Obnova Rat je finiv. Mrtve smo pobrojili i živjenje je šlo napred. Skoro sa mladost, ka ni poginila, je još bila va logori. A ki su bili va partizani su morali još niko vrime ostat va vojski. Znači, doma su još vavik, par miseci nakon rata, bili starci, ženske i dica.
Ali ni bilo ča plakat nigo prijet se dila, ko je zvalo od sih stran. Kot Narodni odbor smo organizirali obnovu, a i ostalo va selu. Jast san biv na čelu Odbora, a još su bili va njimu Ive Stanarov, Mate Matačev, Ive Šinčev, Jože Kanjeričin, Ive Francikin i morda još ki. I sam odbor je iz ratniga imena Narodno oslobodilački odbor prominiv ime va Narodni odbor, a to ni bila promina zarad promine. Sad je tribalo rešavat civilne probleme, a ne vojne. Sastajali bimo se i dogovarali ča nan je za storit. Najvažnije je bilo storit juden uvjete za kakovo-takovo živjenje. A to je značilo dit kuću pod krov, a potla kako ki more. Pa smo počeli obnavljat popaljene kuće.
Nike kuće su bile ostale cile pa su judi mogli va njih živit. I najbližja familija se je zrivala va te kuće. One kuće, ke su bile manje šundrane, judi su kako-tako sredili da moru bit nutri. A one, ke su bile zasinsiga zgorene, moralo se sad obnovit.
Kuliko se moren spametit prvu kuću ku smo do nike mire obnovili je bila Županska. Ali to ni ova kuća kadi su Županci sada, nigo stara ka je prik puta. Ča se z tu kuću dogodilo ću ti kašnje povidat. Daje smo dilali kako smo mogli aš ni bilo nike pomoći, va prvo vrime, niodkuda. So dilo, ko smo mogli sami storit, dilali smo dobrovojno. Niki ni ni dinara prijev za to. Judi su dilali na svoji kući, ali kad je tribalo solidarno su pomagali i susidu. Neč sovdi smo dobili od strane općine ka je bila va Kastvu, ali sakrabojsko malo, tako da se saki dinar moralo pametno potrošit.
I školu smo forcirano obnavjali aš su se dica, zajno potla rata, vadila va Fapkini kući Na Vrhu, kadi su bili loši uvjeti. Znan da je Jože Kanjeričin biv storiv nike klupe i stole od tavaluni za va tu školu.
Kako smo prišli do matrijala za dilat? Najprvo smo storili nikoliko japlenic. Jedno četire na Židonju pa Za Bojin i va Topolovicah. Na njih su dilali judi ki su to znali, kot naprimer Ive Stanarov, Mate Marajski, Ive Kranjčićev, Mate Puhov, Ive i brat mu Tone Antišovi i Banašerini Dušan i Jože. Oni su nikako najveć bacilali okoli japlenic, a si drugi su nosili drva za palit japlenice.
Ča se tiče meli, debju mev smo pripejivali na vozi z Gumanca, a finu z Trstenika. I grede smo sami dilali. Tr je, hvala bogu, bilo drv va naši šumi. A i tesači ni falilo. Pave Čičeć, Tone Kranjčićev, Jože Perinić i Jože Čavleć su bili pravi majstri. Žlibce smo, pak, nabavili tako da smo jih znemali z razrušenih i napušćenih kazermi i barak kih je okoli sela bilo, kuliko god ćeš. Znemali smo se ča se dalo skoristit. Žlibce, vratnice, vrata, tavelice i još čagod.
Školu smo dofinili nikako početkon 1947. lita, dici za drugo polugodište. Zmišjan se kako su dica bila vesela. A i učitejice, sestre Dinka i Perica Seršić, ke su bile z Krka, Zajno smo počeli, nakon škole, dilat dom i salu. Ali tu su već rabili pravi majstri, aš je to bilo preveć za naše moći. A i matrijal za dilat smo počeli dobivat z Kastva kadi je biv naš centar za obnovu. Tu je, va skladištu tiga građevinskiga matrijala, dilav kot šef Ive Zvaneć pa nan je i on šav na ruku.
