Klana i okolica

[milić]

Izbrisao sam jedan svoj post iz ove teme gdje g. Šnajdar u Novom listu govori o paležu Lipe, Studene, Lisca i Breze 1944.
Može se to kako vratiti?

[Rijeka]

Možda još fotografiju tih novina imaš na svom kompu?

[zokxy]

Da li možda dugmetom Back možeš doći unazad do posta? Ako ne, ili nanovo ili pitaj Admina! 

[milić]

Evo, nekako sam uspio iščačkati. Točno ovako je i pisalo. Datum je oko 10.5,14
-----------------------------------------------------
Ajme, sram me... Tema je potonula u baru nerada. 
Evo da je malo prizdignem.
Danas u Novom listu :



A šta se tiče Studene i događanja tih dana ja sam, podsjećam, opisao taj događaj ovako:
_______________________
4. maj 44.

     Dok su bili Talijani tutu ipak je bilo neč života va seli. Neč se dilalo, trgovalo.
Ma, kad su Njemci prišli, se je to ofermalo. Mladi muški su bili va partizani. Po jednimu spisku, kiga ti moren dat da vidiš, va to doba je va partizani bilo okoli 80 Studenjci i to va šumi. Ne doma. Ostale muške, ča su bili sposobni dilat, su Njemci pobrali va logore zajno početkon 1944. Na jedni lištri san pobrojiv da je va njemačkih logori bilo 42 Studenjca. Tribalo je dilat, a ni imev ki. Ča će starci, žene i dica storit? A i partizanon je tribalo hrane…
     Ča se samih Njemci tiče  njih ni bilo stacijoniranih va selu. Pasala bi kad i kad kakova jedinica pa odašla va šumu. Pomalo smo, mi ki smo doma ostali, dilali ča smo arivali i nadijali se bojimu. Ali šlo je se na huje aš su Njemci gubili na sih frontah pa su znali ča jih čeka, tako da su bili se nervozniji.
     Počeli su dilat strašne odmazde. Najprvo po Učki, a onda 30. 4. 44. va Lipi. Tulike jude poć ubit more samo lud čovik. Ali evo, ipak su to storili.
     Mi smo nikako dobili dojavu da se slično parićiva i Studeni pa smo, kot NOO, storili se da se stanovništvo makne ća z sela. Niki su šli Klano, niki na Gromišćinu i Kastavšćinu puli roda. Ali ih je i dosta ostalo doma.
      Na četire maja su, jutro z Klane, prišli niki nedićevci pobirat vojnu robu, najveć talijanske ponjave, ke je bilo fanj po selu . Na nike traje su nakladali tu robu. I niki judi z sela su in pomagali. Va to su, okoli  9 ur, prišli Njemci po cisti  z pravca Puligradišća. Se jude su zagnali pred crikvicu i tamo postrojili. Va nje su uperili mitraljeze.
     Va to vrime su i kuće počeli palit. Brzo je so selo bilo va ognju i dimu. Po selu je teklo prestrašeno blago. Zrak je zasmrdiv po dimu i spaljenimu mesu aš niki ni dospev blago z štale oslobodit.  Dok su Njemci palili po selu judi su pred crikvicu  stali, a va nje su bili obrnjeni mitraljezi. Moreš zamislit kako su se ćutili. Kad su se važgali naredili su juden da gredu, jasno z pratnju desetak njihovih sovdati, va Klano. Tamo su ih spićivali. Prevodiv je plovan klanjski Gašparini. Nakon tiga spićivanja se su jude pustili doma.
