Klana i okolica

[milić]

" ne stoj kot drvena Marija"

Sad san sigur da nisi dugo od Studenke. Malo ki more ta izraz stavit na pravo misto.
Komać čekan da te upoznan, sa ili bez uratka.
Jutros, ko po običaju, sam pričao s mojim ujakom pa mu spomenuh naše dopisivanje i moje iznuđeno!? pristajanje na izlaganje tvoga djela. Obećao mi je pomoć u izlaganju tvoga rada.
Ti si na potezu! 

[HELGA]

Pretpostavljam da misliš na "robotske likove", no ja sam uvijek bio pod utiskom da su isti što je moguće sličniji ljudima. Vanjštinu "Glavnog robota" u serijalu Zadužbina sam uvijek doživljavao kao ili potpuno ljudsku, tj da se ne može samo pogledom zaključiti da je u pitanju robot ili barem da ima potpuno "ljudske dimenzije", što ove skulpture nemaju. 

osvrnula sam se u postu na izbor likova koje gospodin Rajko izrađuje, na stranu to što ih još dodatno karakterizira sama preciznost(ili nepreciznost) u izradi
poistovjetiti ljude s nekim poslom i dati im atribut poput uloga koje Barbika(spomenuo Milić) igra kužiš ono: ja sam svoj posao(odnosno važna pitanja iz indijskog učenja o sebi "tko sam ja" i jesam li ja ovo ili jesam li ja ono). To "žanroviranje" sebe predstavlja  identifikaciju sa matricom i robotiziranje ljudi, on nije čovjek on je npr učitelj i kao takav mora se ponašati u skladu s ulogom
Glavni robot je posvemu čovjek i može biti što god hoće, no prije njega roboti su bili (prvotni modeli robota) tipski proizvedeni za neki posao i prepoznatljivi po vanjštini.(vidi na autocesti kad su radovi radnika (obučenog robota)koji maše na upozorenje) U našem svijetu sada imamo robotizirane ljude
pogledaj samo npr. čovjeka na kasi u ldlu isprogramiran je toliko da ako ga upitaš nešto osobno prenut će se iz dubokog transa i bit će nervozan kao da si ga upravo probudio iz sna. Isto možeš pokušati i s učiteljicom(ili učiteljem) kad im ubaciš neku ideju o nastavi poput one iz knjiga Vladimira Mergea, ti ljudi ni kad nisu na poslu ne mogu izaći iz svoje uloge. Milikarica na Studeni nikad neće biti brižna majka, vragolasta kćer ili strastvena ljubavnica ili sve to odjednom kao pravi čovjek, uvijek će stajati tamo kao drvena mlikatica ,odbojna, strašna, namrgođena, da s njom možeš djecu plašti( u našem kraju se često koristio izraz " ne stoj kot drvena Marija")
takvih likova se može iskipariti koliko ćeš, a da ne kažeš ništa, osim naravno o sebi
no taj kontinuitet je kod umjetnika bitan , da je po nečemu prepoznatljiv, nepromjenjiv, originalan, pa ćeš tako već letimičnim pogledom, ako pogledaš skulpture ernestinovačke likovne škole, vidjeti koje je radove izradio gospodin Srok i to između više desetaka izložaka

[HELGA]

hoću, ako mi obećaš da ćeš ono što napravim izložiti u Studeni

Sve mi se više sviđaš! 
Rukavica je bačena i prihvaćam izazov na neviđeno.
Ča bi rekli nikad na plesu "na samo":

- Ala da jih vidimo! 

kad se vratim

[HELGA]

A što bi tek gđa Helga rekla na Rajkovu skulpturu onog ružnog čovika va Strmašćici, na ulazu va Klanu? 

mislim da sam u prvom postu rekla sve  " Ta nedorečenost u izradi, ta pogrbljenost, taj mučan, izobličen, ružan,  umoran i skoro ravnodušan pogled napaćenog radnika, težaka koji je svjestan da ne može ništa promijeniti u svom životu te da mu je patnja sudbina"
        "Istina je da možda takav izričaj nije za javni prostor već za tematsku galeriju poput one u Ernestinovu ili u Hlebinama, gdje se može usporedbom radova istog autora uočiti taj specifični način prikazivanja likova, likova velike glave koja daje posebnu poruku, koja kod pažljivog i upućenog promatrača izaziva osjećaj naivnosti,...."

možda u nekoj drugoj temi kažem nešto detaljnije o samim djelima i to o svakom posebno, no bojim se da bi time ušla u sferu ogovaranja, jer hm, jesam li uopće kompetentna za dati nekakav sud o nekome, možda bi bilo bolje pitati nekog likovnog kritičara, školovanog za takve proisudbe

[grašćina]

A što bi tek gđa Helga rekla na Rajkovu skulpturu onog ružnog čovika va Strmašćici, na ulazu va Klanu? 

[milić]

hoću, ako mi obećaš da ćeš ono što napravim izložiti u Studeni

Sve mi se više sviđaš! 
Rukavica je bačena i prihvaćam izazov na neviđeno.
Ča bi rekli nikad na plesu "na samo":

- Ala da jih vidimo! 

[elvis]

da čak i sveci imaju patnički izraz lica, jer to su sveci robova

Ili imaju taj izraz (skulputre svetaca općenito) jer nisu znali napraviti lice koje izgleda ozbiljno a ne kao da mu vlasnik pati od probavnih smetnji, osim u jednom slučaju - nasmiješeni anđeo  

likovima iz romana Isaca Asimova

Pretpostavljam da misliš na "robotske likove", no ja sam uvijek bio pod utiskom da su isti što je moguće sličniji ljudima. Vanjštinu "Glavnog robota" u serijalu Zadužbina sam uvijek doživljavao kao ili potpuno ljudsku, tj da se ne može samo pogledom zaključiti da je u pitanju robot ili barem da ima potpuno "ljudske dimenzije", što ove skulpture nemaju. 