Rekav san ti da smo se dogovarali, mi kot Odbor, ali i so selo ča nan je za dilat. Kako smo se to dogovarali, pitaš? Od kad pametin Vardijankini su zvonili va crikvi i pozivali jude kad je rabilo. Prvo je to dilav Andre, a potla je to dilav sin mu, Ive. A si li čuv ča su za Andreta govorili? Kad je užav poć va šumu ili z blagon na pašu na cili dan, za večeru ga je moralo čekat se ono ča je familija čez dan jila. Pa bi, kad je doma prišav, se skupa zmišav. I od južine i ručnje i večere va jedni veli sklidi. I z jednu velu žlicu se to pojiv. Moreš mislit čiga je se tu nutri bilo.
Vrnimo se mi na obnovu. Znači, Ive Vardijankin bi po selu šav.i zijav. Ako je rabilo pozvat jude na sastanak to bi zgledalo nikako vako:
- Ala judi! Jutro je skup na Ravni! Si pridite!
Ako je pak zvav na dilo zijav je:
- Ala judi! Na rabotu!
I judi su prišli. I staro i mlado. Obično je sastanak biv nediju zapovdan. Jast bin rekav ča mislimo, kako storit, a judi bi rekli ča misle o timu. Pa bimo to raspravili i na kraju sastanka se dogovorili kako i ki će ča storit. Vavik je sastanak finiv z kolon, kiga je vodila omladina. A da si samo videv kakova moć je z tiga kola zihajala. Jast san misliv da bimo novi Nevijork mogli storit, a kamo ne Studeno obnovit. A ča se rabote tiče znalo se ča ćemo dilat i kadi pa bi judi prihajali z oruđen.
A sad da ti rečen par besid o zapaljeni kući. Smiron ti ponavjan da smo se dogovarali i na kraju dogovorili ča i kako storit. Jasno da niki i nisu bili zadovojni z redon kako su kuće obnavjane i ča i kako je na njih dilano. Morda je taisti, ki ni biv zadovojan, storiv velu prašćariju kad je zapaliv našu kuću i Župansku. Suminjali smo i da je niki to morda storiv iz neprijateljskih razlogi, aš se va to vrime još sakakoviga vraga motalo po šumi. Morda je i kakov treti razlog, ali verovatno ga nećemo nikad doznat. Ča se tiga tiče znan da san se mnogin zamiriv, ali ja san dilav najboje i najpoštenije ča san znav. Ja san još, osim Studene, vodiv i obnovu Lisca, Škavnice i Brize i nigder nis imev problemi kot doma. Ali, ča ćeš, vaja tako mora bit.
Ala - hajde
Bacilat – mariti, brinuti
Besida - riječ
Bimo - bismo
Briza – naselje Breza
Čez - kroz
Daje - dalje
Debja - deblja
Dilat - raditi
Dit - staviti
Forcirano - forsirano
Japlenica – vapnenica, mjesto izrade vapna
Judi - ljudi
kakovo-takovo – kakvo-takvo
kašnje - kasnije
Kazerma- kasarna, vojarna
Matrijal - materijal
Mev - pijesak
Mira - mjera
More - može
Najveć - najviše
Napušćeno - napušteno
Nevijork – iskrivljeno od New York
Nikad – nikad; nekad
Nigder- nigdje; negdje
Nike – neke, nekoje
Nis - nisam
Oruđe – alat, oprema
Povidat – ispričati, ispripovijedati
Prašćarija – pren. ružan postupak, svinjarija
Prijet - uhvatiti
Promina - promjena
Prvo – prije; prvo
Rabit – trebati, potrebovati
Rabota – radna obveza
Sakakoviga - svakakvog
Si - svi
Smiron – stalno, neprekidno
So - svo
Sovdi - novci
Storit - učiniti
Suminjat - sumnjati
Šav - išao
Šundrano – uništeno, upropašteno
Taisti – upravo taj
tavalun – debela drvena daska, mosnica
tavelica – keramička pločica
tesač - tesar
tiga - toga
treti - treći
tribat - trebati
užat - običavati
vratnica – prozorska rebrenica, škura
Vrnit - vratiti
Zihajat - izlaziti
Zajno - odmah
Zamirit se – zamjeriti se
zapovdan - poslijepodne
zasinsiga - potpuno
zijat - vikati
Zmišjat – domišljati, sjećati; izmišljati
Zrivat - zgurati, izgurati
Živjenje - život
Žlibci - crijep
Izvor fotografije:http: //www.dragodid.org/sretno-svima-iz-zminja-gustaj-bozic/