje su mi sjele ko kec na desetku.
Prva.
(http://i61.tinypic.com/b8acrq.jpg)
U mojim Pričama spomenuo sam da je sredinom pedesetih osnovan u Studeni moderan, oni su se nazivali jazz, sastav.
Pa ajmo ih upoznati:
Truba Josip Piković-Jože Čičkin, saksofon Milan Piković-Mile Čičkin, harmonika Vojmir Piković-Vojmir Čičkin, harmonika Ivan Šebelja-Ive Šebeć, iza, na bubnju, je moj ujak Josip Šebelja-Jože Puhov.
Učitelj im je bio Frane Franesić. Znam da je moj ujak svirao i na kontrabasu. Pa mi baš i nije jasno kako je nosio bajs kad su svirali napr. u Brezi? Uf, što je volja. Nositi bajs na leđima iz Studene na Brezu i onda još i natrag. :e050
-
Slika 2 i 3.
Iz albuma tete Marice Suzović, rođene Piković, Čičkine.
(http://i60.tinypic.com/ab09e8.jpg)
(http://i59.tinypic.com/2ewo842.jpg)
Ova donja slikica je ko naručena za moju priču, u kojoj se prepoznala Riječanka :wavey , o pranju robe.
Na slikicama su ona, njezin brat Jože (truba iz gornjeg posta) njezina baka Marija, ali za sve poznatija kao Nonica i mlađi sin Dragan-Bato.
-
Slikica 4.
(http://i59.tinypic.com/ogb9yv.jpg)
Podsjećam vas na odlomak iz moje priče o paležu sela Studena =4. svibnja 1944.
Njemci su šli se daje pa su na putu, puli jame, Podškrile naletili na Mariju i Matića Kudleće. Matić da je imev puli sebe pištolu, a Marija nikakove letke. Va to vrime va selu je bila SKOJ-evska organizacija čji su člani bili i oni dva. Oni su z familiju bili pobigli pred Njemci, ali su teli poć videt ča se to va selu dogodilo. Govore da su jih Njemci oprtili z nikakovimi kasuni i gnali ih skroz do Želiznih vrat ka su, vaja, 15 kilometri daje. Tu da su ih tukli i mučili pa na kraju i strejali.
Matić i Marija su tamo, na Želiznimi vrati i pokopani. Ali omladina Studene ih je pedesetih godina (1951.?) otkopala ( Milan Brmalj Požarov i Miro Mrvčić Francikin) i njihove ostatke prenijela najprije u matičnu kuću (Kudleću), a potom na groblje u Klanu.
Na slici pogreba koji je održan po običajima kad umre netko mlad, kao nevistica je obučena teta Marica Čičkina. Špožo je bio Ivan Mrvčić-Šestanov (Postolarov).
Uz grob stoje Ćućin? Ive? iz Klane i Studenjci Josip Iskra-Županov, Tomo Šepčić, Anton Simčić-Štofnićev, teta Marica i Ive Postolarov, Štefan Vlaše-Buzgoć stavlja križ. Iza je učitelj Josip Lučić.
-
Stavit ću ovo i ovdje obzirom da se tiče ovog teritorija.
Znači, s ovom iskaznicom moja nona je u to doba, tada je tu zona A i B, mogla preko te umjetne granice kako bi obavljala poslove. Navedene su i destinacije Ravno, Štulac, Klana i Trstenik.
Iskaznica dvovlasnika moje bake Margarete (Marice) Mrvčić od 9.11.1946. izdana u Sušaku od strane Cankarjeve brigade, I. divizije KNOJ, Štab bataljona (ako sam dobro pročitao).
(http://i59.tinypic.com/298pc0.jpg)
(http://i61.tinypic.com/mk906v.jpg)
-
Evo još jedne slikice iz albuma tete Marice Čičkine.
Ne piše na poleđini kad je snimljena, ali po Maričinom sjećanju Prvi maj 1961. Lokacija: Za Vrh, Polikin vrt. Ja sam neke ljude prepoznao, ali Marica je prepoznala ostale.
(http://i59.tinypic.com/swxoaw.jpg)
Ja ću prepisati što sam zapisao, a kako je redosljed-aj bo.
Idemo odostraga prema naprijed.
Sveto Predović, Cvetko Kanjeričin, Stanko Bregarov, Ive Vlašeć, Štefan Buzgoć, Marijo Klanjčev, Mate Šestanov, Ive Buzgoć, Vlatko Šestanov, Ivica Betoć, Marica Čufetina, Ive Čufetin, Jože Paveć, Stanko Kanjeričin, Milan Banašerin, Vlatko Šestanov, Marin Čičkin, Zdravko Jakovićev, Jože Pilčićev, Tonić Matešin, Jožić Tomoć, Ive Ljuboć, Vinko Prkelov, Jožić Radeć i Jožić Mitrov. A oko bocuna se grle Ive Šinčev, Tone Jožin i Mile Čičkin.
Nekome će ova fotka biti bez veze. Ali Studenjcima je to jedan od rijeđih momenata zabilježenih fotoaparatom. Jednostavno -aparata nije bilo. Ovo je snimio muž Maričin - Perko Suzović.
Mi Studenjci smo fotoaparat doživljavali kao NLO :) . Malo je fotografija iz Studene do sedamdesetih godina XX. st.
Za razliku od Klane gdje su Talijani ipak, ma što mi mislili o tome, donijeli veliki tehnološki iskorak.
-
Ali Studenjcima je to jedan od rijeđih momenata zabilježenih fotoaparatom. Jednostavno -aparata nije bilo. Ovo je snimio muž Maričin - Perko Suzović.
Mi Studenjci smo fotoaparat doživljavali kao NLO :) .
Onda bi mogla biti zanimljiva priča od kuda i kako je došao fotoaprat s kojim je ovo snimljeno? :palacgore
-
I ova je negdje 1961. uslikana.Isto iz albuma Marice Suzović.
(http://i59.tinypic.com/jb5ptv.jpg)
Studenjci su se voljeli fotografirati. Samo nije bilo baš prilike...
Ovo je "pravi" svirač Jože Piković - Čičkin. U sredini je Klanjac Jože Buleć, oženjen za Studenjku Dragu Pušićevu, inače moju rođakinju, koji fingira svirku. Treći je nepoznati, kaže Marica neki letričist.
U pozadini je, onda mala, Neda Šepčić Tomoća, sada Omišljanka i s drugim prezimenom.
Mene je nešto drugo na ovoj slici razočaralo. Ovo je snimljeno oko 1961. g. Dom, gdje je ovo slikano, je izgrađen -dovršen oko 1950., ne znam još točno, ali pogledajte fasadu. Desetak godina nakon izgradnje. E moj File, al su ti majstori fušarili, ko da su z Matuj :lol1
-
vi gornji kraji ste vaveki malo (jako) škrtarili na japne i cimente, niš od taljani niste navadili....ze atmaturu stavjatee mrežu od kokoš a betonske gredi 1:10 i onda rukafčani i kastafci krivi da su slabi zidari
-
Ali Studenjcima je to jedan od rijeđih momenata zabilježenih fotoaparatom. Jednostavno -aparata nije bilo. Ovo je snimio muž Maričin - Perko Suzović.
Mi Studenjci smo fotoaparat doživljavali kao NLO :) .
Onda bi mogla biti zanimljiva priča od kuda i kako je došao fotoaprat s kojim je ovo snimljeno? :palacgore
Budem (baš sam se danas sa sestričnom smijao ovoj riječi-meni purgerskoj. Ne znam ni kako se to gl. vrijeme zvalo-pljuskamperfekt? :lol1) pitao tetu Maricu. Vjerojatno je aparat bio klupski. :lol1
vi gornji kraji ste vaveki malo (jako) škrtarili na japne i cimente, niš od taljani niste navadili....ze atmaturu stavjatee mrežu od kokoš a betonske gredi 1:10 i onda rukafčani i kastafci krivi da su slabi zidari
A ja, pa neću valjda nonota krivit da je ukral japno i cement i sebe delal, kot ča neki govore. :facepalm :s050
-
pa sam Tito je rekal "snađi se druže" :301
-
:nocomment
-
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1920Klana_zpsf3800339.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1920Klana_zpsf3800339.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1940Clanaingressodelpaese1_zpsac9e4d91.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1940Clanaingressodelpaese1_zpsac9e4d91.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1940Clanaingressodelpaese2_zps55a4ca6c.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1940Clanaingressodelpaese2_zps55a4ca6c.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1941Clana-ViaIscia_zps18e8b078.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1941Clana-ViaIscia_zps18e8b078.jpg.html)
-
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/KLANA1_zps272ebe19.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/KLANA1_zps272ebe19.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/KLANA2_zps66e875d9.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/KLANA2_zps66e875d9.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/KLANA_zpsb50b8164.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/KLANA_zpsb50b8164.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1936TRIESTE-CLANA-CASEINCIS_zps288d0227.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1936TRIESTE-CLANA-CASEINCIS_zps288d0227.jpg.html)
-
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1941Clana-ViaIscia_zps18e8b078.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1941Clana-ViaIscia_zps18e8b078.jpg.html)
Ovu bi tako volio vidjeti u većoj rezoluciji da bolje vidim kako je nekada izgledao onaj fasio u ogradi ... i sumnjao sam da nije mogao ostati netaktnut, po ovome mi izgleda da je bio puno "bogatiji" nego zadnjih desetljeća. :greensmile
-
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1941Clana-ViaIscia_zps18e8b078.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1941Clana-ViaIscia_zps18e8b078.jpg.html)
Ovu bi tako volio vidjeti u većoj rezoluciji da bolje vidim kako je nekada izgledao onaj fasio u ogradi ... i sumnjao sam da nije mogao ostati netaktnut, po ovome mi izgleda da je bio puno "bogatiji" nego zadnjih desetljeća. :greensmile
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1941Clana-ViaIscia_zpsd79b792e.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1941Clana-ViaIscia_zpsd79b792e.jpg.html)
-
http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1941Clana-ViaIscia_zpsd79b792e.jpg~original
:bravo :bravo3 :cool2 :999
Ne vidi se detalj na sredini mosta baš najbolje ali dovoljno dobro da se vidi da je "bogatiji" nego nakon rata, a ne uspijevam razaznati da li je fasio bio "okrenut", tj sjekire s donje strane (zar nisu obično pri vrhu) ili je čak dupli pa ima sjekire gore i dole. Na straroj fotografiji kao da ima neke elemente i u gornjem dijelu ali to može biti nešto što se vidi iz pozadine. :hmm Ali definitivno nije ostao u originalnom obliku, nije ni čudo da nisam učio porijeklo.
(https://lh3.googleusercontent.com/-XymrsOIkTYM/U-83hKPNeUI/AAAAAAADj1o/pEipm8Uek5w/w805-h536-no/DSC08266.jpg)
-
Da, vidi se da je dobar dio uništen, ali ovo malo što je ostalo, na sigurnom je :palacgore
Ilirija, super slike ;)
-
Jedna stara razglednica, privatna zbirka
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/10706360_343612309140779_1102029941_n_zps0cdc222e.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/10711210_343612549140755_1912927403_n_zpsabbc611e.jpg)
-
Jedna stara razglednica, privatna zbirka
.... ali ovo nije razglednica Klane? :help2
-
Ne, poslana je iz Ubožnice u Klanu.. davne 1909. godine
-
Ovdje je nesrećom preminuo Andre Marčelja dne 30 decembra 1903 u dobi 40 godina na uspomenu ovo tugujući roditelji postaviše
(http://img708.imageshack.us/img708/2695/nn93.jpg)
Mislim da ovog spomenika više nema, nisam baš imao prilike dobro se zagledati jer sam lovio svoj osobni rekord i rekord dionice ali onako "u prolazu" mislim da ga je mehanizacija slučajno ili "slučajno" srušila. A možda su ga samo sklonili dok traju radovi? :help2
(http://static.panoramio.com/photos/large/111710197.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/111710197)
-
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20130725_033_zpsc112750b.jpg)
snig va centru Klane poslje "onog mosta tko malog a tako ......", davniga lita 1963. na sliki san jast
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20130725_014_zps5c27519d.jpg)
kako se je nekad nosilo brime za blago
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20130725_029_zps6f45b524.jpg)
dvi klanjske divojke pred staru pilanu, na sliki se vidi i vagonet kakovi su bili za vozit po pilani, kada san biv majhan san se igrav tamo i voziv se ž njimi :treeswing
-
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20130725_007_zpsfd90759e.jpg)
klanjske divojke tamo nigdi okoli 55 tiga lita, pred staru školu , kazermu
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20130725_017_zpsa4b4db5b.jpg)
ena klanjska divojka slikana na klanjskin polju, ako pogledate malo bolje odzada palacin nima krova pa si mislin da je to morda bilo kadi poslje rata
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20130725_013_zps39f3d193.jpg)
e ovo već nisu divojke to su već gospe
-
idemo dalje u revijalnom tonu
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20130725_036_zpsf32e72a0.jpg)
friško bermani i njegov kumpar pred općinu
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20130725_005_zps547bfb39.jpg)
na klanjskin kampu(nogometno igralište)
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20130725_044_zps675a7f30.jpg)
morda bi tribalo otprit temu klanjske divojke :89, no još klanjskih divojk
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20130725_035_zps2d91517f.jpg)
a ovo je va Škavnici
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20130725_002_zps59433216.jpg)
serviseri transporta DIP Rade Šupić Klana :ruka
-
:bravo
-
idemo dalje u revijalnom tonu
:bravo3 :cool2
Nego da li su mutne fotografije mutne i u originalu ili su mutne jer si ih fotografirao "iz ruke" ? :hmm
-
iz ruke, nemam skener :skartoc
-
Kad budeš prišav do mene, prinesi ih pa ćemo to srediti :palacgore
moj klanjski :smile
-
Nije loš, nakon petnaestak godina učenja. :lol3
-
Nema ovoga više, radovi na pristupnoj cesti za zonu gospodarenja otpadom Marišćina su pregazili ove lokacije ... možda su negdje spremljeni ... :help2
(http://static.panoramio.com/photos/large/111710197.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/111710197)
(http://static.panoramio.com/photos/large/111710174.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/111710174)
-
aha spremljeno ko i ograda s onog mosta " TAKO MALOG A TAKO....." :facepalm
-
Zar nije Riječanka pronašla ogradu ili barem bitan dio iste?
-
http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1941Clana-ViaIscia_zpsd79b792e.jpg~original
:bravo :bravo3 :cool2 :999
Ne vidi se detalj na sredini mosta baš najbolje ali dovoljno dobro da se vidi da je "bogatiji" nego nakon rata, a ne uspijevam razaznati da li je fasio bio "okrenut", tj sjekire s donje strane (zar nisu obično pri vrhu) ili je čak dupli pa ima sjekire gore i dole. Na straroj fotografiji kao da ima neke elemente i u gornjem dijelu ali to može biti nešto što se vidi iz pozadine. :hmm Ali definitivno nije ostao u originalnom obliku, nije ni čudo da nisam učio porijeklo.
(https://lh3.googleusercontent.com/-XymrsOIkTYM/U-83hKPNeUI/AAAAAAADj1o/pEipm8Uek5w/w805-h536-no/DSC08266.jpg)
:bravo5
nopak san knjigi obrnul i ni blizu nijedan benitotov fascio litorio ni bil takov. najbliži je današnji grb francuske, inače avatar od jednega od puno mojeh kloni na index.hr.
slično ukrašen je grb savoia, al on sadrži puno više elementi nego ovde na slike mosta
mislin da je ovde bila slobodna interpretacija bravari.. :greensmile
-
Zar nije Riječanka pronašla ogradu ili barem bitan dio iste?
je, da, no koliko sam čuo poslije ju je i izgubila, ne mislim da ju je Riječanka izgubila već da ju je neko hm...., znate ono: halo Bing kako brat, što opet u zatvoru, da? ukrao burek namijenjen za policiju, uh , momak nema stila, nego, čuj imam ti jednu ogradu, puno željezo sa grbom iz šestolijeve, cijena? ah, prava sitnica :shake2
-
Zar nije Riječanka pronašla ogradu ili barem bitan dio iste?
je, da, no koliko sam čuo poslije ju je i izgubila, ne mislim da ju je Riječanka izgubila već da ju je neko hm...., ...
Nešto sam propustila Z5329? :297 Ograda bi trebala biti na sigurnom!
Nekako sam u ovim zgužvanim danima potpuno zaboravila na nju :help2
-
Gdje ponire voda koja teče kroz Klanu?
-
U ponoru Gotovž kraj onog prečištača kanalizacije koji ne radi baš najbolje, još oko 1 km nizvodno od centra.
-
Da li se ta voda opet negdje pojavljuje vani?
-
Mislim negdje oko 3. maja
-
moram negdje još imati slike podzemlja , ponora Gotovž, stavljao sam ih pod temeom speleologija na "onom" forumu a dao mi ih je predsjednik udruge Estavela iz Kastva
valjda ću ih naći, pa ću priložiti , inače o tome mi je pričao pred desetak godina Reš i to u stilu: klanjski ponor je nešto posebno, monumentalno, njega je čak i mene strah
Reš , iskusni speleolog, koji je prošao mnoge objekte i kod nas i u svijetu, zadrhti pred monumentalnošću našeg ponora, tad mora da je nešto posebno
-
Korepeticija nije na odmet :coolwink
Klana i Studena (http://www.povjesnicaklana.com/gradina.htm)
-
(https://lh4.googleusercontent.com/_lzJmWXuy0WVzo67wq_3cuCiy4jHtauCLNzj5MuNuhZ4=w1151-h765-no)
A tu negdje, gdje se "gornja" tj stara cesta spaja s novim dijelom je bio onaj spomen "kotač" nesretno stradalom Klanjcu.
(https://lh4.googleusercontent.com/-eLUIPDbTWsk/VE19Q-EwDKI/AAAAAAADvQI/AcZICV3__Ec/w1151-h765-no/DSC09578.jpg)
-
Nekoliko slika iz smjera Klane, gdje je cesta zatvorena. (mobitel)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/CAM00701_zps7c54d375.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/CAM00702_zpsc8d62760.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/CAM00703_zps21147fc2.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/CAM00704_zpsb320da0a.jpg)
-
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/CAM00706_zpsff29222b.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/CAM00705_zps3a441191.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/CAM00707_zps39e6fe2c.jpg)
:wavey
-
Stavit ću ovo o Viktoru Starčiću i ovdje budući da je jako vezano za Klanu.
(http://i57.tinypic.com/11wfw1s.jpg)
Viktor Starčić (1902. Ruse, Bugarska – 1980. Beograd, SFRJ)
je bio poznati glumac u bivšoj Jugoslaviji koji bi nama mogao biti zanimljiv zbog toga što je njegov otac, Antun Starčić rođen u Klani 1857. godine. U potrazi za poslom mladi Anton je otišao u svijet ˝trbuhom za kruhom˝. Radio je na izgradnji pruga u Turskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Rumunjskoj i Srbiji. Viktorova je majka bila Francuskinja iz Ženeve, u Švicarskoj. Zbog takvog nomadskog života roditelja Viktor se nije mogao redovito školovati pa je više-manje bio samouk.
Glumačku je karijeru Viktor započeo kao amater u Gornjem Milanovcu s osamnaest godina. Zatim je u Sarajevskom kazalištu otpočeo "pravu" karijeru jer je dobivao i veće uloge, a potom je bio član kazališta (od 1925-1930) u Splitu, Zagrebu i Novome Sadu. U Novome Sadu je 1930. snimio svoj prvi film, ulogom varalice Lajoša u «Grešnica bez graha» režisera Koste Novakovića. Od 1929.-1939. je u Narodnom pozorištu u Beogradu. Sa grupom umjetnika 1938.godine osniva u Beogradu Umetničko pozorište, u kojemu je glumio i režirao. Nakon II. svjetskog rata glumi u Novome Sadu i Rijeci te se vraća u Beograd i postaje stalni član Jugoslovenskog dramskog pozorišta gdje je djelovao od njegovog osnivanja 1948. g. pa sve do kraja karijere odnosno života.
U svojoj 60 godišnjoj glumačkoj karijeri glumio je, prema vlastitoj procjeni, preko 500 uloga. Značajnije uloge su mu bile:
- Hlestakov u Revizoru.
- Aurel u Ledi,
- Don Zane u Gloriji,
- Smrdić u Rodoljupcima,
- Glumac u Na dnu,
- Barun Lenbach u U agoniji Miroslava Krleže, čime je obilježio 45 godina karijere
- …i još mnoge druge.
Od 1949. g. godine bio je 10 godina profesor na Pozorišnoj akademiji u Beogradu. Iako samouk, bio je jedan od najobrazovanijih glumaca svoje generacije. Viktor je bio oženjen Ruskinjom Katarinom Zubin, a u braku nisu imali djece.
Znam da je bivši načelnik općine Klane Anton Starčić Šopeć marljivo skupljao podatke o Viktoru Starčiću budući da nisu samo prezimenjaci.
-
Odlično Miliću! :palacgore
Podatke od gosp. Starčića si već zatražio ili budem ja; idem s njim u Duino uskoro... pa to.. :coolwink
:popcorn
-
Daj ti jer ja njega poznam samo iz viđenja. Poćakulaj malo s njim pa ćemo saznati još kakve detalje.
To je već timski rad, je li. :grouphug1
-
Miliću :wavey
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/ViktorStar10D0i10701_zps8bb332dd.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/ViktorStar10D0i10702_zps4b078981.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/ViktorStar10D0i10703_zpsf81c63f9.jpg)
-
Hvala Riječanka! :thankyou
-
Jutros načuh nešto o kućama tzv. patericama u Klani koje su građene, kako čuh, tridesetih godina prošloga stoljeća za talijanske oficire.
Bilo bi lijepo nešto saznati o tome. Navodno je i poseban način gradnje posrijedi.
Dalje prepuštam Klana Investigate Building Teamu. :computer2 :fotka
-
Te kuće su građene va Zatrepu; obučene u sive kvadratne ploče a u tim pločama je nekakva kombinacija betona i slame. Tako da su gradili Talijani i navodno da nije loše, to da je bila njihova tehnika gradnje... Dvije takve su i u centru Klane. Slike istih nemam. Z335ko?
Hvala Grašćina :wavey
-
Riječanka
dakle krivo
one zgrade u Zatrepu su novijeg datuma, a gradili su ih za potrebe JNA oficira
a što se tiče patera u Klani , samo da bude malo boljeg vremena pa ću ih poslikati, doduše sad su privatne i pitanje je da li se smije to slikati izbliza, no valjda niko neće zamjeriti ako se slika izdaleka. "Pateri" su : iza nekadašnje garaže od Di Klana u Zatrepu, tamo di je sad škola isto je nekad bio pater, pa na "obali" i jedan u Dražici. Svi su sličnog ili istog nacrta kao blizanci, dvojna kuća sa zajedničkim predulazom ili salicom kako se nekad reklo i stubištem. Istina je da su im zidovi bili motažni, tj od ploča izlivenih mješavinom slame i betona, no nisam siguran da li samo unutarnji ili i vanjski, moram pitati nekog starijeg:-)
-
... eto, tema "paterice" se pomalo proširuje. U Klani u centru, točnije na "obali" i "pristavi" su četiri paterice, od kojih je jedna prerađena i niska je.Va Dražici također dvije, niske, i duple. A samo ime "paterica" nosi porijeklo od ondašnje talijanske tvrtke "Pater" koja je izvodila tu gradnju. Montažne ploče za paterice su bile veličine metar za metar, tako mi govori teta, jer su te ploče skladištili kod njih doma.Procijenjeni vijek trajanja im je bio cca 30 godina, a uz neke preinake,popravke, paterice su još vavik tu.
-
Milić mi obećao :pivo pa da mu se odužim:
Stambena se gradnja u Klani odvijala kao i u Rijeci u većem dijelu preko
državnih ustanova, što znači da je investitor država, a u manjem dijelu preko
privatnih investitora. Državne ustanove koje su glavni nositelji stambene
izgradnje pojavljuju se pod imenima I.F.A. (Istituto Fascista Autonomo per le case popolari della Provincia di Fiume), koji je uglavnom angažiran na
gradnji radničkih kuća, ali i cijelih radničkih naselja, zatim E.A.C.E.P. (Ente
Autonoma Case Economiche e Popolari)3 koji gradi stanove za srednji društveni
sloj te I.N.C.I.S. (Instituto Nacionale per le Case degli Impiegati dello Stato),
zadužen za gradnju stanova tj. kuća namijenjenih za viši srednji sloj.Taj je isti I.N.C.I.S. u Klani investitor jedne vrlo zanimljive stambene zgrade koju Klanjci
zovu Palacin.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Klana-paterice/scanga_zps73745af7.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Klana-paterice/scanga_zps73745af7.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Klana-paterice/Capture_zps22f6c87a.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Klana-paterice/Capture_zps22f6c87a.jpg.html)
Radi se o stambenim zgradama sagrađenim za visokorangirane zaposlenike talijanske vojske tj. za oficire i podoficire.Autor projekta iz 1930.je Bruno Angheben (Crkva Sv. Romualda i Svih svetih u Rijeci, na Kozali),jedna je od njegovih najpoznatijih tvorevina, i kompleks zgrada na Potoku koje radi za istog
investitora INCIS-a.Kvaliteta se ovog graditelja ipak prepoznaje u rješenju ovog malog elitnog kvarta u Klani, koji su činile dvije nejednake građevine (do danas se sačuvala samo veća zgrada) koje su s tri strane zatvarale dvorište, a cijeli je kompleks od ceste bio odvojen kamenim zidom.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Klana-paterice/084_001_zpsb0257c96.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Klana-paterice/084_001_zpsb0257c96.jpg.html)
Za one kojima je visoka funkcija u političkom životu to omogućavala, obično su to visoko pozicionirani pripadnici fašističke stranke, gradile su se vile (jedna je takva smještena u centru Klane i danas se u njoj nalazi poštanski ured).
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Klana-paterice/Capture2_zps9f37f654.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Klana-paterice/Capture2_zps9f37f654.jpg.html)
Jel to ta vila 1942. godine?
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Klana-paterice/1942e_zpsd6bf3d32.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Klana-paterice/1942e_zpsd6bf3d32.jpg.html)
-
Treći tip stambene zgrade koji je prisutan u Klani realiziran je kao prizemna
ili kao jednokatna građevina, a sastoji se od dvaju ili četiri stana i iste su bile
namijenjene niže rangiranim zaposlenicima vojske. Zanimljivo je rješenje
ulaza u te zgrade. Potpuno otvoren ali natkriveni dio govori da se iza toga ne
naziru neki posebni estetski razlozi već taj oblik diktiraju vremenske prilike tj.
neprilike u zimskim razdobljima te da je riječ, naravno, o jednom praktičnom
mjestu gdje se prije samog ulaska u kuću može ostaviti obuća i odjeća puna
snijega.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Klana-paterice/Paterice3_zps5dba9117.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Klana-paterice/Paterice3_zps5dba9117.jpg.html)
I danas se te zgrade nazivaju Paterice dok su na originalnim
nacrtima obilježene kao “Palazzino Pater”.
Na fotografiji dole su paterice ke su storili Talijani zmed dva svecka rata za potribe njihovih oficiri. Kako se vidi na fotografiji, bile su tri na edan pod (četiri stani) i ena prizemna (dva stani). Va aprilju misecu 1945. lita su Nemci minirali most poli Barabanke i dvi paterice su po sin siga bile zgrušene (livo na fotografiji), a dvi z desna su ostale cile. Fotografirano je z križanja na cisti Studena – Kampo, tamo nigdi četrdeetih lit pasaniga vika.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Klana-paterice/Paterice2_zpsb938f6b8.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Klana-paterice/Paterice2_zpsb938f6b8.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Klana-paterice/1942_zps7e47283d.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Klana-paterice/1942_zps7e47283d.jpg.html)
-
Da pivu!? :pivo X 10. :lol1
Majstore ima da se obleješ k'o ono kad si bio mlad i lep i radio u BM. O0
A ovo:
...Na fotografiji dole su paterice ke su storili Talijani zmed dva svecka rata za potribe njihovih oficiri. Kako se vidi na fotografiji, bile su tri na edan pod (četiri stani) i ena prizemna (dva stani)...
Što je ovo od nekud pre-copy-rano ili...(ni vrag da si i ti Klanjac :hmm)
Nevezano...
Danas sam bio na placi, odjel za cvijeće. Tražim neko plastično. I govori mi prodavačica
_ Imate ovdje jedno crveno...
To "crveno" je rekla takvim naglaskom da sam odmah znao da je ili Studenka ili Klanjica. I je, Klanjica je. :kiss1
-
@miliću, mislin da si u pravu, "majstor" je zadnji tekst posudiv od Antona Starčića iz jednog od starijih brojeva općinskog Glasnika, :m055 , ali tema je dobra i glavno da se ča piše
-
Oho, da ne bude nesporazuma. Nisam "majstore" napisao u negativnom kontekstu. Nadam se grašćina ni ti. Kont zna što ja mislim o njemu tako da ... :beer2
-
apropo teh montažneh kuć od slami i betona. dan glavu da je isti klinac va lovrane, dom zdravja zdola osnovne školi. delana je oko '35, i sa šupo zvoni, tj ni od opuki nego nekakovega šupega materijala, a facada je raspucala jušto va kocki 1x1 metar, po fugah mej dve ploče
-
evo još jedne slike "Case incis", elitnog kvarta ondašnje Klane
-
apropo teh montažneh kuć od slami i betona. dan glavu da je isti klinac va lovrane, dom zdravja zdola osnovne školi. delana je oko '35, i sa šupo zvoni, tj ni od opuki nego nekakovega šupega materijala, a facada je raspucala jušto va kocki 1x1 metar, po fugah mej dve ploče
Z istun tehnikum je dalan i Nido pul Matuj (rodilište). Znan aš smo početkon 80-teh to preujerevali va disco club :e050
-
mi se čini da ću poć ov ki dan kucat po zideh :greensmile
-
Cijeli dan nisam nisam iz nekog razloga mogao vidjeti niti jedan novi post,pa stoga tek sad mogu navesti izvore mog posta.Osim navedenog, već dugo uživam u zbornicima Klane od "Društva za povjesnicu Klana".Dakle,sa Trsata sam se odselio 1987 i živio do 2006. godine va .......?
-
Klani ? :o
-
Sorry Riječanka, ali... va Biškupe pul Ronjgi.Kasnije mi je bilo donekle krivo što nisam kupio kuću u Klani, jer sam više vremena proveo u vašem mjestu nego na Viškovu.Razlog tome je što je Klana za mene i moje klince bila čarobno lijepo mjesto za izlete u svim godišnjim dobima.Idealan spoj povijesti,geologije,militarije i naravno prirode.Morat ću opet k vama u pohode. :wavey
-
Sad mi zvoni negdje iza da si mi to sve i ispričao. Ustvari i jesi, kod miki na pizza partiju! Baš to o idealnom spoju povijesti, geologije, militarije i prirode odnosno koliko si ovdje proveo vremena sa svojima! Sjećam se :palacgore
-
Upravo si dobila još dvije mušterije O0
-
:wines :bravo5 :cool2 :beer2
-
Se nađe ki ne pije :cool3
Poslikao sam ovo za povijest i zaboravio gdje mi je :facepalm
(http://imageshack.com/a/img540/8571/dGWVIi.jpg)
(http://imageshack.com/a/img746/9784/rA7ixf.jpg)
(http://imageshack.com/a/img901/1997/hzwLQw.jpg)
-
(http://imageshack.com/a/img538/2401/L4a0ql.jpg)
(http://imageshack.com/a/img905/1830/uqMG7L.jpg)
(http://imageshack.com/a/img743/1161/rjSF4e.jpg)
(http://imageshack.com/a/img540/5978/tOGez6.jpg)
14.05.2013.
-
Se nađe ki ne pije :cool3
Poslikao sam ovo za povijest i zaboravio gdje mi je :facepalm
Zato pametni znaju čemu služe keyword-i iliti po naški ključne riječi. Gomila programa, od kojih sam za tu namjenu ja koristio Irfanview i Picasu imaju mogućnost da u fotografiju, tj u jpg fajl ubaciš ključne riječi po kojima možeš kasnije puno lakše pretraživati. :computer2 :palacgore
Pokrio sam cca 98% svojih fotografija na taj način i zbilja mogu vrlo brzo pronaći gotovo svaku fotografiju samo ako znam što prikazanao jer onda u većini slučajeva znam i koji sam keyword stavio.
Tu i tamo se "zaboravim" tj u jednoj turi mi bude logično da stavim jedan keyword a u drugoj turi drugi keyword za isti sadržaj, npr neko vrijeme sam stavljao "slap" a ponekad "vodpad" ili "autocesta"/"autoput" pa si "otežam" pronalaženje .
:skartoc
-
E Elvise, staviš cesta i voda ;)
Ali istina, s pravu si. Samo se treba natjerati na to :)
Sent from my HTC One max using Tapatalk
-
E Elvise, staviš cesta i voda ;)
Tag "cesta" stavljam za obične ceste :palacgore , a "voda" mi nije pala na pamet ... hm, mogao bi ga iskoristiti samo što mi je malo "preširok", obuhvaćao bi previše toga a vrlo brzo bi zaboravio početnu "logiku" i počeo ga upotrebljavati za sve svašta ili pak za ništa.
Imena ljudi su poseban problem, u početku sam naravno krenuo samo s imenima, a onda su se počeli pojavljivati "duplići", sada imam jedno 3-4 Vesne, 4 Katarine, 2x Branka, ... na nesreću Picasa u početku nije priznavala nikakve znakove s kojima sam pokušavao ubaciti prezimena, uredno je svaku kombinaciju ime_prezime, ime-prezime, ime+prezime, ... razbijala u posebno "ime" i posebno "prezime" i sve pretrage je obavljala kao da je operater između ILI/OR a na sreću to su ispravili pred koju godinu tako da najnormalnije prihvaća "ime prezime" (ili bilo koji dvo ili višesložni pojam) i daje očekivane rezultate.
Zanimljivo, Picasa koju je Gogole kupio "odavno" tek od pred verziju ili dvije nudi i to kao eksperimentalno :eek da od nekog taga/keyworda složi virtualni album, dok je tu mogućnost imao još tamo 2000 ili 2001 prvi foto manager za kojeg sam znao da može raditi sa tagovima, IIRC PhotoAlbum.
Po meni odlična stvar :palacgore
I naravno, kao što si ispravno primjetio - treba se natjerati to raditi. Znao sam biti po pola godine ili više u zaostatku s upisivanjem tagova. :facepalm
I još sam na početku upisivao tagove kroz Irfanview, kojeg danas koristim samo kada želim upisati tag u jednu sliku jer Picasa ima puno bolje riješeno upisivanje više tagova na više fotografija odjednom, npr ne prepisuje stare tagove nego upisuje nove.
-
:bravo
bravo za slike
apropo mosta, zna li neko kamo je završila ograda? odnosno je li u muzeju militarija onaj dio s grbom, Riječanka?
-
(http://imageshack.com/a/img743/1161/rjSF4e.jpg)
14.05.2013.
Tako mali a tako ružni :facepalm
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/most_zpsa4f4bef5.jpg)
@Z4658, ograda je na sigurnom :djavo
-
"@Z4658, ograda je na sigurnom :djavo"
to si već rekla , no je li u muzeju onaj dio s grbom?
-
Nije još :k050
-
hihi...jedan kega niste videli dokle ste klatili po kunfine
-
hihi...jedan kega niste videli dokle ste klatili po kunfine
Ako ćemo pravo - ne vidimo ga ni sada - premračno je . :eek :lol1
-
jbg, niman za boji telefon, se zapijen :wines
-
Povijesno drvo - Kraljica bukva, Kraljica šume, stara sigurno dvije stotine godina ako ne i više, na talijanskoj vojnoj cesti između Lisca i Klane kroz šumu ... Uz nju uređena klupica, tabla s podacima, prelijepo stablo visine 25 m, opsega 383 cm, promjera 122 cm, sa 15 m3 ogrjevnog drveta u sebi ako bi se odlučilo rušiti je :pet :djavo
Do nje propust koji su još Talijani sagradili
(http://imageshack.com/a/img912/341/hqaXNb.jpg)
(http://imageshack.com/a/img540/7346/s1sK4s.jpg)
(http://imageshack.com/a/img661/9339/Ab0K5f.jpg)
(http://imageshack.com/a/img674/144/iyZW5Z.jpg)
(http://imageshack.com/a/img537/22/E8RmxG.jpg)
(http://imageshack.com/a/img674/3120/VHmGwB.jpg)
-
(http://static.panoramio.com/photos/large/42919863.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/42919863)
(http://static.panoramio.com/photos/large/42919829.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/42919829)
-
Obnova
Rat je finiv. Mrtve smo pobrojili i živjenje je šlo napred. Skoro sa mladost, ka ni poginila, je još bila va logori. A ki su bili va partizani su morali još niko vrime ostat va vojski. Znači, doma su još vavik, par miseci nakon rata, bili starci, ženske i dica.
Ali ni bilo ča plakat nigo prijet se dila, ko je zvalo od sih stran. Kot Narodni odbor smo organizirali obnovu, a i ostalo va selu. Jast san biv na čelu Odbora, a još su bili va njimu Ive Stanarov, Mate Matačev, Ive Šinčev, Jože Kanjeričin, Ive Francikin i morda još ki. I sam odbor je iz ratniga imena Narodno oslobodilački odbor prominiv ime va Narodni odbor, a to ni bila promina zarad promine. Sad je tribalo rešavat civilne probleme, a ne vojne. Sastajali bimo se i dogovarali ča nan je za storit. Najvažnije je bilo storit juden uvjete za kakovo-takovo živjenje. A to je značilo dit kuću pod krov, a potla kako ki more. Pa smo počeli obnavljat popaljene kuće.
