Foto reminiscencija

[milić]

Ovdje je nakad bio privezan Barba Rude. Brod bar. Mutno se sjećam da sam bio možda jednom unutra. Ali sam na palubi volio popiti piće. Brod je bio, koliko se sjećam, dobro posjećen. Ovi danas mu nisu ni do koljena. Proljetos sam šećući  poželio popiti pivo, ali oni na Nini poslužuju samo u restoranu, a ne i na palubi. Barem mi je tako nekako objasnila  neka šahkerica.



I to bi bilo to za danas. 

[elvis]

Prisjetio sam se i kako sam se jednom zapalio za jednu kurvicu. Plesali smo nekoliko rundi plesova i ja se zagrijao gadno. Onda me ona ohladila rekavši da mora ići raditi. Uf, tek sam onda shvatio gdje sam i tko je ona.

Od tebe bi prije očekivao izraz "prijateljica noći" ili kao što Američani rekli "working girl" 

Čini mi se da sam čitao da će ovaj bunker progutati mrak. Međutim meni ovi radovi više sliče na adaptaciju nego na  taracanje.

I ti slabo pratiš "nastavu" pa rečeno je da će biti pizzeria   

[milić]

Čini mi se da sam čitao da će ovaj bunker progutati mrak. Međutim meni ovi radovi više sliče na adaptaciju nego na  taracanje.

I ti slabo pratiš "nastavu" pa rečeno je da će biti pizzeria   

Bome da. Ja sam bio uvjeren da će to špringlovat.

[Kont]

                                        Svi sveti i ja
Danas sam odlučio da u jednoj "solo" šetnji obiđem dio svoje mladosti koju sam u dobi od šeste pa do dvadeset i šeste godine života proveo na Trsatu.Dakle,najljepše godine! Svaka ulica,kuća,stablo, pa i kamen prizivaju sjećanja i uspomene.Iako izraz šetnja podrazumijeva hodanje laganim korakom po nekakvim šetnicama,mi koji imamo urođenu znatiželju i sklonost prema istraživanju,avanturi i povijesti, uvijek to iskompliciramo, pa šetnja od kilometar-dva ispadne višesatno probijanje kroz draču i grmlje,pentranje po brdima i kamenjarima, preskakivanje zidova i ograda,te guranje nosa u svaki mogući podzemni otvor.U svakom slučaju,ništa u životu nije potpuno dok to ne podijeliš s dragim ljudima,pa ću i Vas malo udaviti sa svojom remis...remini..cjom.
Obilazak svoje mladosti startam (kako prigodno) kod dvorane mladosti koja je izgrađena kad sam imao 9 godina.



Sama dvorana je mjesto prepuno doživljaja poput igranja nogometa na satu fizičkog odgoja u OŠ "Trsat",igranja rukometnih utakmica za RK"Trsat",prisustvovanju raznih koncerata od Tine Turner do Ri rock scene,raznih uzložbi i sajmova, pa do blesiranja u "2 boda".Kasnije vožnja fićom dvadesetak sati za polaganje vozačkog ispita oko dvorane i vožnje raznih prometala od kareta, bicikli, motora i auta.
Iza dvorane su vrtovi i kuća moje tete gdje sam proveo više godina družeći se sa svojim njemačkim ovčarom Lunom.



Pogled sa grumile iznad livade na kojoj sam se igrao partizana i njemaca dok sam bio mali.Ja sam naravno bio (i ostao) partizan,dok je moj njemački ovčar bio, naravno njemac.



Na toj livadi je i pokopan,pa sam ga prigodno na današnji dan obišao.Kroz to druženje sam shvatio da su i životinje "misaona" bića,što bi značilo da imaju i razum,dakle i dušu.Prema tome,moj Lun je definitivno u raju,dok se ja moram misliti gdje ću završiti.

[Kont]

Iza dvorane je još jedna kuća i vrt koji su me od djetinjstva privlačili jer su imali nekakvu starinsku patinu, pa sam često znao njuškati po njihovom posjedu.Zahvaljujući blagodatima moderne tehnologije, sad vidim da me intuicija nije prevarila:







Tako sam već kao klinjo znao buljiti u kameni reljef kod njihove garaže, pokušavajući otkriti što je i odakle je

[Kont]

