Foto reminiscencija

[elvis]

Da li baš sa učenicom ili sa bivšom učenicom u smislu da je završila  prvo školu pa su onda  otišli ili?

[milić]

Zgodna priča, a?
Čini mi se da je bila maturantica jer je K. razred ispred mene, a on je prestao nama predavati u 3. razredu. Ali bila je punoljetna, za razliku od dvoje profa koji nisu gledali na punoljetnost pa ...

[milić]

Za one koji su zaboravili ili nisu niti znali kratki podsjetnik. Jučer je bio Beli pundejak va Kastve.
Ja sa svojom, nekad brojnijom nekad neubrojivom, ekipom tradicionalno pohodim meni najdraži grad, pače gradić upravo taj dan. Mislim da su to geni. Netko se usafta kad vidi more, netko kad vidi gore, a ja kad vidim moj dragi Kastav. Pa se prisjetim mnogih pričica vezanih za Kastav. I moga tate koji je kao dečkić morao s djedom po praščiće, i mame koja se jednom napila mladog vina, kao to nije vino, i brata koji je kao dijete govorio da je Bela nedeja zato aš je njemu rojendan, moje žene koja je voljela popiti borovičku na lovačkom štandu...Nažalost njih više nema pa društvo potražim u dragih prijatelja.
Naša ruta je već godinama ista. Tako se predvečer oko 17 sati dokotrljamo do Kastva i skrenemo drito do Rajkota. A tamo, na njegovoj terasi pred kućom već nas čekaju prijatelji najvećma trećemajci. I Rajko je svježi penzioner koji je cijeli radni vijek proveo u "3.maj"-u.  A osim prijatelja ima i drugih zanimljivih detalja. Kao naprimjer hrana i tekilo.
Lani su bile odlične tripice koje je pripremila Rajkova ženica, inače glumica Kastavskog pučkog teatra-KPD »Istarska vila«. Ove godine sam mlatio po odojku. A vina, na tolitre. Ćeš mlado, ćeš staro. ćeš crveno ćeš bijelo.
Ajme, sad vidim da sam se raspisao, a nigdje slike.
Evo i nje, i to u pravoj atmosferi.



Pjesma se orila jučer s Rajkove terase. U prvom planu su kanturi Željko Mulac, moj školski kolega iz OŠ Pehlin i Karlo Merle dragi profa iz Tehničke škole.

[milić]

Od Rajkota smo se preselili, opet već tradicionalno, do Plovanićeve bačvarije. Atmosfera je tu uvijek jako dobra, intimna. Tu smo probali par litara mladoga.



S Ivicom sam dogovarao neke detalje oko predstojećeg puta u Gonars, u posjetu tamošnjem fašističkom logoru.

[milić]

Kod Plovanića se uvijek redaju klape. Ovi su mi se jako dopali. Mislim da su mi rekli da se zovu Skalin. Upamtio sam i to da im je glavni tenor prezimenom Laginja. Mislio sam da je Klanjac, ali kažu da je iz Pobri, ako sam dobro zapamtio.

[milić]

Malo da vam pokažem interijer bačvarije i tko se savio zbog kurjih očiju pa ga se mora pridržavati. Inače ova dva zagrljena su meni jako poznata.

[milić]

E, i nakon Plovanića tribalo bi još nešta izist. Ajmo, opet tradicionalno u oštariju ex Kukuriku da upoznamo i nove oštare koji su odnedavno tu.  Sjeli smo vani, došla konobarica i veli da nema više tripica. O žalosti moja, što da se radi. Ajde pojest ćemo malo čevapa i popiti botiljicu terana. 
I nakon jela šta reći, kad nema slika jer sam zaboravio fotkati   ,  nego da su ćevapi bili dobri, ali je glavna primjedba na loše posluživanje. U restoranu  te služe plastičnim čašama, plastičnim pijatima, bez salveta...
Dat ćemo im još koju šansu, ali nisu mi se baš dopali. Kod Kukurina je
bilo nezamislivo ovako poslužiti goste.
I za kraj lijepo vas nazdravljam!