    Njemci su, nakon ča su zapalili kuće, šli prama Šišću pa daje. Z Šišća su primetili da škola ne gori pa se je njih par vrnilo i školu važgalo. Me par da je niki ki je tribav školu važgat namerno to loše storiv aš su još nike kuće ostale čitovate. No, želin reć da je i med Njemci bilo judi ki su teli kako tako pomoć. Njemci su šli se daje pa su na putu, puli jame, Podškrile naletili na Mariju i Matića Kudleće. Matić da je imev puli sebe pištolu, a Marija nikakove letke. Va to vrime va selu je bila SKOJ-evska organizacija čji su člani bili i oni dva. Oni su z familiju bili pobigli pred Njemci, ali su teli poć videt ča se to va selu dogodilo. Govore da su jih Njemci oprtili z nikakovimi kasuni i gnali ih skroz do Želiznih vrat ka su, vaja, 15 kilometri daje. Tu da su ih tukli i mučili pa na kraju i strejali.
     Mnogi to ne znaju, ali Lojzo Škajanov je to strejanje, slučajno, videv.On je va to vrime biv kurir va 13. Primorsko-goranski diviziji. I šav je prama Istri. Kot po običaju poprtiv se na jednu jelvu s ke je, z kanoćalon, imev dobar pregled terena. I spaziv je Njemce kako dohajaju va koloni i pejaju Mariju i Matića. Odlučiv je da mu je najboje i ostat na ti jelvi. Tako je se videv, a i, verovatno, sebe spasiv.
     Judi, ki su pušćeni va Klani, mogli su poć kamo će. Vrnili su se va selo i videli da su skoro se kuće zgorene. Nike, kot naprimer Puhova, Čičkina, Šestanova , Fapkina su ostale čitovate pa su se te familije mogle vrnit va nje. Drugi su se morali snać.  Za prvo vrime tako da su bili puli roda va drugih misti. Mi smo bili va Podkilavcu, znan da su Buzgoći bili va Kukujani puli  Beličinih. Niki su kako tako storili jednu prostorijicu pa su se vrnili i pomalo popravjali kuće. A niki se do kraja rata nisu mogli vrnit va svoje kuće, aš ih je bilo nemoguće popravit va takovi situaciji.
     Pomalo su se judi vrnjali va kuće i nastavili dilat ono ča i prvo. Dilat po poju i šumi i blago redit. Sako tuliko bi komu prišla partizanska pošta po kuriru va ki javjaju da je ta i ta poginiv tu i tu. Čulo se da su Merikani jako stisnili Njemce z jedniga kraja, a Rusi z drugiga. I partuzani su jako ojačali pa su i tu Njemci bili va problemi. Pomalo se šlo prama kraju rata. Ali do kraja još će mnogi poginit. A i uvdi, ča tada nismo znali, će bit strašnih borbi na kraju rata.
Evo, povidat ću ti jedan detaj, ki će ti puno stvari pojasnit. Kako je va Lipi so selo, i judi š njin, praktično nestalo, to se odlučilo da se kompir, ki je biv tamo posajen, skopa i znese partizanon. Omladina iz Studene je više noći, z partizanskun zaštitu, pod noson  Njemcen, aš je manja jedinica bila va Klani, skopala kompir i znesla ga partizanon.
________________________

