Foto reminiscencija

[fusher]

ih...obrt i naplata parkinga. 100% neki nehercegoFac

[milić]

Aha, misliš na ovega ča je palići postavil.
Krepat ma ne molat - to je naša parola.
Ili, kako bi naši rekli, se čaj naše je munjeno.

[elvis]

Međutim stvarni vlasnik je intervenirao i morali su vratiti teren u prvobitno stanje. A to je značilo skinuti asfalt. Čitao sam u Novom listu da je taj manevar koštao skoro 100,000 kuna. Pa ti asfaltiši po tuđemu.

Nije mi baš najjasniej zašto je inzistirao na povratku na staro ... ovako ej dobio asfaltirani prostor kojeg je mogao naplaćivati ili iznajmiti .. ili ništa napraviti, samo postaviti ogradu ... ili ima indicija da će pasti kakva gradnja? 

[milić]

Prošetao sam Narančastu zvijer i nisam više mislio ubadati na ovoj temi. Ali, naprosto moram.
Na zidiću kraj pješačkog uz kafić Light sjedio je jedan starčić. Nekako mi je djelovao iznemogao pa sam pažljivo prišao do njega i zapodjenuo razgovor. Malo mi navija na slovenski, ali lijepo koristi ije i je tako da ga ne znam govorno locirati.
Ali ćakulajući vidio sam da je skroz dementan. Ili sam ja to tako protumačio. Nije se mogao sjetiti koje je godište, nesuvislo je pričao. Kad sam ga pitao gdje stanuje objasnio mi je tako, tako. Ali je kasnije to isto ponovio pa sam to prihvatio kao ok. Ponudio sam mu da ga otpratim doma, fol idem i ja tamo, ali je lukavo izbjegao, kao on voli najviše biti sam.
Otišao sam doma ali mislim da nisam dobro napravio. Kad sam se odmaknuo od njega skočio je kao zec i prošao preko pješačkog. Nadam se da sutra neće u novinama biti njegova slika s podnaslovom jeste li ga vidjeli.
Evo slikice koju sam s pristojne udaljenosti kliknuo pa  ako...

[fusher]

morda je samo bil nagrnjen...

[milić]

Nagrnjen=pijan?
Ni bil pijan, blizu san sedel. Nanjušil bin da je bil.
No, kako god, jutros na Radio Reke naslišan informacije na 6,30 i ne išću ga... Još

[fusher]

 od 6 i pol??zač ne spiš ko si normalni judi? a ja, va penzije si

[milić]

Evo mojga pehinarskega školskega kolege Darka Štefana i mane na Turkoven, potla postavlanja rožic na spomenik poginjenen hrvatsken vitezon.
Podsetil me da smo i va vrtić, ki je bil va Dome, skupa šli. Spametil se i pesmice ke da smo va vrtiće kantali:
- (hebat ga, al se ja sadahna ne moren spametit. Evo razloga da ga zazoven! )
A ja san se domislel i oviste, isto z vrtića:
-Pioniri maleni mi smo vojska prava,
 svakog dana rastemo ko zelena trava...
Tu bimo kantali kad smo šli z vrtića "na izlet" prama Hoston.

[milić]

Dobil san, da pročitan, od sestrični Nadi, knjigu Osnovna škola Pehlin 1907.-2007. pa malo čituckan. I videj vraga na jedne stranice poznata slika. Ova:


To je I. razred šk. leto 1961./62.
Pa da vidimo kuliko me još batica služi:
Prvi red sleva:
Marijo Kalčić, Mišo Baljak, Gordan---,Eda Škrobonja, Miljenko Mrvčić, Darko Štefan.
Drugi red sleva:
Marinko Saftić, ------, Izidor (auto limar) Va---, Mladen Saršon, Ivica Starčević, Darko Jambrek, Karmen Perković.
Treti red sleva:
Lidija Arbutina, pok. Arsen Srdoč, Vlado Blečić, Željko Mulac, Vasiljko Birkanović, Valter Tibljaš i učiteljica Branka Janković.
Bome ni loša batica. Čudno da ovu malicu ne pamtim, ama baš niš. Minja ka si i čigova reči ti nan. Ma moreš i napisat, nećemo se jadit.

[milić]

Evo, uz dve, tri telefonade rešene su i te miće nepoznanice.
Daklem, prezime ko nisan znal je Lučić, Gordan Lučić. Ime malice koj nisan znal ni ime ni prezime je Vesna Prešnjak. Izidor je Vuglovečki. I još je jedan isptavak netočnog navoda. Ni Lidija Arbutina lego Bosiljka. Lidija je stareja sestra.
Imena z sliki su kompletirana sad moren poć na mire spat.

[milić]

Ajmo mi malo u Goranje kraje. U utorak sam sa sestričnom Nadom pohodio okolicu Studene po kojoj su njezini, a time i moji, preci gordo koračali.
Stavit ću sliku jednog kamena koji su mladi Studenjci, jasno i Studenjke, zvali "drsavka na Škrilah". Vjerujem da ćete uvidjeti o čemu se radi.



  Osim markacije i Nadinog dekoltea nadam se da ste shvatili da je to stijena koja je prije pedesetak godina bila uglancana od spuštanja malih ritica po njoj. Služila je umjesto tobogana, koji je u ono vrijeme postokao samo u mašti.

[milić]

Malo ispod Škril postoji jedna duboka jama. Studenjci bi za nju rekli "Jama Pod Škrile" ili "Jama Na Škrilah".





U jamu se odvajkada bacalo lešine uginulih životinja, vjerojatno i drugi otpad. Načuh da postoji mogućnost i da su neki leševi neprijateljskih vojnika, po završetku ratnih operacija 1945. tu završili.

[milić]

Paprat, ili paprut po studenjski, stavljala se i pod stoku umjesto suhog lišća-šušnja. Ali ovdje sam je se sjetio jer je nekima bio izvor dodatne zarade. Nosila se u cvjetarne kao pridodatak cvijeću u izradi buketa.

[milić]

A pogledajte, molim vas, ovu divlju kruškicu, oskorušu čini mi se  po hrvatskom standardu. U Studeni plodove zovu frušvić. Imaju gorak, opori okus pa su teško jestive. Stoga se stavljaju u sijeno da "opehčaju" tj. fermentiraju pa su izuzetno ukusne, slatke, mekane... Milina za jesti.

[milić]

Kako je tog dana bio Dan pobjede i domovinske zahvalnosti na puno mjesta se slavilo. Mi smo znali gdje je dobra kapljica pa smo pratili zvuk domoljubnih pjesama i miris dobre hrane. To nas je dovelo u Glavicu u vikendicu Dinka i Silvane Kovačevih, kako se odnedavno zovu. Tu smo upoznali i Josipa i ženu mu, kojoj sam zaboravio ime, zi Pašca.