Nike kuće su bile ostale cile pa su judi mogli va njih živit. I najbližja familija se je zrivala va te kuće. One kuće, ke su bile manje šundrane, judi su kako-tako sredili da moru bit nutri. A one, ke su bile zasinsiga zgorene, moralo se sad obnovit.
Kuliko se moren spametit prvu kuću ku smo do nike mire obnovili je bila Županska. Ali to ni ova kuća kadi su Županci sada, nigo stara ka je prik puta. Ča se z tu kuću dogodilo ću ti kašnje povidat. Daje smo dilali kako smo mogli aš ni bilo nike pomoći, va prvo vrime, niodkuda. So dilo, ko smo mogli sami storit, dilali smo dobrovojno. Niki ni ni dinara prijev za to. Judi su dilali na svoji kući, ali kad je tribalo solidarno su pomagali i susidu. Neč sovdi smo dobili od strane općine ka je bila va Kastvu, ali sakrabojsko malo, tako da se saki dinar moralo pametno potrošit.
I školu smo forcirano obnavjali aš su se dica, zajno potla rata, vadila va Fapkini kući Na Vrhu, kadi su bili loši uvjeti. Znan da je Jože Kanjeričin biv storiv nike klupe i stole od tavaluni za va tu školu.
Kako smo prišli do matrijala za dilat? Najprvo smo storili nikoliko japlenic. Jedno četire na Židonju pa Za Bojin i va Topolovicah. Na njih su dilali judi ki su to znali, kot naprimer Ive Stanarov, Mate Marajski, Ive Kranjčićev, Mate Puhov, Ive i brat mu Tone Antišovi i Banašerini Dušan i Jože. Oni su nikako najveć bacilali okoli japlenic, a si drugi su nosili drva za palit japlenice.
Ča se tiče meli, debju mev smo pripejivali na vozi z Gumanca, a finu z Trstenika. I grede smo sami dilali. Tr je, hvala bogu, bilo drv va naši šumi. A i tesači ni falilo. Pave Čičeć, Tone Kranjčićev, Jože Perinić i Jože Čavleć su bili pravi majstri. Žlibce smo, pak, nabavili tako da smo jih znemali z razrušenih i napušćenih kazermi i barak kih je okoli sela bilo, kuliko god ćeš. Znemali smo se ča se dalo skoristit. Žlibce, vratnice, vrata, tavelice i još čagod.
Školu smo dofinili nikako početkon 1947. lita, dici za drugo polugodište. Zmišjan se kako su dica bila vesela. A i učitejice, sestre Dinka i Perica Seršić, ke su bile z Krka, Zajno smo počeli, nakon škole, dilat dom i salu. Ali tu su već rabili pravi majstri, aš je to bilo preveć za naše moći. A i matrijal za dilat smo počeli dobivat z Kastva kadi je biv naš centar za obnovu. Tu je, va skladištu tiga građevinskiga matrijala, dilav kot šef Ive Zvaneć pa nan je i on šav na ruku.
Rekav san ti da smo se dogovarali, mi kot Odbor, ali i so selo ča nan je za dilat. Kako smo se to dogovarali, pitaš? Od kad pametin Vardijankini su zvonili va crikvi i pozivali jude kad je rabilo. Prvo je to dilav Andre, a potla je to dilav sin mu, Ive. A si li čuv ča su za Andreta govorili? Kad je užav poć va šumu ili z blagon na pašu na cili dan, za večeru ga je moralo čekat se ono ča je familija čez dan jila. Pa bi, kad je doma prišav, se skupa zmišav. I od južine i ručnje i večere va jedni veli sklidi. I z jednu velu žlicu se to pojiv. Moreš mislit čiga je se tu nutri bilo.
Vrnimo se mi na obnovu. Znači, Ive Vardijankin bi po selu šav.i zijav. Ako je rabilo pozvat jude na sastanak to bi zgledalo nikako vako:
- Ala judi! Jutro je skup na Ravni! Si pridite!
Ako je pak zvav na dilo zijav je:
- Ala judi! Na rabotu!
I judi su prišli. I staro i mlado. Obično je sastanak biv nediju zapovdan. Jast bin rekav ča mislimo, kako storit, a judi bi rekli ča misle o timu. Pa bimo to raspravili i na kraju sastanka se dogovorili kako i ki će ča storit. Vavik je sastanak finiv z kolon, kiga je vodila omladina. A da si samo videv kakova moć je z tiga kola zihajala. Jast san misliv da bimo novi Nevijork mogli storit, a kamo ne Studeno obnovit. A ča se rabote tiče znalo se ča ćemo dilat i kadi pa bi judi prihajali z oruđen.
A sad da ti rečen par besid o zapaljeni kući. Smiron ti ponavjan da smo se dogovarali i na kraju dogovorili ča i kako storit. Jasno da niki i nisu bili zadovojni z redon kako su kuće obnavjane i ča i kako je na njih dilano. Morda je taisti, ki ni biv zadovojan, storiv velu prašćariju kad je zapaliv našu kuću i Župansku. Suminjali smo i da je niki to morda storiv iz neprijateljskih razlogi, aš se va to vrime još sakakoviga vraga motalo po šumi. Morda je i kakov treti razlog, ali verovatno ga nećemo nikad doznat. Ča se tiga tiče znan da san se mnogin zamiriv, ali ja san dilav najboje i najpoštenije ča san znav. Ja san još, osim Studene, vodiv i obnovu Lisca, Škavnice i Brize i nigder nis imev problemi kot doma. Ali, ča ćeš, vaja tako mora bit.
Ala - hajde
Bacilat – mariti, brinuti
Besida - riječ
Bimo - bismo
Briza – naselje Breza
Čez - kroz
Daje - dalje
Debja - deblja
Dilat - raditi
Dit - staviti
Forcirano - forsirano
Japlenica – vapnenica, mjesto izrade vapna
Judi - ljudi
kakovo-takovo – kakvo-takvo
kašnje - kasnije
Kazerma- kasarna, vojarna
Matrijal - materijal
Mev - pijesak
Mira - mjera
More - može
Najveć - najviše
Napušćeno - napušteno
Nevijork – iskrivljeno od New York
Nikad – nikad; nekad
Nigder- nigdje; negdje
Nike – neke, nekoje
Nis - nisam
Oruđe – alat, oprema
Povidat – ispričati, ispripovijedati
Prašćarija – pren. ružan postupak, svinjarija
Prijet - uhvatiti
Promina - promjena
Prvo – prije; prvo
Rabit – trebati, potrebovati
Rabota – radna obveza
Sakakoviga - svakakvog
Si - svi
Smiron – stalno, neprekidno
So - svo
Sovdi - novci
Storit - učiniti
Suminjat - sumnjati
Šav - išao
Šundrano – uništeno, upropašteno
Taisti – upravo taj
tavalun – debela drvena daska, mosnica
tavelica – keramička pločica
tesač - tesar
tiga - toga
treti - treći
tribat - trebati
užat - običavati
vratnica – prozorska rebrenica, škura
Vrnit - vratiti
Zihajat - izlaziti
Zajno - odmah
Zamirit se – zamjeriti se
zapovdan - poslijepodne
zasinsiga - potpuno
zijat - vikati
Zmišjat – domišljati, sjećati; izmišljati
Zrivat - zgurati, izgurati
Živjenje - život
Žlibci - crijep
(http://i61.tinypic.com/10roa50.jpg)
Izvor fotografije:http: //www.dragodid.org/sretno-svima-iz-zminja-gustaj-bozic/
-
Milić, ovoj prejako :bravo2
-
ma ča? važgal dve kući aš mu ni bilo po voje raspored obnovi?
PUU! Prokjeta raca! :fluch
-
Glavno da susedu krepa krava ...
-
Ovo ti je bilo za prošlu godinu, a ovo je za 2015.
POZIVAMO VAS 11.1.2015. (nedjelja)
Zimski uspon na Pliš (933m)
Organizator: PD Pliš, Klana
Težina: lagana staza
Trajanje: oko 5 sati hoda (trasa ce se skraćivati prema vremenskim prilikama.)
Vodič: Silvana Milić
Okupljamo se u Klani od 8,30 – 9h.
Opis:
Ovaj tradicionalni izlet organizira PD "Pliš" iz Klane. Odlazak može biti preko sela Laze ili preko pilane nedaleko od Klane. Mogućnost može biti odlazak do Kraljice šume ili eventualno do kućice Rebar. Povratak bi bio do Klane nešto dužim putem po makadamskoj cestom.
Organizator priprema grah po povoljnim cijenama uz mogućnost konzumiranja pića..
Ako želite doći direktno u Klanu, naći ćemo se tamo, na jutarnjoj kavi.
Prijevoz: osobna vozila
Povratak: po dogovoru
Cijena: 20 kn
Oprema: planinarska oprema za zimske uvjete.
Ja se još liječim. A i prognoza je snijeg, pa će ovo zaista biti sceničan uspon! :wavey
(http://3.bp.blogspot.com/-KhOodoMwEqw/U5Vnai78dSI/AAAAAAAAIFU/GbWLB932ld8/s1600/emoticon-hit-by-snowball.png)
-
Klana je smještena na zaravni, na nekih 600-tinjak metara nadmorske visine, okružena visokim planinama: Obručem s istoka i Učkom na jugu, 20-tak km sjeverozapadno od Rijeke.
BTW onda je i Rijeka okružena visokim planinama :) ... Obruč može proći ali Učka i Klana ... :greensmile
može li se kako obrisati onaj moj prethodni post , plz :facepalm
Zar nemaš opciju brisanja vlastitog posta ili to mogu samo moderatori? :pojmanemam :help2
-
:facepalm
hvala Elvis
-
Nov način živjenja
Kako smo obnavjali kuće san ti rekav. Ali z obnovu i se druge stvari su se dogajale, ke su inače bile va našin živjenju. Njive se obdilivalo, blago se moralo redit, va šumu se moralo poć. Ma nike stvari su, za nas, bile nove.
Tako se, vaje nakon rata, storilo organizacije od borci, a kašnje i partije. Još va ratu je omladina bila jako dobro organizirana, a tako je ostalo i sad. Kašnje je osnovan još Socijaslistički savez, a i AFŽ kadi su bile ženske. Prvo rata mi nismo bili navajni sidit po sastanki, a sad jih se sako malo organiziralo. Med njimi i za poljoprivredu pa su prihajali stručnjaki z Rike. Govorili su nan kako će se napred orat z traktori, kako će se zemja obdilivat zajednički. Pa su spominjali i zadruge va ke da bi se rabilo udružit. Meni te zadruge nisu dišale pa kad san na jednin sastanku tumačiv da bi se rabilo učlanit vanje za besidu se javiv Jože Županov, pa me pita:
- File, ti smiron govoriš hote va zadruge, a jast nis čuv da si rekav homo…
A ča san mu tev reć, nigo da je dobro čuv.
Zmišjan se da su, već vaja četrdeset i šeste, va selo pripejali dva traktora. Jedan je biv na gusjenicah, a drugi je imev gumena kola. Pa su počeli orat, najprvo od ciste prama Regovici, a potla z drugu stran ciste. Ovi na gusjenicah je nikako pretežak biv pa se brzo i pokvariv. Tamo je, na onimu brčacu puli crikve, stav još par miseci, dok nisu prišli po njiga. A ovi, z gunenimi koli, je so poje zorav za, me par, tri dane. Judi su bili jako kuntenti aš su samo jamnike morali storit. No, to je biv dobar poziv za va zadruge.
Selo je jako oživilo aš su si, ki su mogli i teli, prišli doma. I oni ča su bili va partizani i oni ki su bili po logori. No, za pravo reć, dva, Ive Čufetin i Ive Frankin, su ostali va vojski kot oficiri, a njih nikoliko se ni vrnilo doma aš su nigdi drugdi našli svoj put. Kako ni rat biv samo okoli nas, nigo i va cili Evropi, to je puno drva rabilo aš se sagder na velo dilalo. Ki god je mogav je šav dilat va šumu, aš je to bilo jedna od rijih prilik, kadi se moglo zaslužit kakov dinar. Judi su najveć dilali kot sikači. I pilana va Klani je počela dilat pa su i tamo mnogi zaslužili plaćicu.
Jedna vela novost, va to vrime, su bile omladinske radne akcije. Na nje su šle brigade sastavjene od mladih, tako do dvajset lit, ke su šle dilat po si Jugoslaviji. Prva je bila, već četrdeset i šeste, radna akcija na prugi Brčko – Banovići, na ki su bile Vera Županska i Marija Blaževa. Šle su na dva miseca. Onda je šla, na prugu Šamac – Sarajevo, va tretin misecu 46. prva grupa va ki je bilo njih devet. Naša Slava, tvoja mama, Stanka Banova, Marija Buzgoća, Mare Dragina, Stanka Požarova, Ive Bačvarić, Mile Zvaneć i Vlatko Šestanov. Za tu grupu je šlo još par grup od njih desetak ki su dilali i na drugih misti kot naprimer Omladinsko jezero va Lokvah i cista Rika – Zagreb. Z akcije Šamac-Sarajevo je prišav pohvaljen Ive Bačvarić, ki je proglašen udarnikon. Nakon ča su finili z dilon na prugi, kad su se vraćali, ostali su još dvajsetak dan va Lučicah, puli Delnic, kadi su dilali na gradnji pilane. Ototu su na kraju doma prišli. Bili su zmučeni ali zadovojni aš su bili dev velih radnih pobed, kako se to onda zvalo.
Zajno potla rata, ako si i imev kakov dinarić, ni bilo ča za kupit. Zmišjan se da mi je tvoja nona Štefa povidala da su mami za dotu teli kupit krpature pa su cilu noć stale va fili va Jelenju kako bi do njih prišle. Nikakova pomoć je prihajala i od UNRRA-e. Zmišjan se praha, ki se zmišav z vodu, pa je to bilo namisto jaj. To smo zvali Trumanova jaja. Isto je nikak fažov slatki biv i žuti sir za namazat, ali ga se moglo i rizat. Zmišjan se i parene pancete, neč kot današnji hamburger. I robu su nan nikakovu dilili. Tone Pikovićev je, kot ratni invalid, dobiv jednu kravicu ku san zapametiv aš ni imela rogi. No, želin reć da je nikakova pomoć i bila, ali se je to bilo malo. Kako je siga falilo to su se uvele potrošačke karte ili tesere, kako smo ih zvali. Tesere su bile sastavne od točkic pa je saka familija, prama svojimu sastavu, imela te točkice z kimi je dobila pravo da more kupit tuliko cvita, tuliko cukra i se drugo ča je rabilo za živjenje. Pa i cikuladu za dicu.
Va selu se naveliko dilalo na Domu i Sali. Ali sad su to dilali pravi majstri, zidari z Trnovice, Futerić Ive i brat mu Vence. Bili su jako vridni, a imeli su jedniga pomoćnika ki bi jin podavav mevtu i drugo ča je rabilo. Užav je sist da popuši cigaret, ali ga ni arivav ni pov popušit kad bi oni zazijali:
- Mate, daj meltu!
A on siromah bi zaskuliv:
- Ajoh mane!
Majstre se plaćalo, neč malo i manuale ki su jin pomagali, ali se drugo se dilalo dobrovojno. Zmišjan se da su niki solad tu zaslužili, dilajuć kot manuali, Mate Marajski, Stanko Kanjeričin, Jože Puhov i još morda ki. Mevta se tukla z opuk pa se i tu nikak dinarić zaslužilo. Znan da je to dilav Mile Čičkin, a siguro i još ki.
Kako se nike stvari moralo kupit, aš jih ne moreš sam storit, da se dofine Dom i Sala, šegava omladina je organizirala plese. Sovde ke su dobili od ulaznic i prodane pijače se šparalo i na kraju kupilo okna i vrata va Kastvu, od Zanatske zadruge. Inače, se je to šlo pod baretu SSRN ki je vodiv vas, kako bi danas rekli, društveni život va selu. Precednik je biv Tomo Šepčić ki je Gromičan, ali se biv oženiv za Mariju Krajevu pa je tako ostav va selu.
Dom i Sala su bili dofinjeni nigdi na kraju 1953. lita aš znan da je još rabilo samo obilit ih kad je biv nikak sukob okoli tiga ki će sost dečkon ki su onda šli va vojsku. Oni su zbrali da jin sope Jože Bavdin, ali on se biv neč zamiriv starijin, ki su mu branili da sope va Sali. Tiga se dobro zmišjan aš san i jast šav se pozdravit z dečki i zaplesat, dok je Jože, ipak, sopav.
Arivat – stići, pristići; doći na vrijeme
Brčace - brdašce
Dišat - mirisati
Dofinit – dovršiti, dogotoviti
Falit – manjkati, nedostajati
hote - idite
Kašnje - kasnije
Krpatur – debeli pokrivač
Kuntenat – sretan; zadovoljan
Mevta - žbuka
Najveć - najviše
Navajan – naučen, naviknut
Nikakov – nikakav; nekakav
Prihajat – dolaziti; prilaziti
Rabit – trebati, koristiti
Redit – uređivati stoku
Rijih - rjeđih
Sikač - sjekač
Smiron – stalno, neprekidno
Storit – napraviti, učiniti
Šegav – pametan, lukav
Šparat - štedjeti
Tev - htio
Užat - običavati
Vaje – uskoro, ubrzo
Vanje – u njih
Vas – sav; vas
Vridan – vrijedan, marljiv
Zaskulit – zacviliti, zajaukati
Zazijat – zavikati
Zmišat - izmiješati
Zmišjat – domišljati, sjećati: izmišljati
-
Stanem danas kod bankomata na zgradi pošte u Viškovu, kad pored plakat koji poziva na ovaj izlet .... a na pola plakata fotografija planinara na vrhu Obruča, ispod duge .. pogledam bolje .. a ono ja! :lol1 :lol2 :lol3 :cool2 :bravo5
POZIVAMO VAS 11.1.2015. (nedjelja)
Zimski uspon na Pliš (933m)
Organizator: PD Pliš, Klana
Težina: lagana staza
Trajanje: oko 5 sati hoda (trasa ce se skraćivati prema vremenskim prilikama.)
Vodič: Silvana Milić
Okupljamo se u Klani od 8,30 – 9h.
Opis:
Ovaj tradicionalni izlet organizira PD "Pliš" iz Klane. Odlazak može biti preko sela Laze ili preko pilane nedaleko od Klane. Mogućnost može biti odlazak do Kraljice šume ili eventualno do kućice Rebar. Povratak bi bio do Klane nešto dužim putem po makadamskoj cestom.
Organizator priprema grah po povoljnim cijenama uz mogućnost konzumiranja pića..
Ako želite doći direktno u Klanu, naći ćemo se tamo, na jutarnjoj kavi.
-
PD Pliš te voli! Onda je ovo već drugi plakat na kojem si? :palacgore
-
S time da napredujem, na prošlom sam bio u gomilu ali ovaj puta sam solist! :palacgore :bravo5
-
Struja
Si li čuv kako je struja prišla va selo? Vi mlaji ste si rojeni kad je struja već bila pa i ne znate kako je grdo prez nje. A da znaš kuliko smo se namučili dok ni i nan prišla. Va Klanimu su je imeli još od dvajset i četrte, a mi komać zad rata.
Ali interesantno bi bilo sad reć par besid kako su si nikad judi va škurimu svitili. Dok su sidili kraj ognjišća ni bilo problema. Videlo se kuliko je rabilo. Onda, va moje vrime, su prišle lampe na petroju. Bila su dva tipa, za na zid obisit i za nosit jih okoli. Va kući smo imeli nikoliko tih lampi aš je, po propisu, rabilo na voz ju dit, a i ženske su jih sobun zemale, kad bi z mlikon šle zdolun. Lanterne smo jih zvali ili lanternice ako su bile manje. Va kući su se rabile i šterike pa se kako tako po noći videlo. No i šnjimi je ča za povidat. Danas šteriku zapališ i gori dok ne zgori. Ali mi smo i tutu škrbili. Zdubla bi se veća repa ali kompir pa bi se vosak va ti škuji zbirav dok šterika gori. Kad bi šterika do kraja zgorila malo bi se sagrilo ta vosak, va njiga staviv novi stinj od bumbaka i z rukami se storilo novu šteriku. Po par puti se moglo, tako znova, dilat. Ili bi se va takovu, zdubjenu repu stavilo prašće masti i stinj pak bi i to bilo misto šterike.
Jast se domislin i da smo dilali kot nikakove baklje ke su bile od korena driva ko lahko gori, kot naprimer šmrika ili pak od jelve. Samo ta koren se morav dobro osušit pa se ga držalo najveć na ognjišću. Kraj se z nožen malo stanjiv da ga se lagje zapali pa se to zapalilo i svitlilo, morda i cilu uru. A sakako su se judi ranđali.
Jast to nis videv, ali san čuv da se za oganj snitit rabila i guba puhavka. Dobro ju se osušilo pa se z želizon, ko se zvalo ognjilo, kresnilo va jedan kamik kiga su zvali kremik. Skočila bi iskra va gubu pa bi se va nji storiv žar.
No, kad smo puli te škrbnosti ću ti povidat jedan vic, kimu san se va to vrime smijav. A tako je zaspravin bilo, ni se ča smijat.
Da je niki Kastavac prišav na fraj. Side oni va kuhinji, a on zname škatulu cigaret i ponudi oću od frajarice šnjimi. Stari zame cigaret pa mladić zname frminante i starimu pripali. Stari otpuhne dim pa mu govori:
- Sinko moj, nisi ti za našu Maricu.
- A zač, barba?
- Aš oganj gori va ognjišću, a ti trošiš frminante.
Tamo, nigdi pred rat, smo počeli koristit karbitne lampe. Va ratu ni bilo karbita pak nismo ni rabili te lampe. Potla rata smo jih opet rabili aš je i do karbita bilo lagje prit. Boje su bile nigo one na petroju aš su jačje svitlo davale. Na lampi je biv jedan rezervarić i va njiga biš loživ komad karbita. Proliv biš to z malo vode pa se dilav gas. Na vrhu je biv brener čez kiga je ta gas shajav. Važgalo se ta gas pa je lipo svitilo. Bilo je i niko kolace z kin se moglo storit jačji ili slabiji plamik. Ali, kuliko god je to lipo svitlilo, bilo je i opasno. Moji ženi, Mareti je ta lampa splodirala i čelo razbila. Kako se smiron spominjav ta gas ča sviti, to su judi tu lampu prozvali lampa na gas ili pak samo gas. Karbit se prodaval va drogerijah va većih komadi ke se zdrobilo i držalo va kakovi škatuli od pleha, da ne pridu va kontakt z umidancu. Biv je nikako škuro-sive boje. Dica su šnjin dilali «mine». Skopala bi se škuja va zemji i staviv komadić karbita. Na kakovi latici bi se storila škujica i šnjun pokriv ta karbit, kiga se prvo namočilo. Nahitalo bi se z onu zemju ča je skopana, ali tako da se ne zahita ta škujica na latici. Čez tu škujicu bi šav gas kiga se važgalo. Onda si brzo morav se maknit ototu aš je za par sekundi nastala eksplozija i latica bi vajer skočila. Da si tamo ostav mogla ti je trubac razbit.
A sad ono o čimu san ti tev govorit. Kad smo kako tako popravili kuće po selu dogovorili smo se da stavimo struju. Bila je četrdeset i osma kad smo počeli sić hraste za kolce va Jenjerišu. Stručni judi, ki su vodili dilo, su bili Horacije Škorlić, Jože Barak Bule i Talijan Gaetano Cuttaia, ki se potla oženiv za Anku Butigerovu. Kad je tribalo dat pravac prišav je još par puti i geometar z Rike.
A mi smo dilali ono grubje dilo, kot ča je kopat škuje za stavit kolce i drugo. Dilalo se tako da se odredilo po familiji kuliko triba storit ur pa se to kontrolalo. Ki ni mogav dat va dilu mogav je dat va sovdi ili va čimu drugimu kot na primer va vinu, hrani, alatu. Najprvo se struju razvuklo po cilimu selu, a onda saki sebi va kuću, kako je znav i mogav. Struja va Klanimu je bila od pilane, a va Pristavi je biv jedan želizni stup i na njiga se spojilo za daje, prama Studenimu.
Ča se tiče žarnic, žice, šalteri, štekeri i sličniga, znemali smo to po refuđih aš jih je bilo na se strane. No, uglavno to je duralo dobra dva lita tako da su prve lampe za provu zasvitile pedesete, nigdi po jeseni, kuliko se moren domislit. Zasvitile su žarnice, njih nikuliko, ke su bile provizorno stavne na par kolci. Ni bilo nikakove vele proslave, nigo se proslavilo daje dilajuć. A po kućah je zasvitilo još par miseci kašnje, kako je ki mogav.
Jedan grd slučaj se dogodiv puli Vardakolinih, ki nan je pokazav kako struja ni samo prijatel. Gaetano je neč dilav, a bila je ukjučena struja. I struja ga je počela trest. Sa sreća da je naš Ive biv tamo, a neč je i on znav od struje. On ni Gaetanota prijev z rukami, aš bi i on nastradav, nigo ga je stresav za simi lojtrami tako da je on pav š njih i tako ga spasiv.
Još je neč važno za reć, a u vezi struje. Moralo se storit i uzemljenje za ovi vod. Pa smo se domislili da je puli mosta va Klanimu jedan uništen partizanski tenk. Za njigovu kupolu su nan rekli da bi bila dobra za to. Ja ne znan kuliko je teška ta kupola, ku smo za to demontirali, ali mora bit fanj. Pomalo smo ju stavili na Puhova kola, ka su bila vaja najkrepja va selu, a Jože njihov ju je zapejav do Dovčine, kadi smo ju postavili i dan danas je tamo. Kad je ta teret šav zgoru Liskovac još je zapregav jedniga, Zvanećiga vola ki je biv oni veli, istrijanski pa smo ga i zvali Boškarin.
Nakon sih muk, struja je ipak prišla i to je bilo pravo čudo. Narodni odbor je kupiv i radio, ki je biv puli nas, pa su judi prihajali poslušat vesti i vremensku prognozu. Zmišjan se da je radio biv marke Vesna. Evo, sinak, to ti je priča od struje ka je durala i ni bilo lahko se to storit. Judi su najveć dila sami storili i na timu saka nan čast i hvala.
Bumbak – pamuk
Dit - staviti
Drivo - drvo
Fanj –popriličmo, podosta
Fraj – ljubavni sastanak
Frminant – šibica, žigica
Grd – ružan
Guba – gljiva
Jelva – jela (crnogorično drvo)
Karbit - karbid
Kiga – koga
Kolac – kolac; visoki drveni stup nosač el. vodova
Kolace - kotačić
Kontrolat – kontrolirati
Kremik - kremen
Latica – limenka; manja kanta
Lanterna – petrolejska lampa
Lanternica - manja petrolejska lampa
Ložit – staviti, metnuti
Misto – mjesto; umjesto
Nahitat – nabacati
Obisit - objesiti
Ognjilo – komad željeza kojim se udara o kremen radi izazivanja iskre
Petroja - petrolej
Pleh – lim
Povidat – ispričati, reći
Prašća – svinjska, praseća (mast)
Prit – doći, stići
Prova – proba, pokus
Puhavka – vrsta gljive
Ranđat se - snalaziti se
Refuđi – skloništa
Sagrit - ugrijati
Shajat – izlaziti
Skopat – iskopati
Smiron – stalno, neprekidno
Splodirat – eksplodirati
Stinj – stijenj
Struja – električna struja
Šalter – prekidač na el. instalaciji
Škuja – rupa
Škatula – kutija
Škrbit - štedjeti
Škrban - štedljiv
Škrbnost - štedljivost
Škujica – rupica
Šmrika – vrsta zimzelenog grma (kleka)
Šnjin – s njim
Šnjimi –s njima
Šteker – utičnica na el. instalaciji
Šterika – svijeća
Trubac – njuška, gubica
Umidanca – vlaga, vlažnost
Važgat - zapaliti
Za simi – sa svima
Zahitat – zabacati
Zahitit - zabaciti
Zaspravin – doista, uistinu
Zdolun – prema dolje
Zemat - uzimati
Zet – uzeti
Zgorit - izgorjeti
Znemat – vaditi
Znet - izvaditi
Žarnica – žarulja, sijalica
-
Pa smo se domislili da je puli mosta va Klanimu jedan uništen partizanski tenk. Za njigovu kupolu su nan rekli da bi bila dobra za to. Ja ne znan kuliko je teška ta kupola, ku smo za to demontirali, ali mora bit fanj. Pomalo smo ju stavili na Puhova kola, ka su bila vaja najkrepja va selu, a Jože njihov ju je zapejav do Dovčine, kadi smo ju postavili i dan danas je tamo.
Kade? :popcorn
-
Ča misliš kade je Dovčina ili most?
-
Kade je kupola od tenka ? :palacgore
-
Zakopana va Dolčine. To je od oštarije prema levo kad gledaš va vrata. Ne znan jušto kade, ali moren saznat pa ti javin. :wavey
-
:popcorn :popcorn :popcorn
-
(http://i60.tinypic.com/2uf8y0j.jpg)
Kaže ujak da bi to bilo tu. Moj rođak Tone Zvaneć drži na toj poziciji koze.
-
(http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/download/file.php?id=23776)
Ovo je preuzeto s LPR.
Ova spomen ploča u Ekonomskoj školi Mije Mirkovića u Rijeci je zanimljiva po tome što je tu ime Milan Brmalj - Bregarov, jedinog Studenjca koji je završio neku školu, osim osnovne, prije II. svjetskog rata. Koliko ja znam on je završio i učiteljsku u Kastvu. Sad me ovo malo zbunjuje?!
Imam jedan dokumenat koji razrješava ovu moju enigmu. On je završio i Trgovačku akademiju koja je valjda bila u toj zgradi nekad.
Kako je i moj tata bio u VI. ličkoj zadnji put da ga je vidio negdje u Bosni. Onda je moj tata išao u Bari na tečaj za tenkista, a Milan je navodno smrznuo na konju zimi 1944. Znači krajem godine. Ovdje piše da je ubijen? Puno je nepoznanica, a nemaš više ni koga pitati. Uf!
(http://i59.tinypic.com/14spbvr.jpg)
-
Kurjera
Jako vela stvar bi nan bila, va vrime kad su judi počeli dilat po Riki, da je mogla kurjera prit va selo. Mnogimu dilavcu i školanu bi bilo lagje poć na dilo ili va školu i nazad. Cista, ku smo storili još prvo Drugiga rata, je bila dobrahna za ono vrime, ali sad je rabilo proširit je, da more kurjera pasat. To se odlučilo nigdi 1953. ali jast već nisan biv precednik Odbora. Prišli su niki drugi judi. Poslav san se svragun i šav dilat va Čistoću, kot balotar.
Cistu su potla rata popravjali naši zogari Tone Šestanov, a kašnje Jože Vardoć. Sako tuliko bi storili muć puli ciste pa bi z batudu zahitali škuje, ke su se storile. Potla je već i kroša prihajala pa bi storili muće, tako da je zogaru ipak lagje bilo. Popravjali su cistu od križanja z cistu za Marčeje va Marišćini pa čez Studeno do Klaniga. Tone je, nebog, dugo to dilav i, tako rekuć, poginiv je na dilu. Biv je veli grmjavac kad je jedan dan već doma prišav. Shitiv je grom i na mistu ga ubiv, pred kuću. Me par da je to bilo pedeset i šeste. A, va to vrime, već je bilo i poduzeće za ciste pa je on biv njihov dilavac, a ne kod prvo, kad smo zogare plaćali mi, z sela sami.
Nakon rata bila je vela potriba za dilavci tako da su na Pilanu zemali i mlade od četrnajst lit. Da si samo videv to zadovojstvo, jutro kad su šli stari i mladi, muško i žensko, hodeć na dilo. Saki dan su pasali tri kilometra do dila i isto tuliko za nazad. I po suncu i po dažju, a bome i po snigu i ledu. Više od sedandeset judi je dilalo va to vrime ča na Pilani, ča va Šumariji. Nikako, čini mi se, početkon pedesete počeli su jude vozit kamijoni od poduzeć va kin su dilali. Tako je bilo i z pilanskimi kamijoni. Prihajali su po jude va selo, ali i drugdi kot naprimer va Zabiće, Podgraje, Sušak i Novokračine. I fanj Marčejci je dilalo onda na Pilani pa se i po nje šlo. Već je dosta naših judi dilalo i v Riki, najveć kot manuali na građevinah, pa su i po nje prihajali i nazad, doma pejali kamijoni od Jadrana, Ričine i Kvarnera. Vozit se z timi kamiojoni po litu je bilo još kako tako, ali po zimi i dažju je biv vrag, magari se i cerada stavila. Šoferi bi digli šponde po strani kamijona i od boka do boka postavili tavalune na ke bi judi posidali.
Zajno potla rata pejala je jedna kurjerica ka je šla z Rike do Svetiga Matija, a kašnje i do Marčeji. Bila je kod jedna od milicije i črna pa su je po tin prozvali Črna Marica. No, i ona je dobro prišla, aš te je ipak dobar dev puta prepejala, pa nisi morav hodit.
Evo, tako je to bilo. Povidan ti ovo da vidiš kakova je krvava potriba bila za tin da kurjera more prit do va selo. Tribalo je opet pjunit v ruke i proširit cistu. Jasno, opet dobrovojno. Najveći problem je biv na tri mista. Na dnu staze, ka gre čez Marišćinu, na Mostini, je bilo jedno velo kamenito brdo, kiga je rabilo dobro otesat da more kurjera pasat. Z live strane, kad se gre zdolu, storena je jedna podzida, a desno se taj kamik razbijalo. Širiv se i oni uvijav ča je na vrh te staze. Ta staza je bila poprečac kad se šlo hodeć, a najveć mlikarican i ženskan ke su drva nosile, v Riku. Treto misto na kin je rabilo proširit cistu bilo je puli Matačeviga vrta Pred Rebač. Za vrime rata se tutu biv i jedan talijanski kamijon zbativ, tuliko je loše biv storen taj dev. Tutu su bila tri manja uvijala ki su šli zmed parti. Mate Matačev je dozvoliv da se cista stori kako rabi pa se proširilo va njihov vrt. Dok smo to dilali, prihajala je i kurjera za provu pa smo dilali kako su šoferi zahtevali. No, i kad bi kurjera pasala po timi problematičnimi misti, mi smo tako i pustili pa je i danas problem kad je kakova veća kurjera ili kakov huji šofer. Tribali smo storit još šire, ali bog da smo i ovako. Kašnje, nigdi šezdeset i prve, je stavan i asvalt čez selo, od škole do Kranjčići, a za tin su asvaltirane i druge ulice po selu.
I na kraju je prišav i ta dan, kad je kurjera prišla va selo. Na 29 novembra 1958. je prvu kurjeru z Rike pripejav Rude Jardas. I od tiga dana se se prominilo. Kurjere su prihajale i pejale jude v Riku tako da su mogli poć i daje, će li va školu, će li na dilo. Mnogi šoferi su se prominili od onda, ali nikako jast san najveć zapametiv Rudeta, Tonića i Pepića ki su bili pravi šoferi i judi.
Evo, da ti samo rečen par besid o timi šoferi. Rudetu smo zbrali sovde pa smo mu kupili jaketu od kože, kot regal. A veruj mi, onda je to malo ki imev. Pepić je saku večer knan doma prihajav, prvo nigo ča je šav spat, pročitat novine. A Tonić je vavik pomalo pejav pa su mu niki govorili da ča ne more bržje. A on bi jin odgovoriv:
- Kemu se preši neka gre hodeć!
Si ti šoferi bi večer, kad bi pripejali zadnju kurjeru, prespali puli Stanarovih i onda rano jutro šli puni do Rike. Va to vrime mi smo imeli još po tri, četire krave pa san saki dan, prvo dila, raznašav mliko po Podmurvicah i Mlaki. Ali sad je, za razliku od prvo, to bila pesma. Staviv bin rucak va bunker i voziv se kot gospodin.
Asvalt - asfalt
Balotar - pometač ulica
Batuda - batom usitnjen kamen za popravak puta
Bunker – spremište za prtljagu
Cerada – vodootporni materijal četverokutna oblika
Dobrahno – prilično dobro
drugamo - drugdje
fanj – podosta, poprilično
grmjavac - grmljavina
jaketa – kratki kaput, sako
kroša – stroj za drobljenje kamenja
Kurjera - autobus
Magari - iako, premda
Manual – pomoćni radnik
muć - manja hrpa batude uz cestu
Pasat – proći
Prešit - žuriti
Prova – proba, pokus
Raznašat - raznositi
Regal – dar
Rucak – naprtnjača, ruksak
Shitit – puknuti, opaliti; eksplodirati
storit – napraviti, učiniti
Svragun – s vragom, dođavola
škuja – rupa
Šponda – bočna stranica
Uvijav – zavoj na putu
Zbatit (se) – srušiti (se)
Zbrat – skupiti, sabrati
Zmed - između
zogar – cestar
(http://i60.tinypic.com/2s6sodc.jpg)
Preuzeto s LPR by gost-Riječanka
-
I danas se naveliko peljamo tom cestom; mještani se već bune a i mi ostali se žalimo.. :a025
Bravo Miliću :palacgore
-
Hvala Riječanka. :thankyou
Sljedeća tema mi je šport. Navodno postoji u nekom Glasniku općine Klana slika s kratkim komentarom Nogometnog kluba Proleter iz Studene. Znam nešto o tome, ali volio bih taj članak pročitati.
Alo ga netko nađe dogovorit ćemo se o isporuci. Ja pivo, dva, a ta(j) meni tekst. :beer2
----------------------------
Inače ,još sam do kraja serijala predvidio 3 teme - Šport, spomenik palim borcima i crkvica, plovani...To bi bilo to, ako se ne nametne još koja tema.
