Foto reminiscencija

[Rijeka]

Ah... ljubav   

To su ti, Miliću, trenuci kad misliš da će poljubac i taj lokotić zaključani, plaćati račune i sve životne nedaće zaobići.
 Slatka gesta   

[milić]

Zar i ti kćeri, Brute. Tako brutalno.
Nisam htio dopisati da su lokoti već zaruzinavili i da svoju zaključanu ljubavnu simboliku "najnti percent"  nebi mogli prepoznati. Ode ljubav va ruzinu.

[Rijeka]

Zar i ti kćeri, Brute. Tako brutalno.

O, ne! 
U moje doba  metode su bile drukčije 

[elvis]

To su ti, Miliću, trenuci kad misliš da će poljubac i taj lokotić zaključani, plaćati račune i sve životne nedaće zaobići.

I onda da smo mi muški hladni i proračunati a ženske tople i romantične 

[milić]

Eksklusive!!!

Danas sam banuo u ex Pul Belega i tamo je bio novi vlasnik, Samir kažu da mu je ime. Pitam ga da li mogu uslikati par fotki i staviti na forum. Pa kako ne. I ja uslikao , ali kako je moj komp zanajloniran, radovi u toku, to sam na sinovom kompu koji baš i ne poznajem. A znate vi mene...Dakle slike će biti kad budu.
Ali ekskluziva je to da će se nova oštarija otvoriti 17.4.2014. Malo mi čudno da pada u četvrtak, ali tako reče gazda. Nadam se da sam dobro razumio. No, već su i stolovi vani poredani.

[Sabina]

Milićuuuu koliko ste vi tu toga uslikali dok mene nije bilo...ja bih oko svake treće slike ubacila neki komentar ali kad su ovako u nizu više ne znam koja je gdje da bih je citirala...zanimljivi su mi i zarašćeni parkići i plava kuća za koju i meni zapne oko i zgrada s WC-jom i lokotići kojima zaljubljeni simboliziraju svoja zaključana srca (samo malo pomodarski jer svi znamo da nisu vremena kad se srce da jednom/jednoj a da se lokotić ne otključa barem još nekoliko puta) 
Uglavnom zanimljive pričice i slikice

[milić]

Evo i par slikica, koje i nisu nešto, ali služe svrsi, stanja oštarije , nazovimo je za sada, Pul Samira.

[mikimiki]

Ne bih uopće komentirala estetiku lokala ali ipak mi vrag ne da mira-meni izgleda grozno

A i nadstrešnica mi djeluje malkice ... nelegalno....sigurno ima više od 15 m2, a za to treba građevinska dozvola

[milić]

Slažem se s tobom. Meni namještaj i oprema djeluje kao za putujuće sajmove.
Ali, sjetimo se, nekog Maovog sudruga i izjave:
-Nije važno koje je boje mačka, važno je da lovi miševe.
Pa čekajmo kakva će klopa biti tj. miševi.

[milić]

U četvrtak, 17.4.  oko 21 sat sam se vraćao iz kina i vidio gužvu u i oko Samirove oštarije. Čula se i pjesma. Znači otvorenje u roku.
Sutradan, na Veli petak, prijatelj i ja zaželjeli se bakalara na gulaš i došli do oštarije. A ona - zatvorena!
Šta je posrijedi  .

[LLeon]

U četvrtak, 17.4.  oko 21 sat sam se vraćao iz kina i vidio gužvu u i oko Samirove oštarije. Čula se i pjesma. Znači otvorenje u roku.
Sutradan, na Veli petak, prijatelj i ja zaželjeli se bakalara na gulaš i došli do oštarije. A ona - zatvorena!
Šta je posrijedi  .

Baš sam htio napisat da sam prošao ovuda u četvrtak oko 19h i čujem neku dreku. Kad ono, Samir s jaranima slavi otvorenje kafane. Jučer (subota) poslijepodne opet prođem ovuda i koliko sam uspio vidjet iz auta bilo je nekako pusto, kao da je zatvoreno.

[milić]

Evo nastavak sage o ex oštariji Pul Belega. Dakle, u subotu, 26.4. o. g. bio sam u oštariji na ručku.
Pojeo sam ražnjiće, pomfri i salatu mješanu te popio dec crnjaka. Cijene:
ražnjići 40-
pomfri  10-
salata   12-
vino       6-
        --------
           68-
To je sve bilo dobro. Mislim na kvalitetu hrane i vina.
Posluga brza i solidna. / Bio sam skoro jedini gost/
Cijena? Čini mi se 10, 15 %  previsoka obzirom na vrstu objekta.
Ambijent loš.
Ma, ukupno gledano, jedva prolazno. 
Međutim, obzirom da mi je to pred nosom, često ću se tu zaletjeti nešto brzinski pojesti.
Iz računa, bacio sam ga, pamtim da se firma zove Rječina ili Ričina, objekat je "Baćo", valjda izvedenica iz Samir Baćac, koji je vlasnik.
Ne znam kakve su marende. Konobar mi je nudio paštu i fažol, pašta s bolonjez umakom i još nešto, ali nisam zapamtio, ali niti poželio to nabrojano.
Danas, kasnije nego šta je ovo fotografirano, je bila i ploča vani, valjda s menijem, ali sam to vidio samo iz busa.

