Klana i okolica

[zokxy]

Zokxy sad možeš ovu zadnju priču Pod Taliju staviti pod lokot.

   Učinjeno!   

[Sabina]

Kako smo se ličili
   

Meni se ova pričica jako svidjela. Najviše zato jer sam prepoznala dosta narodnih ljekova koje je moja mama primjenivala, za neke sam kasnije čula, čitala a neki se još uvijek koriste i ja ih rado rabim.
Inače sam protivnik kemije, bolnica, liječnika, farmaceutske industrije i sl. Kod doktora idem samo kad je nužno potrebno i kada sama sebi ne znam pomoći. Znam da su narodni lijekovi uvijek pomagali i nisu štetili a današnja medicina nečem pomaže a drugom šteti.
Ajd da se osvrnem na neke stare metode.
Slažem se sa konstatacijom da odlazak kod lječnika samo pokreće lavinu novih bolesti...to je kao kad odes ovlaštenom serviseru za auto, jedno ti popravi a nađe ti tri nova kvara  s tim da je danasnjoj farmaceutici milina pripisati bolest nečem sto je vjerojatno nekada bila normalna stvar i na sta naši stari nisu ni obračali pažnju...malo se digne tlak odmah dobiješ tabletice za tlak koje usput poremete vodu u tijelu ili stvore vrtoglavice. Menopauza, nove tabletice koje poremete hormone. Ili ona reklama "Moj Mate više nije u krevetu kao prije,... ni moj Viktor,...a ni moj Marko" (s tim da Marko ima 25 godina i valjda probleme s potencijom  )
 Sviđa mi se ovaj gips od bjeljanjaka...možda nije tako čvrst ali sigurno je i udlaga od dašćica i zavoja pomagala
 Popiškit se na ranu je dokazano dobar antiseptik, s time da se oblozi od širokolikog trputca upotrebljavao za rane, isprobano radi, sad za talog iz pipe ne bih bas rekla da je dobar za ranu ali pepel se nekad koristio za pranje rublja, posuđa ili pranje zuba...kažu žene da rublje i zubi nikada nisu bili bijeliji
 Prežgana juha, kim, ono u čemu se riža kuhala to je poznati lijek za bolest želudca a i danas postoje pripravci od kima koji liječe grčeve u stomaku beba
 Za proljev ribana jabuka kad malo pocrni...to mi je uvijek mama pravila kad bih se najela zelenih amula i napila se vode 
  Trešnjine peteljke znam da imaju u sebi tanina i dobar je čaj protiv proljeva a u tu svrhu se koristi i šipak
 Rakija od trava..poznat narodni lijek koji svi cijene 
 O tim buhancima ne znam ništa ali smokvino mlijeko se oduvijek koristilo za bradavice na rukama
 Šato za bolesnike ili kao posebna poslastica...to mi je nona uvijek pravila kad bih došla kod nje na Krk
 Rasol ili sirovo jaje protiv mamurluka...kažu da pomaže, nisam probala 
 I sada za reumu i puhovu ili jazbacovu mast to ne znam...možda mi jednom dopadne ruku pa bih isprobala

U svakom slučaju svaka čast miliću na ovoj pričici...jer svaka mu je na mjestu 
 
 
 
 
 

 

[Rijeka]

Pod Taliju
   ...

Kakav život 

[elvis]

Inače sam protivnik kemije, bolnica, liječnika, farmaceutske industrije i sl.