Izuzetno puno vremena trebam za svaku priču. Jezik, jer nije standardiziran mi predstavlja veliki problem. Nekad napišem uvdi, nekad ovdi, a nekad (kad se zaheben ovde - po pehinarski). I tako to. Ma što vam se sad tu žalim... A kad priču zgotovim onda nakon par mjeseci u razgovoru saznam bitan detalj koji ispliva. Uf, rovovski rad.
-
Milić, tvoje štorije su Biblija! :bravo
-
Hvala Riječanka. :thankyou
Sljedeća tema mi je šport. Navodno postoji u nekom Glasniku općine Klana slika s kratkim komentarom Nogometnog kluba Proleter iz Studene. Znam nešto o tome, ali volio bih taj članak pročitati.
Alo ga netko nađe dogovorit ćemo se o isporuci. Ja pivo, dva, a ta(j) meni tekst. :beer2
...
Pogledati ću ti u Multimedijalnom centru, nemaš probema :palacgore
-
Ti si jedina. :h050
A morda ti se grašćina priključi i Ž123o, pa će i oni dobit maz :h050
Jazo, hvala na lijepom mišljenju. :beer2
-
I na kraju je prišav i ta dan, kad je kurjera prišla va selo. Na 29 novembra 1958. je prvu kurjeru z Rike pripejav Rude Jardas.
Rude Jardas = Rudolf Jardas , Ivanka mu je bila žena.
(https://lh6.googleusercontent.com/-ICsXBq9gnjo/VGo1gkZLv8I/AAAAAAADyG0/lLylOPa8_tQ/w1192-h792-no/DSC09819.jpg)
-
Hvala elvis! Sad sam ga mogal predočit. Kad san ovo pisal stalno san mislel kako je zgledal, aš san ga i ja poznaval. Naime, i moj tata je prvo nego ča je šal delat va Luku bil neko vreme ( okolo 1953.) kondukter va Autotroleju tako da se jako družil, baš z Rudeton. A mislel san da je Rude stareji bil. Nekako okolo 1920. kot moj tata. :wavey
-
Ja ga pak nisam baš poznaval osim iz viđenja jer mu je sin storil novu kuću malo van sela a kako je bil stareji ni puno dohajal va selo ili ako je ni tamo kade smo se mi deca igrali. A od 1989-1995 me je jako malo bilo doma. Zato pamtin onisti ki su nas polevali s vodun jer smo in se igrali pod poneštrami :greensmile
Mada se sjećan da sam mu bil na sprovodu.
-
Ti si jedina. :h050
A morda ti se grašćina priključi i Ž123o, pa će i oni dobit maz :h050
Jazo, hvala na lijepom mišljenju. :beer2
@Milić, već tečen :e025
-
Ti si jedina. :h050
A morda ti se grašćina priključi i Ž123o, pa će i oni dobit maz :h050
Jazo, hvala na lijepom mišljenju. :beer2
I, si li čagod našla? :k045
@Milić, već tečen :e025
-
Hvala Riječanka. :thankyou
Sljedeća tema mi je šport. Navodno postoji u nekom Glasniku općine Klana slika s kratkim komentarom Nogometnog kluba Proleter iz Studene. Znam nešto o tome, ali volio bih taj članak pročitati.
Alo ga netko nađe dogovorit ćemo se o isporuci. Ja pivo, dva, a ta(j) meni tekst. :beer2
...
Pogledati ću ti u Multimedijalnom centru, nemaš probema :palacgore
I...? Si pogledala? C:-)
-
Nisam Miliću, ne stignem ništa, možda ponedjeljak. Vidimo se :palacgore
-
Knjiga "Govori Klane i Studene" prof. dr. sc. Ive Lukežić s Filozofskog fakulteta u Rijeci, je za nas i za naš kraj zlatna knjiga, koja nas određuje jezikoslovno, narodnosno, ukazuje na autohtonost življa ovih prostora i dokazuje kontinuitet života u ovim krajevima stanovnika Hrvata od doseljenja.
Knjiga je nastala kao rezultat istraživanja koja je prof. Lukežić vršila za potrebe svoje doktorske disertacije, te istraživanja potaknutih od Društva za povjesnicu o mjesnim govorima ovog kraja.
Istraživanja su predstavljena na kulturno - znanstvenim skupovima Dani dr. Matka Laginje, potom pretočena u znanstvene članke te objavljena u zbornicima Društva.
Knjigu "Govori Klane i Studene pročitajte ovdje: http://www.povjesnicaklana.com/Knjige/Govori_Klane_i_Studene.pdf (http://www.povjesnicaklana.com/Knjige/Govori_Klane_i_Studene.pdf)
-
ANTON STARCIC SOPEC - MARIJO TAUCER
"Naši Klani"
Link na knjigu: http://www.povjesnicaklana.com/Knjige/NASI%20KLANI.pdf (http://www.povjesnicaklana.com/Knjige/NASI%20KLANI.pdf)
-
:bravo2
Miliću za Studenu - rudnik željeza u Studeni
(http://imageshack.com/a/img538/2849/zY4f2c.jpg)
(http://imageshack.com/a/img909/4949/K7olk3.jpg)
Kobler, Povijest Rijeke knjiga druga, str.177
U samostanskim dokumentima koji se čuvaju u crkvenoj sakristiji, navodi se, kako je oko 1748. u brdima oko Klane, kod Studene, pronađen rudnik željeza, te ga je samostan počeo iskorištavati. Ugovorom od 31.ožujka 1751., ortakom na polovicu vrijednosti ortkom postao riječki trgovac Giuseppe Minolli, s obavezom isplate potrebnog novca. Do 1. ožujka 1753. godine, isplaćeno je 2.906.31 forinta, za peći, alat, barake i plaće. Godine 1754. državna carska financijska služba prisvojila je rudnik, nadoknadivši troškove.
Izvor:Giovanni Kobler, Memorie per la storia della liburnica citta di Fiume, volume primo, pag.97
Da un convoluto di carte del convento, conservato nella sagrestia minore della chiesa, risulta che intorno l'anno 1748 fu scoperta nei colli di Klana presso Studena una luiniera di ferro, e che il convento intraprese a utilizzarla; che per contratto del 31 marzo 1751 vi fu socio a rnetà il negoziante di Fiume Giuseppe Minolli, verso l'obbligo di prestare l'occorrente denaro; che sino alLo marzo 1753 furono erogati fiorini 2906.31 per forni, baracche, utensili e mercedi; che nel 1754 la Cesarea finanza dello Stato prendeva a sè la miniera V'erso abbuono delle spese fatte.
-
Miliću, rođaci? Mrvčić Eva, Studena 95, precjednik MNO Filip Mrvčić, tajnik Josip Mrvčić ... Ha? :popcorn :wavey
(http://imageshack.com/a/img661/6109/3sght3.jpg)
-
Hm, sinoć sam oko 21.30 pisao odgovor i sad vidim da nije stigao. Spora ova pošta. :s050
No, da ponovim.
Filip je moj nono, ovaj čije priče kao prepričavam
To je, za sada, jedini dokument s njegovim imenom kao predsjednika MNO.
Eva je, pretpostavljam, Čufetina makar mi je prezime čudno (oni su Gržinčić). Inače radila je kao kuharica u talijanskoj postaji karabinjera u Marčeljima. Čuo sam i da je davala jako korisne informacije partizanima. Špijunka ča bi rekli.
Josip Mrvčić je Jože Kanjeričin. Inače je tetak mojoj mami (mi gore smo svi međusobno bili poženjeni, zato i jesmo malo ono... :lol1 ).
Pretpostavljam da je dokument iz DARI i da je u kutiji o ratnim zločinima?
-
Jes, dobro pretpostavljaš. Eto kako kopanje po povijesti donese i koristi :wavey
-
Evo, saznao sam i detalje koji mi se nisu uklapali u moj mozaik.
Sve je pretpostavljeno i istinito. Eva se iza rata udala za udovca Antona Mrvčića koji je spomenut u mojoj priči Kurjera - zogar kojega je ubio grom. Otuda njoj prezime Mrvčić.
Nadalje, kuća u kojoj je bila smještena karabinjerska postaja u Marčeljima je ova.
https://www.google.hr/maps/@45.394241,14.38867,3a,75y,16.49h,74.53t/data=!3m4!1e1!3m2!1sntr_LgnvvmTWmCmuRYS1sA!2e0
Tu je bila gostiona, nekad jako popularna Zorica. Zorica je inače bivša Pehinarka i moja susedica. Kasnije je tu oštariju Volan držala moja rođakinja, nikad prežaljena, nedavno preminula Sanja.
-
Neka ovo ostane zabilježeno ovdje.
Iz jutrošnjeg razgovora s mojim ujakom Vlatkom saznao sam jako interesantan podatak o još jednoj Studenki.
Marija Čufetina se udala u Fiumu i za vrijeme talijanske okupacije Studene došla je s jednim od sinova u posjet familiji u Studenu. Taj sin je bio lijepo obučen, u uniformu pilota. I brat mu je navodno bio pilot u talijanskoj avijaciji. Živjeli su na Kozali. Možda se iščeprka kakva interesantna priča jer, ako je to istina, nije baš često da su dva brata pilota. Pogotovo u to doba.
Možda koji Fijuman nešto zna o tome.
Znači ta Marija, mama tih pilota, je bila sestra Evi koja je radila u Marčeljima kako kuharica karabinjerima.
-
Evo, jedan dupli pas iz života moga djeda Filipa.
Godina 1943. (E.F. XXI.)
(http://i59.tinypic.com/2wec843.jpg)
Potpisan je Caldieri Vincenzo.
Godina je 1946.
(http://imagizer.imageshack.us/a/img661/6109/3sght3.jpg)
Filip prosljeđuje zapisnik saslušanja Eve M. koja o Vencetu kaže da je bio dobar čovjek. Tko zna, možda mu je ova karakteristika spasila život. :hmm
-
(http://imageshack.com/a/img538/2779/YR7w1X.jpg)
(http://imageshack.com/a/img540/1670/sKjax3.jpg)
-
A poglejte grb općine Klana va gornjin livin kantunu: ankora, ka je i danas službeni grb Općine.
-
i ovaj je most nekako ljepši od onog tako malog a tako.......
-
(http://i58.tinypic.com/308xitj.jpg)
Stoga je 1925. god. opet osnovana Općina Klana, ali s talijanskim povjerenikom na čelu do 1927.; tada je postavljen redovni načelnik Giorgio Visintin, opet Talijan, potonji tajnik Fašističke stranke u Klani.
U crkvenom pogledu Klana je izlučena ispod nadležnosti tršćansko-koparskoga ordinarija, pa uključena u sastav Riječke biskupije, koja je osnovana 1925. godine; tada je Studena prestala biti dio klanjske župe te je dio modruško-senjske biskupije.
-
Sjetio sam se da je zadnji put bila bevanda, a ne gemišt. Ma može, a što nebi moglo... :bravo5
Ilirija, hvala mučo mučo!!! :thankyou
-
Prof. dr. sc. Vinko Tadejević u svojem članku o klanjskom agraru upućuje na (inače pogrešnu)
pučku priču o podrijetlu naziva Klana, koja u predaji još uvijek živi među Kastavcima:
Volosko je najprije bilo malo selo koje se zvalo Javorike. Tu su lopovi stalno dovozili
ukradenu stoku, najviše volove, a potom bi ih tjerali kroz šumu do mjesta gdje su ih
klali, koje je poslije nazvano Klana, a Javorike Volo(v)sko.
-
Lipa pamti
U srijedu 8. travnja u 13 sati svečano ćemo otvoriti Memorijalni centar Lipa pamti. Za sada centar obuhvaća samo muzejski postav na prvom katu i prizemlju u zgradi nekadašnjeg spomen-doma i škole u Lipi, gdje će biti predstavljena spomen soba na stradanje mještana Lipe 30. 4. 1944., te povijesna i prirodna baština Lipe i ostalih sela Liburnijskog krasa. Otvorenje ostatka postava koji obuhvaća etnografsku baštinu biti će uskoro, kao i proširenje muzejske interpretacije na šire područje sela Lipe.
Memorijalni centar Lipa bit će otvoren od ponedjeljka do petka od 10 do 17 sati i subotom od 10 do 14 sati. Voditeljica centra je Vana Gović, kustosica.
-
U srijedu 8. travnja u 13 sati svečano ćemo otvoriti Memorijalni centar Lipa pamti.
Naravno, zašto bi svečano otvorenje bilo u bilo kojem drugom terminu osim u sredini i radnog dana i tjedna ... :facepalm
-
Baš tako. Da je bar popodne da se stigne iza posla. >:(
-
Koja je korist taj happening stavit van radnog vremena kad će prosjek godina cjelokupnog auditorija bit 80+. Ti su otišli u boračku penziju još u vrijeme Savke i Tripala.
(http://www.jutarnji.hr/multimedia/archive/00490/kumrovec_tito14-26_490696S0.jpg)
-
Ovdje miješeš kope i špade. Memorijal i muzej je zbog fašističkog zločina kojeg ni ti kao mrzitelj Tita vjerojatno ne poričeš (iako tko zna, čudni su putevi ... ), i kojeg se ne smije zaboraviti, a ima još i živih potomaka mnogo mlađe dobi koji pamte svoje pretke i doći će tamo. A vjerojatno bih i ja i Elvis došli da je vrijeme otvaranja pogodnije. Ionako idemo na svaku procesiju, zar ne? :wavey :pop
-
Lleon, spravi ti ovu sliku pa ćemo do 20-tak let storit staro-novo z ovimi z šatora :fotka A ča se tiče vremena otvorenja ja van se iskreno čudin čemu se vi čudite. :pojmanemam Na otvorenje su pozvani onisti ki to moraju obavit va radno vreme i čigov opis radnega mesta podrazumjeva "nazočit" takoven dogajanjan. Još arivaju doma javit:"Niš ne kuhaj, tu j za jist koliko got će ki. Ću i za pasa prnest malo pršuta!" To je tako odvavek i zavavek. Amen! Bez obzira na društveni sistem i stranku na vlaste.
-
Ovdje miješeš kope i špade. Memorijal i muzej je zbog fašističkog zločina kojeg ni ti kao mrzitelj Tita vjerojatno ne poričeš (iako tko zna, čudni su putevi ... ), i kojeg se ne smije zaboraviti, a ima još i živih potomaka mnogo mlađe dobi koji pamte svoje pretke i doći će tamo. A vjerojatno bih i ja i Elvis došli da je vrijeme otvaranja pogodnije. Ionako idemo na svaku procesiju, zar ne? :wavey :pop
Ne poričem zločin i svakako ga se ne smije zaboraviti.
Ako pod "živi potomci mnogo mlađe dobi" smatraš one od 60+ ,koji su također u penziji, onda si u pravu. Kao dokaz u svoje tvrdnje prilažem dvije fotografije iz NL sa prošlogodišnje komemoracije.
(http://www.novilist.hr/var/novilist/storage/images/multimedija/foto/komemoracija-lipa-pamti-snimio-marin-anicic/o304am7/4342306-1-cro-HR/o304am7_multimedia_gallery_full.jpg)
(http://www.novilist.hr/var/novilist/storage/images/multimedija/foto/komemoracija-lipa-pamti-snimio-marin-anicic/o304am15/4342320-1-cro-HR/o304am15_multimedia_gallery_full.jpg)
Ako zanemarimo prva dva reda u kojima su novinari i političari, tj. oni čiji opis radnog mjesta nalaže da "moraju" nazočit, u ostatku auditorija ne primjećujem baš nešto radnoaktivnog stanovništva "mnogo mlađe dobi". :pusiti
A ča se tiče vremena otvorenja ja van se iskreno čudin čemu se vi čudite. :pojmanemam Na otvorenje su pozvani onisti ki to moraju obavit va radno vreme i čigov opis radnega mesta podrazumjeva "nazočit" takoven dogajanjan. Još arivaju doma javit:"Niš ne kuhaj, tu j za jist koliko got će ki. Ću i za pasa prnest malo pršuta!"
:palacgore
Lijepo je Jazbac objasnio zbog čega je termin takav kakav je, a kao što rekoh; nema ni potrebe da bude u neko drugo vrijeme, jer osim par history freakova mlađu radnoaktivnu populaciju boli uvo za Lipu i "tamo neki zločin" koji se dogodio devetsto i lijeve.
-
Na otvorenje su pozvani onisti ki to moraju obavit va radno vreme i čigov opis radnega mesta podrazumjeva "nazočit" takoven dogajanjan. J
Ispao sam naivan ko francuska sobarica :skartoc
-
Nogomet, boće i drugo
Ma kakov vražji nogomet va moji mladosti?! Ča ti je? Čovik je komać čekav da malo počine, a ne da teče za boću ili ča takoviga. No, ala, ko je sport kot niko takmičenje, onda se more reć da su se dica više bavila sporton nigo judi. Ali i oni više od dosade, dok bi čuvali krave. Skakali bi prik kakoviga drva ili va daljinu. I va teknji su se takmičili. Ki je imev ni vrimena ni opreme, a bome ni igrališta za sport. Uvdi su judi, najveć za blagdane, igrali na boće, ako je to sport, i to nikako od trejsetih kad su malo boje počeli živit, kad se počelo vozit drva v Riku. Se drugo je, ča se tiče sporta, prišlo potla rata.
Nova Jugoslavija jako lipo gleda na sport. Pomaže na se mile načine kako da se čin više judi bavi sporton. Jasno da je to najveć naminjeno mlajin juden, omladini. Tako je i puli nas bilo zajno za raton aš je naša omladina jako aktivna, pa i va sportu. Gaetano, ča je oženjen za Anku Butigerovu, je jako voliv nogomet, kot vaja saki Talijan. Pa je imev ideju da se stori nogometni klub. Mladi su se brzo zagrili za tu ideju, a i selski odbor jih je podržavav. Brzo, već 1949. su se i registrirali v Riki i dali si ime Proleter. Počeli su trenirat, a Gaetano je biv igrač i trener. Nogometni savez jin je dav jednu loptu od kože i komplet dresi i kopački. Najprvo su teli igralište storit pod Regovicu, ali su odustali od te ideje aš je bilo preveć komplicirano. Pa su odlučili da će igralište bit Pod brdi. Niki judi su jako njurgali aš su jin, tekuć za boću, njive šundrali. Ali mladin ni to puno pačilo. Brzo su i stative stavili, ke jin je storila pilana. Ma, zajno drugi dan, kako su bile postavne, su jih našli prepijene. Niki jih je, prik noći, prepiliv. Za pravo reć, Narodni odbor je tev pomoć nogometašon, ali ni bilo sovdi za otkupit teren od judi tako da se ni moglo igralište storit.
Sad je tribalo i financirat klub aš se moralo poć na utakmice, a ni bilo sovdi. Mladi nisu mogli to pratit z svojimi financijami, a općina ili ki drugi ni mogav pomoć. Igrači su bili od 30-iga do 38-iga godišta pa su pomalo počeli dilat i va vojsku poć. Pa još kad je Gaetano šav z familiju doma, va Palermo, brzo se klub ogasiv.
Klub je zamrv, ali sime je posjano. Odonda su mladi, kadi god su mogli, nabijali na boću. Ki je tev organizirano igrat va klubu šav je va Klano, tr mu ni bilo dugo. Tamo je klub biv još od prvo rata, a i dandanas igraju, tamo na Grašćini, puli vojsku.
Zmišjan se da je i streljačka sekcija bila zajno za raton. Imeli su tri mauzerke i šnjimi trenirali va Komušćini. Vodiv jih je jedan Istrijan, Danilo mu je bilo ime, a prezime san pozabiv, ki je biv komandir milicije va Klanimu. Studenjce je vodiv Janko Puž, a i nikuliko Klanjci je treniralo va ti grupi.
Omladina je bila jako aktivna pa su jedanput za nagradu z Rike dobili tri mača z onimi zaštitnimi maskami. Mladi su se z tin niko vrime mačevali, više igrali, ali su brzo nestali i mači i ti šlemi. Vrag zna kadi je to finilo.
Na boće smo rado igrali. Ali to smo više držali kot niku zabavu nigo sport. Onda, kad san jast nanje igrav, ni bilo joga kot danas. Igralo se po cisti. Komać tamo nigdi trejstšeste, kad su Mikela i Ignac držali oštariju puli Buzgoćih, su i jog storili na oni njivici, malo daje od kuće. Malo pred rat je i Mohorović imev jog, ali je za vrime rata i ta jog zapušćen pa zajno za raton ni bilo joga, skroz dok nisu storeni dom i sala i jog zad nje. Oštari su držali boće ke su dilane najveć od bukovine, rije hrastoviue, na Kastavšćini i Gromišćini kadi su bili dobri bogmari. Ali, va sili, su jih judi i sami dilali. Zmišjan se da se Ive Čufetin, dok je boću obdilivav, posikav po palcu, tako da mu je i danas videt.
Kad se šlo boćat storile bi se dvi ekipe od po dva, tri pa i više igrači. Igralo se pred oštariju, a vođe ekip bi dogovorili detalje. Obično se igralo do 21 punat, za pijaču. Ki zgubi plati.
Igralo se i na zbijanje bulina. Spod bulina se dilo kovane sovde pa su ga igrači po redu zbijali. Kad se bulin pogodi, partida je finjena, a sovdi, ki su bili zdola bulina, se podile tako da saki solad pripada oni boći ka mu je najbližja.
Va domu su mladi imeli čitaonicu pa su tamo držali razne igre za zabavit se. Volili su igrat šah, ali je biv samo jedan konplet pa kad je ki zasiv ni se tev odmaknit od njiga. Veliga kara je okoli tiga bilo pa su se na kraju dogovorili da saki more igrat, ča ja znan, pov ure. Va ti čitaonici su bile spravne i trilja, domino, tombola…
Znan da je, vaja već šezdesetih, biv jedan stov za stolni tenis, ping-pong su ga niki zvali, aš su znali dečki igrat zad dom na njimu.
Se skupa, kad malo razmisliš o timu, vidiš da i ni bilo nikiga organiziraniga sporta va selu. Jedino je biv registriran ta nogometni klub, a se drugo je bilo tako, na divo. Za bavit se sporton čovik mora imet fanj slobodniga vrimena, a mi ga nismo imeli aš smo krvavo morali dilat za preživit. Vraga ćeš teć za loptu kad prideš trudan šume. Sad već, va novije vrime, kad mladi dilaju po poduzeći i školuju se, malo je više vrimena pa vidin da rado poteku za boću, a i takmiče se va drugih sporti.
boća – boća; lopta
bogmar - kolar
divo - divlje
fanj - dosta
kar – svađa
ko – ako
njurgat – prigovarati, brundati
oštar- gostioničar
pačit - smetati
partida - partija u igri
sime - sjeme
spod - ispod
spravno - spremljeno
trudan – umoran
zad – iza, odzada
zasist - zasjesti
(http://i62.tinypic.com/2nqgr5k.jpg)
-
biv jedan stov za stolni tenis, ping-pong su ga niki zvali,
Tako smo i mi zvali, kada nas je to ulovilo, šlo se igrat ping-pong. :palacgore
-
Ne da mi se više raditi na Pričama, ne bojte se samo trenutno, pa sam usput našao ovu fotografiju.
(http://i58.tinypic.com/2eaue6s.jpg)
Razgledavao sam fotografiju i evo što je moje oštro oko primjetilo:
Na fotki odiza piše 12.86. znači fotografija je iz prosinca 1986. godine.
Na fotki je moja mama. Odjevena je u flajdru - haljinu s dugim rukavima od debljeg materijala. Njoj je uvijek bilo toplo, tako da sam ja, kad bih je vidio u kratkim rukavima, kako šeta od kuće do štale, vrištao da se pazi, da će se prehladiti i slične bedastoće. Ona bi mi odgovorila da se obuče toplije - kad joj je hladno. Mudro, je li?
Uvijek je imala sređenu kosu. Trajne svakih par mjeseci, a onda svaka dva, tri tjedna "počesat se" u Klanu kod Marijane. Znala je inzistirati da je se vozi iz Rijeke na frizuru Marijani u Klanu. Na ruci nosi neki sat koji joj je sestra donijela iz Švicarske. Inače, nije imala nakita. Imala je jedan prsten koji si je sama kupila, čak nije imala ni vjenčani prsten jer nisu imali novaca kad su se ženili, a poslije je bilo važnijih stvari od prstena. Ja sam joj za sedamdeseti rođendan kupio zlani prsten s morčićem To je bio sav njezin nakit.
Ovo sam snimio u našoj, Bavdinoj štali na Ravni, jasno u Studeni. Štala je, što se vidi, kamena i pomoću ovih drvenih ljestvi (lojtri) penjalo se na gornji kat gdje je nekad, dok su bile krave, bilo sijeno.
Na fotografiji se u lijevom donjem kutu, u visini glave prasca vide ispiljena drva. Međutim, ovo su ispiljene grane drva. Naime Studenjci svako drvo koje mogu prodaju, a sebi za ogrijev ostave grane i slično. Ili pak kupe otpadno drvo na klanjskoj pilani.
Pa je tako, da sad ne ogovaram, neću imena, J.P. prodao sva drva jer je imao priliku. Iznenada je zapao snijeg. I žali se on Andretu Rebičinimu, Klanjac oženjen za sestru mog djeda Filipa, kako nema što staviti u šparget, a hladno je.... Andre mu šeretski odgovori:
- Sad nakladaj oganj z - dinari.
A sad o pravoj temi, koja me ponukala da ovo i pišem. O prascima je riječ.
Dakle, prasci su se kupovaki obično u svibnju od putujućih trgovaca koji su u ono doba dolazili kamionima čak iz Šabca u ondašnjoj SR Srbija. Prodavali su prašćiće teške oko dvadesetak kila te za njih davali usmenu garanciju. Sjećam se da je negdje krajem sedamdesetih jedan prašćić uginuo i drugi put, kad su se moji požalili na to, bez problema dali su drugoga. Nisu ni Cigani to što se misli...
U to doba počinje već pomalo neka zelenjava na polju pa kako prašćići malo jedu u tom svom razvojnom dobu, lako ih je nahraniti. Kako rastu, rastu i njihovi apetiti, ali i u polju ima sve više krmnog bilja. Ima kolerabe, blitve, stočne repe, radiča, mrkve... Kasnije i krumpira. Prasce se goji negdje do kraja prosinca, slučaj kod moje mame, ili malo ranije (29. novembar!) te počinje sezona svinjokolje. Mjesec, dva prije klanja prascima se daje "pojačana ishrana" s mekinjama. Mislim da ih se hrani tri puta dnevno i stvarno jedu enormno. U doba klanja imaju cca 120 kg.
Dalje možete o klanju čitati u mojim pričama, ali ovdje bih još nešto, jako interesantno bar meni, spomenuo. To je odnos prasac - čovjek.
Gledao sam kod mojih kako se jako zbliže s tim žovotinjama. Glade, ih, češkaju, maze... Nadjenu im i imena. Sjećam se jednog imena - Carinik. Zašto carinik, upitao sam mamu. Pa zato ča mi saku boršu ku prnesen pregleda - njuhajuć. I tako ta ljubav raste i raste do dana klanja, kad se ljubav skonča nožem, u ono vrijeme. Sada to rade koljači puno humanije haha, pneumatskim šiljkom u glavu.
Eto, o tom odnosu sam vam htio malo napisati i pokušao objasniti, ako smo se razumjeli.
(Filozofiram o tom odnosu jer sam maloprije izija odličan sendvič s pršutom. Nije od Carinika, ali nečiji je, sigurno. :g025 )
:wavey
-
:bravo2
Miliću, pa i ovo je altroke priča! Priča o jednoj fotografiji! :bravo3
-
Flajdra; kada se izgubila moda nošenja flajdri? Sjećam se, nosila ju je i moja mama i mnoge žene iz "našeg" portuna.
super Miliću :palacgore
-
Milić je kriv kaj neću više jist ni pršutića ni klobasice.Na tako nježan način me je podsjetiv da je to baš od tih simpatičnih beštijic ke triba ubit da bin ja žderala. :a025 :a025 :a025
-
:bravo3 Milić! Štorija i pol!
-
Odjevena je u flajdru -
[...]
Prodavali su prašćiće teške oko dvadesetak kila te za njih davali usmenu garanciju. Sjećam se da je negdje krajem sedamdesetih jedan prašćić uginuo i drugi put, kad su se moji požalili na to, bez problema dali su drugoga. Sada to
[...]
rade koljači puno humanije haha, pneumatskim šiljkom u glavu.
Eto, o tom odnosu sam vam htio malo napisati i pokušao objasniti, ako smo se razumjeli.
Ja sam mislio da se takva haljina zvala "flajda" ? :help2
Moji jednom kupili prasca, već velikog kojeg je trebalo samo par mjeseci "dohraniti" .. kada se on počeo čudno ponašat, kao da je bolestan .. i pozovu moji veterinara u strahu da će im propast investicija. Dođe veterinar pregleda i kaže da je u pitanju sasvim zdrava "trudna" svinja :lol1 :lol2 imali smo jedno 5-6 malih prašćica za koji mjesec.
Pneumatski? Zar nije na barut? Tj kapisle sa barutom koje ispale ne metak, nego 10-tak cm velik klin? Takvog je barem imao moj barba, mesar. Nisam siguran ali kao da su koristili iste kapsule kao oni "starter" pištolji :pojmanemam
-
Jedno sam vrijeme redovno krcao svježe meso, još su svinje bile žive kad sam došao na utovar
Stave ih u komoru, puste plin i "uspavaju", kad sam gledao liniju u klaonici sa djelovima svinja u "pokretu", vidjelo se kako još živci rade na djelovima mesa (trzaju)...
Miliću, :bravo3 za priču
-
Odjevena je u flajdru -
[...]
Prodavali su prašćiće teške oko dvadesetak kila te za njih davali usmenu garanciju. Sjećam se da je negdje krajem sedamdesetih jedan prašćić uginuo i drugi put, kad su se moji požalili na to, bez problema dali su drugoga. Sada to
[...]
rade koljači puno humanije haha, pneumatskim šiljkom u glavu.
Eto, o tom odnosu sam vam htio malo napisati i pokušao objasniti, ako smo se razumjeli.
Ja sam mislio da se takva haljina zvala "flajda" ? :help2
Moji jednom kupili prasca, već velikog kojeg je trebalo samo par mjeseci "dohraniti" .. kada se on počeo čudno ponašat, kao da je bolestan .. i pozovu moji veterinara u strahu da će im propast investicija. Dođe veterinar pregleda i kaže da je u pitanju sasvim zdrava "trudna" svinja :lol1 :lol2 imali smo jedno 5-6 malih prašćica za koji mjesec.
Pneumatski? Zar nije na barut? Tj kapisle sa barutom koje ispale ne metak, nego 10-tak cm velik klin? Takvog je barem imao moj barba, mesar. Nisam siguran ali kao da su koristili iste kapsule kao oni "starter" pištolji :pojmanemam
Konzultirao sam se s jedinim rječnikom studenjskog jezika - mojim :lol1 i tamo piše:
- Flajd(r)a – haljina koja se cijelom dužinom kopča dugmetima
Studenjci ne vole ženske. Prasice su prevrtljive, čudne...
Ja sam vidio jedan koji je, bar sam tako shvatio, na komprimirani zrak.
Eto, drago mi je da vam se sviđa što je još jedan dokaz da najbolje stvari dolaze nepredvidivo, spontano... Tako i ova priča.
Gren spat, laku noć!
-
Milić je kriv kaj neću više jist ni pršutića ni klobasice.Na tako nježan način me je podsjetiv da je to baš od tih simpatičnih beštijic ke triba ubit da bin ja žderala. :a025 :a025 :a025
pokojni Belo Catorov je užav reć: ki da nima prase, da je sam prase(valja je misliv da mora sam intradu jist) :p015
-
Stave ih u komoru, puste plin i "uspavaju", kad sam gledao liniju u klaonici sa djelovima svinja u "pokretu", vidjelo se kako još živci rade na djelovima mesa (trzaju)...
Mi bi zaklali svinju, ofurili je, očistili izvana, digli na nosač, razrezali na pola .. i još se moglo vidjeti kako se mišići trzaju :eek
-
prije nego li se pojavio običaj furenja vrelom vodom, svinje se prekrilo sa suhom paprati i zapalilo, a bilo je i slučajeva da svinja pobjegne kad zapale paprat, pa su je lovili okolo po vrtu :skartoc
-
Goran Moravček - Kastav zavičaj proba
http://issuu.com/fluminensia/docs/kastav_zavicaj_proba?utm_source=2014W40_subscribers&utm_campaign=Digest&utm_medium=email
(http://i57.tinypic.com/117urzl.jpg)
-
To je knjiga Matka Laginje: Kastav Grad i obćina (Pretisak Društva za povjesnicu Klana iz 2002. g.).
Inače ova legenda o slijepom starcu (hm izgleda po tome da sam mu sljednik) je poznata u Studeni. Meni ju je ispričao moj tata, tamo negdje sedamdesetih. :wavey
Ne znam što G. Moravček ima s tom knjigom?
-
To je knjiga Matka Laginje: Kastav Grad i obćina (Pretisak Društva za povjesnicu Klana iz 2002. g.).
Inače ova legenda o slijepom starcu (hm izgleda po tome da sam mu sljednik) je poznata u Studeni. Meni ju je ispričao moj tata, tamo negdje sedamdesetih. :wavey
Ne znam što G. Moravček ima s tom knjigom?
Ništa. Bit će samo da ju je stavio na net
-
Studenjci ne vole ženske. Prasice su prevrtljive, čudne...
Malo da se uključin va ovu "raspravu" od prasic :)) Bil sa uključen va jedno etnološko istraživanje va ken je obuhvaćena i činjenica da se va našen kraje nisu gojile prasice. O temu da se va Kastafšćine prasice ne goje pisal je i Ivo Jardas, a onda smo iskali odgovor zač aš, onako, na oko, ni logiki :help2
Odgovor smo dobili i to vrlo jednostavan na Zvonećoj pul barbi Franeta Matetića: Prasica, koj Kastavci reču i svinja dokla nosi mladi, a pogotovo dokla ju sišu potrebuje jako čuda hrani. A hrani ni bilo ni za judi, a kamo za prasicu. Zato su skrbni Kastafci (cela Kastavšćina) raja kupili odojka i ga dohranili. Prašćići su se kupovali va okolice Ilirske Bistrice i po Ćićarije. Va to vreme su šli hodeć kupit prašćića, stavili ga va koš i pomalo doma. Blago j bilo nemirno va koše pa j to bilo teško delo prnest ga doma. Potla su počeli imet prevoz pa je bilo lagje, a 60-teh let su Kranjci već sami s kombići hodili po seleh prodavat prašćići. Poznata je anegdota kad je Kranjac prišal na V. Brgud i počel vabit judi :"Brgujci prasci, Brgujci prasci!" Na to su Brgujci prišli i stukli ga kot tovara. I dan danas postoji ta zajebancija i nemojte provat zijat "Brgujci prasci" pogotovo ako je Lleon blizu :greensmile
-
Kako je meni Kastavština...I. Jardasa Biblija to mi je uvijek pri ruci. Fotkao sam stranice gdje piše o prascima i prasicama. Tu piše zašto Kastavci ne vole prasice gojiti.
(http://i57.tinypic.com/9qh953.jpg)
(http://i60.tinypic.com/2wggn6q.jpg)
(http://i58.tinypic.com/2dqitqe.jpg)
XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX
E sad, imam jednu molbu. Jednom sam pitao kako ovu fotografiju (tekst) pretvoriti u neki oblik da ga možeš uređivati, djelomice kopirati.... I netko mi je odgovorio u kojem programu, ali sam ja nešto spleo i odustao od daljeg istraživanja. Možda je sad vrijeme da me netko nauči, ono korak po korak. Bio bih mu jako zahvalan. Preselimo to u drugu temu na pr. u Software. :wavey
-
E sad, imam jednu molbu. Jednom sam pitao kako ovu fotografiju (tekst) pretvoriti u neki oblik da ga možeš uređivati, djelomice kopirati...
Ukucaj u Google "online OCR", odaberi neki koji ti se sviđa, daš mu link na fotografiju teksta ili je uploadaš, odabereš hrvatski (radi kvačica) i kažeš kamo da snimi i da li .txt , .doc ili nešto treće. I to je to. :palacgore
-
Hvala elvis! :wavey
-
:hmm ooo to je svakako dobro znati
hvala i od mene
:palacgore
-
Danas u Novome listu:
(NE)ČISTOĆA RIJEČKOM KOMUNALNOM DRUŠTVU NE SLUŽI NA ČAST PRIZOR IZ STUDENE
»Otpadnici« ruglo na ulazu u mjesto
Tri nova plastična kontejnera za odvojeno prikupljanje otpada još su za prve marčane bure otpuhana s ruba ceste te su prevrnuti zapeli u obližnjem šipražju
(http://novine.novilist.hr/images/clanci/2015/4/742301.jpg)
STUDENA » Komunalno društvo Čistoća bit će ove subote glavna logistička podrška nebrojenim volonterima koji će sudjelovati na Zelenoj čistki, najvećoj ekoakciji u Hrvatskoj i svijetu te čistiti glomazni otpad divlje odbačen u prirodi, a stanovnici Studene nadaju se da riječki komunalci pritom neće zaboraviti na tri svoja kontejnera, koja već više od mjesec dana čine ruglo na samom ulazu u mjesto. Tri nova plastična kontejnera za odvojeno prikupljanje plastike, metala, stakla, tetra ambalaže i papira, još su za prve marčane bure otpuhana s ruba ceste te su prevrnuti zapeli u obližnjem šipražju i grabi. Te posude raznobojnih poklopaca, u međuvremenu su se od »otpadnika«, kako svojim kontejnerima vole tepati u Čistoći, pretvorile u ništa drugo doli glomazni otpad. Nije da u Čistoći nisu pokušali svoje »otpadnike« vratiti na predviđeno mjesto, ali negdje je očito zapelo.