[Sabina]

Čini mi se preskupo! Mi kod Nono Franeta dobijemo marendu za 30,00 kuna (glavno jelo od kojeg se mogu najesti i dvije osobe, salata i desert...do nedavno su davali i juhu ali im se valjda ne isplati)

[milić]

Neki dan sam s Narančastom zvijeri obišao poznate lokacije.
Trsatsku crkvu.



U dvorištu crkve centralno mjesto zauzima kip svetog /od prije nekoliko dana/ Ivana Pavla II. Meni osobno se kip sviđa. Ali mi je moj prijatelj skrenuo pažnju na preduge prste. Tako da sad svaki put htio ne htio gledam prste, a ne pogođeni izraz lica, mnogima dragog pape.



U prethodnim postovima nisam htio spominjati kafiće oko crkve. Ali eto, došlo vrijeme da se i to rekne.
Dakle prvi mi na pamet pada nekad odlična, i prva na ovim prostorima ako se na varam, picerija Mamma mia. Tamo gdje je sad noname birc koji  ima bezbroj piva u ponudi i WC koji nemoš pronać. A ako ga i nađeš, bolje da nisi.



Onda je u uličici, koja vodi prema gradini, nekad bio Popaj i Oliva prekršten u Zrinski pa sad neko stranjsko ime, Sabrage ili tako nekako.
U produžetku je i kafić Sveti Juraj s terasom skrivenom od radoznalih pogleda.
Na gradini je i kafić čija terasa je u doba sunca željenom jako zgodna. Međutim jučer vidim da ne radi jer nešto uređuju.



Na ovoj fotki lijepo se vidi stup koji spriječava automobile da ulaze u ovu uličicu. Prvi put sam to čudo vidio u Škofjoj loci, u Sloveniji 1998. godine. Gledam nešto sa strane kad ono, učini mi se, da se stup smanjuje. Uf, jebenti, nebih smio piti toliko, pomislim i razgoračim oči. Kad ono - stvarno stup se spustio, auto prošao, pa se stup opet podignuo.
Sad idem pa nastavljam s birtijama...

[milić]

Ovdje, na ovako malom prostoru, su čak dva kafića. Oni skupa, u kišno vrijeme, kad se ne može sjediti vani, imaju ukupno 16 i pol sjedećih mjesta  . Ali kad se, sa suncem, razviju suncobrani i mjesta nabujaju kao gljive poslije kiše. Jedan se, već duže vrijeme, makar je promijenio i vlasnika, zove Monte Cristo. Baš kako  treba,  u jezgri hrvatskog Trsata.
Tu je i drugi kafić, za koji ne znam kako se zove, makar sam ponekad i sjesti znao na terasi. Iza, u ovome prolazu na uglu suvenirnice, nalzila se, a možda je i još, trgovina zdravim, eko-bio i sličnim namirnicama. Moja žena je često tu odlazila, a ja bih je čekao u jednom od ovih kafića. I dok je ona kupovala neke trave ja sam iste konzumirao, jasno u drugačijem, destiliranom obliku. 




E, a sad dolazi meni jako žalosna priča. Pogledajte ovu malu, žutu  kućicu ispod čempresa. E, tu je meni bio najbolji ugostiteljski par na ovim prostorima - od kad znam za sebe. Nažalost trajali su samo 2, 3 godine. Zaista su im bili nemogući uvjeti rada i svaka čast da su i toliko izdržali. Dakle, to je bio bračni par iz Voloskog koji su tu, iako su im mnogi govorili da neće proći, držali kafić koji je unutra imao desetak stolica i vani 3, 4 stola. I jasno da su kapaciteti premali da bi mogli opstati. Ali, zašto su bili tako hvale vrijedni? Pravi ugostitelji, školovani. Kad bi naručio drugu turu oni bi već nešto donijeli da zagrizeš, imli su sitne slane kekse, domaći pršut, sir. Ona bi ispekla kolače pa prodavala. A bili su odlični. Naprimjer štrudel od sira. Mljac!
Želim reći da svi ovdašnji ugostitelji nemaju te manire. Imaju samo grablje, a ne i vile, kako bi moji Studenjci rekli. Pa pred malo, na Veli petak, u više kafića sam bio i nigdje nas nitko nije počastio s nečim.
A sad sam se sjetio i imena - Bulin se zvao kafić. Njihovih imena se ne sjećam, samo znam da je on bio Ižanin, a ona, me par baš Vološćica. Želim im svako dobro, ma gdje bili.




Idemo dalje...
Tu je vrlo popularni kafić, nekad imena Jelušić, a sada Gvardijan. U desnom dijelu je i picerija. Nikad nisam volio tu sjediti. Samo kad bih, ajmo reć, morao. Tu, s lijeve strane uz pločnik, nalazi se jedna šahta koja, barem meni, uvijek smrdi. A smrdilo mi je tu i još puno toga. Sad čujem da to drži vlasnik Tarse. I znam, jeo par puta, da ima dobre kolače...



Nastavak slijedi , ma ne danas...