Foto reminiscencija

[milić]

Evo i njihove vikend kuće.



Bila su i dva psića, jedan domaći, a drugi gostujući. Bili su toliko razigrani da su morali biti uhapšeni kako bi bili fotkani.Nekad sam znao dosta o psima, a sad sam to zaturio u najskrivenije kutke primozga pa ne znam koja je ovo pasmina. Pekinezer?

[milić]

Kako su Dinkovi generacijama bili kovači to mi je donio pokazati potkovu made in Studena 130 years ago.



I ovu ušku istog porijekla čiji mi se izgled baš nije dopao,



ali funkcija je 
Naime, u stropnu gredu se zatuče  ta uška pa na metar, dva još jedna. Između se stavi drvena oblica, mjavica kako bi rekal fusher, a na nju najčešće sušeno meso i ostale ljepote.

[elvis]

Ajmo mi malo u Goranje kraje. U utorak sam sa sestričnom Nadom pohodio okolicu Studene po kojoj su njezini, a time i moji, preci gordo koračali.
Stavit ću sliku jednog kamena koji su mladi Studenjci, jasno i Studenjke, zvali "drsavka na Škrilah". Vjerujem da ćete uvidjeti o čemu se radi.

  Osim markacije i Nadinog dekoltea nadam se da ste shvatili da je to stijena koja je prije pedesetak godina bila uglancana od spuštanja malih ritica po njoj. Služila je umjesto tobogana, koji je u ono vrijeme postokao samo u mašti.

Onda ste vi Studenjci trdji od Kastafci ... mi bi zeli neku papirnatu vreću, a kašneje i najlonsku, pa po njoj niz travu, ni nan palo na pamet spuštat se po kamiku 

[milić]

Ma da ti pravo rečen ne znan san, ni ne se ki put tuda spušćal. Ali "oni" si povedaju o tome pa valjda je tako i bilo. Čuvan ja svoju rit, ne boj se.

[elvis]

Istinabog, pred 50 let baš i ni bilo papirnateh vreć, a one od jute slabo klize  Čak ni najlonskeh ni bilo baš na bacanje, pojavile su se s umjetnim gnojivom. I naravno, nisu se hitale niti reciklirale nego re-ubotrebljavalje dokle god su trajale.   

[fusher]

a stareh padel?

još me rit boli...

[elvis]

A valjda su papirnate vreće bile dostupnije u doba moje "spuštalačke" karijere 

[milić]

Na početku ulice D. Šćitara postoji jedan parkić. Malo je na uzdignutoj poziciji. I neki dan-iznenađenje. Ogradili su zid koji je bio bez ograde sigurno pedesetak godina. Eto, netko se sjetio da bi tu dobro došla ograda.

[milić]

Današnjim lutanjem po Kampusu zamjetio sam da su kameni blokovi i dalje tamo. Ali nešto se ipak događalo vezano za njih. Neka djevojka je fotkala te kamene gromade. Pristupih joj i nimalo okolišeći upitah da šta to slika. Ona kaže da je studentica Akademije smjer kiparstvo pa da radi na jednoj skulpturi i slika početak rada:



Rad je nazvala List.
Mlada dama kaže da dolazi iz Zadra, jer je moje nagluho uho nepogrešivo primjetilo dalmoški naglasak. Zvonimira joj je ime. Na rastanku sam joj zaželio uspješno studiranje i lijepu karijeru.

[milić]

Tu, u tom prostoru pred Umjetničkom akademijom, ima još nekoliko obrađenih gromada.  Ja osobno ne vidim tu ništa suvislo, a kamo li lijepo. To sam Zvonimiri i rekao, a ona je, normalno, branila kolege.
Ovo da će biti neka instalacija koja će visiti??





A ovo da je gotov rad.

[milić]

Potaknut Riječankinim podsjećanjem na kapele u Pehlinu, uzjahao sam sedmicu i krenuo. Kišica je rosila, a ja, sa strepnjom gledao kroz prozor busa, misleći koji me vrag tenta iz toplog doma? Ali, pravog istraživača ni kiša ne može spriječiti u njegovom naumu.
Sišao ja s busa malo ispod ove, prve destinacije.



Tu su moje Studenke tridesetih godina XX. st. sigurno strijepile kad su švercale kilo kave, malo pašte , rižu...
N.P. (naknadno pisano, naknadna pamet...)
Tu u toj kući šezdesetih godina minulog stoljeća Milan Širola, nisam siguran za prezime, zvani Milan Pasaretar je imao punionicu soda vode. Sjećam se da se moralo vrtjeti neki kotač i da je to onomu koji stalnoo to radi moralo biti tlaka. Pa bi mi mulci to kolo vrtjeli 10-15 minuta i za to dobili pasaretu.
I još jedan detalj vezano za Milana Pasaretara. Kod njega je radio Marijo Kosić, motociklistički as ex Jugoslavije. Najprije kao kočijaš (furman), a kasnije kao kamiondžija.

[milić]

A ovo ovdje je uspomena na kapelu sv. Ivana Krstitelja u Pehlinu, na Granici (Pehlinari to područje tako zovu, ne znam zašto ), koje se ja, kao moram sjećati. Recimo da je se sjećam, pogotovo ovakve, kao danas.

[ilirija]

smijem pitati A di je ovo?

[milić]

Na vrhu Vukovarske, tamo gdje počinje ul. Pehlin.

[milić]

Malo sam se podsjetio i na ovu kuću. Ona mi je šezdesetih bila pomalo čudna. Nekako na samini i velika. Mutno se sjećam nekih mulaca, mrvicu starijih od mene, koji su tu živjeli. Nekako mi miriše da je i ta kuća bila vezana uz granicu Kraljevina Jugoslavije i Italije.