Ja nisam, uz sve mane farmaceutske industrije da nema "kemije" nisam siguran da bi mi dijete danas bilo živo. A ne pričam o nekim posebnim ljekovima već o običnim antibioticima.

ali pepel se nekad koristio za pranje rublja, posuđa ili pranje zuba...kažu žene da rublje i zubi nikada nisu bili bijeliji

Koristili su nekad i mokraću za pranje zuba pa ne bi hvala   

Sjećate se nekih starijih opisa tuge za poginulim, mislim iz "najljepše priče klasične Grčke" - kada bi tugu i jad iskazivali trljanjem pepela u kosu? Ja sam mislio kako  prljanjem žele posebno istaknuti bol i kako si pojačavaju patnju, a pepeo+mast=sapun (pojednostavljeno) 

[milić]

Ja se slažem s elvisom. Tako su se liječili jer nisu imali izbora. Kad su mogli, čitaj nakon WWII, brzo su prešli na "pravu" medicinu.
A ja bih nadodao, u svom stilu, da su zato i poumirali jer su se liječili prirodnim lijekovima. 

[milić]

Evo još jedne tematske pričice.  Kako je izgledala unutrašnjost  nekadašnje kuće, s naglaskom na godine oko 1930.
Kuće su bile kamene s međukatnom konstrukcijom od drvenih greda.

[milić]

Kadi su judi bivali

     Ma, kuliko god su naši stari judi živili va mizeriji, sejno su si teli storit boje kuće, va kih će bivat. Pa je interesantno spametit se kako su nikad, a kako sada, judi živili. Ja se tiga ne zmišjan, ali san čuv, da je nikad va kućah na jedni strani bilo blago, a na drugi judi. Samo je z paredon, od spleteniga šibja, onako do pov visine, bilo odiljeno. To šibje je bilo od jesenovih, grabrovih ili liskovih mladic. Kašnje su se dilale posebno kuća za bivat i posebno štala za blago. Takove kuće su najprvo bile pokrivene slamu, a kašnje žlibci. Slamu pokrivene kuće su bile i va moje vrime, ali već kaika. Te, na početku dilane, kuće su imele kuhinju i puli anju kakov špajzić. Bile su i dvi kamare, majhane, ali dvi. Kašnje, ako se premoglo, se malo proširila ta kućica pak bi storili još jednu kamaru ili konobu. Va tih starih kućah da nisu podi bili z ničin pokriveni, nigo onako, gola zemja je bila. Potla, već va moje vrime, su judi pod pokrivali z škrilicami od oniga pjočastiga škurosiviga kamika ča se pobirav po koritih kuda je voda tekla. Med te škrilice bi natukli ila da se ne zdižu pa je to već lipo zgledalo. Još kašnje se pod va kuhinjah i konobah storiv od betona va kiga se znalo stavit i kakova boja. Potla Drugiga rata prišle su i tavelice potlih.
      Kako su dilane ove novije kuće? Pa čuj, hvala bogu, kako je Rika rasla tako smo i mi, se boje, mogli živit. Dosta se dilalo, ali se moglo tako i do lipih sovdi prit.  A bome, niki su bili i va Meriki pa su prišli z neč sovdi. Judi su i okoli dilali pa su videli kako se drugdi po Kastavšćini, Riki pa i druguda živi pa su tako teli i oni. Počeli su dilat kuće ke su se više sličile na gracke. A znaš ki je počev dilat te prve, moderne kuće po Studeni? Ne, ne nisu dilali ni Kastavci ni Gromičani nigo Majeri. Otkud Majeri pitaš? Pa va to vrime se puno dilalo po Riki i kad su imeli slobodniga vrimena prišli bi va selo i dilali kuće. Bili su dobri majstri. Potla su se i naši judi privadili pa su sami kuće zidali.
     Najveć se dilalo kuće na pod tako da je doli, obično, bila, čim biš nutar, va kuću zašav, sala i skale za poć na pod kadi su bile kamare. Zvana je biv i pergul. Iz sale se šlo va kuhinju i na drugu stran va konobu, ali pak kamaru, ovisno kakove je ki potribe imev. Od tiga vrimena kuće se već ne pokrivaju slamu nigo z žlibci.
     Kot ča vidiš nis spomeniv ni zahod ni banj. Nis ni mogav kad ih ni ni bilo. Zahod je ki i ki imev vani, a inače se na stran šlo ili va štalu ili, ako je bila kakova bov, va vrčinu. Pralo se va lagamanu. Obično je va sali biv lagaman, puli njiga je biv kakov sapunić i na kakovi kuki je visiv šugaman. Nad lagamanon, na zidu je bilo zrcalo i jedna oštikana krpa na ki je storen žepić za češaj. Tako biš si jutro, kad se staneš, malo oči razmancav z vodu. Večer, prvo nigo reš spat, pasav biš si malo z vodu pod pazuhe, oprav noge i  –  lahku noć.
     Kako su familije bile vele to su dičina spala  va jedni  kamari,  ku se i zvalo dičja, a mat i oća va drugi. Va dičji kamari bile su dvi posteje. Jedna na ki bi spala muška dica, a na drugi bi spala ženska dica. Kad bi dica narasla, muški bi šli spat va seno, ako ni bilo treće kamare. Postej se dilala prema potribi. Tako biš tišjaru rekav triba li ti postej od pršone, od pršone i pov, ka je bila kot za dva diteta, ili za dvi pršone na ki su obično spali mat i oća.
     Ja se zmišjan da se spalo na slavnici. To su ti va jedni vrići  zagnjetena suha pera od frmente, ali i hrastov šušanj. Ta pera je tribalo saku jesen prominit aš se va tin zaleglo buh. A nigdi okoli Vazma se to znalo pofurit z vrilu vodu i oprat platno. Kašnje su se divale šušte misto slavnic. Zgora šušte je prišav štaramac od ovčje vune. Na štramac se dine lancun, a na zglavje kušin. Kušin je biv napunjen ili z vunu ili pak z perjen. Pokrivalo se je z drugin lancunon pa z ponjavu. Kad je bilo mrzlije  staviv bi se još krpatur ili pak perina. Va perinu se divalo kokošje ili gušće perje ko se kupovalo, aš mi nismo imeli tuliko kokoš, a još manje gusak. Niki su imeli i biljac ki je biv storen od debele preje.
     Va mnogin kuhinjah je već biv šparget, ali je bilo još ognjišć va selu. Pa, se tamo do zad Drugiga rata, su imeli ognjišće Antišovi, Kanjeričini, Matetići i Šebeći.
Špargeti su bili zidani ili želizni. Mi smo imeli nikiga želizniga ča smo kupili va Kastvu puli Karlavarisa. Tamo su dilali te špargete. Lonci, padele i pijati su se držali va vitrini tako da je kuhinja vavik bila snažna. Va kuhinji je biv i veli stov, a z obe strane su bile klupe za sist. Znači, kuhinja je bila prostorija kadi se kuhalo, jilo, gosti su prihajali, ležalo zad špargeta… Danas su za se to, ča je prvo bila kuhinja, storeni zasebni prostori. Ali meni se nikako više pijaža ovako, kako san ti rekav. Nikako su, va nikadanjih kuhinjah, judi više bili skupa.