– Došli su tu nakon bure s nekakvim kamionom i pokušali sajlom pokupiti kontejnere, ali sajla ih nije mogla dosegnuti. Pokupili su se i te kante otad tako stoje. Općenito su bez veze te nove posude za otpad porazbacali po cijelom mjestu, a da ih nisu dobro ni učvrstili, niti malo razmislili o prikladnom rasporedu. Isti problem imali smo i sa starim kontejnerom, postavljenim preko ceste, pa smo ga mi u susjedstvu sami malo ukopali, da ne leti naokolo pri svakom malo jačem vjetru, priča Mirjana Šebelja, koja živi u susjedstvu. Ni ona, a ni susjedi nisu previše zadovoljni novim »otpadnicima«, pitaju se tko ih i kad uopće prazni, kad kontejnere tako ostavljaju razbacane uokolo, a ionako su i prije dolaska tih raznobojnih kontejnera sami razvrstavali svoj otpad.
– Mi u kućanstvu već godinama bio otpad kompostiramo, a raznu ambalažu odvajamo u velike vreće i nosimo na reciklažno dvorište u Pehlin. Nastavili smo s takvom praksom i nakon što su postavili te nove raznobojne kante, jer su im otvori premali, dosta ambalaže ne može kroz njih proći, objašnjava Šebelja, dodajući da im ostane samo simbolična količina komunalnog otpada kojeg bacaju u kontejner za miješani otpad, ali u Čistoći unatoč raznim akcijama promoviranja odvojenog prikupljanja otpada, taj trud konkretno ne prepoznaju. – Račun od Čistoće ostaje nam isti, koliko god mi odvajali otpada. Kad već uvode ovakav sistem, trebali bi naplaćivati zbrinjavanje otpada po količini, kaže Šebelja.
A. PETRAK
-
Se si malo mislin... :hmm :facepalm
Moji Studenjci su postali pravi gracki judi. Se čekaju da in niki drugi neč stori.Ili morda ovo i ni pravi prikaz vridnih Studenjci?
Znan, znan, niki će reć pridi pa zvlači baje. Unapred da rečen: Neću! :k050
-
Moji Studenjci su postali pravi gracki judi. Se čekaju da in niki drugi neč stori.Ili morda ovo i ni pravi prikaz vridnih Studenjci?
Mi u kućanstvu već godinama bio otpad kompostiramo, a raznu ambalažu odvajamo u velike vreće i nosimo na reciklažno dvorište u Pehlin
Ne bi se reklo da su samo čekali. :palacgore
-
Ma štos i je u tome. Te kante njima i ne trebaju.
Još sam nešto htio napisati, ali neću... :wavey
-
čekan u zasjedi, pardon, u sačekuši da čisto-ćari dođu praznit baje pa da imamo i video dokaz da se iz svih baja (tipa papir, platstika , staklo, komunalni otpad , obične bedastoće) sve pretrese u isti bajočist i izmješa.
-
Danas sam dobio dojavu da je umro Franjo Juretić.
Meni to ime ništa ne znači, ali nekima da. Studenjci su ga nazivali Frane Franesić
Dakle, radi se o čovjeku koji je studenjske dečke učio svirati na, za ono doba, početkom 50-ih, modernim instrumentima: harmonici, trubi saksofonu...
Spomenuo sam ga u Milićevim pričama o Studeni u priči Muzika, ples i kantanje ovdje:
http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=1502.0
Od muzičara, koje je on vježbao u Studeni, živ je jedino Vojmir Piković (Vojmir Čičkin), ali tragove koje je gospodin Franjo ostavio živjet će još generacijama jer mnogi su plesali i pjevali uz pratnju muzikanata koje je on vježbao.
Ja ću prisustvovati posljednjem ispraćaju, a nadam se da će i još koji Studenjac.
Gospodine Franjo, počivali u miru i hvala vam!
-
Utorak, 5. svibnja obilježava se 70. obljetnica oslobođenja Klane, Lisca, Studene, Škalnice i Breze 5.5.1945. - 5.5.2015. i priključenja Klane i njezine okolice, nakon više od 800 godina, svom matičnom hrvatskom narodu.
Program:
- akademik Petar Strčić: Značaj završnih borbi za oslobođenje Hrvatskoga primorja od fašizma
- Dražen Kranjec: Bitka za Klanu (21.4.-5.5.1945.)
- Ivan Šnajdar: Žrtve stanovnika iz Općine Klana u II. svjetskom ratu
Utorak, 5. svibnja u 19,30 h u općinskoj vijećnici (na katu) :palacgore :wavey
-
Ovo bi rabilo pohoditi. Ali obzirom da sam vezan za javni prijevoz to će biti nemoguća misija. :wind14
-
Regruti
Glej, jast ti o timu moren povidat samo ča san čuv i videv od drugih. Jast nis biv va vojski. Rojen san devetstotiga lita pa za va austrijsku vojsku san biv premlad. Kad je finiv Prvi rat se niko vrime ni znalo kamo spadamo, a kašnje, kad smo potpali pod Krajevinu SHS, jast san biv oženjen i imev dicu pa kot hranitej familije nis morav poć va vojsku.
Ni naš Ive ni biv va vojski za vrime Stare Jugoslavije. On je dvajseto godište i pasav je levu va Kastvu i čekav poziv za vojsku. Ali je 41. prišav rat. Ni Talijani ga nisu zvali va vojsku poćera okupacije. Četrdeset i trete je šav va partizane, tako da je krvavo pasav vojsku.
Sad ću ti povidat kako se šlo va vojsku tamo, pedesetih lit, a povidav mi je Vlatko Puhov. On je trejset i četrto godište. Pedeset i treće su jih zvali na levu va Kastav. Tamo su šli si tiga godišta ili stariji, ki su iz raznih razlogi bili prvo oslobođeni. Do Kastva jih je dopejav jedan kamijoncin, kiga smo zvali Talijancin aš je biv nike talijanske marke. Komisija, va ki je biv duhtor, precednik Narodniga odbora, onda je to biv Andre Barabanov, nikak oficir i ne znan je li još ki, je prozivala. Kad su ga prozvali šav je nutar i sukav se do gola. Duhtor ga je pregledav i poslušav z onimi slušalicami. Pitali su ki rod bi tev bit, a on jin je rekav. Jasno, da su oni dilali prama vojnin potribami, a ne prama njigovi voji.
No, uglavno, kad su pregledali regrute i med sobu se dogovorili, jedan iz komisije je pozivav nutar, va kamaru. Tutu su rekli si li sposoban ili ne pa ako si va ki rod te šaju. Va to vrime pešadija je služila dva lita, a mornarica tri. Od desetak Studenjci tri su bili nesposobni aš nisu imeli dosta kiv. Samo ča se o timu moralo mučat aš se reklo da ki ni za vojsku ni ni za žensku. Ne poć va vojsku, va to vrime, je bila vela sramota za familiju, a pogotovu za tiga dečka. No ipak, oni su si drugo lito osposobjeni aš su imeli propisanu težinu ka je bila, čini mi se, 55 kiv. I još su niki Kastavci, va tin roku, bili odbiti od vojske zarad raznih razlogi, a niki i samo zato ča su bili ravnodilci.
Z Studenjci su bili i Klanjci pa su si skupa, nakon leve, šli prama doma z tin Talijancinon. Ali naši dečki su se na Vozišću predomislili i skrcali se z kamijoncina pa šli va oštariju. Ototu su daje obahajali oštarije. Večer je za nje biv organiziran ples va sali. Takov je onda biv običaj, a sopci su sopli prez da jih platiš. Prišav je ki god je tev. Ni se jilo, nigo samo pilo. Niki je zvav kakovu litru vina, drugi drugu i tako se plešuć zaželilo dečkon sretan put va vojsku.
Živilo se daje normalno i čekalo poziv za poć va vojsku. Va to vrime se moralo nabavit i driveni kasunić ki je biv, dok si putovav, kufer, a kašnje va vojski armarić. Prvo su ga dilali razni tišjari, a potla jih je dilav jedan tišjar na Pilani. Znan da jih je par storiv i Jože Kanjeričin. Ti kasunići su imeli točno propisane mire, visoki su morali bit šezdeset centometri, a široki i duboki po trejset. Morali su bit tako storeni da ih moreš zaklenit. Obično su imeli na sebi okove za lokot dit. Niki su imeli i nutarnju kjučavnicu, tako da su bili puno lipji za videt, a i lagje jih se neslo. Bila je i preporuka da jih se opitura va esembe pituru. Z tin kasunićen je još neč povezano. Tamo, trejsetih lit kad bi dečki šli va vojsku, šli su skroz hodeć na železničku stanicu Sušak. Pratilo jih je dosta prijateli i roda. Navada je bila da ta kasunić na plašćenki nese do na vlak frajarica od regruta. Komać tad se, najveć puti, i doznalo ka je regrutu frajarica. Ali to je već, za vrime o kimu ti povidan, napušćeno, aš su regruti šli z sela z kamijonon ki je organizirav odbor.
I prišav je poziv za va vojsku poć. Vlatko i njigova grupa, va ki su još bili Tone Fržićev, Jože Pušićev i Tone Marajski je morala, nigdi va tretimu misecu pedeset i četrte, poć v Riku, a ototu kud koji mili moji. Uvdi bi bilo dobro za reć da je baš od tiga lita vojna vlast odlučila va vojsku prijemat grupe, ili klase kako su jih zvali, regruti više puti na lito. Do tad je cila generacija najedanput šla. Zato je užalo bit velih problemi va transportu zarad manjka vagoni. Ma i po puti aš su se dečki napili pa su razbijali, tukli se i druge kumedije dilali. Ča ćeš, mladost je to. Od tiga lita se, znači šlo va više klas, dvi pa i više.
Par dani prvo nigo ča su šli va vojsku, opet su regruti organizirali ples va sali, na isti način kot i potla leve. Sopav jin je na harmoniki Jože Bavdin, a na bubnji Ive Buzgoć.
Ta dan, kad su se morali pojavit v Riki, po nje je prišav kamijon pa su, zajno z Klanjci, šli v Riku. Tu su se postrojili na otprtin, tamo kadi je fabrika Benčić, pa su jih prozivali i daje pošijali z vlakon. Uglavno, naši dečki bi šli skroz tamo na istok, va Kosovo, Makedoniju, Srbiju, a od tamo bi njihovi prihajali va ove kraje.
Vlatko je šav va granični bataljon na Skadarsko jezero, kadi je bila granica z Albaniju. Va to vrime bili su jako loši odnosi med nami i Albanci, tako da verujen da je i vojski na granici bilo teško. Za druge ne znan kadi su se bili, ali isto tamo nigdi, siguro.
I tako su bili dvi ili tri lita odalečeni od svojih aš osim pisma ni bilo drugiga načina za javit se doma. A kako jin je bilo va vojski, to je već druga priča. Doma je bilo tako da su njihovi va jenu ruku žalili ča su jin dečki morali poć va vojsku, a va drugu bili su kuntentni aš su znali da jin je sin, čin je šav va vojsku zdrav i, ča bi rekli, sposoban za žensku i život.
Armarić - ormarić
Centometar - centimetar
Daje - dalje
Dit – staviti
Driveni - drven
Duhtor – doktor, liječnik
Esembe – kratica od sivomaslinaste (SMB)boje
Frajarica – zaljubljenica, ljubavnica
Jenu - jednu
Kamijoncin – manji kamion
Kiv – akuz. im. Kilo , kilograma
Kjučavnica - ključanica
Kot - kao
Kumedija - komedija
Kuntenat - zadovoljan
Lagje – komparativ prid. Lahko - lako
Leva – novačenje, regrutacija,
Med – među, između
Mira – mjera, izmjera
Mučat - šutjeti
Najedanput – odjednom,
Najveć – najviše
Napušćeno - napušteno
Navada- običaj, navika
Nest - nositi
Obahajat – obilaziti
Odalečit se – udaljiti se
Pitura - boja
Pošijat – pošiljati, slati
Precednik - predsjednik
prihajat - dolaziti
ravnodilac – muška osoba sa spuštenim stopalima
ravnodilka – ženska osoba sa spuštenim stopalima
Regrut – novak, regrut
Sobu(n) - sobom
Suć se – svući se
Šaju – prez. 3. l. mn. gl. slat: šalju
Šav – pridjev radni gl. ić; išao
Tišjar - stolar
Užat - običavati
Voja - volja
Zaklenit - zaključati
Zarad – zbog, radi
-
Za vrime Italije Klana je kao pogranično mjesto imala u samom mjestu i okolnim selima i brdima tzv. Guardie di finanza
-
Za vrime Italije Klana je kao pogranično mjesto imala u samom mjestu i okolnim selima i brdima tzv. Guardie di finanza
Je li Brigata Zidovje danas ovaj lovački dom? :help2
(http://static.panoramio.com/photos/large/42056084.jpg) (http://www.panoramio.com/photo/42056084)
-
ne, mislin da ni
kad greš napreda od te lovačke kućice je edan put, po kin greju za repetitore, greš po njin do križanja, edan put gre livo k repetitoron, sridnji gre na Brizovo i prema Gotovžu, a desno je edan zarašćeni ki gre do te kazermete(valja je to ta), valje od križanje je, ma ni, ni sto metri.
-
a desno je edan zarašćeni ki gre do te kazermete(valja je to ta), valje od križanje je, ma ni, ni sto metri.
Mislim da znam točno na ku misliš ali ta ne more biti ova sa razglednice jer jer iza nje odmah brdo, tj Židovje. Nema šanse da se vidi nebo ako se stane ispred nje .. ili možda komadić neba a iza ove na razglednice je neko nisko brdo ... plus ča mi izgleda ko da je od drva a ova ča ju ti opisuješ je sa od kamiki i ima ravan krov. Baš san je slikal pred neki tjedan (kada san pokupil krrpuše) ali još nisan razvil slike :facepalm
-
Elvis ma pravo, a moja teta ka ma dobru memoriju je isto rekla da je ta finanza bila baš na ovin mistu kadi je danas ova lovačka kućica
-
Prijavljujem pojavu medvjeda, mislim da je u pitanju medvjedica sa mladim uz cestu Studena - Klana! :eek
Spuštao sam se od Studene prema Klani biciklom, brzina nešto malo preko 40kmh(solidna nizbrdica), kada mi je neko kretanje s lijeve strane privuklo pogled. U prvih mah nisam bio siguran što vidim, nešto smeđe čupavo i četvoronožno pa sam okrenuo glavu i vidim dva okrugla čupava uha i vrh okrugle čupave glave kako gleda zamnom. Jedan dio mozga je rekao, okreni se i fotografiraj, drugi je rekao ma što češ sada stati kada imaš zalet , a treći dio je pedalirao :))
Mislim da ono što sam vidio prvo je bilo manje i dalje od glave koju sam vidio pa pretpostavljam da je to bilo mlado, a da je za mnom gledala mama.
A GoPro kineski klon mi je na carinjenju, inače bi (valjda) imao i neku snimku.
-
Elvise, je, to je već neki dan uočeno na 6 ur ujutro, bus iz Studene je stao i ljudi su gledali mamu i dva medvidića kako se va Liskovcu igraju, i svi su se lipo gledali, i blago i ljudi :cool2
-
Danas sam ničim izazvana odustala od trčanja tom cestom. Intuicija. :greensmile
-
Elvise, je, to je već neki dan uočeno na 6 ur ujutro, bus iz Studene je stao
Ja nisam bil va kurijere nego na bicikle .. sasvim drugi osjećaj :palacgore
-
Baren si ga pedalav sve u šesnajst :bravo4
-
Pred eno misec dan san šav večer kasno pasa prošetat, poli martinelovu kišu san vidiv niko čudno blago. Po noći kad gren z pason, onda si zamen lampadinicu za na glavu tako da na dugo vidin ko je kakov pas blizu i pripravin se da ne bu barufe med njimi ali problem je da se pod nju vide jako oči, samo oči, a se drugo pride skrito.
To blago je imelo velike i na široko postavne oči, kot kaj maju košute, ma košutan su nikako po strani, bočno , a ovo kodabi da su baš napreda i nisu visoko od natav, nego tako okoli pov metra. Povidav san i Rječanki o timu, ma je rekla da ni niš čudno nikad vidila tu. Čera san opeta pasav i opeta je bilo tamo, još san si misliv da ni ča stakleno , pa da mi se samo pričinja. San zazijav i počelo je hodit i povuklo se dublje va drače. Kako je obrnilo glavu, više nisan vidiv niš. Čudno mi je i to da pas ni uopće niš reagirav, ni zalajav , ni zanjurgav , niš , ni ni pogledav prema tamo. Ali sam potljer čuv da pasi ki su vani spušćeni jako nalajivaju koda nič pohaja po selu. :229
-
da ni kakova babaroga
-
babama ne svijetle oči, provjerio sam, a za rogove nisam siguran, prejako su oči svijetlile :89
-
kanjski drekavac. :301
nabavi boju lampadinu :greensmile
prodavan lampadini 3W led (mejd in đermani)
-
prodavan lampadini 3W led (mejd in đermani)
Je li ovakva:
Kao baza za lampu odabrano je najkvalitetnije dobavljivo kućište u C8 standardu.C8 standard lampe je vjerojatno najpopularniji i najprodavaniji standard u svijetu LED lampi.Prednost toga je dostupnost raznih dodataka (rezervni reflektori,stakla,filteri,nosači i sl.) i rezervnih dijelova.Međutim zbog žestoke konkurencije kineskih proizvođača,kvaliteta je sve lošija i znatno varira,pa je kupovina lampe postala lutrija(iako na prvi pogled izvana mogu izgledati identično,česte su drastične razlike u cjelokupnoj izvedbi i kvaliteti).Tako su na tržištu uglavnom dostupne C8 lampe vrlo loše kvalitete,koriste se najjeftiniji materijali,loši i slabi driveri,zastarjele ledice,plastični reflektori,obično staklo,tanka anodizacija.
Rezultat je lampa sa 500-600 lumena i 20 000-ak candela.To je za nekoga tko nije nikad vidio kvalitetnu LED lampu i još uvijek misli da je maglite kralj lampi impresivno(i je spram tipičnog maglite "pendreka" koji ima 40-50 lumena i 10 000cd),međutim pažiljivim odabirom i montažom komponenti intenzitet snopa se pože povećati preko pet puta!
Tako su u lampu iz ovog oglasa ograđene najbolje dostupne komponente,zadnja generacija XP-G2 ledica za maksimiziranje dometa montirana na bakreni MCPCB bez izolirajućeg sloja za max. odvođenje topline,driver od 3+ ampera,termalna pasta na sa 90% udjelom srebra,silikonski 200C kablovi,pojačane su opruge,korišten je specijalni reflektor za XP seriju za dodatno povećanje dometa,staklo obostrano presvučeno AR slojem(lako se razlikuje od običnog stakla po plavkastom odsjaju).
Rezulat: intenzitet snopa preko 130 000cd!
Preračunato u domet po ANSI 0.25lux standardu,domet je veći od 700 metara (točnije 721 metra).
To je brojka koja obično ide uz nekoliko puta skuplje i veće lampe.
Ukupna masa s baterijskim uloškom je svega 200-ak grama!
-
jbt, ti si opisal lapu za kirurgiju! :eek
mora bit mića da moreš bežat kad mečka počne teć za tobun :greensmile
https://fbcdn-sphotos-c-a.akamaihd.net/hphotos-ak-frc3/v/t1.0-9/946866_549692858421426_1667849215_n.jpg?oh=78bb449e7af32a8cdde0bfc1bc4ce91e&oe=55CF1E38&__gda__=1440931276_1e6b82aa962b46be220b7f9e15b8b194
-
@fusher, ja bin ovakovu lampadinu, kadi ju moren nabavit,lipo molin
-
14€ hofer, al ni ih zadnje 3-4 leta. iman dve nove va rezerve, ako ćeš reči
-
i pod ovu lampadinu , vidit ćeš samo oči, čin jača lampadina to oči jače svite, tek kada se obrne, morda ćeš vidit kaj je
-
Budući da ja po noći ne pohajan kot z355ko, ja ću se z fusheron morat dogovorit kadi da mi isporuči ovu lampadinu.Fusher???? :p015
-
parićaj 100 kn i nosi je.
apropo, dve su mi ostale zapakirane, sad san šal kopat po ormare.
-
Čera san pasal par puta između Studene i Klane u nadi da ću opet vidjeti medvjeđu porodicu , ali ovaj put u autu :greensmile no vidio sam samo par kušuta ... tamo gdje obično budu konji, odmah iza protivtenkovskog zida a prije položaja za PT top.
-
parićaj 100 kn i nosi je.
apropo, dve su mi ostale zapakirane, sad san šal kopat po ormare.
Još samo da dogovorimo misto i vrime, ali najprije bin se malo z Milićen morala konzultirat, aš on se va se razumi :k045
-
Ne pozabimo!
Na četire maja 44. Njemci su važgali Studeno i ubili Kudleće Mariju i Matića.
4. maj 44.
Dok su bili Talijani tutu ipak je bilo neč života va seli. Neč se dilalo, trgovalo.
Ma, kad su Njemci prišli, se je to ofermalo. Mladi muški su bili va partizani. Po jednimu spisku, kiga ti moren dat da vidiš, va to doba je va partizani bilo okoli 80 Studenjci i to va šumi. Ne doma. Ostale muške, ča su bili sposobni dilat, su Njemci pobrali va logore zajno početkon 1944. Na jedni lištri san pobrojiv da je va njemačkih logori bilo 42 Studenjca. Tribalo je dilat, a ni imev ki. Ča će starci, žene i dica storit? A i partizanon je tribalo hrane…
Ča se samih Njemci tiče njih ni bilo stacijoniranih va selu. Pasala bi kad i kad kakova jedinica pa odašla va šumu. Pomalo smo, mi ki smo doma ostali, dilali ča smo arivali i nadijali se bojimu. Ali šlo je se na huje aš su Njemci gubili na sih frontah pa su znali ča jih čeka, tako da su bili se nervozniji.
Počeli su dilat strašne odmazde. Najprvo po Učki, a onda 30. 4. 44. va Lipi. Tulike jude poć ubit more samo lud čovik. Ali evo, ipak su to storili.
Mi smo nikako dobili dojavu da se slično parićiva i Studeni pa smo, kot NOO, storili se da se stanovništvo makne ća z sela. Niki su šli Klano, niki na Gromišćinu i Kastavšćinu puli roda. Ali ih je i dosta ostalo doma.
Na četire maja su, jutro z Klane, prišli niki nedićevci pobirat vojnu robu, najveć talijanske ponjave, ke je bilo fanj po selu . Na nike traje su nakladali tu robu. I niki judi z sela su in pomagali. Va to su, okoli 9 ur, prišli Njemci po cisti z pravca Puligradišća. Se jude su zagnali pred crikvicu i tamo postrojili. Va nje su uperili mitraljeze.
Va to vrime su i kuće počeli palit. Brzo je so selo bilo va ognju i dimu. Po selu je teklo prestrašeno blago. Zrak je zasmrdiv po dimu i spaljenimu mesu aš niki ni dospev blago z štale oslobodit. Dok su Njemci palili po selu judi su pred crikvicu stali, a va nje su bili obrnjeni mitraljezi. Moreš zamislit kako su se ćutili. Kad su se važgali naredili su juden da gredu, jasno z pratnju desetak njihovih sovdati, va Klano. Tamo su ih spićivali. Prevodiv je plovan klanjski Gašparini. Nakon tiga spićivanja se su jude pustili doma.
Njemci su, nakon ča su zapalili kuće, šli prama Šišću pa daje. Z Šišća su primetili da škola ne gori pa se je njih par vrnilo i školu važgalo. Me par da je niki ki je tribav školu važgat namerno to loše storiv aš su još nike kuće ostale čitovate. No, želin reć da je i med Njemci bilo judi ki su teli kako tako pomoć. Njemci su šli se daje pa su na putu, puli jame, Podškrile naletili na Mariju i Matića Kudleće. Matić da je imev puli sebe pištolu, a Marija nikakove letke. Va to vrime va selu je bila SKOJ-evska organizacija čji su člani bili i oni dva. Oni su z familiju bili pobigli pred Njemci, ali su teli poć videt ča se to va selu dogodilo. Govore da su jih Njemci oprtili z nikakovimi kasuni i gnali ih skroz do Želiznih vrat ka su, vaja, 15 kilometri daje. Tu da su ih tukli i mučili pa na kraju i strejali.
Mnogi to ne znaju, ali Lojzo Škajanov je to strejanje, slučajno, videv.On je va to vrime biv kurir va 13. Primorsko-goranski diviziji. I šav je prama Istri. Kot po običaju poprtiv se na jednu jelvu s ke je, z kanoćalon, imev dobar pregled terena. I spaziv je Njemce kako dohajaju va koloni i pejaju Mariju i Matića. Odlučiv je da mu je najboje i ostat na ti jelvi. Tako je se videv, a i, verovatno, sebe spasiv.
Judi, ki su pušćeni va Klani, mogli su poć kamo će. Vrnili su se va selo i videli da su skoro se kuće zgorene. Nike, kot naprimer Puhova, Čičkina, Šestanova , Fapkina su ostale čitovate pa su se te familije mogle vrnit va nje. Drugi su se morali snać. Za prvo vrime tako da su bili puli roda va drugih misti. Mi smo bili va Podkilavcu, znan da su Buzgoći bili va Kukujani puli Beličinih. Niki su kako tako storili jednu prostorijicu pa su se vrnili i pomalo popravjali kuće. A niki se do kraja rata nisu mogli vrnit va svoje kuće, aš ih je bilo nemoguće popravit va takovi situaciji.
Pomalo su se judi vrnjali va kuće i nastavili dilat ono ča i prvo. Dilat po poju i šumi i blago redit. Sako tuliko bi komu prišla partizanska pošta po kuriru va ki javjaju da je ta i ta poginiv tu i tu. Čulo se da su Merikani jako stisnili Njemce z jedniga kraja, a Rusi z drugiga. I partizani su jako ojačali pa su i tu Njemci bili va problemi. Pomalo se šlo prama kraju rata. Ali do kraja još će mnogi poginit. A i uvdi, ča tada nismo znali, će bit strašnih borbi na kraju rata.
Evo, povidat ću ti jedan detaj, ki će ti puno stvari pojasnit. Kako je va Lipi so selo, i judi š njin, praktično nestalo, to se odlučilo da se kompir, ki je biv tamo posajen, skopa i znese partizanon. Omladina iz Studene je više noći, z partizanskun zaštitu, pod noson Njemcen, aš je manja jedinica bila va Klani, skopala kompir i znesla ga partizanon.
Boje - bolje
Gnat - goniti
(G)rest – ići, ali i grepsti
Huje - gore
Lištra - lista
Nadijat se – nadati se
Odać – otići, udaljiti se
Parićivat - pripremati
Pasat - proći
Pobirat – prikupljati, skupljati
Skopat - iskopati
traje - dvokotačna kola koja vuče čovjek
Važgat - zapaliti
Vrnit - vratiti
Zajno - odmah
Znest – iznijeti, odnijeti
(http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/834/bvhu.jpg)
Spomen ploča na ovaj događaj na školi u Studeni by zokxy
-
prišli Njemci po cisti z pravca Puligradišća.
Njemci su, nakon ča su zapalili kuće, šli prama Šišću pa daje.
Može li sa neStudence (i neKlanjce) opis koje su to lokacije, barem s koje strane Studene :citam1
-
Elvis, Puligradišće je dio sela uz gl. cestu, prvo kad dolaziš iz pravca Marišćine.
Šišće je naziv za područje gdje je smještena ex kasarna financa u Studeni, danas privatna kuća. :wavey
-
Čera san pasal par puta između Studene i Klane u nadi da ću opet vidjeti medvjeđu porodicu , ali ovaj put u autu :greensmile no vidio sam samo par kušuta ... tamo gdje obično budu konji, odmah iza protivtenkovskog zida a prije položaja za PT top.
Čera kada san se vrnjav izRike, nigdi okoli 9 ur večer , pasat onu vikendicu od lovačkiga društva "Lisjak" pa prama Klani, kada se pasa oni zavoj, kadi gre cista prema repetitoru na Židovju, z live strane je edan putina i na samin tin putu, a poli cistu, lipo leži medvitka, za pravo sidi, a dvi majhane blice pohajaju okoli nje. Opće se ni pomaknila kada san pasav koda je va svojin. Velika , stvarno je velika, ne bin je rad sriv nahodeć. Nis zasobu imev nikakov aparat za litrat, pa san šav doma po njega, ali dok san prišav nazada , šla je već, ki zna kamo..... :229
-
Ni više za bižat okoli po cistah.. (je l` mi dobar klanjski ;) ) Sam ti dobro rekla Miliću (na fb), strah je vrag! :301
-
Koliko vidim i ljudi i djeca bez straha idu između Studene i Klane....
-
Ni više za bižat okoli po cistah.. (je l` mi dobar klanjski ;) ) Sam ti dobro rekla Miliću (na fb), strah je vrag! :301
A bome da. A nisi ni Gromišćica tako da stvarno ni za teć.
A i klanjski ti je ok. Morat ćeš razmislit o promjeni nicka. :lol1
-
Koliko vidim i ljudi i djeca bez straha idu između Studene i Klane....
U društvu bi bez problema :greensmile
...
A i klanjski ti je ok. Morat ćeš razmislit o promjeni nicka. :lol1
:smile :smile
-
Jedan jako šarmantni Izvještaj (iz knjige A. Girona Začeci i razvoj narodne vlasti u Kastavštini) za jedno teško razdoblje na Kastavštini. Meni osobno interesantno jer se tu spominje moj djed Filip Mrvčić u natuknici br. 517 i mamin ujak Mate Šebelja u br. 525.
Opisi osoba iz NOO Klana su isto jako interesantni.
(http://i59.tinypic.com/2mhj7ee.jpg)
(http://i58.tinypic.com/iqanlu.jpg)
(http://i60.tinypic.com/2ccp25y.jpg)
(http://i60.tinypic.com/2dmfedc.jpg)
(http://i61.tinypic.com/wltyiq.jpg)
...
-
...
(http://i60.tinypic.com/2112mo7.jpg)
(http://i61.tinypic.com/v5bi1d.jpg)
(http://i57.tinypic.com/3169ts7.jpg)
(http://i62.tinypic.com/29zodbp.jpg)
(http://i62.tinypic.com/2gxpena.jpg)
...
-
...
(http://i57.tinypic.com/2uzv0n4.jpg)
(http://i62.tinypic.com/28tc6cn.jpg)
(http://i62.tinypic.com/30t04lx.jpg)
(http://i61.tinypic.com/2ep3344.jpg)
I to bi bilo to.
Ispričavam se jer sam zauzeo puno prostora, ali smatrao sam da je to potrerbno. :wavey
-
Klanjci i Klanjice, stala priča o ogradi s fasciom? Gdje je završila? Može li se negdje vidjeti? Ha??? :popcorn :pojmanemam
-
Još je pospremljena. Pitati ću :wavey
-
:djavo
-
(http://i58.tinypic.com/16j3bqo.jpg)
Spomenik palin borcen
Krajen pedesetih lit, kad je va Studenimu dozrila ideja da se stori sponenik palin borcen, nika mista po Kastavšćini su jih već imela. Mi smo, kot selo, dali velu, morda i najveću, žrtvu va ratu pa se brzo dogovorilo da se spomenik mora storit. Tu mislin, prvo siga na naše jude, Studenke i Studenjce, ali i na Savez borci, Partiju, Socijalistički savez i Omladinu. Jast se sad ne moren domislit ki su se bili precednici, ali znan da je Tomo Šepčić biv na čelu Saveza borci va to vrime. Bila je to akcija ka je imela vaja potpuno jedinstvo va selu, a i okolice. Tr ni ni čudo kad skoro da ni bilo kuće z ke ni ki poginiv va ratu.
Savez borci je vodiv tu akciju. Tamo su, va odboru, osim Tomota, bili Mate Matačev, Jože Prkelov, Jože Lišćanić, Jože Županov i još niki. Razmislilo se kadi bi bilo najboje postavit spomenik i zaključilo da to triba bit nigdi va centru sela, da ga si moru videt i da se spamete tih ki su poginili.
Ali mista va selu ni baš bilo aš je, kot i sako primorsko selo, kuća na kući. Ma jedna kućica je već dugo bila zapušćena, pa se verovalo da bi se mogla otkupit, od još živih vlasniki. Tutu, kadi je kašnje i storen spoomenik, je bila Kudleća kuća, ku su napustili i živili drugdi Mila, Ive i Drago. Ive je šav va partizane med prvimi i kašnje se aktivirav va vojski. Čulo se da je nigdi va Makedoniji, na granici, ali nikako nismo mogli doć do njiga. Još i danas se ni javiv pa verovatno veće ni ni živ. Za Milu smo znali kadi biva, aš je bila oženjena va Velu Bukovicu, va Sloveniju, tamo malo prvo Bistrca.
A Drago? Dragota su 42. Talijani otpejali va pržun nikamo va Taliju i komać pred malo, 73. su ga nazd pripejali. Javiv mi se je, ali ni imev kadi bivat pa je uz pomoć Mjesne zajednice smišten va starački dom va Puli.
No, homo mi nazad na spomenik. Bila je oformjena jena komisija za otkup Kudleće kuće va ki su bili Tomo Šepčić, Vlatko Šebelja Puhov i Mile Piković Čičkin. Pa su šli va Bukovicu, Mili na dogovor jušto za Dan ustanka va Hrvacki pedeset i devetiga lita. Tomo je imev motor NSU, a Vlatko niki francuski motorić Gojoni pa su Tomo i Mile šli z NSU-jcen, a Vlatko z svojin va Bukovicu. Važno je, uvdi za reć, da smo mi kot seoski odbor, zajno nakon rata, plaćali školovanje za Miline dvi hćeri va Lovranu. Ona to ni mogla plaćat pa nan je na timu bila jako zahvalna. Morda i zato su se lahko i dogovorili š nju za otkup te kućice. Malo kašnje se je particela, kadi je bila ta Kudleća kuća, prepisala sudski na naš odbor pa se moglo počet dilat spomenik. Još je na kraju tiga dogovora z Milu, kad su se vrnjali doma, Vlatko biv pav z motora i vas se razbiv da je va bovnici finiv.
Misto, kadi će se spomenik storit, je znači bilo odrejeno, a sad je tribalo druge stvari još storit. Na sastanke va selo je prihajav jedan, me par, kipar. I on je predloživ kako bi ta spomenik tribav zgledat. Judi su se z tin složili i počelo se rušit kuću. Niki matrijal su judi zeli sebi, a drugo se ća spejalo. Zravnalo se teren i naručilo mramorne pjoče za spomenik. Lipo se dilalo, se na dobrovojni bazi, pa je spomenik brzo dofinjen.
Jušto za Dan ustanka va Hrvacki, 27. 7. 1960. bilo je otvorenje spomenika. Kakova fešta je to bila! I pleh muzika od Marinići je sopla. Morda se i spamećuješ, aš znan da si i ti biv na timu otvorenju. Z mamu si se gledav z Matačeviga pergula. So selo je bilo na fešti, a i mnogi judi z okolice su prišli. Čuv san da se ta dan popilo dvisto litar biliga i isto tuliko črniga vina. A bir i pasaret da se i ne govori. I puno sengvići od salama i sira se pojilo. I se su to judi z gušton platili, saki sengvić i žmuj vina, aš su i na ta način pomogli da se zberu sovdi ki su bili potribni da se spomenik stori.
Bir - piva
Bovnici - bolnici
Gojoni – francuska marka motorbicikla Monet-Goyon
Hćeri - kćerke
Homo – hajd'mo
Kadi - gdje
Kašnje - kasnije
Ki - kojoj
Lahko – lako, lagano
Mista - mjesta
Morda - možda
Moru - mogu
Nigdi - negdje
Odrejeno - određeno
Particela – katastarska čestica
Pasaret – pjenušavih osvježavajućih bezalkoholnih napitaka
Pergula - balkona
pleh muzika – limena glazba
precednici - predsjednici
prihajav - dolazio
sengvići - sendviči
siga - svega
spamete –sjete, prisjete
stori - napravi
timu - tome
Tr – ta, pa
Zajno - odmah
Zapušćena - zapuštena
Zberu – saberu; prikupe
Žmuj - čaša
-
I još jedna priča otrgnuta zaboravu! Miliću :cool2 :bravo
-
Hvala na poticaju. :thankyou
Još dvije, trije priče i ja sam svoj zavjet, prema kolijevci svojih roditelja, izvršio. Malo luštranja (završne obrade do sjaja) i sve spremno za objavljivanje - tiskanje knjige. Samo mi fali malo šoljdi - kako bite vi Klanjci rekli. :p015
-
šoljdi će ti vavik falit, malo komu ne fali
a kaj se tiče knjige
pa nju se more tiskat i za badavo
moran malo kćer pitat, niki dan mi je nič o timu govorila
-
(http://imageshack.com/a/img911/5016/8stQe5.jpg)
-
(http://imageshack.com/a/img633/334/z8i0lA.jpg)
-
(http://imageshack.com/a/img538/7928/SNhHM1.jpg)
-
(http://imageshack.com/a/img673/2339/R97nJa.jpg)
Gdje je bila ova ciglana? :wavey
-
e sad , zna li neko gdje je bila ta ciglana?