                                                Francezovo
Zvonimir Kamenar: U doba francuske uprave (1809-1813) postojala je na Trsatu bolnica za liječenje Napoleonovih vojnika. Područje oko bolnice domaće je stanovništvo zvalo Francezovo. Među francuskim vojnicima bilo je i onih zaraženih sifilisom. Za osobu oboljelu od te bolesti govorilo se na Trsatu da je "francezljiv". Blizu ulaza u bolnicu bila je uređena poklon kapelica s reljefom Majke Božje.Godine 1797.prodaju Mate Bašić i Ante Marketi posjed "Barenovo"("Baronowo") Hinku Josipu Francoisu za 750 forinti.To je današnje Francezovo,otraga trsatske osnovne škole.  Na žalost, usprkos apelima Trsaćana nadležne zaštitarske službe nisu poduzele ništa da se ovaj kulturno-povijesni spomenik s početka 19. stoljeća na Trsatu zaštiti od potpunog uništenja.
Andrija Rački: Simo Adamić gradi 1780. na mjestu gdje sada stoji palata prve hrvatske štedione oveću zgradu na tri kata koje se jur dobro sjećamo.U tu kuću smjestiše u doba francuske okupacije (1809.-1813.) francusku posadu,a neko vrijeme bila je tamo bolnica za one,koji su bili zaraženi spolnom bolesti,poznate kod nas pod imenom škrljevske bolesti- male di Scherlievo.Bilo je u toj kući 1815. čitavih 228 bolesnika.
Pri koncu 18. vijeka harala je u nas venerička zaraza, kojoj dade riječki fizik -Cambieri ime »morbus Scherlievo« ili »male di Scherlievo.«.i Ta je bolest vjerojatno importirana iz Bosne te se bila raširila večim dijelom bivše riječke županije, Vinodolom, Gorskim
kotarom i konačno našim krajem. Zarazila je Dragu, Krasicu, Kukuljanovo, naročito pak Škrljevo, pa joj za to dadoše ono ime.
Bila je okrivljena neka prostitutka Margica, da je otrovala naš kraj, pa su neki bolest okrstili njezinim imenom. Drugi su pak kazivali da su je amo dovukli Francuzi pa su je prozvali po njima. Međutim stalno je, da ju je naš kraj poznavao bar jedan decenij prije
dolaska Francuza. Pa doista davno prije Francuza spominje se, kod nas stanovita delikatna bolest, koj nosi njihovo ime. Trsatska pravda sudi 1703. nekoj drzovitoj baburini , koja je uvrijedila svoju znanicu,ne baš delikatnom riječi »rufianka francosliva«. I god. 1737. poziva stara trsatska pravda na saslušanje neku ženu sa dna života, koju
zapisnik pravde titulira sa »putana infrancofata«.
Na početku 19. vijeka bila se bolest tako razmahala te je u samoj riječkoj županiji bilo oko 3000 oboljelih. Bečka je vlada. nastupila svom energijom, da zarazu utamani. Čitava županija bi podijeljena na 10 sanItarnih srezova, a u Martinšćici otvorena
bolnica sa 200 kreveta. Kad su god. 1809. okupirali naš kraj Francuzi,oni su nastavili s najvećom savijesnosti rad bečke vlade.
Guverner ilirije maršal Marmont upotrijebio je sve i sva, da zarazu uništi. Francuska se spremala na rat protiv Rusije te sabirala vojsku. I u nas se vršila rekrutacija pa iz naših krajeva šalju vojnom vodstvu očajne glasove. Javlja se, kako ima med mladim ljudima sijaset oboljelih od te zaraze. Općina lovranska, za tim gospoštija fužinska i hreljinska  pišu, kako je bolest zarazila najveći dio pučanstva. Grobnički načelnik (maire) piše dapače na adresu commissaire de police«, kako imade u samoj Grobinštini oko 3000
zaraženih. Možda je taj gospodin pretjeravao u nakani da spase što više ljudi od te opasne i nesretne bojne ekspedicije.

Dakle,i prije francuza su se naši stari "šporkali",ali mi i dalje nije jasno iz ove kompilacije tekstova zašto su tu bolest nazvali po francuzima.
Pri dnu stupa su stepenice koje su možda bile na ulazu u kapelicu.A zbog radi a u svezi glede simetrije kopao sam po bršljanu na drugom stupu,ali nisam našao ništa.Ima u tom vrtu još materijala za njuškanje...