Banj - kupaona
Biljac – pokrivač od debelog vunenog prediva
Bivat - stanovati
Blago - stoka
Boje - bolje
Dit - staviti
Druguda - drugdje
Ilo - ilovača
Jesen - jasen
Kadi - negdje
Kaika – poneka, koja i koja
Kamara - soba
Krpatur – debeli pokrivač
Kušin - jastuk
Lagaman - lavor
Lancun - plahta
Liska - lijeska
Majer  - Mađar
Majhan - malen
Na stran – obavljati nuždu
Nikad - nekad
Odilit - odijeliti
Oštikat – izvesti, ukrasiti vezom
Pared – pregradni zid
Pergul - balkon
Perina – pokrivač od perja
Pero – list
Pod - kat
Ponjava – deka, pokrivač
Preja –predivo, pređa
Premoć - uzmoći
Pršona - osoba
Puli anju – uz nju, pokraj nje
Razmancat - rastrljati
Sejno - svejedno
Sist - sjesti
Slavnica – ležaj od slame
Storit - napraviti
Škril – kamena ploča
Škurosivo - tamnosivo
Špajz - ostava
Šparget - štednjak
Štramac - madrac
Šugaman - ručnik
Šušanj – suho lišće
Šušta – opruga, podloga za ležanje od opruga
Tavelica - pločica
Tet - htjeti
Tišjar - stolar
Zglavje – uzglavlje na krevetu
Žlibac – crijep