-
Nemam pojma niti za jednu lokaciju gdje bi imalo "dobrog materijala" za cigle, što se spominje u članku ... :pojmanemam Zapravo nemam pojma gdje bi bilo gline igdje u riječkom zaleđu :pojmanemam
-
ma ja znam par lokacija, gdje ima gline, no ne toliikooo, ej za 150 godina eksplatacije
-
Jučer sam brzinski provjerio s mojim ujakom Vlatkom ovu informaciju o ciglani.
Da, to je bio jedan od "ciganskih poslova" kako je on to nazvao.
Naime, i onda, u ona prevratna, opasna, vremena bilo je blefera. Neka ekipica je forsirala ciglanu, vjerojatno, pobrala kakvu lovu i zbrisala. Ta euforija oko ciglane da je trajala tjedan dana i gotovo.
Ciglana da je trebala biti u Mlakama. :m055
-
Dobio sam informaciju da se na Suhom nalazi izviđački/skautski tabor, te da ih je jučer iz ponoću posjetio i njegovo visočanstvo sam ministar Ostojić, koji je stigao helikopterom, no kako po noći nije bilo moguće sletjeti na Suho, sletio je na Grobnik , a zatim oklopljenim tuaregom u pratnji dvojice s kockastim glavama došao u posjetu skautima. Što im je tom prigodom rekao prenijet ću vam kad saznam. Ukoliko se kakav terenski reporter nađe u blizini neka obrati pažnju na ovu informaciju i neka svakako napravi koju sliku.
-
Pozivam Vas svih!
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/10272739_10205442385392199_5677232713740725511_o_zpspkonpqqt.jpg)
-
(http://imageshack.com/a/img537/9496/bLIRXw.jpg)
Zadružni dom u Studeni 1950. g
-
:bravo :bravo2
A sad ću ja, kao onaj u reklami za Cappy sokove, čini mi se:
- A nema ništa teksta, uz sliku Doma?
Pa da, ti novinari su bili vizionari Znali su da će Milić napisati što se gradilo i kako tih dana u Studeni.
Iz mojih priča:
..." Va selu se naveliko dilalo na Domu i Sali. Ali sad su to dilali pravi majstri, zidari z Trnovice, Futerić Ive i brat mu Vence. Bili su jako vridni, a imeli su jedniga pomoćnika ki bi jin podavav mevtu i drugo ča je rabilo. Užav je sist da popuši cigaret, ali ga ni arivav ni pov popušit kad bi oni zazijali:
- Mate, daj meltu!
A on siromah bi zaskuliv:
- Ajoh mane!
Majstre se plaćalo, neč malo i manuale ki su jin pomagali, ali se drugo se dilalo dobrovojno. Zmišjan se da su niki solad tu zaslužili, dilajuć kot manuali, Mate Marajski, Stanko Kanjeričin, Jože Puhov i još morda ki. Mevta se tukla z opuk pa se i tu nikak dinarić zaslužilo. Znan da je to dilav Mile Čičkin, a siguro i još ki.
Kako se nike stvari moralo kupit, aš jih ne moreš sam storit, da se dofine Dom i Sala, šegava omladina je organizirala plese. Sovde ke su dobili od ulaznic i prodane pijače se šparalo i na kraju kupilo okna i vrata va Kastvu, od Zanatske zadruge. Inače, se je to šlo pod baretu SSRN ki je vodiv vas, kako bi danas rekli, društveni život va selu. Precednik je biv Tomo Šepčić ki je Gromičan, ali se biv oženiv za Mariju Krajevu pa je tako ostav va selu.
Dom i Sala su bili dofinjeni nigdi na kraju 1953. lita aš znan da je još rabilo samo obilit ih kad je biv nikak sukob okoli tiga ki će sost dečkon ki su onda šli va vojsku. Oni su zbrali da jin sope Jože Bavdin, ali on se biv neč zamiriv starijin, ki su mu branili da sope va Sali. Tiga se dobro zmišjan aš san i jast šav se pozdravit z dečki i zaplesat, dok je Jože, ipak, sopav.
-
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/20150811_091456_zps73w9rxho.jpg)
-
(http://img538.imageshack.us/img538/2604/kltSpr.jpg) (http://imageshack.com/i/eykltSprj)
-
Kako ova cestica iznad Breze izgleda na fotografije skoro pa ravna ... a svi koji su je pasali biciklun znaju da iako nije ekstremna ni slučajno ni ravna
-
Kako ova cestica iznad Breze izgleda na fotografije skoro pa ravna ... a svi koji su je pasali biciklun znaju da iako nije ekstremna ni slučajno ni ravna
Ja san to malo študiral i moren ti reć da mi ni baš se jasno na toj slike. Mene se čini da to ni ta cesta :297 :297 :297 , a morda je i neč predelano jer je cesta vreme Italije rekonstruirana. Trebalo bi po nekoj postojećoj kuće rekonstruirat od kuda je točno slikano.
-
(http://imagizer.imageshack.us/a/img540/5655/dGau0z.jpg)
Potaknut ovim tekstom, pretpostavljam iz Riječkog lista iz perioda oko 1950.g. prisjetio sam se s ljubavlju i poštovanjem maminog ujaka.
Ivan Šebelja, Zvaneć iz Studene, znan još i kao Slivić, a partizansko ime mu je bilo Brkljača, je imao zadatak, kao i barba Zvane, da doprema hranu partizanima u Gorski Kotar. I to je nadasve uspješno obavljao.
Goveda bi preuzimao negdje na Učki i dotjerao ih do partizanskih sabirnih stanica.
Doduše on je bio onda mlad, jer je rođen, čini mi se, 1912.g.
Osim toga, predvodio je i brojne kolone žena iz Studene i okolice (uglavnom omladinki) koje su u košarama nosile namirnice (krumpir, rižu, tjesteninu...) svojoj vojsci u G. Kotar.
Praktički, Ujac Ive je, nakon rata, cijeli radni vijek proveo u klanjskoj pilani.
Uf, da sam bio pametan pa njega intervjuirao, tamo negdje osamdesetih. Nisam ni sad pametniji, ali danas sigurno ne bih tako nešto propustio. :ruka
...Uvijek se raznježim kad se sjetim tih malih gorostasnih ljudi. :bravo5
Ujac Ive, počivajte va miru! :rose
-----------------------------------
Umalo sam zaboravio glavnu temu...Mislim da film nisam pogledao. :pojmanemam
-
Kad smo već pul šverca krav z Istre za partizani ću van i ja jednu povedet :301
Moj nono je (kako je neken i poznato) va vreme njemačke okupacije bil civini obnašatelj dužnosti načelnika opčini Matulji. Iako je bil va njemačkoj službe delal je za partizani ili kako su to onda zvali za "pokret" odnosno bil je obavještajni agent, a ča su mu neki gnjusi komunistički potla rata osporavali. No, vrnimo se mi na kravi aš bin opet mogal ča napisat od teh gomili ili kako bi maj frend Fusher rekal govedi pak boje da mučin :s050 i držin se krav.
Šverc je bil dobro organiziran i po dobro uhodaneh tajneh puteh ki su pasevali preko Planika, Lisini, kroz Miklaviju pa preko Lužini daje prema Gorskemu kotaru. Kravi ni kako je va navedenen filme prikazano pejal jedan čovek nego su predavane kako štafeta mej judi ki su dobro poznali lokalni teren. Morate znat da kravi hode pomalo pa je ta put dural i više dan. Za to vreme su kravi morale neč i jist i pit. A nisu ni Nemci bili moni ken te se "partizanske" kravi lih tako pred noson šetat.
E tu je moj Pepić Bond odigral jednu ne baš miću ulogu. On je izdaval lažne potvrdi o vlasništvu stoki tako da su "barba Žvaneti" imeli dokument da je krava njiha i tako uspjevali prehićevat kravi prema partizanon.
Nedavno san bil iskat lokvu (čini mi se da se zove Miklavija) ka je služila za napajanje stoki ka je prehićevana preko i zahvaljujuć jednemu Brgujcu (a ni Lleon :greensmile) ki mi ju je senjal na Google earthe san ju arival nać. :bravo4
-
Doduše on je bio onda mlad, jer je rođen, čini mi se, 1912.g.
Sa 29 godina svakako nije bio star, ali koliko je onda bio mlad moj nono koji je rođen 1928.g. a isto delal za i u partizanima? :palacgore
-
Doduše on je bio onda mlad, jer je rođen, čini mi se, 1912.g.
Sa 29 godina svakako nije bio star, ali koliko je onda bio mlad moj nono koji je rođen 1928.g. a isto delal za i u partizanima? :palacgore
Ja ne verujen da su partizani i decu zloupotrebljavali za svoju ideologiju. Pa nebi oni to storili svom podmlatku.
Btw u Studeni ni bilo ni jednoga prvoborca. Bila je jedna prvoborkinja, ali ona se ne računa.
Ovo, za Iveta Zvanećiga, se radi oko 1943. pa na ovamo.
E tu je moj Pepić Bond odigral jednu ne baš miću ulogu. On je izdaval lažne potvrdi o vlasništvu stoki tako da su "barba Žvaneti" imeli dokument da je krava njiha i tako uspjevali prehićevat kravi prema partizanon.
Ja vavek govorin da je bilo teže onen ki su bili doma, kot tobože lojalni grajani/seljaki, nego onen va šume.
Ma ne razumeju to si. Pogotovo nisu nakon rata - neki. Nisu ni teli razumet da si moral neku nepopularnu odluku donest, kako biš opravdal svoju funkciju bilo kot selonačelnik al gradonačelnik, a i da ne posumnjaju Njemci va te.
-
Ja vavek govorin da je bilo teže onen ki su bili doma, kot tobože lojalni grajani/seljaki, nego onen va šume.
Ma ne razumeju to si. Pogotovo nisu nakon rata - neki. Nisu ni teli razumet da si moral neku nepopularnu odluku donest, kako biš opravdal svoju funkciju bilo kot selonačelnik al gradonačelnik, a i da ne posumnjaju Njemci va te.
Milić kot alkar pogaja va sredu :bravo To je to!
-
Ja vavek govorin da je bilo teže onen ki su bili doma, kot tobože lojalni grajani/seljaki, nego onen va šume.
Ma ne razumeju to si. Pogotovo nisu nakon rata - neki. Nisu ni teli razumet da si moral neku nepopularnu odluku donest, kako biš opravdal svoju funkciju bilo kot selonačelnik al gradonačelnik, a i da ne posumnjaju Njemci va te.
Neki neće razumet ... a opet ni in previše za zamerit. Koliko god ovemu va selu/gradu bilo teško, opet je svaku večer spal va svojoj posteje va svojoj kuće.
-
Jušto tako! :palacgore
Svedočil san kad se moj tata skoro potukal z svojen tatu zarad tega.
Tata Ive 2 leta po Like i Bosne, mesto kruha gulil je koru od bukvi, a nono File je ipak bil doma, nakon leto i pol logora, i trudil se kako-tako osigurat život preostalen Studenjcon, ali i slat nemiću pomoć partizanon. Npr. znan da je spominjani Ive Zvaneć zapejal, med drugemi, i vola mamine familije - Puhoven po naredbe Fileta.
Da bi ga /Fileta/ na sjednice NOO Sveti Matej oštro kritizirali i zapisnički to konstatirali te kasnije i kao karakteristiku mu stavili da je popustljiv prema suseljanima. (Tu karakteristiku san negdere na ovoj teme i stavil, ali mi se sada ne da iskat.)
I tu, objektivno, ne moreš niš zamerit ni jedne ni druge strane. Ovi ki su ostali bez vola, hranitelja va to vreme, su puhali zač jin je zel vola, a ovi drugi, zač ni zel i drugega.
Luda vremena, ludi kriteriji. (Vremena su vavek luda, zapametite to!) :p015
-
Ni mi vrag dal mira pa san ipak poiskal taj zapisnik.
Evo, to je ovo iz knjige A. Girona Začeci i razvoj narodne vlasti na Kastavštini.
Karakteristika je data za mojga nonota Fileta - kao drug File.
(http://i61.tinypic.com/wltyiq.jpg)
-
Evo kako je zgledav pašaport za vrime Italije,a skin je jena Klanjica šla 1935.lita, na lito dan va Maroko.
-
nastavak od jeniga klanjskiga pašaporta:
-
i još dvi stranice
-
Bravo! :bravo
Pretpostavljam da znaš i priču. Zač je Flora Stupar šla va Maroko, komu...
Bilo ni lipo i to napisat, jasno ako ni preveć intimno.
-
Milić, ma ki već si vidiv kaj san objavila, lipo :p015
Inače, ta teta Cvetka je Mikulova i šla je va Maroko z enu oficirsku familiju Provolone da jin bude tamo kućna pomoćnica, kot kaj jin je i va Klani bila...
-
Ma rekav san ti da man samo jedno oko (kot i moj ženso Smoje, sad neč čitan od njiga), ali man zato izraženije druge osjete... :m055 :wavey
-
Eto i to se rodilo:
(https://scontent-mxp1-1.xx.fbcdn.net/hphotos-xpf1/v/t1.0-9/11902480_1036697839675940_8817055554969440253_n.jpg?oh=37a7f0ac375618ce984f2df8334b6c4f&oe=5671AEF8)
-
(http://i60.tinypic.com/w0mlj8.jpg)
Aleksandar Ivan Tatić mi je poslao ovu fotografiju Studene nekad. Nakon one na graničnom prijelazu izneđu Studene i Klane ovo mi je prva fotografija koju vidim iz toga doba. Gledam pola sata u nju i još se nisam snašao. Studena je sigurno zbog okolnih brda. Pretpostavljam da je fotka snimljena prije II. sv. rata
Ali ja se uopće ne mogu snaći. Ova cesta bi bila ona stara, što je vodila Prik Vrha. Ali ove kuće meni su još neprepoznatljive.
Ne vidim ni škole (ili je ne prepoznajem) što znači da je fotka
snimljena prije 1936, kad je ista dovršena. A i prije 1932 kad je napravljena nova cesta prema Marčeljima kroz Marišćinu.
Gledam i kuće. Mahom katnice što je velika stvar bila u ono vrijem. Kad se sjetim priča kako su teško živjeli skoro pa mi nije jasno kako su uspjeli napraviti takve kuće. (relativno malo je Studenjaca bilo u Americi)
A ništa, sutra ću je još malo proučavati. :wavey :d035
-
Aleksandar Ivan Tatić mi je poslao ovu fotografiju Studene nekad. N
Fotografija je prva liga! :palacgore :cool2 :bravo3
No mislim da se usprkos nazivu "... pogled na Obruč" isti ili uopće ne vidi ili samo djelomično u lijevom gornjem kutu ... ako se ne varam pogled je na Podplaninu, a od vrhova se vide Fratar i Suhi vrh. :hmm ( i Nebesa i ostali vrhovi su tamo ali presitno da bi se išta vidjelo)
-
Na današnji dan, 2.9.1930. u Klani je prikazan prvi film. Budući da u mjestu nije postojao prigodan prostor za prikazivanje ˝živih slika˝, projekcija je upriličena na otvorenome prostoru u Protovoj ulici, a filmsko je platno bilo postavljeno na jednu zgradu. Nedugo nakon prve kino predstave, talijanske su vlasti na mjestu gdje se nalazila općinska zgrada (Municipio di Clana) sagradile modernu kino dvoranu (Cinema Italia) koja je mogla primiti 450 posjetitelja. Nakon prekida tijekom Drugog svjetskog rata, prikazivanje filmova nastavilo se 1946. godine (kino Radnik) i trajalo je sve do 1990. godine.
(https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net/hphotos-xlf1/v/t1.0-9/1526720_10205723637343322_1361191467308866943_n.jpg?oh=4eb468a2d058d3133b320877a29ad895&oe=5663A814)
http://www.croinfo.net/vijesti-regija/6514-zaboravljena-povijest-kino-qitaliaq-u-klani-i-njegov-vlasnik-carlo-bossi.html (http://www.croinfo.net/vijesti-regija/6514-zaboravljena-povijest-kino-qitaliaq-u-klani-i-njegov-vlasnik-carlo-bossi.html)
-
vijest iz povjesti
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20150910_001_zpszjskvcjb.jpg)
-
Što su sve sagradili Talijani u Klani od 1925. do 1938. - popis i trošak:
(https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net/hphotos-xtp1/v/t1.0-9/12107852_863803380385557_1347203311198844452_n.jpg?oh=1ae1289d0161bd19a69b075ac6beabe4&oe=568A1173)
-
Što su sve sagradili Talijani u Klani od 1925. do 1938. - popis i trošak:
(https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net/hphotos-xtp1/v/t1.0-9/12107852_863803380385557_1347203311198844452_n.jpg?oh=1ae1289d0161bd19a69b075ac6beabe4&oe=568A1173)
Pogled mi pada i na pečat u gornjem lijevom uglu: sidro, pomalo netipičan simbol klanjskog kraja, a koje je , nakon puno godina, ponovno prihvaćeno i za grb današnje općine Klana. Ono sigurno ne ukazuje na pomorsku tradiciju i gospodarsku orijentaciju Klanjaca, nego činjenicu da su naši stari Klanjci opskrbljivali pomorsku Rijeku kvalitetnim drvom za izradu jarbola....
-
(http://img907.imageshack.us/img907/8712/3jFZoO.jpg) (http://imageshack.com/i/p73jFZoOj)
Kazerma. Ne moren se jušto orjentirat s kega kuta je ovo slikano?
-
dobra slika, slikano je vjerojatno iz vrha nad Gotovžon
-
Kazerma. Ne moren se jušto orjentirat s kega kuta je ovo slikano?
Taman su nedavno "obnovili" ovu kapiju koja se vidi s ove strane. Pod obnovili , mislim napravili novu jer je taj prostor iznajmljen.
-
dobra slika, slikano je vjerojatno iz vrha nad Gotovžon
upravo tako
-
:eek :help2 :popcorn
(http://s0.wklcdn.com/image_11/344669/11332039/6885933.jpg)
Doduše ispada da je u Sloveniji?
http://www.wikiloc.com/wikiloc/view.do?id=11332036
-
(http://i67.tinypic.com/fwrwgn.jpg)
''Ovo je juniorska momčad Klane ka je 1953.lita pobjdedila Lučki radnik: stoje s lijeva nadesno: Rudolf Starčić Jardasov, Franjo Barak Jožinov, Milan Suštar, Josip Piković Čičkin, Josip Suštar Studenkin, Rino ŠtembergerIvica Gržinčić Tomačin, Franjo Stupar Bukvić, Josip Pipo Simčić, dolje side: Karlo Barak Kovačev, Josip Gržina Polda i Cvetko Barak.''
------------------------
(I ovo je znala neka Lisbeth Lisa Salander, dokazana poznavateljica klanjskog nogometa) :bravo3
-
:eek :help2 :popcorn
(http://s0.wklcdn.com/image_11/344669/11332039/6885933.jpg)
Doduše ispada da je u Sloveniji?
http://www.wikiloc.com/wikiloc/view.do?id=11332036
Što znači da si ti ilegalni migrant
-
Što znači da si ti ilegalni migrant
Ne nužno jer imam važeću putovnicu stanovnika države članice EU :palacgore ... a i fotografija nije moja :k050 - izbacio mi wikiloc trasu vožnje jednog biciklista blizu Klane pa kada sam je išao pogledati vidio sam ovu fotografiju koja mi se učinila zanimljivom.
-
(http://i67.tinypic.com/fwrwgn.jpg)
''Ovo je juniorska momčad Klane ka je 23.III 1953.lita pobijedila Lučki radnik 2:1; stoje s lijeva nadesno: Rudolf Starčić Jardasov, Franjo Barak Jožinov, Milan Suštar, Josip Piković Čičkin, Josip Suštar Studenkin, Rino Štemberger, Ivica Gržinčić Tomačin, Franjo Stupar Bukvić, Josip Pipo Simčić, dolje side: Karlo Barak Kovačev, Josip Gržina Polda i Cvetko Barak.''
------------------------
(I ovo je znala neka Lisbeth Lisa Salander, dokazana poznavateljica klanjskog nogometa) :bravo3
:k045
-
jučer, negdje iznad Klane
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20151122_009_zpst9ey8jqz.jpg)
-
neki su onaj zapuh poslije tunela pokušali probiti terencem
da mi je znati gdje se sad Sandro skriva? ili je i on negdje bio na snijegu?
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20151122_003_zpsgetch9f3.jpg)
tunel
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20151122_004_zpswjiaa5nx.jpg)
malo snježne idile
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20151122_018_zpswfnfhbcv.jpg)
pronađite uljeza
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20151122_027_zpshdsgemby.jpg)
sjećate li se snježnih anđela, klinac nije mogao odoliti :)
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20151122_033_zpsvoigzqnt.jpg)
doduše ni stariji nisu mogli odoljeti izazovu
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20151122_031_zpsug3t5w8g.jpg)
živor na sjeveru ili pogled sa sjevera na grad koji teče
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20151122_040_zpsujyb4bnv.jpg)
-
pa da dodam i pokoju pokretnu sliku:-)
http://www.dailymotion.com/video/x3f4ger
-
Nikad mi je žav ča nis gori. Tako je i kad vidin ovu lipotu. :bravo
-
sjećate li se snježnih anđela, klinac nije mogao odoliti :)
Samo iz filmova ... valjali smo se po snijegu ali se ne sjećam da smo baš radili figure a još manje da smo ih tako zvali :help2 :pojmanemam
-
još pokoja pokretna slika:
http://www.dailymotion.com/video/x3f4q9d
-
neki su onaj zapuh poslije tunela pokušali probiti terencem
Su prošli dalje ili su odustali?
Jedna moja slika sa te pozicije, 5 2 2012, dalje nismo mogli proći i išli smo u Mrkopalj, tamo smo pošteno bili zaglavili... :facepalm
(http://i.imgur.com/Rd9QSYg.jpg?1)
-
Prošli su.mislin da su arivali do Trstenika,ja san šav za njimi do one kiše ali du mi gume već fanj slsbe pa nis tev poć dalje
-
(http://img910.imageshack.us/img910/3900/YfgjZq.jpg) (http://imageshack.com/i/paYfgjZqj)
-
(http://img903.imageshack.us/img903/451/6WHMRo.jpg) (http://imageshack.com/i/p36WHMRoj)
Ovde vas je dosta Klanjci (i Klanjic :)) ) pa me interesira ovaj naziv "Malnica"?! Pul nas postoji toponim Malinica. Je ovo štamparska greška al se tako reče va Klane? :hmm :help1
-
Ispravno je Malinica; od "mlin" (malin) :wavey
-
ako more, evo još jedne fotke od klanjskih "casa incis" (u jednoj i ja stanujem)
-
Ispravno je Malinica; od "mlin" (malin) :wavey
:thankyou , znači krivo ime je odštampano. Kako i pul nas Mulji i Miklavlje :facepalm Tu štoriju smo čini mi se ili Fusher ili ja već povedeli.
-
Meni je bratić bival va ten Muljima. Nikom nije bilo jasno otkud Mulji. Ponovi priču.
-
Selo Rukavac se je nekad sastojalo od 2 dijela: Rukavac Gornji i Rukavac Dolnji (Slično kao Vele i Male Mune). Svaki taj dio sela bio je opet podijeljen na selišta (naselja) koja su, većinom, nosili nazive po rodovski zajednicama: Andrejići, Andretići, Mohorići, Sušnji, Antaki, Perčići itd. itd... , a jedno od tih naselja bilo je i Ivuli. (I moj unuk je jedan od potomaka tih Ivula :cool3 ). Nekakvi birokrati ili ti ga uredski štakori unosili su u popis naselja kada se to u vrijeme Jugoslavije ažuriralo sa talijanskih topografskih karata koje su bile u relativno lošem stanju. I tako je taj nesretni činovnik na karti pročitao Mulji umjesto Ivuli i to tako uveo u službene dokumente. Da tragedija bude veća to nitko nije kontrolirao, a izostala je i bilo kakva reakcija lokalnih vlasti (po sistemu "ne čačkaj mečku"). Naravno da je takvih primjera ohoho i na žalost, umjesto da se te stvari isprave, linijom manjeg otpora takve birokratske greške se zacimentiraju. I onda prišlići nas uče nazive toponima, a Fusher i ja dobivamo ospice i reagiramo neprimjerenim rječnikom.
-
pozabil si i anĐeli.... :facepalm
se to podavit.
-
(http://i64.tinypic.com/20kt1qe.jpg)
Na poleđini fotografije piše ''Uspomena iz izgradnje ceste D-J. 3 X.1952''
Nakon konzultacija i kraćeg prisjećanja, smijeha zbog podsjećanja na lijepe dane mladosti, moja draga subesjednica Marica Suzović r. Piković-Čičkina mi je objasnila da je to bila omladinska radna akcija na cesti Delnice - G. Jelenje na kojoj su sudjelovali i omladinke/ci iz Studene. Na slici su svi sudionici te ORA-e iz Studene.
Prva slijeva je Zlata Štemberger r. Šebelja-Paveća pa onda Anton Šebelja-Tone Marajski, treća je Marica Čičkina pa Branko Mrvčić-Banov potom je Dušanka Mrvčić r. Perinčić-Duše Banova i zadnji je Josip Šebelja-Jože Pušićev.
Akcija je trajala dva i pol mjeseca, a omladinsko naselje je bilo smješteno u Kraljevom Jarku, pokraj Fužina. S akcije se kao udarnica vratila naša draga teta Marica koja je još jedina među nama i to jako prisutna. Kako ona kaže - Ostala san za sime.
Komandant ORA-e da je bio neki Istranin imenom Albert, ali nepoznata prezimena.
(Fotografija iz Čičkine kolekcije, nažalost je u dosta lošoj kondiciji tako da joj ni fotošop nije puno pomogao)
-
Vezano za ovaj događaj iz Kronologije.
03.12.1918. Talijanski vojnici upali u hrvatsku školu u Klani, odnijeli učeničku štednu kasu i zapalili školsku biblioteku i arhiv.
Izvor: Dragovan Šepić – Istra uoči konferencije mira
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Stara%20Ri001/Klana_zps2irzqe14.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Stara%20Ri001/Klana_zps2irzqe14.jpg.html)
Po mojim spoznajama izgleda da je škola bila ovdje u ovoj kući gdje je danas butiga moje rođakinje Leonore.
(Nemam bolje fotke, a ni Street View nije prošao tuda. Drugom zgodom snimim pa stavljam bolju fotku.)
-
Točna ti je spoznaja. :wavey
-
To sve zarad Ilirije. Daj mu ti potkrijepi spoznaju s novom, ljepšom fotografijom. (Možda jošte Nora ima boljih pelata? :m055 )
-
To sve zarad Ilirije. Daj mu ti potkrijepi spoznaju s novom, ljepšom fotografijom. (Možda jošte Nora ima boljih pelata? :m055 )
Hvala miliću što se brineš za mene. Ali da tebe ne interesira, ne biš sad ovdje pitao svekoliko pučanstvo iz Klane i okolice.
-
Nisi daleko od istine. :shake2
-
Poker asova pod drumbelu*
Ovo je fotografija snimljena na nekom''studenjskom'' piru, meni se čini oko 1970. g.. Na njoj je slikovito :) prikazano raspoloženje koje je na njemu vladalo. Otkačena ekipa, uvijek spremna za zafrkanciju, ples, veselje... Ma kakva atmosfera može i vladati gdje su u glavnim rolama tri Studenjca i jedan naturalizirani Gromičan? Prava, dakako. Na fotki su Ivan Šebelja- Ive Šebeć alias Fabina, pa ''drumbelu'' u ruci drži Milan Piković-Čičkin, a do njega je Branko Iskra-Županov. Najdesniji, ne mislim na političko uvjerenje, je Tomo Šepčić. O trojici bih mogao puno toga napisati, uglavnom dobra, a o četvrtom članu ovog kvarteta-Branku Iskri, puno manje jer kad sam ja počeo ''doživljavati'' ljude, on je već bio oženjen u Marčelje.
Ali, smatram za shodnim, spomenuti ovdje Fabinu. Harmonikaš koji je svirao na ohoho pirova i ostalih veselica, a bio je invalid. Naime, koliko sam čuo, nakon rata eksplodirala mu je bomba u rukama i odnijela nešto prstiju. Sad sam pokušao odgonetnuti koje prste. Čini mi se, na uvećanoj fotografiji, da je lijeva ruka bez kažiprsta i srednjaka, a desna bez mezimca. Ali, eto, malo tko je to primjećivao jer je svojom dobrom svirkom odvlačio poglede negdje drugdje, a ne na svoje prste. To i je pravi odnos prema invalidu, osobi s umanjenim sposobnostima ili kako ćemo ih već nazvati. Da se opažaju njegove kvalitete, a ne nedostaci, a koje svaki čovjek ima makar se po ''tablicama'' i ne smatra invalidom.
*drumbela - kišobran (ponekad mi se čini da se čuje drumbrela, ali kaže moja lektorica da je - onako :) )
-
Točna ti je spoznaja. :wavey
To sve zarad Ilirije. Daj mu ti potkrijepi spoznaju s novom, ljepšom fotografijom. (Možda jošte Nora ima boljih pelata? :m055 )
To sve zarad Ilirije. Daj mu ti potkrijepi spoznaju s novom, ljepšom fotografijom. (Možda jošte Nora ima boljih pelata? :m055 )
Hvala miliću što se brineš za mene. Ali da tebe ne interesira, ne biš sad ovdje pitao svekoliko pučanstvo iz Klane i okolice.
Nisi daleko od istine. :shake2
Vidiš, da je Riječanka toliko zainteresirana kao ti i ja sad bi imali i fotku. Jer da je trčala prema Pilani, a ne prema Rupi kao što je pokazala na fb okinula bi u trku koju fotku na ''našoj'' poziciji. :lol1
-
Zbornik društva za povijesnicu Klana 3, strana 259
Pučka škola je u Klani počela s redovnim radom 1843. godine. Vlasnik zgrade, bila je obitelj Ivakovi (Suštar), Klana br. 95. Zgrada je djelomice (6/12) otkupljena prema izvodu iz gruntovnice tek 1886. godine.
Klana početkom XX stoljeća
-
Dogodilo se u Klani 31.12.1870. (http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=2580.msg71516#new)
-
Josip Barak - Mavšin
Josip Barak bio je samouki slikar izrazitoga likovnog talenta i širokog slikarskog opusa koji je počeo pokazivati još u dječačkim danima. Od tada pa do nedavne smrti najveći je dio životnoga vijeka proveo sa slikarskim priborom u ruci. Spretnih ruku i širokog interesa, nije bilo stvari koju nije mogao napraviti.
-
Josip Barak - Mavšin
-
Josip Barak - Mavšin
-
Josip Barak - Mavšin
-
Josip Barak - Mavšin
-
Imao sam zadovoljstvo da sam se često družio s Jožićem, kako smo ga u familiji zvali. Naime, Jožić je bio suprug moje sestrične Sonje koja je kao mlada djevojka otišla u Njemačku.
Kad su se oženili onda je i Jožić veliki dio godine živio u Njemačkoj.
Ostavio je za sobom ogroman opus jer je crtao i slikao cijelog života. Nažalost ja se nisam uspio ''dočepati'' nijedne njegove slike. Kao, ni problem, dat ću ti... I ode Jožić u dobra spominjanja.
Btw i grob mu je do groba u kojemu su pokopani moji dragi roditelji i brat. :rose
-
Uz, već gore spomenuti slikarski talenat kojeg je imao pok.Jožić Mavšin, moglo bi se dodati i to da se Jožić tijekom života bavio i fotografijom te imao svoj mali laboratorij za razvijanje. Prve fotke i pokuse radio je s jednim starim fotoaparatom marke "Voigtlaender", a u vlasništvu moje mame, koja je i sama u mlađim danim bila zaljubljenica fotografiranja.Isti fotić imamo i dan danas i vjerujem da bi uspješno slikao da mogu nabaviti one stare film rolice. Jožić je mnoge mamine fotke razvijao u svojem malom laboratoriju, da bi se tijekom godina usavršio i postao "klanjskim službenim fotografom". Svi značajniji životni događaji klanjskih obitelji nisu mogli proći bez pratećeg fotkanja Jožića Mavšiniga. Jedno vrijeme Jožić je bio i zaposlenikom osnovne škole u Klani gdje je vodio slobodne aktivnosti školske foto-grupe .....
-
Uz, već gore spomenuti slikarski talenat kojeg je imao pok.Jožić Mavšin, moglo bi se dodati i to da se Jožić tijekom života bavio i fotografijom te imao svoj mali laboratorij za razvijanje. Prve fotke i pokuse radio je s jednim starim fotoaparatom marke "Voigtlaender", a u vlasništvu moje mame, koja je i sama u mlađim danim bila zaljubljenica fotografiranja.Isti fotić imamo i dan danas i vjerujem da bi uspešno slikao da mogu nabaviti one stare film rolice. Jožić je mnoge mamine fotke uspješno razvijao u svojem malom laboratoriju, da bi se tijekom godina usavršio i postao "klanjskim službenim fotografom". Svi značajniji životni događaji klanjskih obitelji nisu mogli proći bez pratećeg fotkanja Jožića Mavšiniga. Jedno vrijeme Jožić je bio i zaposlenikom osnovne škole u Klani gdje je vodio slobodne aktivnosti školske foto-grupe .....
Ako je laica 35(standard) onda se je još da nać čak i črnobilu
-
z355ko, ovo je njemački aparat marke Voigtlaender, model Bessa 66 i star 80-tak godina.... :fotka
-
z355ko, ovo je njemački aparat marke Voigtlaender, model Bessa 66 i star 80-tak godina.... :fotka
Voigtländer Bessa 66 is a folding camera, manufactured by Voigtländer& Sohn AG, Braunschweig, Germany,and produced between 1938-41 and 1945-50. Bessa 66 and Bessa 46 (4.5x6cm format) series also known as Baby Bessa.
(http://i66.tinypic.com/25isy0g.jpg)
-
Kako je nekada izgledala zgrada vijećnice u Klani. Svečano otvorenje nove gradske kuće u Klani dogodilo se 28. 10. 1936.11 godine povodom nekog od slavnih datuma iz fašističke povijesti. (Izvor: Zbornik katedre čakavskog sabora, društva za povijesnicu Klana 8, page 195) A kako izgleda danas?
-
Senza parole
-
Milić sve zna. Tekođer zna da klanjska škola ne izgleda ovako
-
Ovako je nakada izgledala ambulanta u Klani. Hm ... Pitam se kako li je danas
-
Milić sve zna. Tekođer zna da klanjska škola ne izgleda ovako
Nećeš vjerovati, ali milić nije nikad vidio školu u Klani. :skartoc
Ovako je nakada izgledala ambulanta u Klani. Hm ... Pitam se kako li je danas
Sad ja ne mogu vjerovati. Tražim tražim, ali ne nađoh. Nemam fotke današnje ambulante. :skartoc
-
Ima li kakvih događanja sutra u Klani ?
-
http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=2579.msg56113#msg56113
-
21.01.1847. Održana prva sjednica novoosnovane Općine Kastav. Carska komora je 1846. ujedinila dotadašnje dvije općine na području Kastavštine (sjedište kastavsko-halubajske bilo je u Kastvu, a rukavačke u Voloskom).
Izvor: Zbornik katedre čakavskog sabora, društva za povijesnicu Klana 8, str.298
-------------------------------------------------------------------------------
21.01.1910. U Klani je bila velika poplava (http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=2579.msg56342#msg56342), ...
Izvor: Zbornik društva za povijesnicu Klana, Prilozi za povijest, kulturu i gospodarstvo svezak 2, str. 139
Izvor: Zbornik katedre čakavskog sabora, društva za povijesnicu Klana 6, str.333
(http://i67.tinypic.com/116ui5w.jpg)
Klana 1937.
-------------------------------------------------------------------------------
21.01.1924. Uspostavljena Apostolska administratura Kastva.
Izvor: Zvona, Mjesečnik za kršćansku kulturu, listopad 2010. broj 8/435, str.12
-
25.01.1850. Biskup Bartolomeo Legat posvetio crkvu Svetog Jerolima u Klani.
Izvor: Zbornik društva za povjesnicu Klana 4, str. 111
(http://i67.tinypic.com/2chosw1.jpg)
-
Pogreb talijanskih vojnika koje su upucali partizani...u Klani.
-
Tko zna jesu li još pokopani na groblju. Trebalo bi malo propitati stare Klanjce.
-
25.01.1850. Biskup Bartolomeo Legat posvetio crkvu Svetog Jerolima u Klani.
Izvor: Zbornik društva za povjesnicu Klana 4, str. 111
(http://i67.tinypic.com/2chosw1.jpg)
šta ne izgleda ovo dolje desno ispod stepenica kao ulaz u nešto?
-
(http://imageshack.com/a/img743/1161/rjSF4e.jpg)
14.05.2013.
Tako mali a tako ružni :facepalm
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/most_zpsa4f4bef5.jpg)
@Z4658, ograda je na sigurnom :djavo
nedavno mi se najavio "ja moren" sa željom da posjeti muzej militarija
nakon konsultacija sa Riječankom, po njezinom naputku zoven Vitorića koji je postavio izložbu i javlja se njegova kćer i kaže da izložba više ne postoji????
ako ne postoji izložba, gdje je ograda?
na sigurnom???
-
Drugi tjedan ću imati odgovore :wavey
-
"snežek pada neubada je mekak" je u ovakvim prilikama znao reći , pokojni, Jože škrgatov
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20160213_0041_zpsgosexwqo.jpg)
-
krenulo je danas ozbiljno padati, snijeg koji pada je onaj mokri, težak i bit će veselo ako smrzne
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20160213_0031_zpseynswxpc.jpg)
-
Drugi tjedan ću imati odgovore :wavey
pogled danas, na most koji je tako mali, a tako......
btw nije li prošlo malo više od tjedan dana...... Riječanka??? :297
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20160213_0011_zpsc45rbnd3.jpg)
-
Skužaj, zaboravih napisat odgovore :P
Militarija je do daljnjeg zatvorena jer za sve ono treba policijska dozvola. Čak mislim da je sve i uklonjeno.