Spomenuti lokalitet "Njivine" je bio na mjestu današnje Dvorane mladosti,pa je moguće da je ovo bio ulaz u posjed spomenute bolnice:





Dodatna zanimljivost oko lokaliteta "Njivine":
 Početkom Prvoga svjetskog rata prekinuta je svaka aktivnost nogometaša, a 1919. godine - kada je već Trsat bio pod okupacijom Talijana - obnovljena JŠK SLAVIJA nastavila je svoju aktivnost. Talijanska vojna komanda na Trsatu namjeravala je na prostoru Njivine izgraditi "pravo" nogometno igralište, ali su Trsaćani taj prijedlog na sastanku cjelokupnog članstva energično odbili. Ubrzo je zalaganjem Orijenta i njegovih članova započela gradnja igrališta na Krimeji na kome su listopada mjeseca 1922. godine odigrane i prve utakmice, a svečano otvaranje uslijedilo je 20. svibnja 1923. godine. Svi sušacki klubovi potom su svoje utakmice igrali na novom igralištu.
Dodatna zanimljivost oko ove zgrade je ta da smo je jedanput gađali svježim jajima iz dvorišta škole.Nemam pojma odakle nam svježa jaja na marendi,ali kako kaže onaj vic: "prije je bilo svega".

[milić]

Pa Kont da znaš samo kako si me razveselio ovim svojim reminiscencijama (evo, ja mogu odjednom napisati, bez zamuckivanja). Mislio sam, kad sam otvorio forum, da si našao neki detaljčić pa te potaknuo na rečenicu, dvije. Kad ono cijeli roman .
Ma tako sam z guštom pročitao tvoja sjećanja na Trsat i djetinjstvo. A tek slike...Ja sam već zaboravio kad je dizana kuća gdje sad Aranka Gromišćica drži kafić.
Ova kuća s vrtom koja te fascinirala vidljivo poropada. Moj prijatelj mi pak priča da je ta familija bila slovenskog porijekla i da su imali šezdesetih godina XX. st. odličan kiseli kupus i repu koju su prodavali. I mene uvijek čudi da taj vrt iza kuće, a i dalje, nije načičkan novogradnjama. Je li problem vlasništvo ili...
A na ovo ti moram odgovoriti.

...Ja sam naravno bio (i ostao) partizan,...

Te partizane je trebalo pomlatiti dok su još bili mali, ali sad kad smo poodrasli je nemoguće...

A na slici vidim i zastavu izložbe rast-yu. Čini mi se na prvoj toj izložbi sam i ja sudjelovao, ali to je duga i druga priča pa će biti prilike da i o njoj nakljucam par redaka, drugom zgodom.

[Kont]

E hvala Miliću.Upravo pišem drugi dio pa pogledaj sutra ujutro uz kavicu ili limunadicu jer je još opširniji i nadam se jednako zanimljiv.Ove kuće i vrtovi iza su od obitelji Guštin i Baričević koji već godinama imaju zabranu gradnje jer će tuda navodno prolaziti cesta za kampus i novu bolnicu.Na rast yu sam i ja ponešto izlagao poput "električni rezač stiropora" sve dok nije eksplodirao.
Pozdrav tebi i smrt fašizmu!

[milić]

A ne znam...Sutra sam od ranog jutra na putu u Gonars gdje se idemo, u organizaciji SABA Kastva, pokloniti žrtvama tamošnjeg konc logora.
Sad si me ovim pozdravom podsjetio na stari vic.
Privremeno oslobođeni teritorij u doba WWII. Novi običaji, pa i u pozdravljanju.
Ide partizan i k njemu u susret starica. On je pozdravlj sa:
- Smrt fašizmu bako!
- I tebi sinko!

[Kont]

Preskočit ću nekoliko stotina metara djetinjstva i nacrtat se ispred "moje" Crkve Gospe Trsatske.Zašto moja? Samo zbog one starinske patine koja me je još od djetinjstva privlačila starinama i njihovoj povijesti.Uživao sam njuškajući tu patinu po crkvi,samostanu i njihovom dvorištu,vrtu i brdu koje smo zvali Fratarsko.Osim jednog,svi ostali fratri koje sam imao upoznati su mi se zamjerili.Prvo su me izbacili sa vjeronauka u crkvi sv.Jurja jer sam postavljao nezgodna pitanja (volio sam čitati Bibliju),zatim su me u nekoliko navrata potjerali iz sakristije i kapelice zavjetnih darova jer sam se dugo motao tuda i dodirivao slike,izvukli uši kada sam preko zida upao u samostan i gađali kamenjem kada smo iz skloništa izašli u samostanski vrt i vidjeli mlade franjevce kako igraju košarku,što je bilo jako smiješno (probajte i vi igrati košarku u dugoj haljini).Predzadnji put su mi se zamjerili prije dvadesetak godina kada su me pred samu ženidbu odbili krizmati zato što nisam pohađao vjeronauk s kojeg su me izbacili, i zadnji put kad vidim što su napravili od samostanskog vrta i crkvenog dvorišta.Jedna slika iz vremena prije modernog urbanizma.