[Kont]

Živio ti nama Miliću i želimo ti još puno ovakvih remis...remini...doživljaja

[milić]

Oho, odavno ne pisah ovdje. Pa sam danas, spuštajući se stepenicama Marije Krucifiks Kozulić i ugledavši nekadašnje kino Partizan pa Teatro Fenice, što mu je i izvorno ime, pomislio evo povoda da se latim pera .



Usnice su mi se razvukle u smiješak jer me za ovo kino vežu najljepše uspomene.Koliko dobrih filmova sam tu pogledao. Ali sam film je bio najfinija salama u sendviču zvan provod, jer se i prije, a i poslije filma, ma i za vrijeme, događalo kojekakvih vragolija.



U ovim panoima bila je najava dolazećih filmova kao i onog koji je bio trenutno na repertoaru. Čudi mr da to nije razbijeno. Valjda i vandali imaju respekta prema filmu

[milić]

A ovo, ovo je ulaz u zloglasni, popularni noćni bar Plavi Jadran, kasnije Evropa. Kad sam imao dvadesetak godina često smo tu svraćali nakon cjelovečernjeg izlaska u Opatiju. Na povratku svratili bi na piće iako je ulaz bio dosta skup. Ali imalo se, moglo se.



Prisjetio sam se i kako sam se jednom zapalio za jednu kurvicu. Plesali smo nekoliko rundi plesova i ja se zagrijao gadno. Onda me ona ohladila rekavši da mora ići raditi. Uf, tek sam onda shvatio gdje sam i tko je ona.

[milić]

U prizemlju Riječkog nebodera bila je smještena poslovnica Kvarner Expressa. Skoro pa dosta, ne treba ništa govoriti ni pisati. Kakva je to firma bila…Često sam išao na izlete s njima. Sjećam se kako je jednom pričao njihov šofer u Firenzi da je prešao milijun kilometara, a da nije imao niti ogrebotine na busu. Svaka čast majstore, skidam kapu! Nažalost zaboravio sam mu ime, ali bio je iz Matulja, čini mi se. Stvarno je bilo umjeće rasturiti takvu firmu. Ali, znate onu nadodnu:
- Nema tata do Hrvata!

[milić]

Palača Adria me podsjetila na Jadranovu apoteku koja je tu bila valjda oduvijek. Još se ne mogu naučiti da je nema. Uvalila se na njeno mjesto firma Optisol koja unatoč astronomskim cijenama naočala nije u stanju podmirivati najamninu Jadroliniji. Čudno kako ti uspješni poduzetnici vole da se sude jer, kao ne razumiju ono što u ugovoru piše.

[milić]

Riječka banka. Kako joj je danas ono ime? Aha, Eršte štajermarkišeundbank ili tako nekako. Ali mene uspomene vuku puno prije nego su je neki prodali, a neki kupili. A koliko je tu bilo zakazano spojeva…Vidim da se i danas tu mota mlađarija pa pretpostavljam da se tradicija zakazivanja spojeva nastavlja.
Subotom je desetak ženskica i dečkića čekalo i nervozno pogledavalo u sat dok nebi došla očekivana osoba. A ako nebi došla onda bi se, nakon sat-dva čekanja, spuštene glave odlazilo..

[milić]

Ovdje, u prizemlju ove zgrade bio je mliječni restoran Zora. Dosta popularan, ali ja baš i nisam zalazio u njega prečesto. Tu sam prvi puta pio frape od banane.
Ulaz do je bio Klub privrednika. Tu, gdje je ovaj balkon je osamdesetih bilo ponedjeljkom okupljanje Predsjedništva DBIT-a. Pa bi pomalo pijuckali kavicu, a neki i travicu i pivicu, raspravljali kako i šta napraviti, koje predavanje pripremiti, koji izlet organizirati…

[milić]

Čini mi se da sam čitao da će ovaj bunker progutati mrak. Međutim meni ovi radovi više sliče na adaptaciju nego na  taracanje.