Ograda je još na sigurnom ali problem je kuda s njom s obzirom na to da je onaj njen sporni dio trebao doći na zid baš u militariju.
Razmisli, svaki prijedlog moguće destinacije je :palacgore
-
ta ograda...
more mane doma va dnevni boravak?
:djavo
-
13.02.1518. Talijanska princeza i buduća poljska kraljica Bona Sforza stigla u Rijeku, gdje proboravila devet dana. 22.02. krenula je sa svojom svitom prema Klani, i dalje, sve do Krakova.
Izvor: Irvin Lukežić, Riječke glose, str.143
(http://i58.tinypic.com/fau0sy.jpg)
Izvor: http://www.kleio.org/en/history/famtree/sforza/552.html
-
:lol1
Znala je Bona da svi putovi vode u Klanu. :lol1
----------------------------------------
Evo moj pretposljednji uradak na temi Milićeve priče o Studeni. O plovanima ili župnicima je riječ.
Pa ajmo na čitanje:
---------
Plovani
Prvi plovan kiga se domišjan je velečasni Koruza. Ivan mu je bilo ime. Biv je Slovenac, nigdi od Gorice. Za njiga se je povidalo da je biv austrijski oficir i da je imev jenu velu jubav ka je propala pa se je razočarav i prepasav va plovane. Biv je dobar čovik, ali jako strog prama dici. Vaja mu je to ustalo još od vojske. Imev je navadu reć:
- Asanati, Bože dragi! - po čimu ga i dandanas pametin.
Va Klano je prišav, kako san čuv, hijadu osan sto devedeset i šeste i biv je plovan četrdeset i šest lit, se do četrdeset i druge, kad je i umrv. I zakopan je va Klanimu, na cimiteru puli veliga križa. Biv je plovan i za vrime Prviga rata pa va vrime kad su Talijani bili va Klanimu i na početku Drugiga rata.
Dok nisu Talijani prišli va Klano i mi smo spadali pod klanjsku plovaniju, ali onda smo potpali pod Sveti Matij. Mi smo i daje mogli poć na maše va Klano aš smo imeli lašapasare, ali ni se baš veselo šlo prik granice. Ta granica je tako smrdila aš ni bila, kako bin ti rekav, normalna. Ma živjenje nan je prominila za sin siga. Kad smo potpali pod svetomatejsku plovaniju, crikva nan je bila dugo. Plovan je biv Ante Košir, ko se dobro spamećujen aš ga nismo preveć videli. Judi su i daje raje hojivali va Klano na mašu nigo va Sveti Matij. Ali smo se svete sakramente morali storit va Svetimu Matiju. Nauk se je dicu vadilo va školi. Najprvo va Bavdini kući dok ni storena škola, a potla va nji. Plovan je prihajav, me par, jedan put na šetemanu.
Kad je počev Drugi rat i Talijani simo prišli mi smo i daje bili pod svetomatijsku crikav, ali smo raji šli va Klano. Plovan je smiron tamo biv Koruza dok ni umrv, četrdeset i druge. Na njigovo misto je prišav Luiđi Gašparini, ki je biv nigdi od Rovinja. Prišav je baš va ratno vrime kad su se dogajale mnoge grde stvari. Naši su mu zamirali da je na strani Talijani aš da maši po latinski va crikvi, a ne kot Koruza ki se je jako trsiv očuvat hrvacki zajik, magari su Talijani bili jako jadni na njiga zarad tiga. Ali on je biv jako šegav i znav je dešpetat Talijanon tako da je va školi dici držav nauk na talijanskin aš je morav, ali je zapovdan va crikvi držav nauk na hrvackin. Za Gašparinija moren samo reć da je storiv čuda kad je selo četrdeset i četrte gorilo i judi su bili puli crikvice poštivani za strejanje. On je prišav i neč rekav njemačkimu komandantu pa nisu jude poubijali nigo dopratili va Klano kadi su jih spićivali, a Gašparini je prevodiv. Za sakiga je rekav ku dobru besidu pa su na kraju se jude pustili doma, a nisu jih pobrali va logore, kot ča su teli. Znan isto da su ga partizani, dok je studenska omladina šla pobirat konpir va Lipu, skupa z još četiri, pet Klanjci spićivali va Puhovi kući, a potla jih zapejali va Lipovac kadi su jih još spićivali i na kraju pustili. Ali jin nisu dali dokumente nigo jih je kašnje Puhovin prnesav Lipjan Jože Mačuflat, a mali Vlatko jih je zanesav Klano. plovanu Gašpariniju.
I potla rata je niko vrime Gašparini biv još va Klanimu do četrdeset i osme i kuliko san čuv sad je mašiv na hrvackimu zajiku. Dičina da su ga jako volila aš je šnjimi igrav nogomet. A i nike ženske, ali pustimo to ća. Mi smo so to vrime bili pod crikvu va Svetin Matiju. Kuliko god nan je tamo crikav bila dugo tuliko nan ni plovani nisu baš šli na ruku. Namisto Košira pred rat je prišav niki Pavao Drenjačević, a za njin Marijan Dujmić iz Kostrene. Ta Dujmić se ni pokazav baš dobar aš kad je pedeset i druge va sedmin misecu umrla Puhova stara mat Marija ni je tev poć sprogodit va Klano, kadi smo sopet počeli pokapat naše pokojne, aš da mu je dugo. Zato je jevšanski plovan prišav rado va Klano, magari mu je bilo daje nigo svetommatejskimu, tako da se je moglo pokojnu zakopat kako Bog zapovida. Pozabiv san ime tiga plovana, ali su govorili da je imev odlikovanje od Titota.
Niko vrime potla Gašparinija ni bilo plovana va Klanimu pa je plovan iz Jevšan prihajav držat mašu. No, potla par lit, na početku pedesetih, va Klano je prišav Pavel Mršnik. Nikako va to vrime i mi smo se vrnili va klanjsku plovaniju. A Pavić je biv plovan kakoviga moreš samo poželit. Zajeno smo ga prijeli kot svojiga. Biv je iz Prema, tu va Sloveniji. Nisan čuv za njiga grde beside. Sakomu je tev pomoć, pravi domaći čovik ki razumi naše potribe. Običan čovik, vavik parićan našalit se i nasmijat. A i va oštariju je zahajav i z judi se druživ i rado popiv žmujić vina ali rakijice. Smijali smo se kad nan je povidav kako da je prišav moju mater Johanu dit va sveto uje aš su ga zvali da ji ni dobro, da će umrit. Pa je prišav, a matere ni. Kadi je, ozira se on, kad evo ti nje pred kuću z brimenon prašća:
- Gospon velečasni, šla san malo prašća nabrat pa ću van kafe skuhat. Nis mogla oganj snitit, aš su drva bila mokra.
Ili pak kad je jedan dan prišav va selo, a judi su odzada oštarije boćali aš je bilo lipo vrime. Pavić je sukav onu svoju monduru od plovana, obisiv je je va oštariji i rekav:
- Ti plovane sada visi, a ja gren boćat.
Evo, to su ti bili naši plovani ki su kot i mi. Niki boji niki huji.
brime – teret na ramenu ili leđima
čuda - mnogo
jadan - ljut
lašapasare - propusnica, dozvola za prijelaz granice
maša - misa
mondura - službeno odijelo, uniforma
nauk - vjeronauk
plovan – župnik
plovanija - crkvena župa; župna kuća s uredom
poštivat - poslagati, poslòžiti
prašće - suharci, suhe grančice
--------------------------
Ovdje moram pohvaliti našu kolegicu grašćinu koja mi je pomogla u ovom članku otkriti neke činjenice jer smo ja i crkva dosta udaljeni. :k045
---------------------
Kad sam ovo copy/paste na Milićevim pričama... bilo je na semaforu 14.499 hitova. Baš sam mislio, kad budem lijepio tamo, hoće li biti 14.500. I je, ne toliko nego +1. :bravo5
-------------------------------------------------------------------------
Grob velečasniga Ivana Koruze na klanjskimu cimiteru
-
Milić, lipo i zanimljivo pišeš, ma ke god se teme dotakniv. A mogav si i bez spominjanja moje malenkosti, neka ti bu.... :e025
-
Ultima(tivna) :p015 priča iz serije.
---------------------------------------------------
Crikvica, kapelica, grobje
Nigdi san pročitav da je crikvica svetiga Mikule storena va šešnajstimu stoliću. Va nju je morav prihajat klanjski plovan i storit mašu jedanput na misec. Ki zna kuliko je plovani bilo od kad je storena? Ona stoji kot stražar na srid poja još i danas, a mnogi i mnogi plovan je odašav. Čiga siga se je naša crikvica nagledala... I judi, a bome i vojske. Znaš. kad je finiv Prvi rat i kad se je dilala nova meja med Taliju i Jugoslaviju, ali kako se je već zvala, va nji su bili Talijani. Nutri su si kuhali i spali, a i se okoli nje su bili postavni šatori aš je bilo preveć vojske da bi mogli si nutri spat.
Crikvicu smo popravjali kako smo mogli, najveć ono ča je bilo najpotribnije kot ča je krov. Puno dila je na nji da bi bila kako rabi, ali dobro da je i ovakova, da ni zasin propala. Kako smo popravjali crikvicu tako smo uredili i kapelicu. Kako je ona na našin, Bavdinin partu to san posebi vezan na nju. Pa kad smo trejsetih lit dilali školu ni nan bilo teško ku karijolu matrijala zapejat za nju. Tr ni bila dugo, nigo prik ciste.
Okoli crikvice i kapelice, od kad ja pametin, bacelaju Vardijankini. Prvo je niki njihov saki dan zvoniv sveto jutro, povdan i svetu večer. Ali sada, va zadnje vrime, već i ne. Zvone i onda kad ki umre. Za plaću jin je crikav dala da obdilivaju Župni dolac i jenu particelu pred Regovicu kot i da pokose travu med hrasti, puli crikvice.
Ča se tiče grobja, dok nisu Talijani potla Prviga rata zauzeli Klano, mi smo svoje pokojne zakapali na klanjskimu grobju. Tako je bilo od vavik. Ma kad su oni prišli, med Studeno i Klano je storena granica. Bili smo saki va svoji državi. Vaja zarad tiga su se preuredile i biškupije pa smo mi potpali pod Modruško - senjsku, a plovanija nan je bila Sveti Matij, a ne klanjska. Po crkvenih pravili mi smo se svete sakramente morali storit va župi va ki pripadamo, a to će reć, sada po novin, va Svetin Matiju. Pa smo tako, ne znan jušto od kada, počeli i naše pokojne zakapat va Svetimu Matiju, na njihovin grobju. A to grobje nan je bilo jako dugo. Dok još ni bilo ciste čez Marišćinu sprogod je šav prik Rebri na Vrh pa do klanjske ciste. Ototu se je po cisti prišlo va Sveti Matij kadi bi nas plovan dočekav va kapeli na grobju. Kako je bilo dugo za nest banku z pokojnin do tamo, banku smo pejali na vozu do Vožišća. Tu se je kaselu znelo z voza i tih par sto metri se je pokojniga neslo na nosili. I kašnje, kad smo storili cistu čez Marišćinu, isto ni bilo puno bliže, ali je bar sprogod šav po cisti, a ne po zdrsanin putu.
Ma ni to ni bilo naredno aš je bilo dugo. Pa se je odlučilo da se stori grobje va selu. Teli smo ga storit va Blatnin Klancu. Storeni su nacrti i počelo se je dilat nikako pred Drugi rat. I mrtvačnica je storena, ali nijedan Studenjac ni zakopan na timu grobju aš je prišav rat i briga je koga bilo za grobje. Zato smo naše pokojne i daje zakapali va Svetimu Matiju i potla rata, kuliko mi se čini skroz nigdi do pedesete. Potla smo opet mogli va Klanimu zakapat pokojne, pa grobje va Studenimu veće ni rabilo.
Na studenskimu grobju, kot san ti i rekav, ni zakopan nijedan Studenjac ni Studenka. Ali su zakopani, potla smo videli da je to bilo samo za prvu ruku, oni ča su nastradali va ratu. Prvi je zakopan jedan jugoslavenski sovdat, sad već ne znan je li mu ime bilo Zdravko, ča san ti povidav da je na Kresu pucav po Talijani, dok ga nisu ubili. Onda su bili zakopani i četiri partizani, ča su jih ubili domobrani kad su prišli z Klaniga čez Regovicu. Isto i jedan mladić, partizanski kurir, ča su ga Njemci strejali na Zvaneći mirini, kot i još jedan partizan, ki je biv ranjen nigdi na klanjski cisti pa se je dovukav do Polikiniga vrta Za Vrh kadi je zdahniv. Pa kad se te zakopane pobrojiš vidiš da jih je bilo sedan na našimu grobju, ko nigdar ni finjeno. Potla rata su si, ki su bili tamo zakopani, od roda skopani i doma zapejani tako da tutu veće ni nijedniga zakopaniga.
No, danas svoje pokojne sopet zakapamo va Klanimu, na cimiteru ki je, kako čujen, već premajhan. Familije su počele i spomenike na grobju dilat, ke je prvo malo ki mogav aš je to bilo predrago za našu siromašćinu. A čujen i da će mrtvačnicu storit. Ma kad će to bit, vrag zna.
bacelat - mariti, brinuti
čiga - čega
karijola - ručna teretna kolica - tačke
meja - granica
obdilivat - obrađivati
premajhan - premalen
preveć - previše
si - svi
siga - svega
siromašćina - siromaštvo
storit - napraviti, učiniti
vavik - uvijek
zasin - skupa sa, uza sve, sasvim
zdrsan - izlizan
-
Vidim danas, na oglasnoj ploči Doma, u Studeni, da je planiran izlet kojemu bih volio prisustvovati. Nadam se da će tako i biti.
-
Radila sam malo istraživanje Trstenika i Gumanca, pa sam tako naišla na val optimizma iz 2007.
Šteta, baš bi bilo fora da se to realiziralo.
ovim je Planom predloženo korištenje postojećih objekata, izgrađenih u šumskom prostoru, koji se rekonstrukcijom mogu privesti pružanju osnovnih usluga za potrebe izletnika, lovaca i drugih posjetitelja šuma.
Predviđene su rekonstrukcije slijedećih građevina :
- rekonstrukcija objekta na Gumancu (lugarnica Strgarije),
- rekonstrukcija objekta Štale na Mlaki,
PROSTORNI PLAN UREĐENJA OPĆINE KLANA
IZRADA : Županijski zavod za održivi razvoj i prostorno planiranje, 2007. 132
- rekonstrukcija starog objekta (Casa forestale) u predjelu Trstenik, poznatom zračnom lječilištu,
- rekonstrukcija bivših vojnih objekata na području Općine Klana (Gumance, Strgarije, Vrh Bliznic, Korenika, Želizna vrata, Dol, Kota 900, Gornja Bajta, Javor, Rojno i Breza).
Rekonstrukcija građevina u šumskom prostoru podrazumijeva njihovu obnovu u postojećim gabaritima i prenamjenu u građevine za potrebe razvoja zdravstvenog, izletničkog i lovnog turizma, s pratećim ugostiteljskim i rekreacijskim sadržajima. Planom je prihvaćen postojeći sklop stambene i gospodarskih građevina, izgrađen izvan garđevinskog područja u statističkom naselju Studena, koji je namijenjen seoskom i izletničkom turizmu, s pratećim rekreacijskim sadržajima (jahanje i sl.).
-
gdje si to iskopala? izvor?
-
gdje si to iskopala? izvor?
Prostorni plan uređenja općine Klana iz 2007
http://www.klana.hr/Prostorni%20plan/ppuo-klana.pdf
-
nažalost riječ je o krivotvorenom dokumentu :(
-
ako nekoga zanima, a dobije se nešto za papati i naravno jedan primjerak zbornika za badavo
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/Fotografija0120_zpsxpwa1kev.jpg)
-
DAR JU 37 svezak 203 - nacrti, groblja itd.
Nacrt kuće Antonio Gauš Klana 137? (loše se vidi broj) Nacrt je iz 1898.godine.
-
DAR JU 37 svezak 203 - nacrti, groblja itd.
Nacrt kuće Anton Šustar iz Klane.
-
DAR JU 37 svezak 203 - nacrti, groblja itd.
Položajni nacrt (iz dokumentacije za gradnju groblja) Studene iz 1927.g. 88 kućnih brojeva i cca 460 stanovnika.
-
DAR JU 37 svezak 203 - nacrti, groblja itd.
Jedna od mojih priča o Studeni odnosi se na groblje i, općenito, ukop pokojnika.
Evo, danas sam u DAR-u našao ono što baš i nisam očekivao. I arhivar mi je rekao da u toj kutiji toga, koliko se on sjeća, nema. A ima! Evo i dokaza. :p015
Nacrt je iz 1927.g. Ja sam mislio da je to bilo oko 1935. Ali, eto, bilo je to ranije. Radovi su bili dovršeni tek pred rat. A kada? E, to ni Đekna ne zna.
-
DAR JU 37 svezak 203 - nacrti, groblja itd.
Detalj, s nacrta, mrtvačnice na groblju u Studeni.
-
DAR JU 37 svezak 203 - nacrti, groblja itd.
Dopis koji općina Kastav, čiji dio je Studena, šalje sreskom načelniku u Kastav u vezi traženja pomoći oko izgradnje groblja u Studeni.
-
DAR JU 37 svezak 203 - nacrti, groblja itd.
Nastavak dopisa.
-
(https://c4.staticflickr.com/8/7576/26770961883_4422a8cc29_o.jpg)
1952. u Klani. Klančani! :lol3
-
1952. u Klani. Klančani! :lol3
[/quote]
Baš se i je za smijat, da Klančani, i još nešto, kinodvoranu je storiv stari pok.Bossi za vrime Italije.... :p015 :m055
-
I još nešto:
Studena je Studeno, još u ono doba.
-
U predvorju bivše kinodvorane u 10 sati u subotu 4.6. najavljeno je otvorenje izložbe radova od drva domaćih umjetnika amatera.
Z34753ko? Jesi i ti tamo? :wavey
-
:p015 aha
tek sa par radova
-
Možda je Riječanki promaknulo, no jedna zanimljiva objava kruži netom:
http://www.mojarijeka.hr/vijesti/anino-povrce-s-filozofskog-fakulteta-u-biovrt/ (http://www.mojarijeka.hr/vijesti/anino-povrce-s-filozofskog-fakulteta-u-biovrt/)
malo sam istražio to i uskoro , a kad bude Ana u svom vrtu napraviti ću razgovor sa njom i imati ćemo informacije iz prve ruke, zasad sam joj se samo javio mejlom i ona me pozvala da navratim, već par dana čekam priliku da je vidim u vrtu pa.....
inače o tom vrtu, ali i o filozofiji vezanoj uz taj vrt i sam anin rad možemo čitati na blogu: http://www.anino-povrce.com/blog/ (http://www.anino-povrce.com/blog/)
-
Otvorit ću, ali najprije se moram pripremiti da promijenim mišljenje o takvim turist - poljoprivrednicima. Nadam se da će me Ana razuvjeriti. :m055 :s050
-
svakako Miliću, sve dok osobno ne razgovaran neću znati tko je i što radi
turist poljoprivrednici su itekako dobrodošli, neka se bar pokušava, bolje i to nego zapuštene njive
naravno možda je tu riječ tek o nekome tko uz golemi entuzijazam i trud zapravo ne zna ništa i nestat će kao što je i došla, razočarana neuspjehom pored velikih količina informacija i teorije kojom raspolaže
no sjetimo se priče o Anastasiji, ona je tu da potiče upravo ovakve vikendaše poljoprivrednike jer oni su spas
-
Tu sam stao s čitanjem.
...Nenormalno je da je glavica salate 3 kune u Fonzumu. Jednako kao što je nerealno da majica u Bari košta 80 kuna. Netko je taj pamuk nabrao, proizveo tkaninu, sašio, dofurao u duć, platio skladište i ženu koja to prodaje – to sve skupa ne može stati u 80 kuna, a da netko nije zakinut. Ne može. Može se nama to sviđati jer je jeftino pa za sto kuna imamo majicu i kavu na Korzu...
Non me interesso!
Moja mat je, na moje mudro pitanje:
- Mama, ča se mučiš s tin kompiron kad je va butigi po dvi kune?
jednostavno odgovorila:
- Dvi kune su dvi, a niš je niš.
I tu padaju sve teorije iz vrlih ekonomskih misli.
(I ja volim npr. cvijeće. I kupim svako toliko cvijet, posadim ga, pardon presadim i njegujem dok mi ide tj. dok cvate. Kad mi ocvate, švik s njim u kantu i na placu po drugoga, sad druge boje, ako ne i sorte. No. želim reći da poljoprivreda nije samo ljubav. To je rat, borba za preživljavanje. A s ovom filozofijom Ana ne može preživjeti. Jer će u zamišljenu cijenu svojih poljoprivrednih proizvoda ukalkulirati svoju VSS, sat rada plus PDV, plus input stručno osposobljavanje itd. Pa će cijena salati biti 136,78 kn. po glavici. Ali će imati zdravu prehranu (što se salate tiče, kao da je zec))
svakako Miliću, sve dok osobno ne razgovaran neću znati tko je i što radi
turist poljoprivrednici su itekako dobrodošli, neka se bar pokušava, bolje i to nego zapuštene njive
naravno možda je tu riječ tek o nekome tko uz golemi entuzijazam i trud zapravo ne zna ništa i nestat će kao što je i došla, razočarana neuspjehom pored velikih količina informacija i teorije kojom raspolaže
no sjetimo se priče o Anastasiji, ona je tu da potiče upravo ovakve vikendaše poljoprivrednike jer oni su spas
Mda. Slažem se s tobom. :palacgore
Osim ovoga da su vikendaši spas. Možda zapuštenim njivama, ali oni ne mogu ni zeca prehranit, a kmoli npr. tročlanu familiju. Ma niti salatom. :m055
-
to je tvoje gledište, morda je takov pogled z Trsata
ali puhovi zgora Studene drugačnje na to gledaju
Kada prideš na eko cvetko placu vidiš drugi svit
Triba gledat cilu sliku, istina i boh ova Ana je još sigurno ne vidi, ma niki ki je tu doma da , magari ko mu se i ne da dilat, ali zna.
da bi nič tako vredilo mora se povezat zasin kot nikad, pa osim vrta triba i puno tiga znat, a i tribalo bi se odvadit od mesa saki dan, aš ga ni sila.
Ko bi se vrt dilav, ko bi se frmente i čenice zasjalo bi bilo već nič, pa ko bi se i ča žira(voća) zasadilo bi i od tiga nič bilo. Ma triba znat i da puno tiga moreš samo pobrat na divlje kaj je boh dav , a sada propada, pa eno z drugin bi bilo, ko se još kakov metar drv proda....
-
Je upravo tako.
Ovako je meni moj stari užav reć:
- Hebeš teoriju prez prakse.
-
"Ali civilizacijski smo se tako odvojili od te prirode. Toliko smo se odvojiili da je rad na zemlji, taj bazični pokret saginjanja i stvaranja hrane postao „neprirodan“ na kulturalnoj razini, generalno. Jer smo se mi svi toliko maknuli od zemlje; zemlja i rad na zemlji je postalo nešto egzotično. Ma taj pokret je težak i treba ga vježbati baš zato jer smo se toliko udaljili, ali nije neprirodan jer ako je taj pokret postao neprirodan onda je i cijela naša ljudska egzistencija neprirodna."
A po pripadnicima Paleo dijete, poljoprivreda je pak neprirodna .... :help2 :pojmanemam
Mi nismo orali zemlju jer smo htjeli napraviti genocid mikroorganizma nego da "ukopamo" gnoj/ivo. Ili sam preskočio neki dio ili ona niti ne gnoji zemlju ? :help2 :pojmanemam
"Međutim, na čuđenje i nevjericu mojih susjeda dalje ju obrađujem isključivo svojim vilama za rahljenje. U proljeće razrahljujem vilama te na taj način dovodim kisik u tlo i to razrahljeno tlo dalje poplijevim uz pomoć motike. To je moj način pristupanja zemlji jer je zemlja najživlja upravo u tih prvih desetak centimetara. Cilj mi je obogaćivati to tlo, hraniti ga i što se manje miješati u njegov ritam. Posljedično mi to tlo daje jake i snažne biljke. Dakle, ne okrećem zemlju jer onda mikroorganizmi ostaju bez zraka i umiru i ne orem niti frezam (ako je uopće “orem” glagol) jer mi je to preagresivna metoda upravo zbog svih tih mikroogranizama u zemlji i čitavog tog njihovog čarobnog svijeta"
-
"Mi nismo orali zemlju jer smo htjeli napraviti genocid mikroorganizma nego da "ukopamo" gnoj/ivo. Ili sam preskočio neki dio ili ona niti ne gnoji zemlju"
dakle u zadnjih par decenija zaživjelo je vrtlarenje u pomoć malča, nije to ništa novo, u prirodi je oduvijek tako
ukoliko tlo prekrivamo slojem sijena nije potrebno koristiti klasična gnojiva(a i manje smrdi) već se samo po potrebi neke vrste, dodaju sokovi(gnojnice) i čajevi za biljke, kod takvog rada zemlju je besmisleno orati, čak kontraproduktivno, jer sve se događa u onih desetak centimetara gornjeg sloja. Uspjeh je ovisno o vrsti biljaka nekad veći nekad manji, ali su zato kvalitetnije i daju nam više originalne energije.
što se tiče rada na zemlji odnosno rada u tzv čučećem položaju, riječ je o najprirodnijem položaju koji možemo zamisliti, postoje čak tečajevi čučanja.
Zašto je to tako, kad čučimo donji dan tien nam je tada najbliži zemlji i tada smo najbolje uzemljeni, pa je recimo čučanje jedna od terapija za liječenje teških bolesti, čak se preporučuje da se u svrhu oporavka bave vrtlarenjem
-
danas prolazići vidio auto pored aninog vrta
naravno navratio sam
nažalost žurilo mi se je jer mi je na motoriću visila vrećica sa ribicama za marendu , a svuda okolo se vrzmaju štrašne mačje zvijeri koje posebno privlači taj miris
no ipak sam uspio porazgovarati par minuta sa Anom
što radi u vrtu vidjeli ste uglavnom u članku , ja sam je zatekao baš kad je "nešto " prskala po biljkama. Biljke izgledaju zdravo i zadovoljno:
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20160713_0011_zpsuhnaezfl.jpg)
uz ovu sam morao kleknuti i pomirisati je, volim miris bosiljka, a i pesto od njega kao namaz.
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20160713_0021_zpsu1mhbat0.jpg)
malo kumari
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20160713_0031_zpsspw8nh1w.jpg)
naravno njiva je daleko od neke komercijalne proizvodnje, bila bi možda dovoljna za jednu obitelj, no koliko sam shvatio Ana ima više njiva. Ana je naprosto oduševljena Klanom, prirodom u Klani , te kvalitetom same zemlje.
kad je opet vidim u vrtu posjetit ću je i prenijeti vam najnovije priče koje pričaju biljke u aninom vrtu
-
što se tiče rada na zemlji odnosno rada u tzv čučećem položaju, riječ je o najprirodnijem položaju koji možemo zamisliti, postoje čak tečajevi čučanja.
Koliko se sjećam moja nona nije čučala nego bi bila savijena u pojasu za cca 90 stupnjeva kada je radila u vrtu. A iz mog iskustva čučanje je čist ok za neke manje zahtjevne poslove u vrtu ali je neekonomično za npr kopanje i okopavanje krumpira.
-
istina elvis
no razlikujmo rad u povrnjaku i vrtovima gdje se sadi " na veliko", to se danas strojno obrađuje, dok u povrtnjaku ide sve s malom motičicom i čupka se rukama i naravno pritom je najoptimalnije čučati
-
udruga mještana općine Klana "kaj diš"uz pomoć akademskog astronomskog društva organizira gledanje zvijezda padalica- perzeida 12.8. na Gumancu
u sklopu tog događaja , a s početkom oko 8 sati navečer planira se uvodno predavanje o perzeidima, navodno će neko iz astronomskog društva voditi predavanje.
kad se smrači pa sve do jutra gledat će se u nebo, za detalje možete posjetiti fejsbuk stranicu udruge "kaj diš"
lani smo sami organizirali nešto slično na Plišivici
možda ima zainteresiranih članova 051 za gledanje u nebo? :grouphug2
-
A ćeli bit roštilja potli? :m055
-
A ćeli bit roštilja potli? :m055
Ovo ti je na putu za Gumanac , odreži komad i obrni na roštilju :pusiti
http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=1937.msg78248#msg78248
-
A ćeli bit roštilja potli? :m055
da ti prepravin krivi navod, prije Milić prije
potli bi značilo kadi pred jutro
ako postoji interes za roštilj , zač da ne, more se poć gori oko 7 ur, storit roštilj nalit se z biru i onda "zreli i debeli izgubljenoj......." slušat predavanje i gledat ko će nan ča z neba past
-
A ćeli bit roštilja potli? :m055
da ti prepravin krivi navod, prije Milić prije
potli bi značilo kadi pred jutro
ako postoji interes za roštilj , zač da ne, more se poć gori oko 7 ur, storit roštilj nalit se z biru i onda "zreli i debeli izgubljenoj......." slušat predavanje i gledat ko će nan ča z neba past
A da te padavice spojimo s onim predlogom našega precednika? Pa ki će da roštilja neka jide, a ki će na padavice neka iđe!? :k040
-
kojim prijedlogom? nič san propustiv pročitat?
-
kojim prijedlogom? nič san propustiv pročitat?
Mogli bi neki roštilj bacit, ha? Ima tema za razglabat usput. Predložite datum!
http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=815.msg78587#msg78587 :toyou
-
kojim prijedlogom? nič san propustiv pročitat?
Mogli bi neki roštilj bacit, ha? Ima tema za razglabat usput. Predložite datum!
http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=815.msg78587#msg78587 :toyou
i onda , što ćemo s tim, ide ko gore?
i da
evo nič noviga, ne baš ono jako novo, nego nis arivav prije:
navodno da nan je trafika opeta propala, zaprli je , pa sada ni izložbe ni trafike, lokot je na vratih
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20160728_0011_zpshmhaxuaz.jpg)
-
A si li videv malo, da judi veće ni za jidlo nisu parićani. :a025
-
si su već z enu nogu va taliji, će nas se Kobler prik novin odreć hodimo se k nikakovin fašiston
-
Poziv Ivane Marinčić na fb:
Dragi ljudi,
u utorak 15. 11. nam u goste dolazi Enrico Carlo Bossi s prezentacijom starih fotografija koja će se održati u kinosali u 18:00 sati.
Podržimo ovaj događaj svojim dolaskom.
-
:palacgore
-
Večeras uspješno prikazane stare fotografije Klane 30-tih godina 20.st.
Nešto sitno sam uhvatila okom mobitela ::)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/Carlo%20Bossi%20Klana%201_zpsru3bpi6l.jpg)
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/Carlo%20Bossi%20Klana%203_zpsx9nrqbyj.jpg)
Ambulanta
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/Carlo%20Bossi%20Klana%205_zpsrfy8zdsa.jpg)
Autobus Rijeka-Jurdani-Klana
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/Carlo%20Bossi%20Klana%204_zpskxusyf5k.jpg)
:wavey
-
Lipo si to prikazala i baš je bila zanimljiva prezentacija.Šteta kaj ni više starih Klanjci iz tiga vrimena, ki bi nan večeras bili pomogli va prepoznavanju mnogih zanimljivih lica, starijih i mlađih...
-
Vidi vidi.. pa Klana je imala kino daleke 1937 :bravo
-
...i ambulantu, i jog za boće, i nogometno igralište i igrače, i sindaco je biv već onda, i kurijera je vozila za Jurdane i Riku, i hodilo se na skijanje na Bajtu.... , ae :k040
-
:palacgore Stvarno, a ki je biv sindaco? Naš ili Talijan?
-
I mene zanima ime sindaca. Miliću ti ćeš znati....jesu li išli preko granice u kino jugovići iz Studene ? :pojmanemam
-
...i ambulantu, i jog za boće, i nogometno igralište i igrače, i sindaco je biv već onda, i kurijera je vozila za Jurdane i Riku, i hodilo se na skijanje na Bajtu.... , ae :k040
Bila je i kurijera za Bistricu:
http://www.kamra.si/sl/album-slovenije/item/avtobus-med-klano-in-ilirsko-bistrico-1933.html
-
:palacgore Stvarno, a ki je biv sindaco? Naš ili Talijan?
Moja teta ka je još živa, mi je rekla da je to biv niki potešta Pinni, Talijan, naravno. I da se je jako puno švercalo jeftinije kafe i cigarete iz Studene (stare Yuge), semo va Klanu. :o090
Morda mi još ča bude povidala
-
I mene zanima ime sindaca. Miliću ti ćeš znati....jesu li išli preko granice u kino jugovići iz Studene ? :pojmanemam
Kako bi političari rekli - hvala na pitanju. :k040
Znaš da si me malo zatekao ovim pitanjem. :89
Nikad, ama baš nikad, nisam čuo da je netko od Studenjaca išao u to kino. Kasnije, nakon rata da, ali prije ne. Išli su na mašu, to da, ali kino...No, još ću malo pitati, ali velika je vjerojatnost da ljudi nisu odlazili u Klanu u kino. Razlozi? Mogu samo naslućivati. Od materijalne strane - skupa ulaznica do jezične barijere. Pitam da ne skitam. I javim, svakako.
-
Ko bu još malo padalo Klana će plavat
Slike uskoro
-
Niš se vi Klanjci ne bojte, štiti Vas Vaš omiljeni dežurni Šef gradilišta. Donijet će Vam papirnate maramice aš će još ovako padati :wavey :301
-
:closed
Ko bu još malo padalo Klana će plavat
Slike uskoro
ovako je bilo pred par ur, a sada kaj bu, bu...
-
Je bila još ka poplava pokla 97.?
Gotvož usko grlo nemore prijet su vodu.
-
Nije. A sada iz prve ruke direktno iz Škuje va Klanimi - opasnost prošla! :bravo5
Živjeli!
-
Nije. A sada iz prve ruke direktno iz Škuje va Klanimi - opasnost prošla! :bravo5
Živjeli!
je a?
a kako je bilo?
vidi slike
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/Picture%201879_zpsd2xniuyv.jpg)
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/Picture%201877_zpsffmszvnj.jpg)
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/Picture%201878_zpsw6usv2kn.jpg)
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/Picture%201884_zpsodhkk5a4.jpg)
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/Picture%201880_zpsodm3ch1g.jpg)
-
Izradile, u drvu, vrijedne ruke Antona Starčića Šopećeg :palacgore
Grb iz šumarije iz doba Austro-Ugarske
(http://i1339.photobucket.com/albums/o717/Rijecanka2/IMG_6476_zpszajc6diu.jpg)
-
:palacgore
Lolo j vražji pa boh!
-
Iako nije iz jednog komada ako dobro vidim svejedno :cool2 :bravo :bravo3 :bravo2
-
:palacgore
Lolo j vražji pa boh!
Nigdar mi ni bilo ćaro kako Lolo more z onimi velikimi rukami i debelimi prsti storit ovako fine stvari....
-
I mene zanima ime sindaca. Miliću ti ćeš znati....jesu li išli preko granice u kino jugovići iz Studene ? :pojmanemam
Kako bi političari rekli - hvala na pitanju. :k040
Znaš da si me malo zatekao ovim pitanjem. :89
Nikad, ama baš nikad, nisam čuo da je netko od Studenjaca išao u to kino. Kasnije, nakon rata da, ali prije ne. Išli su na mašu, to da, ali kino...No, još ću malo pitati, ali velika je vjerojatnost da ljudi nisu odlazili u Klanu u kino. Razlozi? Mogu samo naslućivati. Od materijalne strane - skupa ulaznica do jezične barijere. Pitam da ne skitam. I javim, svakako.
Skoro sam zaboravio odgovoriti, a znam da eneo čeka ko zapeta puška. :wavey
Dakle, razgovarao sam s mojim informatorima i ni oni nisu čuli da je itko ikad od Studenjaca u to vrijeme bio u Klani u kinu. A sigurno bi to rekao jer je tada kino bilo senzacija. Razlozi? Nikad spomenuti, ali moj ujak je napomenuo da je mogući razlog bio - garderoba. U smislu oblačenja, jer je to bilo kao namijenjeno gospodi i vojnicima. A moji se nisu takvima osjećali.
Sad bi bilo interesantno saznati koliko su sami Klanjci koristili to kino u to doba. Ajde da vas čuje...pardon, čitamo. :citam1
P.S.
U Studenu da je dolazilo putujuće kino - na kolima. Ono, malo kino, malo mađioničar - zmija od rep do glava...malo pevaljka, neki majmunčić da je bio s tim putujućim kinoprikazivačima. Ulaznica - dinar, ali može i jaje i kobasica i krumpir. :m055
-
I mene zanima ime sindaca. Miliću ti ćeš znati....jesu li išli preko granice u kino jugovići iz Studene ? :pojmanemam
Kako bi političari rekli - hvala na pitanju. :k040
Znaš da si me malo zatekao ovim pitanjem. :89
Nikad, ama baš nikad, nisam čuo da je netko od Studenjaca išao u to kino. Kasnije, nakon rata da, ali prije ne. Išli su na mašu, to da, ali kino...No, još ću malo pitati, ali velika je vjerojatnost da ljudi nisu odlazili u Klanu u kino. Razlozi? Mogu samo naslućivati. Od materijalne strane - skupa ulaznica do jezične barijere. Pitam da ne skitam. I javim, svakako.