Evo ja sam to tako čuo, a Šnajdar nekako slično.

Ali, šta bi povjesničari izučavali da nema ratova?
Naime u Lipi sam čuo da se još ne zna koliko je ljudi poginulo 30.4.1944. - ali da se još istražuje taj podatak!!!
Sedamdeset godina nakon toga!!!

[elvis]

Evo, nekako sam uspio iščačkati. Točno ovako je i pisalo. Datum je oko 10.5,14
-----------------------------------------------------
Ajme, sram me... Tema je potonula u baru nerada. 
Evo da je malo prizdignem.
Danas u Novom listu :
http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/834/62oa.jpg

http://www.klana.hr/Novosti/2014/lipapamti.htm

KLANA » Tragičnih događaja iz Drugog svjetskog rata prije 70 godina, uz mještane Lipe, ovih se dana prisjećaju i stanovnici Lisca, Studene i Breze.
Samo dan nakon što su združene snage njemačkih nacista, talijanskih fašista, ustaša i četnika, 30. travnja 1944. godine, u Lipi počinile stravičan masakr, pobili sve zatečene stanovnike, žene, djecu i starce te mjesto sravnili sa zemljom, nacističke snage zapalile su Lisac, četiri dana kasnije i Studenu, a potom i Brezu, objašnjava predsjednik Društva za povjesnicu i Katedre čakavskog sabora Klane prof. Ivan Šnajdar.
    Sva su se ova mjesta nalazila na partizanskim putevima. Kroz Lužinu i Brezu, a posebno preko Lisca, od 1944. intenzivira se prolaz i zadržavanje partizana i kurira na putu u Kastavštinu, Primorje i Gorski kotar. Iz svih klanjskih naselja pojedinci su odlazili u partizane i pomagali, naročito stokom. U samoj Klani bio je uspostavljen njemački garnizon, a pretežan dio mjesta »okovan« žicom. – U proljeće 1944. Nijemci su odlučili uništiti sva mjesta koja su bila na partizanskim stazama i sva partizanska skloništa, redom od Lipe, Lisca, Studene do Breze, ističe Šnajdar.
    U Lisac su iz pravca Klane i Rupe povremeno navraćale njemačke patrole. Nešto prije masakra u Lipi u selu su zatekli nekoliko partizana, a dvojicu koje su mještani sakrili pronalaze i ubijaju. Za odmazdu, nacisti su zapalili dvije kuće i odveli nekoliko mještana u internaciju. Liščani su, vidjevši što se dogodilo Lipi, noću 30. travnja na 1. svibnja 1944. godine napustili selo i, pokupivši dio stoke i najnužnijih stvari, otišli u šumu. Dio mještana odlazi preko Pešišća i Vrh Bliznic u Pilanu i potom u Klanu, a pretežan dio preko Gumanca u Podgraje.
Spaljena Studena

– U selu je ostalo troje starih ljudi, dva muškarca i jedna žena, koji nisu htjeli napustiti svoje kuće. Fašisti su ih izmasakrirali i na kraju ubili pa potom vukli seoskim ulicama. Zapalili su sve kuće i potpuno uništili selo. Srećom su ostali stanovnici izmakli u šumu, u koju se fašisti nisu usudili ući, inače bi bili stradali kao i Lipljani, objašnjava Šnajdar.
    Četiri dana nakon Lipe, rano ujutro 4. svibnja 1944. Nijemci opkoljavaju Studenu. Dio stanovnika s periferije uspijeva pobjeći kroz Jurešino u Kukuljane, a ostatak njih, oko 250, nacisti dovode do crkve, gdje ih drže pod stražom mitraljeza. – Nijemci sistemski pljačkaju kuću po kuću i redom ih pale, a stanovnici čekaju svoju sudbinu puni straha i užasa, prisjećajući se Lipe. Kad su popalili i opljačkali sve kuće, kamioni s plijenom kreću put vojarne u Klani, a stanovništvo su pod stražom potjerali u Klanu i potom ih pustili da se sami snalaze, kaže Šnajdar.
    Najveći dio stanovnika ubrzo se vratio u popaljeno selo, improvizirajući nekakav nužan smještaj. Nakon nekoliko dana grupa Nijemaca ponovo je došla u Studenu. Iz škole koja je ostala čitava, potjerali su neke mještane koji su se u nju sakrili pa su zapalili zgradu.
   
Ustaničko mjesto

Dan nakon Studene, nacisti su se namjerili na Brezu. U rano jutro 5. svibnja 1944. godine iz pravca Kastva došla je veća grupa Nijemaca. No, mještani alarmirani događajima u Lipi, Liscu i Studeni tijekom noći su sa stokom otišli u pravcu Ružića. – U mjestu je ostalo samo nekoliko starijih ljudi. Njih su Nijemci skupili i izveli iz mjesta, a onda počeli redom pljačkati i paliti. Starci su gledali kako njihova imovina i cijela životna muka nestaje u plamenu, opisuje Šnajdar.
Nakon opisanih događanja, Nijemci su u Klani i Podgrajama »pokupili« ukupno 24 Liščana i Liščanke pa ih internirali u radne i konc logore u Austriji i Njemačkoj, otkud se neki nisu nikad vratili. Izbjegle Liščane prihvatili su Klanjci i Podgrajci, kod kojih su živjeli do kraja rata i obnove. Spaljena Studena ostala je aktivno ustaničko mjesto i živjela i dalje, iako mukotrpno, a Breza ni nakon paljenja nije prestala biti partizanska destinacija do kraja rata.