[HELGA]

hoću, ako mi obećaš da ćeš ono što napravim izložiti u Studeni

[milić]

Helga, sa zadovoljstvom i smiješkom na licu pročitao sam tvoj komentar.
U mnogome se slažem s tobom ali, kako bi Ameri rekli - Just do it.
Napravi bolje.
A kontra Rajkota niš aš vavik ma dobre rakije.

[HELGA]

Od jučer drvena statua mlikarice krasi sredošte Studene.
Nije baš ono - vau ali dobro je.
Komentari na sam izgled su uglavnom pozitivni ali je jedan bio i - Ajoj! A tako je to kad si umjetnik pa svako može iznijeti stav.
Jedan moj prijatelj bi rekao Barbika nosi mlijeko, Barbika kosi...
Ma živjela ti nama Mlikarice sto lit!

Dugo već pratim ovu temu i kako nisam stalno tu rado čitam napise iz naših krajeva, i sama se ponekad bavim umjetnošću, pa sam morala ovo zadnje komentirati, toliko , da sam se odlučila registrirati.
Miliću
Taj tvoj prijatelj nema pojma
Često gledam te  radove od Rajka i mogu reći da su prepoznatljivi i gotovo svi  isti
Priznajem da mi se prvi njegovi javno izloženi radovi nisu svidjeli, da sam pomislila, ovaj čovjek radi skulpture kao što djeca u prvom osnovne crtaju.
No kroz vrijeme vidim da je ostao vjeran svom izričaju i da svi njegovi radovi imaju kontinuitet u izgledu, koji nije slučajan ili plod neznanja , već se vidi da on upravo tako želi napraviti, vidi se da na neke detalje uopće ne obraća pozornost, pa tako ruke i noge izgledaju neprepoznatljivo i kao da su ih nevješte ruke djece istesale, dok alati koje koriste izgledaju savršeno i precizno su oblikovani kao da hoće reći da su ti alati važniji od ljudi te da zapravo oni predstavljaju ljude, da ih se poistovjećuje s njima, pa su tako to kopači, mljikarice,  kosci, zvončari, sveci , sve samo ne ljudi.( da čak i sveci imaju patnički izraz lica, jer to su sveci robova)
Ta nedorečenost u izradi, ta pogrbljenost, taj mučan, izobličen, ružan,  umoran i skoro ravnodušan pogled napaćenog radnika, težaka koji je svjestan da ne može ništa promijeniti u svom životu te da mu je patnja sudbina. Prihvaćajući sudbinu njegovi likovi postaju antijunaci našeg prostora, groteskni likovi koji rade mučne poslove ovjekovječeni u drvu. Istina je da možda takav izričaj nije za javni prostor već za tematsku galeriju poput one u Ernestinovu ili u Hlebinama, gdje se može usporedbom radova istog autora uočiti taj specifični način prikazivanja likova, likova velike glave koja daje posebnu poruku, koja kod pažljivog i upućenog promatrača izaziva osjećaj naivnosti, a koji možda nije poznat ni naručiteljima . Likove koji su postavljeni javno mogu usporediti istovremeno sa likovima iz romana poznatog Marqueza i sa likovima iz romana Isaca Asimova. Počesto nisam sigurna jesu li ti likovi robotizirani ljudi , s duboko uprogramiranom patnjom kojima je samsara sudbina ili su to humanizirani roboti koji su stvoreni samo za rad na nagorim poslovima i za služenje (ljudima) i to je njihov smisao postojanja.
Sam izbor likova koje izrađuje, a na što tvoj prijatelj aludira je vjerojatno povezan sa svjesnošću kipara da je i njegov život sličan njihovom, nedorečen, površan, izgubljen, te da su svi ti likovi zapravo jedan lik, koji samo identifikacijom sa nekim alatom ili ulogom (personom) sudjeluje u tkanju stvarnosti. Poruka autoru, samo tako nastavi, svi smo mi rođeni da jednom umremo, samo su čast i bruka vječni.

[milić]

Od jučer drvena statua mlikarice krasi sredošte Studene.
Nije baš ono - vau ali dobro je.
Komentari na sam izgled su uglavnom pozitivni ali je jedan bio i - Ajoj! A tako je to kad si umjetnik pa svako može iznijeti stav.
Jedan moj prijatelj bi rekao Barbika nosi mlijeko, Barbika kosi...
Ma živjela ti nama Mlikarice sto lit!

[z355ko]

hoće li kišiti?
https://www.yr.no/place/Croatia/Primorje-Gorski/Klana/long.html

[mikimiki]

nažalost, ja u subotu nemam auto....ako ide tko pa da me pokupi ok, ako ne, niš....

postoji mogućnost da auto stigne, u tom slučaju možda i kćer dođe samnom

[mikimiki]

Miliću, bilo je...samo ne u kontinuitetu. Ispočetka smo nažicali u njihovom domu, kasnije nije bilo, pa se pojavilo opet kada je došla klopa.
Ali u svakom slučaju par limenki nije na odmet.

[z355ko]

Samo napominjem - nema alkohola. Ni pive, zato treba ponijeti sobom ako netko poželi.
Samo da se zna!

kako ne, pasani put je bilo