Skoro sam zaboravio odgovoriti, a znam da eneo čeka ko zapeta puška. :wavey
Dakle, razgovarao sam s mojim informatorima i ni oni nisu čuli da je itko ikad od Studenjaca u to vrijeme bio u Klani u kinu. A sigurno bi to rekao jer je tada kino bilo senzacija. Razlozi? Nikad spomenuti, ali moj ujak je napomenuo da je mogući razlog bio - garderoba. U smislu oblačenja, jer je to bilo kao namijenjeno gospodi i vojnicima. A moji se nisu takvima osjećali.
Sad bi bilo interesantno saznati koliko su sami Klanjci koristili to kino u to doba. Ajde da vas čuje...pardon, čitamo. :citam1
P.S.
U Studenu da je dolazilo putujuće kino - na kolima. Ono, malo kino, malo mađioničar - zmija od rep do glava...malo pevaljka, neki majmunčić da je bio s tim putujućim kinoprikazivačima. Ulaznica - dinar, ali može i jaje i kobasica i krumpir. :m055
Moj informator, ki je onda biv mlad, mi je rekav da je i klanjski običan puk hodiv va to kino, ne samo gospoda, oficiri i vojska.
-
Znači pada u vodu teorem moga ujaka. :pop
Ali stvarno je interesantno zašto je to bilo tako. Ne vjerujem ni da je novac bio problem. A ne vjerujem ni da je bila tolika odbojnost prema talijanskom jeziku. :89
-
Znači pada u vodu teorem moga ujaka. :pop
Ali stvarno je interesantno zašto je to bilo tako. Ne vjerujem ni da je novac bio problem. A ne vjerujem ni da je bila tolika odbojnost prema talijanskom jeziku. :89
Morda je i granica bila problem, pa i talijanski jezik, a na koncu, ljudi su sigurno imeli doma ča pametnijiga za dilat nego hodit va Klanu va kino :o090
-
Nedija je prez dila (više-manje) pa su mogli namisto hartat ili boće igrat poć va kino. Ali nisu. Zač? Pitanje ko ni FBI nebi rešiv. :e040
-
Možda je (i) tečaj bio izrazito nepovoljan? Pretpostavljam da se u Klani plaćalo lirama a u Studeni dinarima. :hmm
Možda je bio inat? :pojmanemam
-
Inače, koliko znam, prvo kino je bilo u Sušaku, ča se Juge tiče. Ni Kastav ga ni imel.,
-
Miliću: imaš partijski zadatak ovo objaviti na fejsu, jerbo ja s ove pozicije ne mogu, objavi u grupi ti si iz Klane ako se domišljaš
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20161214_0021_zpskc5i96rh.jpg)
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20161214_0031_zpsmattbhs6.jpg)
-
Dogovoreno! Ma si ga mogav i obrnit, a ne da se ja sad zabavljan stin. :97
-
Dok se ja parićan... :m055
Nikako mi spontano došla misav na ovu pričicu. Vi ćete mislit da nima veze z ovim od prvo, ali ima, verujte mi. :p015
Da je biv niki sopac va selu. Ne smin reć ki. A jako je voliv jednu. I ona njiga - povremeno. Pa su zagnali blago na pašu. Pa je biv još jedan malić šnjimi. Pa, kako bi on ostav sam šnju, ga je poslav po vodu. Pa su se kresnili. Pa se mali vrniv pa ga je poslav po cigarete. Pa su se kresnili. Pa ga je poslav po šibice. Pa su se kresnili. Pa ga je tev poslat...Ali mu mali govori:
- Čuj Mate (recimo) ne ren već vrag koraka aš ću krepat od potekovanja, a ni ti baš ne zgledaš dobro. :lol1
-
nadodat ću i jast enu
čuv san jušto va ovi oštariji da su se tribali ženit i veće su se parićali, pir i sopca i jušto večer pred pir je , sad se već n e zmislin točno, je li nono ili nona umrv. Nisu znali kaj će, nisu mogli sada se ljude ki su prišli na pir poslat ća(ni bilo mobiteli kod sada), a ni baš lipo da se poli mrtviga va kiši sope i veseli. Onda je pokojni Nardo storiv tako, rekav je: ki će plakat neka gre va onu kamaru, a ki će se veselit va ovu i tako je bilo , eni su plesali i veselili se , a drugi su plakali za pokojnin.
-
Iza nas se vidi stara osmatracnica(posto je kasarna stara Italijanska)gde se popnemo,iznesemo kocke od kreveta i suncanje do mile volje,dok rucak ne zagori,pa onda trk dole,al jbg,bilo je lepo !!!
(http://i62.tinypic.com/213pw5x.jpg)
(http://i58.tinypic.com/2s6r4sn.jpg)
kuhinja u kasarni Klana v.p.7640/17
-
ovako se va Klani čisti cista i posipa po sredini, za one avte ki maju sridnji pogon :lol3
(http://i1307.photobucket.com/albums/s594/z355ko/WP_20170114_0012_zpsixhkkvbe.jpg)
-
Vijest od 22. travnja 1948. objavljena u Riječkom listu.
-
Vijest od 22. travnja 1948. objavljena u Riječkom listu.
Pitam se je li "zadružni dom u Sv.Mateju" za kojeg su, vjerojatno s Gumanca, odvezli kamion pijeska današnji Dom hrvatskih branitelja :hmm
https://www.facebook.com/pages/Dom-Hrvatskih-Branitelja-Vi%C5%A1/620123001381764
A naravno, Dom JNA prije toga :djavo
-
Vijest od 22. travnja 1948. objavljena u Riječkom listu.
Pitam se je li "zadružni dom u Sv.Mateju" za kojeg su, vjerojatno s Gumanca, odvezli kamion pijeska današnji Dom hrvatskih branitelja :hmm
Da
A naravno, Dom JNA prije toga :djavo
Ne
-
Ne
Nije bio Dom JNA do 1990-te? :help2
-
Ja mislim da se nikad nije zvao Dom JNA. Po sjećanju uvijek samo Dom, što je kratica od Zadružni dom. :hmm
-
Ni ja se ne sjećam da smo ikada zvali drukčije nego samo Dom, ali to još uvijek ne znači da nije imao neku "duže" službeno ime.
No sasvim je moguće da sam ga pomiješao sa nekim drugim domom JNA koji postao dom HV-a :skartoc
-
Moji Studenjci kao da su opet otkrili vrijednosti njegovanja antifašizma i njegovih simbola.
(Brat i sestra Zubalj - Kudleći strijeljani su na dan paljenja Studene, 4. svibnja 1944. O tome ima nešto i u mojoj priči 4. maj 44.)
-
Prva hrvatska pučka škola u Klani od 1843.
-
Čestitke na prvih 100.000 pogleda ove teme :bravo5
Klanjska stara kiša
-
U i oko te klanjske kiše
-
U i oko te klanjske kiše
-
U i oko te klanjske kiše
-
U i oko te klanjske kiše
-
12.08.2013. postavljan je novi most kod pošte :greensmile
-
12.08.2013. postavljan je novi most kod pošte :greensmile
-
12.08.2013. postavljan je novi most kod pošte :greensmile
A on je adekvatno i porinut :greensmile u upotrebu ... šteta šampanjca :nocomment
-
To je onaj: Tako mali a tako........
-
Kiša je stara, ali je i Rebičina. :p015
A onaj traktor "U i okolo klanjske kiše" bi mogao biti u vlasništvu mog ujaka Vlatka. Star traktor, star on, ali funkcioniraju - oba, obadva... :thankyou
-
Put Rupa - Lipa radila je VP 7640 Mučići, 10.05.1967.
-
Put Rupa - Lipa radila je VP 7640 Mučići, 10.05.1967.
-
Put Rupa - Lipa radila je VP 7640 Mučići, 10.05.1967. (konačno dokaz!) :bravo5
-
Put Rupa - Lipa radila je VP 7640 Mučići, 10.05.1967. (konačno dokaz!) :bravo5
Svaka čast na pronalasku! :palacgore :bravo3
Prošao sam tuda gomilu puta i pri tome ne mislim na brzinski prolazak automobilom nego na relativno spori biciklom i nisam primjetio ni da ima betona a kamoli da išta piše.
-
Put Rupa - Lipa radila je VP 7640 Mučići, 10.05.1967. (konačno dokaz!) :bravo5
Svaka čast na pronalasku! :palacgore :bravo3
Prošao sam tuda gomilu puta i pri tome ne mislim na brzinski prolazak automobilom nego na relativno spori biciklom i nisam primjetio ni da ima betona a kamoli da išta piše.
A ja uočio iz auta. Vraško oko :bravo5
-
:bravo
-
Put Rupa - Lipa radila je VP 7640 Mučići, 10.05.1967.
Ovo implicira da nije bilo ceste (puta) između Rupe i Lipe do tada.
-
Mislim da ne nego da je cestu širila i modernizirala vojska :wavey
-
Bio je makadam
-
Bunar u Studeni, nacrt iz 1940. ... Milić, ako postoji poslikaj ga :wavey
-
Drage volje bih ga poslikao da znam koji je ovo. Meni je poznato da su bunari rađeni 30-ih, a zadnji je napravljen "Puli Klanjičine kuće" malo prije rata. Ali ovo mi ne liči na - ovo:
-
Dakle, ovako. Od dvoje mojih kazivača provjerio sam što bi to moglo biti. Kako je fotka mutna, (ponoviti molim!) uspio sam im donekle opisati što vidim na fotki. I jednoglasno su zaključili da je to bivše pojilo, korito, lokva koju su obzidali, imala je i stepenice. Smješteno je bilo na poziciji gdje je i danas bunar, koji Studenjci zovu Studenčić i protezao se uz današnju cestu. Bio je pozicioniran sa stepenicama prema kući Vardijankinih. Zatrpano je prilikom dovršetka izgradnje zadružnog doma jer je napravljeno i drugo pojilište na Brcu, malo nakon ovoga. Znači mrvicu ptije početka 2. sv. rata u ovim krajevima. Kasnije je stoke bilo sve manje :p015 pa nisu trebala 2 pojilišta. A i nije se uklapalo u arhitektonsku viziju moga djeda Fileta :m055
Doduše, nisam sKontao kako je blago pilo. :pojmanemam
-
Pa vidi se na tlocrtu i presjeku korito - to korito se punilo kantama iz lokve, dolje pa gore stepenicama, ili dvojica u lanac ili bacajuć kantu s užetom u lokvu pa vukući van punu itd itd :wavey
-
... Od dvoje mojih kazivača provjerio sam što bi to moglo biti.
...
Što je sa ova dva?
Obadva zadovoljavaju kriterije sa skice, sa desne strane uz sam rub općinskog puta, u smjeru Studene, tlocrtno pravokutnik.
Na skici je naznačena strelica za pravac Studene što na neki način sugerira da je van mjesta (prvi na prilogu)?
-
1. slika je na ulazu u selo iz pravca Marišćine, uz kuću Šestanovih - Burići. Tu je bila šterna koja je izgleda nestala kad je napravljen vodovod, nekako oko 1975. (nisam baš siguran.)
2. slika je ona zadnje napravljena šterna puli Klanjičine kuće, Na vrhu čiju sam i fotku stavio.
------------------------------
Definitivno, ova obzidana lokva bila je ovdje
https://www.google.hr/maps/@45.4282367,14.391371,3a,90y,338.49h,61.61t/data=!3m6!1e1!3m4!1sT85qnhymzhos12l-MDhCaQ!2e0!7i13312!8i6656
u nastavku ove šterne - Studenčića. Jedan zid lokve je bio baš nekako na mjestu ovog zida, s time da su stepenice bile okrenute na lijevo, prema selu. Ovaj dio sela je skoro sav sagrađen nakon 2. sv. rata. Doduše, prema Klani je i škola koja je nešto ranije sagrađenai još jedna ili dvije kuće. Centar sela je lijevo.
-
Jedan zid lokve je bio baš nekako na mjestu ovog zida, s time da su stepenice bile okrenute na lijevo, prema selu.
Kako je to izgledalo kad se prenese u mjerilu.
Znači da je zasut prije 68. kad se ne vidi na aerofoto, za usporedbu jedan sličnih dimenzija koji je bil na Kale (Tometići), raskršće cesta Kastav - Matulji, Rubeši - Spinčići, zasut 70 i neke i izgrađena kuća.
-
Ta lokva je zatrpana negdje 50-ih, kad je napravljen zadružni dom.
-
Put Rupa - Lipa radila je VP 7640 Mučići, 10.05.1967.
Ovo implicira da nije bilo ceste (puta) između Rupe i Lipe do tada.
Mada eksplicitno piše Rupa-Lipa, da se slučajno ne misli i na "obilaznicu" Lipe :help2
-
Put Rupa - Lipa radila je VP 7640 Mučići, 10.05.1967.
Ovo implicira da nije bilo ceste (puta) između Rupe i Lipe do tada.
Mada eksplicitno piše Rupa-Lipa, da se slučajno ne misli i na "obilaznicu" Lipe :help2
Zaobilaznica je kasnije napravljena kao dio Petrolejske ceste zbog pobune mještana na veliki promet kamiona kroz Lipu, Ploča bi mogla predstavljati prvu rekonstrukciju ceste kad se je planirala ruta za izvoza naftnih prerađevina iz Riječke rafinerije. Prvotna ruta je išla kroz Lipu.
-
9. Rokovski zalazak Sonca "Obruč 2017"
Pohod uz zalazak Sunca i pogled na Kvarner u noćnom izdanju u subotu, 12.8.
ovim redoslijedom:
prva grupa - starta u 15,30 h - za one u dobroj kondiciji
druga grupa - starta u 17 h
treća grupa - biciklisti - starta u 16,15 h
Očekivani dolazak svih grupa je oko 20,00 h a zalazak je u 20,30 h
Ne zaboravite uzeti jaknu i lampu za noćni povratak
POHOD SE ODRŽAVA BEZ OBZIRA NA VREMENSKE UVJETE!
-
Neka Klanjica davno imala je pojas nevinosti ... evo ključa :greensmile
Iz kuće u Klani, lokacija poznata autoru :wavey
-
Klana pred rat 1941
-
Neka ostane zapisano za pokoljenja koja dolaze. :m055
Novi list je 17. kolovoza 2017. izvijestio o svečanoj sjednici općinskog vijeća Klane.
http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Svecana-sjednica-u-Klani-Razlike-ostaju-na-papiru-sinergijom-u-nove-projekte
-
02.09.1930. u Klani je prikazan prvi film. Budući da u mjestu nije postojao prigodan prostor za prikazivanje ˝živih slika˝, projekcija je upriličena na otvorenome prostoru u Protovoj ulici, a filmsko je platno bilo postavljeno na jednu zgradu. Nedugo nakon prve kino predstave, talijanske su vlasti na mjestu gdje se nalazila općinska zgrada (Municipio di Clana) sagradile modernu kino dvoranu (Cinema Italia) koja je mogla primiti 450 posjetitelja. Nakon prekida tijekom Drugog svjetskog rata, prikazivanje filmova nastavilo se 1946. godine (kino Radnik) i trajalo je sve do 1990. godine.
-
Časopis Istra. Kolovoz 1937.
-
Časopis Istra. rujan 1937.
-
Lopovi u Klani
-
Poplava 09.09.1937. u Klani
-
Ovo je sigurno vetura od Carla Bossija, a ovu nedilju točno nakon 80 lit, su centar Klane i ista lokacija bili pod vodu
-
Danaske ni više skoro nič ostalo od Ričine :bravo5 :wavey
(https://i.imgur.com/OWwWjFv.jpg)
Ponor Gotovž. :bravo5 :wavey Žav mi je da nis šav bliže :skartoc
(https://i.imgur.com/iU4tIPo.jpg)
-
Bravo LLeone! Jezično vrlo dobro, odlično čak, osim onog danaske.
A i fotke su prave. :bravo
-
Hvala Miliću! :thankyou :beer2 Išav sam vidit kakvo je stanje nakon poplave i gdje je taj Gotovž. Nisam nikad bio.
osim onog danaske.
Znam to, ali to ti ja imitiram ove što se furaju da su domaći, pa nadrobe 6 dijalekata u jednoj rečenici. :lol1 :lol3
-
Povijesno igralište Grašćina Klana, najbolji način košnje :bravo5
-
ali ovo je pomoćno igralište :k040
-
22.10.1931. Donje Škurinje i Pehlin zajedno sa Studenom priključeni su samostalnoj Kapelaniji sv. Matej koja je podignuta na župu, a Podbreg – Drenova, Grohovo i Lopača zajedno s obližnjim zaseocima postaju samostalna ekspozitura. Sveti Matej bit će u kastavskoj administraturi, a Podbreg, Drenova i Gornja Drenova ostaje u Senjsko-modruškoj biskupiji.Za filijale Srdoči, te Gornji I Donji Zamet, bila je osnovana samostalna ekspozitura sa sjedištem na Zametu.
Izvor: Zvona, Mjesečnik za kršćansku kulturu, listopad 2010. broj 8/435, str.12
Izvor: Marko Medved Riječka crkva i aneksija grada Italiji 1924. godine
20.01.1932. Senjsko-modruški biskup Josip Marušić apostolski administrator Kastavskog kraja, osniva Župu sv. Mateja kojoj je pripojio Škurinje, Hoste, Pehlin i Studenu. Za filijale Srdoči i Zamet osniva samostalnu expozituru sa sjedištem u Zametu, dok za sela Brdo, Benasi, Grohovo, Kablari, Lopača, Mugarići, Petersko i Podbreg ustanovljuje samostalnu ekspozituru Podbreg-Drenova.
Izvor: Marko Medved Riječka crkva i aneksija grada Italiji 1924. godine
Ove podatke nisam znao kad sam pisao knjigu o Studeni.
Dobro se sjećam da mi je tata, koji je bio rođen 1920. g. pričao kako im je vel. Koruza držao vjeronauk. Pa da je običavao zakunjati na predavanju (Koruza) a djeca bježala kroz prozor i slično. Jednom da mu je netko (zaboravio sam tko) gurnuo prst u spušteni kapak... Uf ta mularija! :lol1
Mislio sam da je tata nešto pobrkao jer sam pretpostavljao da je brzo nakon nastanka Rapalske granice Studena preseljena u župu Sv. Matej. Tata - isprika ča sam misliv da si pobrkav lončiće. :toyou
-
U, davno napuštenoj, školi u Studeni bit će otvoren Interpretacijski centar kao dio prekogranične turističke rute projekta Claustre.
Ovdje je kratka prepiska mene i načelnice općine Klana na Facebooku.
Ja bih samo nadodao Eppur si muove. (Bez obzira što ja mislim o tom projektu, odnosno tko ga vodi.)
-
Novine "Pučki prijatelj" 1908. godina 30. veljače (br.6)
-
Novine "Pučki prijatelj" 1908. godina 20. ožujka (br.8)
-
Klanjčana :lol1 no to smo već vidjeli u nekom članku iz NL. Ali onda bi bili Studenčani a ovdje su Studenčari (kao lončari). :facepalm Ludog li naziva. :lol1
-
poštovani svi
ovih sam dana malo švrljao šumom iznad Klane i nemalo se iznenadio kulturocidom koji šumari rade na tom prostoru.
o čemu se radi
još tamo tridesetih godina pod upravom talijanskih fašista izgrađene su ceste po šumama u i oko Klane. Ceste se rađene ručno, temeljito i precizno sa odvodima , kamenim mostićima , podzidima te najvažnije kaldrmom, odnosno takozvanom posteljicom, tako napravljene ceste izdržale su do današnjeg dana uz minimalno održavanje i popravak, do danas, od danas ih više nema :-(
Kako mi je građevinarstvo struka, a povijest me zanima, uvijek kad sam tom cestom prolazio , divio sam se izradi i preciznosti, što naravno i nije čudno za razdoblje kad su građene te ceste.
današnjim sam obilaskom utvrdio da tih cesta više nema, kaldrma, mostovi, podzidi su BRUTALNO uništeni strojem koji se inače koristi za izradu plodnih površina u kamenitim bespućima. to je takoznvana sitnilica koja melje površinu ceste do dubine od 50cm čime je samljevena posteljica, bočna ojačanja, podzidi. na nekim je mjestima već , kiša koja sad pada odnesla dio ceste , dok su na neki mjestima otvorene kaverne sa ilovačom u koje već sada kotači propadaju. Šteta počinjena je nesaglediva, uglavnom možemo reći da su te ceste izgubljene kao kulturno nasljeđe s jedne strane, dok sa druge strane promet će odsad biti otežan, a održavanje iznimno skupo.
tko je to dozvolio naredio:
malo sam se raspitao i doznao
glavni krivac za te štete je inicijator iz uprave u Zagrebu Tomislav Ecimović
ovdašnji krivci su:
Dean Šustar , samozvani građevinar iz Lisca zaposlen u šumarstvu Klana
njegov nadređeni Arsen Arh odgovorna osoba za to područje, zaposlen u šumarstvu Klana
te najviše kriv jer je sve to mogao i trebao zaustaviti Herman Sušnik , direktor šumarstva Klana
kako kažu( pričao sam s ljudima u History pabu) Sušnik je bio upozoren na moguću štetu , ali je ustrajao na tome, vjerojatno iz osobnih razloga, tako da je vidljiva očita korupcija sistema.
Predlažem da se upute jake snage foruma croinfo(051) na teren i naprave reportažu dok su još svi vinovnici ovog užasa prisutni na terenu, te da se spremi priča za buduća pokoljenja i da se znaju krivci
Lijep pozdrav
Mate
C:-) :o090 :facepalm
Molim da se ovo istraži!! ŠTO SE PRIČA PO KLANI?? :popcorn
-
Jake snage foruma Croinfo sutra izlaze na uviđaj :wavey
-
:palacgore :palacgore
-
Vjerujem da priča drži vodu, ali Mate proziva ljude imenom i prezimenom, a on se potpisuje nickom. Mate zvan Mate Hrabri! C:-)
-
Vjerujem da priča drži vodu, ali Mate proziva ljude imenom i prezimenom, a on se potpisuje nickom. Mate zvan Mate Hrabri! C:-)
Milić, Mate Žepina. Nisam ja stavio cijelo ime. :wavey
-
E onda je to - to!
Pričekajmo Rijeku da izvidi pa ćemo dogovoriti što dalje. :wavey
-
Dictum, factum :wind14
Odgovori koje sam dobila na pitanje zašto? Zašto je to Šumarija napravila?
To je praksa javne nabave jer da bi Šumarija kupila pijesak potrebno je da tvrtka koja prodaje, da se javi na nekakav natječaj a ne može se javiti na natječaj za nekih 5-6 kamiona nego puno više a to je na nivou Hrvatskih Šuma pa kako je komplicirano za naručiti par kamiona pijeska odlučili su to premostiti tako da se iskoristi sitnilica koja izmelje cestu umjesto da se dovozi nova. Tamo gdje su ceste svježe rađene to ima smisla a ovaj način gradnje gdje postoji kaldrma onda ta sitnilica kaldrmu zdrobi i uništi taj najbitniji sloj ceste. To je cijela poanta.
Ako su ceste rađene za vrijeme Italije na starinski način onda usput se oštete i bočni podzidi, prolazi za vodu, mostići .. sve pomalo dobije oštećenje.
Najgore je sad što će prva jača kiša na mnogim dijelovima tu cestu odnesti jer da bi se cesta stabilizirala potrebno je najmanje dvije godine da bude upotrebljavana i da ne bude velikih kiša što je gotovo nemoguće jer smo u jesen-zimi. Neće ona sva propasti ali na mnogim mjestima je sve to zabadava rađeno jer će opet trebati dovesti zemlju odnosno pijesak proći sa sitnilicom koja opet ima problema jer ju se ne može svaki malo dovlačiti tako da djeluje da nije ništa napravljeno osim štete.
Sitnilica je idealna stvar za ceste koje su tek napravljene, koje još nisu stabilizirane; onda se gornji sloj samelje nakon toga izvalja i dosta toga se stabilizira pogotovo ako se to radi ljeti kada je sušno razdoblje. Doznajem i kako kilometar ovakve ceste iznosi 25 000 kn.
Prolaskom dionice iznad Lisca, osobno ne bih rekla da je učinjeno nešto strašno, mislim da će trebati proći neko vrijeme da se vidi kako će to na koncu biti. Volim vjerovati u struku. Dionica koju sam prošla je živo blato, ali kiša je i jutros padala. Planinari, šetači, izletnici, biciklisti ...bojim se da ovime neće biti zadovoljni. No, ponavljam, usitnjena dionica nije preduga, i ostaje nam vidjeti kako će finiti na kraju.
Dakle, riječ je o ovom stroju:
-
.
-
Oštečenja na kanalicama za vodu
-
.
-
Za usporedbu da vidite razliku ceste, ovo je kaldrma ...
-
A ovo više nije :help2
-
.
-
.
-
.
-
Toliko od mene, dajem riječ stručnijima :wavey
-
Sitnilica je idealna stvar za ceste koje su tek napravljene, koje još nisu stabilizirane; onda se gornji sloj samelje nakon toga izvalja i dosta toga se stabilizira
U cijeloj priči je ključna riječ izvalja, kad bi se radilo po pravilima struke ...
To je klasična priča u pogledu trošenja novca, ove godine će se to prikazati kako su na radovima uštedjeli i sanirali dio ceste, jedna proračunska godina je gotova. Slijedeće godine nova proračunska godina i opet se poseže u proračun za održavanje i popravak te iste ceste, pri tom se namjerno zaboravi da je prethodne godine ta cesta "popravljena" i tako u krug.
Novine danas pišu o nekakvim duplim stupićima po Zagrebu, koje li sličnosti.
Trebalo je poslikati kako je taj dio izgledao prije zahvata da se vidi (ne)opravdanost posla.
-
Mislim da bi neke odgovorne likove, bili oni iz Šumarije Klana ili viših pozicija, trebalo staviti u taj stroj sitnilicu i zdrobiti ih :97
-
(https://s5.postimg.org/ykfwbo4yv/breza2.jpg) (https://postimg.org/image/91njynler/)
(https://s5.postimg.org/ke05gf6yf/breza1.jpg) (https://postimg.org/image/pcnnuyar7/)
Otvorenje osnovne školi va Breze
-
(https://s5.postimg.org/i4hl9pd7b/klana1.jpg) (https://postimg.org/image/qzifk81zn/)
(https://s5.postimg.org/m0ux5pdmf/klana2.jpg) (https://postimg.org/image/5d3f37iur/)
Kao talijanski službenik moj nono Pepić radio je neko vrijeme u Klani. Ovo je razglednica koju je poslao svojoj obitelji.
-
Prolaskom dionice iznad Lisca, osobno ne bih rekla da je učinjeno nešto strašno, mislim da će trebati proći neko vrijeme da se vidi kako će to na koncu biti. Volim vjerovati u struku. Dionica koju sam prošla je živo blato, ali kiša je i jutros padala.
Danas sam i ja prošao tu dionicu i moram reći da izgleda odlično, ni slično kao na tvojim fotografijama. S naglaskom na izgleda. Kada sam zakočio da fotografiram jedan od oštećenih "odvoda" za vodu, gotovo mi se bicikla ukopala u "makadam". Ako sa ukupnom težinom od jedva nešto preko 100kg mogu potonuti u cestu, mogu samo misliti kako će je uništiti prva (obilnija) kiša :-X
I to nije jedini problem. Na dionici koja je išla nizbrdo prema Mlakama (ili Mlaki ?) bilo je osim tog propadanja ok. Može se proći sa bilo kojim automobilom.
Novi problemi su nastali kada sam se spustio do najniže točke i počeo uspinjati prema kućici Rebar. Nekoliko desetaka metara sam se borio ali na kraju sam mora sići s bicikle i gurati. No ni guranje nije bilo lako zbog materijala koji se lijepio na kotače. Što se baš i ne bi trebalo dešavati ( i nije se dešavalo prije "obnove")
(https://i.imgur.com/vjKUyCr.jpg)
A kada bi se nakupilo dovoljno blata nisam mogao ni gurati nego je trebalo stati i očistiti :palacdole
(https://i.imgur.com/KskOFB7.jpg)
Negdje od kućice Rebar prema vrhu je u nešto boljem stanju. Ironično, prije je bila donekle "razrovana" cesta li se moglo voziti,sada kada je skoro pa savršeno ravna nije za vožnju. :(
Usput, na nekih 100-tinjak metara prije spoja na asfaltnu cestu prema Gumancu, kada sam izbio iza zavoja, na nekih 20-30 metara ispred mene na cesti je bio vuk! :eek
No bez oklijevanja ali i bez neke velike žurbe, sišao je s ceste i otišao dalje/nizbrdo svojim putem a meni prepustio cestu da nastavim uspon :palacgore
-
Jesi li se prisjetio onih slika sa snijega?
-
Nisam jer nismo bili zaključili jesu li nastale kao posljedica vukova ili lovaca :)
-
Nakon nekoliko godina iščekivanja, opet je izašao klanjski Glasnik u kojemu se jednom ili dvaput godišnje objavljuju vijesti i slično vezano za općinu Klana.
Ovaj broj je izašao dan-dva prije Božića 2017. Listajući ga zamijetih poznatu facu. Vjerujem da će i mnogi od vas prepoznati tu njuškicu ala Benito. :m055
-
Ovaj broj je izašao dan-dva prije Božića 2017. Listajući ga zamijetih poznatu facu. Vjerujem da će i mnogi od vas prepoznati tu njuškicu ala Benito. :m055
Ja prepoznajem samo fotografiju na naslovnici ... :)
-
Iznenadilo me kada sam shvatio kako je Klana nekada bila "gola"! :eek
Pa tu nema ni grma a kamoli drva:
(https://i.imgur.com/GXCwPAY.jpg)
-
Prije 70-tak godina su pošumljavali :palacgore
-
I bogme su pošumljavanje dobro obavili :palacgore
-
stavljan tu jednu poruku koja je originalno objavljena na fejs stranici su Estavela a učinila mi se zanimljivom:
https://www.facebook.com/groups/212571873748/?multi_permalinks=10156162059518749¬if_id=1521142339026076¬if_t=group_activity&ref=notif
Bok! Našao sam neki tekstić koji sam napisao za nešto šta nije nije nikad izašlo... nabrijavanje na
Gotovž, to je bilo prije puuno godina, moram iskopat datum...
Jedna od najljepših jama Kvarnera
Gotovž, Klana
DATUM????
Kuzma se nabrijo na Gotovž i tvrdi da otkako nema vojske jama je čista (bez fekalija)...
Po Kuzminim uvjetima stižemo u Klanu do špiljskog ulaza oko 6:20 ujutro. Brzo se oblačimo i upadamo. Jama guta hladan zrak i zidovi su suhi. Odmah nakon prvog sidrišta i kosine stižemo na migoljavi vodeni tok. Prekrasan prostor isklesan pod silinom vode i jezerca koja se pretaču jedno u drugo kvari grozan smrad fekalija i sluzavi tamni sediment ispod bistre vode.
Doduše odmah po ulasku u jamu shvatili smo što nas čeka jer iz taložnice koja sabire kanalizacijski sustav iz cijele Klane tiho curi prema špiljskom ulazu...
Uskoro dolazimo do vertikale. Spuštamo se niz 60 metarski slap i nogama se odgurujemo u stranu, pazeći da ne skliznemo pod sluzavi ljepljivi slap. Spuštajući se odmičem tijelo i pogled, svaku odbijenu kapljicu slapa koja mi pada na usne psujem obilato. Spuštajući se dolje sve je veće oko Mordora, crno jezero koje ispunjava gotovo cijelo dno od cca 20x10m. Jezero je vjerojatno svojevrstan filter u kojemu ima svakojaka smeća, voda je odvratno crna i ne razumjem kako u njoj preživljavaju pijavice (uz muhe jedini primjećeni živi organizmi). Iza jezera ruši se prekrasan prostran bijeli prostor, vrtložni lonci i zidovi kanala u potpunosti ukrašeni tapetama sa uzorkom rudistnih fosila snimljenih "En Face". Nakon prostrane isprane kosine ispadamo u vertikalicu zatim u lijepu prostoriju iz koje se ruši savršena strma cijev fi-4m ispod koje ulazimo u sljedeću vertikalu. Tu se nalazi druga nakupina siga a priči tj. bateriji Makite dolazi kraj...
Tužno pozdravljamo kolegice muhe, bacili bi kamen niz vertikalu, no takve stvari su u cijeloj jami velika rijetkost. Glavaš je za vrijeme spuštanja snimao poligon, što će reć da smo se spustili cca -150m ispod ulaza. Nakon 12 sati ispadamo van, pomalo ljuti jer je jama prekrasna, prostrana, nezahtjevna, vrlo pristupačna i sigurna (ako izuzmemo navalu vode i prljavštinu). Da na ovaj način nije zagađena sigurno bi bila česta meta posjeta i lijepo vježbalište speleologa.
...Još uvijek u konobi stoji čuturica koja mi je upala u prljavu vodu... gadi mi se prat je... no opet me nešto vuče da krenemo dalje ...300m jame 10km od kuće, 100m od asfalta, a možda ima još?
D.Reš
-
Ovu fotografiju skinuo sam sa Fb a postavio ju je Saša Dmitrović.
Interesantno bi bilo otkriti poziciju, a i vrijeme snimanja.
P.S. Jazbac, znan, znan da je Lipa va općine Matuji ma morda je ovo pedaj va klanjskoj općine. :k055
-
Ovu fotografiju skinuo sam sa Fb a postavio ju je Saša Dmitrović.
Interesantno bi bilo otkriti poziciju, a i vrijeme snimanja.
Zamoli ga za fotografiju u punoj veličini, a ne ovako masakriranu.
Po položaju vozila i brdu iza sa Klanjske strane.
Kad, pogledaj zahtjev.
-
Po mane ovo ni va Rupe! Od Rupi do Lipi je skoro 2 km, ali mi ova okolica "ne drži vodu".
-
Ovu fotografiju skinuo sam sa Fb a postavio ju je Saša Dmitrović.
Interesantno bi bilo otkriti poziciju, a i vrijeme snimanja.
Zamoli ga za fotografiju u punoj veličini, a ne ovako masakriranu.
Po položaju vozila i brdu iza sa Klanjske strane.
Kad, pogledaj zahtjev.
Zamolio, vidjet ćemo efekat.
A što se datacije tiče, misliš da je fotka nastala prije potpisivanja Pariških mirovnih ugovora tj. 10. 2. 1947.? :hmm Moguće i to vrlo. No, moguće i da nisu skidali tako "lijepo" napisan transparent. :p015
-
Ne liči mi na Rupu ali opet baš u Rupe je i danas oznaka "Rupa 2km" :hmm
https://www.google.hr/maps/@45.4741124,14.2849165,3a,75y,56.33h,77.55t/data=!3m6!1e1!3m4!1sRXmsx7xStC05PMT-W5Zqqg!2e0!7i13312!8i6656
-
Detalji, detalji, ... kad se previde, ako je ono putokaz sa oznakom udaljenosti do Lipe onda je to snimljeno prije raskršća u Rupi iz smjera Rijeke.
Godinu nastanka fotografije (1946 ili 1947, nešto se nazire?) i od kuda su osobe na fotografiji (H-1, Zagreb?) mogla bi dati registarska oznaka vozila i to što su osobe u civilu.
-
Izgleda da smo na pravom putu. Bravo Daluka! :bravo
Saša Dmitrović se još nije javio na poslanu poruku na fb. :pojmanemam
-
Dijelovi preostale stare kino-aparature iz 1938.godine, a koje je nedavno u klanjskoj kino-sali snimio Enrico Carlo Bossi, unuk ondašnjeg vlasnika C.Bossia
-
1949. g u Klani
-
Iznimno sam tužan da je ovaj reljef koji je preživio 80+ godina na stijeni u okolici Klane neki idiot doslovce otukao ... Nemam riječi!
Stanje 2014.
-
Stanje 29.09.2018.
-
Nadam se da ovaj neće naći ...
71. regg. fanteria
12 comp. Mitraglieri
La Costantissima
11-1936-XV-EF
i dolje
L. Capitano
Costanzo
-
Iznimno sam tužan da je ovaj reljef koji je preživio 80+ godina na stijeni u okolici Klane neki idiot doslovce otukao ... Nemam riječi!
Stanje 2014.
Prije bih rekao da se radi o tipičnoj krađi "suvenira" iz doba Italije. Općepoznata je činjenica da talijani odnose sve što mogu iz ovih krajeva vezano za period vladavine istih, Katarinu, Veli vrh su dobrano pročešljali metaldetektorima i odnjeli sve što se moglo.
Lani sam ostao zaprepašten koliko je graničnih kamena nestalo na Carima (iznad Spinčića) i Lozi.
-
Studena - prijavljene ratne štete
-
Ispitivanje Mrvčić Eve iz Studene, kbr. 95, dana 28.08.1946.
-
:thankyou Moj File opet izronio. :p015
-
Prije bih rekao da se radi o tipičnoj krađi "suvenira" iz doba Italije.
I ja bi se složio jer nema nikakvih ostataka.
-
28.10.1936. U Klani svečano otvorena zgrada gradske vijećnice
-
Studena 1930tih ,društvo graničara kraljevine Jugoslavije i lokalnog pučanstva ispred gostione i barake za plesnjake. (Saša Paškvan, Fb)
-
Kako doznajem iz dobro obavještenih izvora, ovo je Fapkina kuća Na vrhu gdje si bili smješteni financi. Tu nikad nije bila gostiona. A zašto se pije? Najbolje bi znali ovi pokojni. :m055
-
Neki ž.s. :p015 mi je poslao ovu sliku i dopuštenje da je objavim. Piše da je snimljena pred lugarnicu na pilani.