Kuhinja va Rebičini kiši. Ovdi je još ognjišće, ni špargeta. Livo se vidi vitrina, va sridini je stov, ali prez klup. Misto klup su kantride. Desno doli je lagaman.
Preuzeto s http://povjesnicaklana.com/slike/Galerije/Rebicina_kisa/rebicina_kisa.html

[Sabina]

Inače sam protivnik kemije, bolnica, liječnika, farmaceutske industrije i sl.

Ja nisam, uz sve mane farmaceutske industrije da nema "kemije" nisam siguran da bi mi dijete danas bilo živo. A ne pričam o nekim posebnim ljekovima već o običnim antibioticima.

Ja se slažem s elvisom. Tako su se liječili jer nisu imali izbora. Kad su mogli, čitaj nakon WWII, brzo su prešli na "pravu" medicinu.
A ja bih nadodao, u svom stilu, da su zato i poumirali jer su se liječili prirodnim lijekovima. 

Dobro i ja se donekle slažem s obojicom...dobro je dok imamo na izbor na jednu i drugu medicinu ali htjela sam reci da ljudi danas pomalo zloupotrebljavaju medicinu tijelo se više ne zna samo braniti od bolesti imamo ljekove za sve samo da farmaceutska industrija cvijeta. Zato sada i imamo kampanju "NE antibioticima" jer se njima šopamo za svaku glupost i tijelo postaje imuno na njih. Puno stvari se može rijesiti prehranom, zdravijim načinom zivota i preparatima iz prirode.
ali idemo dalje na slijedeću pričicu 

[Sabina]

Kadi su judi bivali
 

Svidjelo mi se i ovo baš jer sam neki dan pročitala u kakvim se kućama živjelo na grobinšćini pa mi je bilo fora napraviti usporedbu da je stil gradnje skoro pa isti...i ovo sa dijelom za stoku i slamnatim krovovima...i onda sam sve to uspoređivala sa starim kućama u Dragi i starini moje none na Krku.
Nonina kuća je imala ogroman dvor dole dvije volte a dole je bila konoba i kokošinjac. Malim stubama se išlo na terasu na kojoj je bio bunar i kuća se sastojala od dvije prostorije: kuhinje i spavaće sobe. Iz spavaće sobe se moglo stepenicama u konobu. Nona je imala šparhet ali nije bilo dimnjaka većbas kao na ovoj slici trokutasto ozidan utor kroz koji je izlazio dim...kuća je uvijem mirisala po dimu. Imala je i u jednom kutu kuće ozidan prostor za pečenje kruha sa malim metalnim vratašcima.
U sobi su bila dva velika kreveta, ormar i vitrima uzidana u zidu od kuda sam uvijek prelistavala mamine stare bilježnice iz škole i prastare časopise. Tu milic spominje kakav je bio madrac a znam da je ona imala na krevetu visoko naslagane kore od kukuruza, pa prekrivač i plahte.
A zahod je bio posebna priča  Naravno metalna vrčina je uvijek bila ispod kreveta a za veliku nuždu se moralo ici u vrt. Bio je jedan maleni ozidani prostor u kutu vrta sa drvenim natkrivenim dijelom...posto smo uglavnom tamo dolazili uvijek ljeti pitala sam se kao mala kako su išli na WC zimi...tada mi je nona ispricala kako je ujak bio sretan kad je iz amerike dobio donje rublje, znate ono ko u western filmovima, : potkosulja dugih rukava i donje gače a na riti je bio otvor koji se po potrebi otkopcavao i zakopčavao 

[Rijeka]