Strijeljani brat i sestra Zubalj

– Dio Nijemaca je nakon paleža Studene otišao u planinu u potjeru za partizanima i partizanskom bolnicom. U planini su zatekli maloljetne brata i sestru Matu i Mariju Zubalj, koje su zvjerski mučili, izmasakrirali i potom strijeljali ni krive ni dužne, napominje Šnajdar.

Novi list, 09. 05. 2014. Andrej Petrak

[milić]

A to je nekako i pravilo. Najlakše je tražiti drugdje, a ne kod sebe-u kući.
Ne otvaram baš često tu stranicu. Totalno van vremena i prostora. Svako toliko stave neku odluku i nešto što NL piše i ... to je to.

[lappino]

Fantastično!

Samo u mojem bolesnom mozgu ovaj prvi redak...

"Dok su bili Talijani tutu ipak je bilo neč života va seli. Neč se dilalo, trgovalo."

... je izazvao asocijacije tipa "cijelo selo šmrče bijelo jjooooojjjjj!" 

Također me podsjetilo na drugačiji odnos prema životu/smrti ljudi tada. Kad su ljudi znali da ići kontra vlasti (kakva god ona bila) znači sigurnu smrt, pa su se opet dizali i išli u šumu.

Njemačko je pravilo još od "Kaznene ekspedicije" na jesen 1943. godine u našim krajevima bilo da se strijelja apsolutno svaka odrasla osoba zatečena u šumi. Jedan stari partizan, danas pokojni, iz Zvoneće mi je ispričao da su jednu njegovu susjedu, 14-godišnju djevojčicu, strijeljali nakon što su je treći put ulovili u šumi. Ne znam koja bi to zvijer u ljudskom liku išla naređivati strijeljanje 14-godišnjeg djeteta, ali stari partizan nije izražavao nikakav bijes ili gorčinu, jer "ipak je bilo treći put"...

[milić]

I dandanas se iz zeza kaže Studenjcima :
- Lahko vam-vi dilate!
Za one koji to ne znaju  dilat  na čakavskoj ikavici znači raditi. Čakavski ekavci za to reknu delat
--------------------
Brat Mate, iz ove priče , imao je samo 16 godina, a sestra Marija 24 kad su ih mučili i strijeljali.  Ova priča s pištoljem i letcima je prva varijanta. Druga je da nisu ništa zatekli kod njih.
A i ovo šta kažeš, o odnosu prema okupatorima, i mene sve više oduševljava. Nekada se baš i nisam previše opijao na tim izvorima, partizani, borba i to. Ali sada sve više. Pazi, na primjeru Studene, u to doba-1944. od ukupno cca 500 stanovnika osamdesetak ih je u šumi, četrdesetak ih je u njemačkim logorima, a starci, djeca i žene hrane i na druge načine pomažu partizane iako ni oni nemaju dovoljno.  A ovi strijeljaju. Nevjerovatna je ta hrabrost ludost, tvrdoglavost, što li!

[ilirija]

Prvi put kad sam došao u Klanu na pićence, odem ja nakon nekoliko turica na wc. A tamo piše na komadu papira: "pisoar ne dila". Ništa mi nije bilo jasno.

[milić]

Jučer sam objavio fotografiju grobnice obitelji Ružić u temi Trsatsko groblje... To me potaknulo da objavim priču u sljedećem odgovoru.
Ta priča se kiselila u mojoj arhivi, bit će, dvije godine. Puno detalja iz ove priče su točne. I da je neki ban bio tu. I da je prošetao sa svitom selom. Da je malog Bogomira, koji je rođen 1932. i nedavno umro u Kanadi, pogladio. Znači termin je taj. Bio je ovaj oficir i raport. Samo jedno nisam siguran. Je li to bio baš Ružić. Tražio sam potvrdu na LPR, Ozren je pisao Theodoru de Canzianiju, ali decidiranog odgovora nema.
Moj djed File je bio dobar s njim, Ružić mu je obavio neke odvjetničke usluge, ali još uvijek nisam100%  siguran. Ali 99% jesam i zato to stavljam. Pa ako netko reagira u smislu demantija rješit će me ove dvogodišnje dvojbe.