-
tamo , sad već daleke 2002. godine prilikom uređivanja šumarije upoznao sam jednog čovjeka, šumara, pjesnika i slikara, prvog upravitelja šumarije Klana
ni po čemu poseban izgledom obični živahni starčić veselo je pričao o svom radu i životu i tek je onako usput spomenuo svoj rad u šumarstvu, glavni fokus tada mu je bio na slikarstvu.
OVO JE PRIČA O NJEMU
danas sam otvorio časopis HRVATSKE ŠUME i na kraju se nalazi članak o Zvonimiru Tomcu povodom njegovog stotog rođendana
ne da mi se prepisivati članak pa sam jednostavno poslikao članak, pročitajte, zanimljiv je i mene je potaknuo na razmišljanje....
-
danas sam otvorio časopis HRVATSKE ŠUME i na kraju se nalazi članak o Zvonimiru Tomcu ... ne da mi se prepisivati članak pa sam jednostavno ....
postavio poveznicu (http://casopis.hrsume.hr/pdf/267.pdf#page=39)
-
hvala na pomoći :wavey
-
U subotu, 23. ožujka, se nakon nekoliko godina stanke, ponovno održava Kulturno-znanstveni skup Dani dr. Matka Laginje :bravo
-
dada Nina je dobro izložila problem
mislim da će si općinari sada malo razmisliti
-
Danas je, na Dan antifašističke borbe a povodom 75 godina od pogibije, svečano položen vijenac na nedavno postavljen spomenik bratu i sestri Zubalj iz Studene. Njih su nacifašisti nakon mučenja ubili kraj Želizmih Vrati. Vijenac je postavila načelnica općine Klana Željka Šaečević Grgić uz prisustvo mještana. Na slici prepoznajem, osim načelnice i njezinog zamjenika Slavka Gauša, Eduarda Brmalja i moga ujaka Vlatka Šebelju
-
na jednoj šetnji , kad sam usput brao i gljive došao sam do jednog mosta
neobičnog po svom izgledu, starosti ali i načinu gradnje
izgledao mi je prilično star, mislim da je sagrađen prije nego li je ove krajeve okupirala Italija
zna li neki znalac građevinskog profila nešto o ovakvoj gradnji
Most se nalazi na tzv "hrastovoj stazi" u blizini Klane i vjerojatno je preko njega prelazila kakva volovska ili konjska zaprega
s godinama je drveni dio mosta istrunuo i nestao ali i ovo što je ostalo je zanimljivo, a i prilično je visok, ako se izuzme onaj veliki most na Gumancu
možda bi bilo zanimljivo poslikat i popisat sve mostove u Klani, jer ipak je Klana "pisoar Europe" kako su tvrdili talijani
evo par slika
-
zar nije simpatičan, kao iz neke priče o vilenjacima i ostalim čudnim šumskim stvorenjima
-
na jednoj šetnji , kad sam usput brao i gljive došao sam do jednog mosta
neobičnog po svom izgledu, starosti ali i načinu gradnje
Znam gdje je, bio sam tamo. :palacgore Nažalost to je i svo moje znanje o tom mostu :pojmanemam:
(https://i.imgur.com/kaIMAOH.jpg)
(https://i.imgur.com/QOQCsVW.jpg)
možda bi bilo zanimljivo poslikat i popisat sve mostove u Klani, jer ipak je Klana "pisoar Europe" kako su tvrdili talijani
Koliko je Rijeka napisala da Klana ima mostova 37 ili 38? :hmm Prošao sam ih većinu ali ne i sve.
-
došao sam do jednog mosta ... neobičnog po ... načinu gradnje ... zna li neki ... nešto o ovakvoj gradnji
Način gradnje podsjeća na fajere (od njemačke riječi Pfeiler = stup) između sela Brestova draga i Gornje Slavice u GK.
Pogledaj temu: "FAJERI NA KAROLINSKOJ CESTI U GORSKOM KOTARU".
-
KOL31.
Rimska noć na Claustri
Organiziraju: Thorax Promotion i 3 drugih
Subota, 31. kolovoza 2019. u 16:00 – 22:00
LOKACIJA: Studena, lokalitet “Za Presikom i Gumance”
Pojedinosti
Želite vidjeti kako su izgledali vojnici u kasnoj antici? Što su oni ovdje branili? Ili koje se životinje skrivaju u našoj šumi?
U sklopu projekta Claustra+ 31. kolovoza 2019. Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka i Prirodoslovni muzej Rijeka organiziraju Rimsku noć na Claustri gdje se možete družiti s rimskim vojnicima i arheolozima i upoznati živi svijet koji okružuje kasnoantički obrambeni sustav Claustra Alpium Iuliarum čije se zidine protežu od Rijeke do Posočja u Sloveniji.
Događanja će oživjeti rimsku povijest obrambenog sustava Claustra Alpium Iuliarum na lokaciji rimskog obrambenog zida, na lokalitetu Za Preslikom u Studeni te upoznati posjetitelje s danas živućim svijetom koji taj sustav okružuje na malo udaljenijoj lokaciji na Gumancu.
Na lokalitetu Za Presikom u Studeni posjetitelje očekuje bogat program koji uključuje druženje s kasnoantičkim vojnicima iz Slovenije (KD Vespesjan) i Italije (Legio I Italica) u vojničkom kampu uz obrambeni zid sustava Claustra Alpium Iuliarum.
Mladi će moći zaigrati rimske igre za djecu kao što su Terni lapilli, Omilla, Orca, Trigon te povlačenje užeta koje će organizirati Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka i kulturno društvo Vespesjan.
Bit će predstavljen i dokumentarni film o Claustri Žmergo Udruga & Udruga Ukus, a posjetitelji će upoznati i antičke zanate i običaje te, budu li željeli, sami izraditi svoju fibulu.
Kako bi više saznali o Claustri organizirat će se arheološko vodstvo arheologa Ranka Starca koji će posjetitelje provesti po lokalitetu te prirodoslovno vodstvo muzejske pedagoginje Marte Blažević.
Arheologinje Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka Ana Golja i Jasna Ujčić Grudenić predstavit će i pomoći zainteresiranim posjetiteljima u odijevanju u odjeće kasnoantičkog vojnika.
-----------------------------------
Na lokalitetu Gumance posjetitelje očekuje čudesan svijet noćnih životinja koje okružuju otvorenu kršku zaravan Gumance na 850 m/nv, gdje će članovi udruge Jezero educirati prisutne o noćnim pticama uz demonstraciju pera i gvalica te osluškivanje glasanja sova, dok će vanjski suradnik Vedran Slijepčević, dr. vet. med., održati edukativni program uz demonstraciju različitih suvremenih metoda neinvazivnog istraživanja te korištenja opreme za hvatanje, manipulaciju i praćenje velikih zvijeri.
Uz ugodnu šetnju i priču, u intimnoj atmosferi, posjetitelji će moći uživati u delicijama pripremljenima prema rimskim receptima. Više o programu na stranicama muzeja.
SUDJELOVANJE U PROGRAMU TE SVE DEGUSTACIJE HRANE I PIĆA SU BESPLATNE!
-----------------------------------------------------------------
Evo linka:
http://ppmhp.hr/rimska-noc-na-claustri/
--------------------------------------
Ćo, i kurjera navodno gre! Prava šaMsa za pivopilce. :bravo
-
Idem :bravo5
-
Samo napominjem - nema alkohola. Ni pive, zato treba ponijeti sobom ako netko poželi.
Samo da se zna! :beer2
-
Samo napominjem - nema alkohola. Ni pive, zato treba ponijeti sobom ako netko poželi.
Samo da se zna! :beer2
kako ne, pasani put je bilo
-
Miliću, bilo je...samo ne u kontinuitetu. Ispočetka smo nažicali u njihovom domu, kasnije nije bilo, pa se pojavilo opet kada je došla klopa.
Ali u svakom slučaju par limenki nije na odmet.
-
nažalost, ja u subotu nemam auto....ako ide tko pa da me pokupi ok, ako ne, niš....
postoji mogućnost da auto stigne, u tom slučaju možda i kćer dođe samnom :wavey
-
hoće li kišiti?
https://www.yr.no/place/Croatia/Primorje-Gorski/Klana/long.html
-
Od jučer drvena statua mlikarice krasi sredošte Studene.
Nije baš ono - vau ali dobro je.
Komentari na sam izgled su uglavnom pozitivni ali je jedan bio i - Ajoj! A tako je to kad si umjetnik pa svako može iznijeti stav.
Jedan moj prijatelj bi rekao Barbika nosi mlijeko, Barbika kosi...
Ma živjela ti nama Mlikarice sto lit! :rose
-
Od jučer drvena statua mlikarice krasi sredošte Studene.
Nije baš ono - vau ali dobro je.
Komentari na sam izgled su uglavnom pozitivni ali je jedan bio i - Ajoj! A tako je to kad si umjetnik pa svako može iznijeti stav.
Jedan moj prijatelj bi rekao Barbika nosi mlijeko, Barbika kosi...
Ma živjela ti nama Mlikarice sto lit! :rose
Dugo već pratim ovu temu i kako nisam stalno tu rado čitam napise iz naših krajeva, i sama se ponekad bavim umjetnošću, pa sam morala ovo zadnje komentirati, toliko , da sam se odlučila registrirati.
Miliću
Taj tvoj prijatelj nema pojma
Često gledam te radove od Rajka i mogu reći da su prepoznatljivi i gotovo svi isti
Priznajem da mi se prvi njegovi javno izloženi radovi nisu svidjeli, da sam pomislila, ovaj čovjek radi skulpture kao što djeca u prvom osnovne crtaju.
No kroz vrijeme vidim da je ostao vjeran svom izričaju i da svi njegovi radovi imaju kontinuitet u izgledu, koji nije slučajan ili plod neznanja , već se vidi da on upravo tako želi napraviti, vidi se da na neke detalje uopće ne obraća pozornost, pa tako ruke i noge izgledaju neprepoznatljivo i kao da su ih nevješte ruke djece istesale, dok alati koje koriste izgledaju savršeno i precizno su oblikovani kao da hoće reći da su ti alati važniji od ljudi te da zapravo oni predstavljaju ljude, da ih se poistovjećuje s njima, pa su tako to kopači, mljikarice, kosci, zvončari, sveci , sve samo ne ljudi.( da čak i sveci imaju patnički izraz lica, jer to su sveci robova)
Ta nedorečenost u izradi, ta pogrbljenost, taj mučan, izobličen, ružan, umoran i skoro ravnodušan pogled napaćenog radnika, težaka koji je svjestan da ne može ništa promijeniti u svom životu te da mu je patnja sudbina. Prihvaćajući sudbinu njegovi likovi postaju antijunaci našeg prostora, groteskni likovi koji rade mučne poslove ovjekovječeni u drvu. Istina je da možda takav izričaj nije za javni prostor već za tematsku galeriju poput one u Ernestinovu ili u Hlebinama, gdje se može usporedbom radova istog autora uočiti taj specifični način prikazivanja likova, likova velike glave koja daje posebnu poruku, koja kod pažljivog i upućenog promatrača izaziva osjećaj naivnosti, a koji možda nije poznat ni naručiteljima . Likove koji su postavljeni javno mogu usporediti istovremeno sa likovima iz romana poznatog Marqueza i sa likovima iz romana Isaca Asimova. Počesto nisam sigurna jesu li ti likovi robotizirani ljudi , s duboko uprogramiranom patnjom kojima je samsara sudbina ili su to humanizirani roboti koji su stvoreni samo za rad na nagorim poslovima i za služenje (ljudima) i to je njihov smisao postojanja.
Sam izbor likova koje izrađuje, a na što tvoj prijatelj aludira je vjerojatno povezan sa svjesnošću kipara da je i njegov život sličan njihovom, nedorečen, površan, izgubljen, te da su svi ti likovi zapravo jedan lik, koji samo identifikacijom sa nekim alatom ili ulogom (personom) sudjeluje u tkanju stvarnosti. Poruka autoru, samo tako nastavi, svi smo mi rođeni da jednom umremo, samo su čast i bruka vječni.
-
Helga, sa zadovoljstvom i smiješkom na licu pročitao sam tvoj komentar.
U mnogome se slažem s tobom ali, kako bi Ameri rekli - Just do it.
Napravi bolje. :rose
A kontra Rajkota niš aš vavik ma dobre rakije. :pivo
-
hoću, ako mi obećaš da ćeš ono što napravim izložiti u Studeni
-
da čak i sveci imaju patnički izraz lica, jer to su sveci robova
Ili imaju taj izraz (skulputre svetaca općenito) jer nisu znali napraviti lice koje izgleda ozbiljno a ne kao da mu vlasnik pati od probavnih smetnji, osim u jednom slučaju - nasmiješeni anđeo (https://en.wikipedia.org/wiki/Smiling_Angel) :)
likovima iz romana Isaca Asimova
Pretpostavljam da misliš na "robotske likove", no ja sam uvijek bio pod utiskom da su isti što je moguće sličniji ljudima. Vanjštinu "Glavnog robota" u serijalu Zadužbina sam uvijek doživljavao kao ili potpuno ljudsku, tj da se ne može samo pogledom zaključiti da je u pitanju robot ili barem da ima potpuno "ljudske dimenzije", što ove skulpture nemaju. :pojmanemam :hmm
-
hoću, ako mi obećaš da ćeš ono što napravim izložiti u Studeni
Sve mi se više sviđaš! :cool2
Rukavica je bačena i prihvaćam izazov na neviđeno.
Ča bi rekli nikad na plesu "na samo":
- Ala da jih vidimo! :toyou
-
A što bi tek gđa Helga rekla na Rajkovu skulpturu onog ružnog čovika va Strmašćici, na ulazu va Klanu? :m055
-
A što bi tek gđa Helga rekla na Rajkovu skulpturu onog ružnog čovika va Strmašćici, na ulazu va Klanu? :m055
mislim da sam u prvom postu rekla sve " Ta nedorečenost u izradi, ta pogrbljenost, taj mučan, izobličen, ružan, umoran i skoro ravnodušan pogled napaćenog radnika, težaka koji je svjestan da ne može ništa promijeniti u svom životu te da mu je patnja sudbina"
"Istina je da možda takav izričaj nije za javni prostor već za tematsku galeriju poput one u Ernestinovu ili u Hlebinama, gdje se može usporedbom radova istog autora uočiti taj specifični način prikazivanja likova, likova velike glave koja daje posebnu poruku, koja kod pažljivog i upućenog promatrača izaziva osjećaj naivnosti,...."
možda u nekoj drugoj temi kažem nešto detaljnije o samim djelima i to o svakom posebno, no bojim se da bi time ušla u sferu ogovaranja, jer hm, jesam li uopće kompetentna za dati nekakav sud o nekome, možda bi bilo bolje pitati nekog likovnog kritičara, školovanog za takve proisudbe
-
hoću, ako mi obećaš da ćeš ono što napravim izložiti u Studeni
Sve mi se više sviđaš! :cool2
Rukavica je bačena i prihvaćam izazov na neviđeno.
Ča bi rekli nikad na plesu "na samo":
- Ala da jih vidimo! :toyou
kad se vratim
-
Pretpostavljam da misliš na "robotske likove", no ja sam uvijek bio pod utiskom da su isti što je moguće sličniji ljudima. Vanjštinu "Glavnog robota" u serijalu Zadužbina sam uvijek doživljavao kao ili potpuno ljudsku, tj da se ne može samo pogledom zaključiti da je u pitanju robot ili barem da ima potpuno "ljudske dimenzije", što ove skulpture nemaju. :pojmanemam :hmm
osvrnula sam se u postu na izbor likova koje gospodin Rajko izrađuje, na stranu to što ih još dodatno karakterizira sama preciznost(ili nepreciznost) u izradi
poistovjetiti ljude s nekim poslom i dati im atribut poput uloga koje Barbika(spomenuo Milić) igra kužiš ono: ja sam svoj posao(odnosno važna pitanja iz indijskog učenja o sebi "tko sam ja" i jesam li ja ovo ili jesam li ja ono). To "žanroviranje" sebe predstavlja identifikaciju sa matricom i robotiziranje ljudi, on nije čovjek on je npr učitelj i kao takav mora se ponašati u skladu s ulogom
Glavni robot je posvemu čovjek i može biti što god hoće, no prije njega roboti su bili (prvotni modeli robota) tipski proizvedeni za neki posao i prepoznatljivi po vanjštini.(vidi na autocesti kad su radovi radnika (obučenog robota)koji maše na upozorenje) U našem svijetu sada imamo robotizirane ljude
pogledaj samo npr. čovjeka na kasi u ldlu isprogramiran je toliko da ako ga upitaš nešto osobno prenut će se iz dubokog transa i bit će nervozan kao da si ga upravo probudio iz sna. Isto možeš pokušati i s učiteljicom(ili učiteljem) kad im ubaciš neku ideju o nastavi poput one iz knjiga Vladimira Mergea, ti ljudi ni kad nisu na poslu ne mogu izaći iz svoje uloge. Milikarica na Studeni nikad neće biti brižna majka, vragolasta kćer ili strastvena ljubavnica ili sve to odjednom kao pravi čovjek, uvijek će stajati tamo kao drvena mlikatica ,odbojna, strašna, namrgođena, da s njom možeš djecu plašti( u našem kraju se često koristio izraz " ne stoj kot drvena Marija")
takvih likova se može iskipariti koliko ćeš, a da ne kažeš ništa, osim naravno o sebi
no taj kontinuitet je kod umjetnika bitan , da je po nečemu prepoznatljiv, nepromjenjiv, originalan, pa ćeš tako već letimičnim pogledom, ako pogledaš skulpture ernestinovačke likovne škole, vidjeti koje je radove izradio gospodin Srok i to između više desetaka izložaka
-
" ne stoj kot drvena Marija"
Sad san sigur da nisi dugo od Studenke. Malo ki more ta izraz stavit na pravo misto.
Komać čekan da te upoznan, sa ili bez uratka.
Jutros, ko po običaju, sam pričao s mojim ujakom pa mu spomenuh naše dopisivanje i moje iznuđeno!? pristajanje na izlaganje tvoga djela. Obećao mi je pomoć u izlaganju tvoga rada.
Ti si na potezu! :o090
-
" ne stoj kot drvena Marija"
Sad san sigur da nisi dugo od Studenke. Malo ki more ta izraz stavit na pravo misto.
Komać čekan da te upoznan, sa ili bez uratka.
Jutros, ko po običaju, sam pričao s mojim ujakom pa mu spomenuh naše dopisivanje i moje iznuđeno!? pristajanje na izlaganje tvoga djela. Obećao mi je pomoć u izlaganju tvoga rada.
Ti si na potezu! :o090
no da
prihvaćam
nažalost jedino što sad mogu sigurno reći da će to malo pričekati, jedno, nisam tu, drugo amater sam pa treba neko vrijeme da se zvijezde poslože i da smislim što napraviti, a da to ne bude blijeda kopija već postavljenih radova
-
" ne stoj kot drvena Marija"
Sad san sigur da nisi dugo od Studenke. Malo ki more ta izraz stavit na pravo misto.
Komać čekan da te upoznan, sa ili bez uratka.
Jutros, ko po običaju, sam pričao s mojim ujakom pa mu spomenuh naše dopisivanje i moje iznuđeno!? pristajanje na izlaganje tvoga djela. Obećao mi je pomoć u izlaganju tvoga rada.
Ti si na potezu! :o090
Mores li i za mene urgirat
-
A ča nudiš? Se ćemo nediju dogovorit. :pop
-
Ispod Židovja,nedaleko Madonne di Guardia. Vjerojatno nekad drvena vojarna, priručni boravak za ekipu koja je boravila u obližnje dvije utvrde.
-
.
-
Nije priručni nego stalni. Samo u slučaju ugroze posada se uvlačila u utvrde. :wavey
-
Ovaj "u temeljima" je neki pomoćni , "pravi" ili barem veći i "tvrđi" se nalazi par stotina metara dalje.
To bi bio ovaj:
(https://i.imgur.com/hkZEXxQ.jpg)
-
Tako je :palacgore
-
Claustra Alpium Iuliarum, lokacije od izvora Rječine prema Studeni
Te lokacija borbi iz WW2 Suho i Široki rt
-
Kako muža navadit šparat
Se mislin ću pisat ili neću pa sam, evo, odlučiv da ću. A tema, ustvari navlakuša, je bila ono udomaćeno mišjenje ko mnogi maju kako su "stari judi" bili dilavni, šparni, pobožni, neporočni...
Moj pranono po tatini strani je biv Ive Šestanov. Živiv je kot većina Studenjci va to vrime a jedan od zaslužki mu je biv sako tuliko zapejat voz drv v Riku. Ma kad se je vrnjav obavezno da se je pofermav pul Marčeji va Bačurkini? (Marinko Pilepić !? početak 20. stolića) oštariji kadi bi pustiv pov teško zasluženiga zaslužka.
Njigova žena Johana je bila jako jadna na to pa mu je jedan dan parićala igrokaz.
Ive je zapejav drva i kad se je vrnjav po navadi je stav pred oštariju ma kad je nutar stupiv čekalo ga je iznenađenje. Za stolon, na kin je bilo pršuta i sira, vina, pasarete (ako je je bilo onda)... z osmeru dicu sidila je Johana.
On je misliv da sanja ali kad je omancav oči gleda - Johana i dica su tu, va oštariji.
- Ive, sidi puli nas! - zazija mu Johama.
Siv je pa mu Johana govori:
- I mi bimo jili i pili po oštarijah ali je veća potriba ča drugo kupit a ne oštare debelit.
Ive da je obećav da već neće to dilat a sad je li obećanje i održav to ne znan. (To mi je povidav pok. kujin Bruno Kukuljan pred 4-5 lit.)
-
Priča # 2 o dilavnim, šparnin, pobožnin, neporočnin, divnim... "starin juden"
Moj pranono se je zvav kako va ki državi. Biv je Antonio ili Anton a si su ga zvali Tone, kot ča je i red. Kad san napisav ovo Tone zajno mi je sila na tipkovnicu ćaćina priča kad da je Tone kopav kamike (krčiv) za prezid va Šeraji. Dok je Tone kopav moj tata Ive, ki je onda imev 3-4 lita kako mi je povidav, da je ležav na travi i napov kantajuć, se z nožicami tukuć vatla, zijav:
- Kopaj, kopaj bedasti Tone; kopaj, kopaj bedasti Tone...!
A Tone da je spustiv kranp, zgrabiv Ivića, presviv ga prik kolina i udri po riti. Ali da mu ju je napjoškav.
No, Tone je imev još slabosti a ne samo ča je tukav po riti dite ko ga je zajebavalo. Tone je voliv igrat na harte. Ča bi se danas reklo, biv je kockar a onda se timu reklo hartašina. A ni samo to biv njigov grih nigo još veći problem je biv to ča je biv loš hartašina.
Povidala mi je nona Mare da je kockarnica bila va kući kadi sad biva Jože Binin. Tamo da se je hartalo i hartalo. Ne znan ku igru su igrali ni ki je se hartav ali Tone da je fanj grunta zgubiv na hartah.
Jedanput, opet po nonini priči, Tone se je zaigrav i ni ga bilo civ dan i cilu noć. Drugo jutro da se je moja pranona, Ane ji je bilo ime, šla nazrit je li živ, ča misli i to. "Ta čovičina ni niš rekav nigo je zajev vrč z vinon i pošiniv va nju." (Beside moje none). Još ta dan i tu noć da ga ni bilo doma, komać drugo jutro da se je doma privukav.
Moj nono File se je oženiv za nonu Maretu (Margareta joj je bilo pravo ime, Tonetovu hćer) iz ljubavi, tako je on govoriv. A morda i iz jubavi prama Bavdinimu gruntu aš Mare je bila samica a grunat velik.
Kad su se užali pokarat nona bi mu odbrusila:
- Tamo hoj i komandiraj na onimu ča si si od Šestanovih prnesav!
- Jeben ti sunce! Nisan prišav na bogatiju nigo na veli dug! - ji je on zijajuć na punu kuću odgovoriv i pobigav va šumu kadi mu je bilo najlipje.
Taj dug je zgleda File namiriv aš je sad videt da va suckih knjigah "tereta nema".
Ovo je samo još jedna crtica iz obiteljske riznice aš moji predki su bili dilavni, šparni, pobožni... Ali su bili i pravi pravcati judi, od krvi i mesa. I zato jih volin aš hm...
-
:bravo :cool2 :wavey
-
:palacgore
Podsjeća me na kolegu koji mi je s barke pokazivao red kuća/vila na Pećinama, govoreći "Ovo je prije 1945. sve bilo naše..." - "A šta onda, komunisti?" - "Ne, karte..." :greensmile
-
Klana i okolica....
-
krasna fotka. Z Gumanca ili iz Gumanačke?
-
Ja bi rekao iz zraka iznad Gumanca/Gumanačke :help2 :hmm
-
Iznad Goljaka...dole ljevo je cesta za Gumanac iz slovenske strane..
-
Bome nakon 178 l kiše u 24 sata i Sahara bi imala
-
Kako se iz zraka dobro vide rovovi gdje su se nekada igrali rata :palacgore
-
Ovu fotografiju skinuo sam sa Fb a postavio ju je Saša Dmitrović.
Interesantno bi bilo otkriti poziciju, a i vrijeme snimanja.
P.S. Jazbac, znan, znan da je Lipa va općine Matuji ma morda je ovo pedaj va klanjskoj općine. :k055
(http://croinfo.net/forum051novi/index.php?action=dlattach;topic=405.0;attach=31679;image)
Izvor: Memorijalni centar Lipa pamti
Lokacija poznata sad se vidi i godina na registarskoj pločici mada to ne znači da je fotografija nastala te godine tu negde 46.+.
Ča piše na maloj tabeli, zadnja riječ omladin?
-
Lokacija poznata sad se vidi i godina na registarskoj pločici mada to ne znači da je fotografija nastala te godine tu negde 46.+.
Lokacija je? :help2 :pojmanemam (podsjetilo me na Gumanac, ali sumnjam da je ikada na Gumancu stajao putokaz za Lipu)
-
Lokacija je? :help2 :pojmanemam (podsjetilo me na Gumanac, ali sumnjam da je ikada na Gumancu stajao putokaz za Lipu)
Odgovor je u datumu citata.
Mala tabela
-
Odgovor je u datumu citata.
Nisam bio baš dobar u "rebusima" ... je li to ovdje?
https://www.google.com/maps/@45.4741137,14.2848996,3a,75y,61.22h,82.2t/data=!3m6!1e1!3m4!1sRXmsx7xStC05PMT-W5Zqqg!2e0!7i13312!8i6656
-
Iznimno sam tužan da je ovaj reljef koji je preživio 80+ godina na stijeni u okolici Klane neki idiot doslovce otukao ... Nemam riječi!
Stanje 2014.
Prije bih rekao da se radi o tipičnoj krađi "suvenira" iz doba Italije. Općepoznata je činjenica da talijani odnose sve što mogu iz ovih krajeva vezano za period vladavine istih, Katarinu, Veli vrh su dobrano pročešljali metaldetektorima i odnjeli sve što se moglo.
Lani sam ostao zaprepašten koliko je graničnih kamena nestalo na Carima (iznad Spinčića) i Lozi.
čitanjem ovih postova , sada nakon protoka vremena dolazim na ideju da su (kronološki gledano , a vezano za dalukin komentar) ti ostaci na zidu uklonjeni neposredno nakon(ili u vrijeme) posjete Carla Bossia, slučajnost ili ?
može li mi netko reći , je li možda i on usput razgledao taj zidić u vrijeme posjete?
-
čitanjem ovih postova , sada nakon protoka vremena dolazim na ideju da su (kronološki gledano , a vezano za dalukin komentar) ti ostaci na zidu uklonjeni neposredno nakon(ili u vrijeme) posjete Carla Bossia, slučajnost ili ?
može li mi netko reći , je li možda i on usput razgledao taj zidić u vrijeme posjete?
Interesantno! :89
-
Netko "ne zna" čitati ... :facepalm
(https://i.imgur.com/ocVgf8C.jpg)
A još je morao i ...
(https://i.imgur.com/1qKo2gB.jpg)
-
Netko "ne zna" čitati ... :facepalm
(https://i.imgur.com/1qKo2gB.jpg)
Kaj če je napisano po slovensko?
Ne žuri smeće!
-
čitanjem ovih postova , sada nakon protoka vremena dolazim na ideju da su (kronološki gledano , a vezano za dalukin komentar) ti ostaci na zidu uklonjeni neposredno nakon(ili u vrijeme) posjete Carla Bossia, slučajnost ili ?
može li mi netko reći , je li možda i on usput razgledao taj zidić u vrijeme posjete?
Interesantno! :89
To je definitivno pogrešna ideja i pomisao kojom se devastacija i nestanak tog zidića veže uz posjet Enrica Carla Bossia u Klanu prije dvije godine. Bila sam u pratnji tog gospodina s još nekim Klanjcima.
-
Kaj če je napisano po slovensko?
Ne žuri smeće!
Iznenađen sam da ne znaš da se po domaći bacati kaže hitati ? :help2
-
Netko "ne zna" čitati ...
Netko "ne zna" čitati ... :facepalm
(https://i.imgur.com/1qKo2gB.jpg)
Kaj če je napisano po slovensko?
Ne žuri smeće!
Kaj če je napisano po slovensko?
Ne žuri smeće!
Iznenađen sam da ne znaš da se po domaći bacati kaže hitati ? :help2
Osnova svega iznesenog je pretpostavka, domišljanje ili naslućivanje kao polazna postavka za donošenje suda; presumpcija.
Neznan ča je tebe po domaći aš sako selo (kraj) ima neki svoj dijalekt čakavskega zajika, pul Rubeš bi rekli za bacati hitat.
-
Neznan ča je tebe po domaći aš sako selo (kraj) ima neki svoj dijalekt čakavskega zajika, pul Rubeš bi rekli za bacati hitat.
Je li se to zove upravni govor? Kada se "birokratski" napiše nešto da paše svima, u ovom slučaju bi to zbilja moglo biti:
"Ne hitat smeti"
No već "odabirom" dijalekta autor IMHO ne piše službenu objavu, on ne piše poruku da bude politički korektna ili da bude objavljena u službenom glasilu, on piše poruku drugom čoveku i zato mu poveda :
"(Ćo) Ne hitaj smeti"
-
Hitat - infinitiv
hitaj - inperativ. :wavey
-
25. februarja 1940: v Klani nad Reko je zletela v zrak smodnišnica, ki ni zahtevala žrtev, je pa povzročila veliko škode.
Izvor: Makro in mikro posledice anšlusa: ko je postala severovzhodna Slovenija za Britance res prvič geopolitično pomembna, Gorazd Bajc
Ovu sabotažu su izveli gerilci organizacije TIGR uz pomoć britanske tajne službe SIS/MI6 sekcije D.
Gdje je ta bomba bila postavljena, nečija kuća, skladište?
-
smodnišnica - barutana
Nikad čuo. Ćemo malo propitat na jedne klanjske stranice.
-
25. februarja 1940: v Klani nad Reko je zletela v zrak smodnišnica, ki ni zahtevala žrtev, je pa povzročila veliko škode.
Izvor: Makro in mikro posledice anšlusa: ko je postala severovzhodna Slovenija za Britance res prvič geopolitično pomembna, Gorazd Bajc
Ovu sabotažu su izveli gerilci organizacije TIGR uz pomoć britanske tajne službe SIS/MI6 sekcije D.
Gdje je ta bomba bila postavljena, nečija kuća, skladište?
Kao izvor podatka navodi se slijedeća literatura:
Lavo Čermelj, Ob tržaškem procesu 1941: spomini in beležke (Ljubljana, 1962), str. 48;
Tone Ferenc, Akcije organizacije TIGR v Avstriji in Italiji spomladi 1940 (Ljubljana, 1977),str. 147;
Marija Ščuka Kerže, Moj oče Zorko (Gorica, 2008), str. 23 (dalje: Ščuka Kerže, Moj oče Zorko),
pa kojim slučajem netko ima nešto od navedenog neka malo baci pogled.
-
smodnišnica - barutana
Nikad čuo. Ćemo malo propitat na jedne klanjske stranice.
Da ni to barutana kod Rojna?
-
Ćemo malo propitat ....
Miliću, su ti je poznata ova prezimena, familije, suradnici, agenti organizacije Tigr u Klani,
- glavna agenta sta bila brata Martinac (Medvedić), lastnika žag v Klani;
- »pokrivala« strelišče v Klani – poročilo o uspehu vsake vojaške enote;
- kurir Škvarća, delal tudi za generala Damnjanovića?
-
Ćemo malo propitat ....
Miliću, su ti je poznata ova prezimena, familije, suradnici, agenti organizacije Tigr u Klani,
- glavna agenta sta bila brata Martinac (Medvedić), lastnika žag v Klani;
- »pokrivala« strelišče v Klani – poročilo o uspehu vsake vojaške enote;
- kurir Škvarća, delal tudi za generala Damnjanovića?
Malo su mi poznata al to bi ti boje zmali Klanjci - Grašćina i Z355ko.
-
Daluka -Igor Štemberger je dao ovaj link. Ni baš odgovor na tvoja pitanja ali...
https://www.facebook.com/groups/2aGM3945/permalink/2412715962126036/
-
Na znanje i ravnanje :301
"SOBOTU 14.8.2021. planiramo izlet na Obruč..
"ROKOVSKI ZALAZAK SONCA"
Okupljanje je po navadi ispred vatrogasniga doma va Klani do 17h..
Osobni prevoz do Trstenika,od kadi bi krenili na 17:45h
Trajanje uspona 1.5 - 2h hoda
Obavezno zet lampadinu ( lampu, svjetiljku)
Nema prijava, nema upisa, nema kotizacije,,
Saki gre na vlastitu odgovornost,
Molimo za poštivanje epidemioloških mjera,
i držanje distance.. "
Inf.0921338812
-
Nema prijava, nema upisa, nema kotizacije,, ni fažola ni čevapi a nažalost ni gemišta po povratku
Saki gre na vlastitu odgovornost,
Molimo za poštivanje epidemioloških mjera,
i držanje distance.. " i obavezno imati vezan remen , za one koji žele biti sigurni i izvan auta :o090
-
"SOBOTU 14.8.2021. planiramo izlet na Obruč..
"ROKOVSKI ZALAZAK SONCA"
Okupljanje je po navadi ispred vatrogasniga doma va Klani do 17h..
Osobni prevoz do Trstenika,od kadi bi krenili na 17:45h
Trajanje uspona 1.5 - 2h hoda
Znači nema duže ture. :(
-
ni fažola ni čevapi a nažalost ni gemišta po povratku
Gemišt moreš popit va saki oštariji po povratku, kako je Rokovo, niki neće zaprit na 22 h
@Elvis, nema duže ture! No, nitko ti ne brani ići, kreni u 15 h kako smo znali i gore si taman na zalasku, jedino si društvo nađi, ja putujem u subotu.
-
@Elvis, nema duže ture! No, nitko ti ne brani ići, kreni u 15 h kako smo znali i gore si taman na zalasku, jedino si društvo nađi, ja putujem u subotu.
Ako krenem u 15h stignem dobrano prije zalaska :hiker :yes ali nije mi baš napeto niti ići sam niti poslije žicati za prijevoz od Trstenika do Klane.
-
Sprovod jednoj mladoj osobi ( bijela banka, djevojke u bijelom, bijele trake na vijencima..) u Klani, davne 1920.godne. Još nije bilo asfalta po mjestu, ni zgrade pošte u pozadini, poneki talijanski sovdat se može zapaziti.
-
....nastavak sprovoda kroz Klanu 1920.te godine...
-
...nastavak, ispred mjesne klanjske crkve
-
...nastavak pogrebne povorke 1920.godine, na izlasku iz mjesne crkve
-
...na mjestu ukopa na klanjskom groblju
-
....posljednji počinak na klanjskom cimiteru
-
....nastavak sprovoda kroz Klanu 1920.te godine...
"SVOME DRUGU FRANI .." ??
Šteta što nema online matičnih knjiga umrlih.
-
dolje EU
-
....nastavak sprovoda kroz Klanu 1920.te godine...
"SVOME DRUGU FRANI .." ??
Šteta što nema online matičnih knjiga umrlih.
Su preživjele knjige u Klani 2 svj rat ili su zapaljene?
-
Kamenje u okolici Klane
-
Isti kamen
-
To bi mogal bit međaš šumskog područja.
-
Zahvaljujući Deanu Jurčiću došao sam do ovoga zapisa o knjižnici u Studeni. Tea Perinčić je to "prevela" i evo što piše:
Predmet Studena
Izvještaj jug.Knjižnice 10/12/33
Studena
Glavarstvo Obćine Kastav
Jugoslavenska knjižnica I čitaonica
U studeni raspolaže sa slijedećim knjigama
85 vlastitih knjiga
158 knjiga narodnog Prosvećivanja iz Sušaka
Knjižnica je otvorena Svake nedelje od 8 do 10
Sati, a izdaje se i nečlanovima ako
Se zatraži bez nikakvog naplaćivanja.
Knjižnicu vodi Knjižničar
Filip Mrvčić iz Studene Broj 34
Imovina Čitaonice
31. Decembra g. 1932 imala je čitaonica
Na raspolaganje 318 D. Deficita
30 Juna g. 1933 475 Din Deficita
Inventar jug. Čitaonice Studena
1 veliki stol
2 “ klupe
1 Skancija za Novine
1 vetrina za Knjige
1 Pečat i jastučić
Predsednik Tajnik Blagajnik
Ivan Zubalj ignac Klanirsech(?) Filip Mrvčić
(otisak pečata: Jugoslavenska čitaonica Studena)
-
Miliću, zovu te...
https://www.facebook.com/share/p/UDchKZRHTiEhraYW/
Jaaaavi seee
-
Ne me interesira! :closed