Sretnica sam jer posjedujem dnevnik mog dide u kojem opisuje svoja četiri zida; pisao ga je pred smrt prema sjećanju, da ostane nekome koga zanima, baš kao što su i milićeve štorije. Riječ je o životu u Dalmaciji, ali svakako ću prepisati taj težak život ondašnji.
S obzirom na to da moji korijeni idu s Rubeši, znali su mi reći da sam domaća Dalmatinka 
Bravo milić 

[milić]

Hvala na osvrtima i pohvalama.
Ja osobno sam sve nezadovoljniji tekstovima. Previše ima nepoznanica pa se koncentriram na neke stvari koje nisu toliko bitne, a zaboravim na bitne. Tako i s kućom . Već kad sam poslao tekst vidio sam da nisam napisao da su sve kuće rađene od kamena. A bitno  mi je bilo od kojeg pruća su bili tzv. paredi koji su odvajali stambeni i štalski dio kuće.
Pa ovo kardinalno nepoznavanje biografije Filetove. Mogu muljati neke manje bitne stvari, a opet moral mi ne dozvoljava da tekst koji posvećujem njemu vrvi lažima o njegovom životu.
Moram se još malo posavjetovati s povjesnim činjenicama.
A to zahtjeva vrijeme. A ja bih još ovih desetak pripremljenih priča htio napraviti u desetak tjedana. Uf. 

[Sabina]

Hvala na osvrtima i pohvalama.
Ja osobno sam sve nezadovoljniji tekstovima. Previše ima nepoznanica pa se koncentriram na neke stvari koje nisu toliko bitne, a zaboravim na bitne. Tako i s kućom . Već kad sam poslao tekst vidio sam da nisam napisao da su sve kuće rađene od kamena. A bitno  mi je bilo od kojeg pruća su bili tzv. paredi koji su odvajali stambeni i štalski dio kuće.
Pa ovo kardinalno nepoznavanje biografije Filetove. Mogu muljati neke manje bitne stvari, a opet moral mi ne dozvoljava da tekst koji posvećujem njemu vrvi lažima o njegovom životu.
Moram se još malo posavjetovati s povjesnim činjenicama.
A to zahtjeva vrijeme. A ja bih još ovih desetak pripremljenih priča htio napraviti u desetak tjedana. Uf. 

Ma daaaj...ja tvoje pričice dozivljavam kao čitljiv, zabavan i poučan tekst a da od toga napraviš dokumentarac nebi valjalo...umjetniku se dopušta malo umjetničke slobode a kad budeš pisao Filetovu biografiju možeš pristupiti na taj način iako bi meni i to bilo malo dosadno jer bez malkice začinjenih detalja nema uzbudljive priče
Zato samo nastavi tako i...ne opterećuj se rokovima...nije žurba. Bitno da mi redovito čitamo ono sti iziđe iz pera pisca

[zokxy]

http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=1975.msg30148#msg30148


Administrativno-teritorijalne promjene na našem području od 1945.-1963.

[milić]

Veli petak 1941. lita[/b]

 ... a ova dva da su šli Na škoj kadi je bilo mitraljesko gnjizlo.
... Ali oni isti, ča je biv Na škoju, da je odbiv i da je sam počev pucat na Talijane, ki su šli z pravca Klaniga. Z Škoja se lipo vidi, se do Liskovca.

Jučer bio i slikao približnu poziciju tog mitraljeskog gnijezda.



A ovo je vidik od tuda. Jasno tada nije bilo ove šikare.

[lappino]

Dobar položaj...da je bilo malo više odlučnosti, a ne samo ovog individualnog (ludog) entuzijazma, bio bi No passaran samo takav...

Malo nategnuti primjer je iz talijanskog napada na Francusku, gdje je jedan bunker na obalnoj cesti sa posadom od 9 ljudi* 10 dana zadržao napredovanje jedne cijele talijanske divizije, tako da Talijani zapravo nikad nisu prošli ovom cestom prije nastupanja primirja.

(* plus podrškom topništva nekolicine teških Maginot utvrda u okolini)