[milić]

Ban Ružić va Studenimu
     
     Kako san ti već govoriv, da san hodeć va Kastav i Sušak, upoznav  mnoge jude ki su bili na visokih položaji. Med njimi, sakako, je najinteresantniji biv ban dr. Viktor Ružić. Vavik, kad bimo se srili, dal va Kastvu al va Sušaku, me ja zapićivav kako je va Studenimu, kako smo se privadili na granicu i se čagod. Ja san mu govoriv kakove su nan potribe i za školu i za cistu i za još puno tiga aš niš nismo imeli. Bili smo odsičeni od svita, tamo nigdi okoli trejsetih lit. Krvavo su nan rabile šterne, cista, škola, grobje… I on je pomagav kadi god je mogav. Š njin san se nikako jako zbliživ. Puno je storiv za selo. Da ni bilo njiga nebi, vaja, bilo ni škole ni ciste … Ma za se mi je biv na pomoć.
     Ja san ga smiron pozivav da pride va selo pa da sam vidi kako je. Ali nikako ni mogav nać vrimena. Pogotovo kašnje kad je postav ban nigdi trejšeste. Va to vrime banovina se zvala Savska, a kašnje, kad on ni veće biv ban, od trejsdevete bila je Banovina Hrvatska. Va to doba više je biv va Zagrebu nigo na Sušaku. Ali saki put, kad bin ga videv, san ga nagovarav da pride va Studeno. I jedanput, ja mislin da je to bilo po litu 1937. on mi govori :
     -File, ja sam odlučio doći u Studenu.
     I jedniga vriliga, litnjiga dana, okoli desete, pride ti on drito knan va kuću. Sa srića da san biv doma aš je va to doba dila na se strane. Ni biv sam nigo je još par ženskih i muških  bilo š njin. Prišli su z tri auta. Da si samo videv kakov šršur je to storilo va selu. Stare babe su se poskrivale va kuće, ali su, kurjožaste, špijale čez koltrine. Dičina su najprvo pobigla, kad su čula da gredu ti auti. Kašnje su, se malo, pomalo dohajala do auti da bi jih na kraju gladili i šlatali po gumah. A ča neće kad su još tad stariji judi auto zvali - karoca prez konji. Kako je i vojska doznala da će ban prit, niki oficir, sad se ne moren spametit kako mu je prezime, morda Tasić, je postrojiv počasni vod. Ta oficir, pred vodon,  zname sabju z koric, stori par paradnih koraki i raportira banu:
     - Gospodine bane!!! Vojska je celi dan u pripravnosti!
A Ružić ti ni biv baš od tih parad i vojske pa mu, nako prik voje, odgovori :
     - Neka je, neka.
Nakon tiga raporta san njiga i pratnju pejav da vide ča se je se storilo, uz velu pomoć tadanje države, ali i njigovu. Pa smo šli, pomalo hodeć, do Šišća na granicu obać žandarme, finance i vojsku. Pokazav san jin kanal ča je storen Pod brdi. Kad smo šli nazad po cisti, videli su novu školu i jako su bili zadovojni š nju. Videli smo i šterne ke su pred par lit bile urejene. Pokazav san jin i misto kadi smo mislili storit grobje.
Se po oni vrućini smo se malo, pomalo poprtili na Vrh  da jin pokažen panoramu sela. Kad smo šli već zdolu, pred Bregarovu kuću je Marija sidila na šklambici z mićin Bogomiron va krilu. Ban se ofermav pa je maliga prijev, onako z dva prsta, za lišce i rekav :
     - Lijepo dijete.
Do dana današnjiga, ča jast znan, ni bilo višje pozicijoniraniga čovika ki je prišav va Studeno. Početkon trejsdevetiga lita je postav ministar pravde stare Jugoslavije pa je šav va Beograd kadi je biv do kraja tiga lita. Kad je počev Drugi svecki rat Talijani su njiga i sina pobrali va internaciju. Potla rata imev je problema z novimi vlasti, ali se uspev rehabilitirat. Tr si vaja čuv kako su onda gledali na oniga ki je imev palace.
Pedestih lit biv je sopet otprv abokatsku kancelariju i nike parte od grunta mi je rešiv tako da san postav samovlasnik. Ma baš mi je biv dobar. Puno je pomogav meni, a bome i selu