Ipak,ovo zadnje je pitanje ukusa i smisla za biznis,a ja sam se vratio njuškanju.Prvo mi je upao u oči reljef na desnom stupu iz neke od obnova 1795.godine koji mi se čini sličan onome na Francezovu:



Zatim sam prošao kraj ovog najnovijeg "kiča".



I onda su me opet iznervisali zbog ovoga:

[Kont]

I zbog ovoga:







Taman sam pomislio kojoj budali je palo na pamet da ove dirljive nadgrobne spomenike  dječice bacaju i upotrijebljavaju za noge od stola na kojem hodočasnici zadovoljno "krkaju" mesinu,pancetu i kobase koje su donijeli sa sobom,i kako se prema voljenim feudalcima odnose sa više poštivanja...kad ono



vidim da je to novi pravac u dizajnu vrtnih stolova.

[Kont]

Eto,sasvim slučajno sam se morao uhvatiti ove teme na dan Svih svetih:
Odakle su ove nadgrobne ploče razbacane po Marijinom perivoju?
Nakon donošenja zakona o zabrani ukopa u crkvama i oko njih,trsatski franjevci su 1787/1788. osnovali malo groblje unutar svog samostana kako navodi Rački, tik uz njihovu "promptuarium pio lignis"iliti drvarnicu, ali nema podataka gdje se ta drvarnica nalazila.Prvi pokojnik pokopan na tom "cimiteru" je bio Andrija Rahelić 1788.Groblje je ukinuto 1816.
U potrazi za zemljištem za novo javno groblje,franjevci  predlažu mjesto zvano "Sad"(sučelice današnje pučke škole), a trsatski župnik predlaže "Dolac", pa je osnovano je povjerenstvo koje je između lokacija "Sad" i "Dolac" unutar fratarskog zemljišta izabralo predio "Sad",koje je prema međuopćinskom dogovoru trebalo služiti građanima Drage,Kostrene,Bakra i Grobnika.Uz zajedničko financiranje izgradnje,zajednički su trebali biti financirani i troškovi održavanja i ukopa.Andrija Rački u svojoj knjizi "Prilozi k povijesti grada Sušaka" navodi da su te općine 1834.godine otkupile zemljište od Antona Šekulje zvanog Mišić.Ubrzo se i ovo groblje pokazalo premalo,pa se 1831.trsatske fratre obavezuje da prošire groblje i izgrade mrtvačnicu.Prema navodima franjevca P.Cveka,groblje je za tri godine završio gvardijan o.Bernard Zalampić,blagoslovivši ga 1833.Prvi je tu pokopan kostrenski župnik Matija Tuos 18.12.1833. Mrtvačnica je sudeći prema uklesanom natpisu dovršena 1840.,te je služila svrsi do 1920.kada ju je gvardijan o.Rafael Rodić kao nepotrebnu dao srušiti.Godine 1890. se zatvara groblje na "Sadu",a 03.06.1901.se službeno otvara novo općinsko groblje na Trsatu na današnjoj lokaciji.Na mjestu napuštenog groblja,od 1928.zemljište je uređeno za samostanske potrebe.
Kako su godine na nadgrobnim spomenicima pokojnih Karoline Unuk 1885,Huga Witticha 1892 i Aurore Bay 1886.,pretpostavka je da su prenešeni sa starog groblja "Sad".Ostaje nedoumica gdje se nalazilo to groblje? Opet,pretpostavljam po osnovi prethodnih opisa Andrije Račkog i Daine Glavočić,te starih karata da je bilo ovdje:

[Kont]

Tim putem sam se vraćao doma iz škole,pa navečer sam u nižim razredima morao trčati zbog straha od ovoga:



Kad sam tuda prolazio u višim razredima,tuda bih protrčao zbog kondicije,ali samo kad ne bi bilo nikoga u blizini.Da sam tada znao da je cijelo to zemljište bilo staro,napušteno groblje,danas bi vjerovatno bio maratonac.



Ulaz je oduvijek pod lokotom.





Mislim se: Kont,pa nisi više dijete,a i nemoš trčat maraton,a znatiželjan si,znatiželjni su i ovi sa croinfo foruma i...
onda sam otišao doma.

[Kont]

Pa sam se vratio.Jedan salto mortale s dvostrukim akslom i...



Sad samo moram pazit da ne propadnem u koju grobnicu ko ona krava.



Ili da me ne uhvate pa da ispadnem ko ovo magare.

[Kont]

Kažu da se moraš bojat živih,a ne mrtvih.Ispred mene je skoro nevidljiva treća grobnica od ceste.





Što je i otkud ovo u grobnici? I zašto bi netko to dovukao ovamo?







Ne vidi se natpis iz ove pozicije