Foto reminiscencija

[milić]

Tu, u ovoj kući je bila gostiona Banderovo. Nisam imao vremena ići pogledati je li još u pogonu. Čini mi se da nije. Tu smo znali doći kad bi štrajkali i marendali, pazi ovo! plućica na kiselo. I mlatili po gemištima. Sad malo mislim i onda je marenda  u gostioni bila u rangu 30-ak kuna, gemišt 7,8 . I poneka cigareta. Hm, nekad mi se čini da sam onda imao najviše novaca. Dobio bih svakodnevno za marendu i još bi mi poneko nešto povremeno ubo i imaš para kao u mašti. Nitko nije od tebe ništa očekivao, a ti si samo dobivao. Ono što si dobio mogao si, bez grižnje sasvjesti, i ubiti. Prava vremena.

[milić]

Ja sam išao u drugom smjeru. Išao sam na dogovoreni sastanak s tetom Maricom, dragom pričalicom koja mi pomaže u pisanju mojih priča o Studeni.
Gledam i vidim prvi put kako je cijelo područje ex talijanske kasarne Diaz bilo ograđeno, čak i stražarsko mjesto je na zidu.

[milić]

Tu je i salezijanska crkva u kojoj sam kršten i bio jednom kum na vjenčanju.

[mikimiki]

Jel ta gostiona Banderovo poznata kao Dva (ili tri?) fažola?

[milić]

Malo sam prošetao po teta Maričinom vrtu najviše se zanimajući za golubove, koje njezin sin Bato godinama uzgaja.
Evo nebeskih jahača.

[milić]

Da Miki, zvali smo ga i Kod dva fažola.

[mikimiki]

Čula sam za te fažole od kolega iz Lenca koji su išli u školu i/ili studirali tamo

[milić]

Ali kod tete Marice ima i ovoga. Nisam pažljivo gledao, ali vidim sad da tu ima najviše rogova divljači.

[milić]

U povratku malo sam pogledao bivše radione iza škole. Nisam tu bio valjda 40 godina.
Ovdje nam je bila brodograđevna radiona. Tu je ekipica (kao u Družbi Pere Kvržice) htjela napraviti brodić. Čak nas je i nezaboravni Kompirina ozbiljno shvatio. A to bome i nije mala stvar.



A ovdje neke bravarske radione. Tu je bio neki Martin. Nije nam bio po volji. Omiljena zbaava bi mu bila doći do nekoga zbunjenoga i brzo mu gurati neka kliješta kojima bi držao neki predmet. Dok se zbunjeni pubertetlija snašao već mu je predmet bio na nozi.

[milić]

A ovdje nam je bila crtaona. Tu sam prvi puta uopće crtao na paus papiru. Linije broda. Profesor Hrvatin Milan je bio nama draga osoba. Pušio je lulu, a i nama bi dozvolio da dimimo. Pa kad bi kontrolirao mrežu s papirićem gušt ga je bilo gledati. Radio je to sa strašću. Tu smo se naučili preciznosti. Predavao nam je i Teoriju broda. Nekako 1972. čini mi se je otišao sa svojom učenicom u Pulu. Vidio sam ga na jednom dočeku nove godine tamo u hotelu Brioni, mislim 1980. u WC-u. Baš smo ugodno popričali pišajući . Poslije smo i za šank otišli, ko pravi muški. Pridružio nam se i Mate Parlov koji je isto tu dočekao novu godinu. Mate i Milan su otišli s one strane barikade, a Milić je još tuka.

[milić]

I još jedan široki kadar da se vide i stepenice i smještaj današnje Prirodoslovne i grafičke škole kao i minirani ex kafić Meduza.

[mikimiki]

   bravo Miliću

[milić]

Hvala Mikiću!

[elvis]

Profesor Hrvatin Milan je bio nama draga osoba. [...]  Nekako 1972. čini mi se je otišao sa svojom učenicom u Pulu. Vidio sam ga na jednom dočeku nove godine tamo u hotelu Brioni, mislim 1980.

Otišao sa učenicom u Pulu na izlet,  otišao živjeti s njome, ... ? 

[milić]

Ovo drugo.