Abokat – odvjetnik, advokat
Bimo - bismo
Čagod – bilo što
Drito - ravno
Grunat - imanje
Karoca - kočija
Kašnje - kasnije
Koltrina – zavjesa
Krilo – va krilu – na koljenima
Kurjožast - znatiželjan
nikako – nekako; nekako
obać - obići
ofermat - zastati
parat – dio (imanja)
poprtit - popeti
prit - doći
privadit - priučiti
sakako – svakako
smiron - stalno
srist se – susresti se
šklambica – mala klupica
šlatat - pipati
špijat – viriti. provirivati
šršur – pomutnja, buka, žamor
vavik - uvijek
zdolu – prema dolje
znet - izvaditi




Izvor crteža:
http://radio.hrt.hr/radio-rijeka/clanak/moje-uspomene-dr-ruzica/9831/

[Rijeka]

Stigao poziv od PD PLIŠ

Obavijestavamo Vas da i ove godine u sklopu prosleve DANA OPCINE KLANA po 6.puta organiziramo ROKOVSKI ZALAZAK SUNCA "OBRUČ 2014"
Okupljanje sudionika pohoda planirano je SUBOTU 16.kolovoza 2014 .ispred vatrogasnog doma KLANA od 10h nadalje.

1.grupa~ starta u 15:30h..rutom Klana.Studena.Vranjino.Rimski zid.Obruč. oko 4.h
hoda,,VISINSKA RAZLIKA vise od 800.m (Za one u dobroj kondiciji) 
Povratak preko Trstenika,..OSIGURATI VLASTITI PRIJEVOZ iz Trstenika u KLANU !!!

2.grupa starta u 17.h -upucuje se vozilima preko Gumanca do visoravni TRSTENIK.,udaljenoj 15.tak km od Klane,
u 17:45h otpocinje uspon sa stražnje strane .u trajanju od 1,5-2h laganog hoda..

3.grupa (BICIKLISTI) srartaju u 16,15h -rutom. Klana.Pilana.Bliznice.Mlaka.Gumance.Želizna vrata.Obruč. (42km makadama .uz savladavanje uspona vise od 800 m.n.v)))))

Očekivani dolazak na vrh OBRUČA (1377)m.n.v. za sve grupe oko 20.h .,,Zalazak Sunca 20:30.h
„„pogled na Kvarner u nocnom izdanju..
==noćni silazak u Trstenik;,povratak u Klanu...
===druženje na visednevnoj tradicionalnoj festi ”ROKOVA VA KLANI”

startnina 20.kn (djeca i mladež ne placaju),osigurano je iće i piće za sve sudionike pohoda
~sudjelovanje je na vlastitu odgovornost.
~Obavezno ponijeti svjetiljku (lampadinu)
~mogucnost nocenja u kampu
~POHOD SE ODRZAVA BEZ OBZIRA NA VREMENSKE PRILIKE !!
*. Pozivamo sih od reda,da saki svoju kišu z'Obruča pogleda..*


@Elvis? 

[elvis]

Povratak preko Trstenika,..OSIGURATI VLASTITI PRIJEVOZ iz Trstenika u KLANU !!!

@Elvis? 

Ako po dobrom običaju organiziraš prijevoz nazad  - naravno 

(10 sekundi sam razmišljao o biciklističkoj turi ali ne volim se spuštati po makadamu ni danju a kamoli noću biciklom)

[Rijeka]

Taman dok sam postala poziv, palo mi na pamet da bi ti možda mogao s biciklom, ma kad je samo prijevoz u pitanju, sredit ćemo nešto 

[elvis]

BTW idem po Petrolejskoj prema Klani i taman oko talijanskog PT zida dvojica idu iz smjera Klane pješke u dugim trenerkama - i gornji i donji dio nisam mogao skužiti da li samo šetaju tako ili trče pa su baš taj dio hodali ali po ovim temperaturama biti toliko obučen je previše čak i za Klanjske temperature.