Klana i okolica

[zokxy]

Klana Italiana ...

[Rijeka]

"Naša Rijeka", broj: 62, Godiva VI, Veljača 1984.

[Eugen]

Iz Estavelinog zapisnika:

Nakon provlačenja kroz pukotinasti ulaz otvara se prostorija, najveća u špilji, dimenzija 3 m visine i 2 m širine, a koja se prostire oko 3. U prostoriji najviše pažnje odlvači veliki kameni blok koji je djelomično prekrio prolaz prema nastavku. Tlo je posuto sitnim kršjem te zemljom i humusom blizu ulaza. U prostoriji ima malo sigovine, tek nešto saljeva pri stijenama, koje izgledaju suho i neaktivno. U nastavku se strop spušta, a presjek kanal poprima oblik trokuta. Ovdje se provlačimo po kršlju do prostorijice koju zauzima kameni blok, a dalje u nastavku se prostor uspinje po sitnom sedimentu (crvenici) do suženje koje više nije prolazno. U sedimentu su pronađeni metal detektorom sitni ostaci manje arheološke važnosti (čavlić i sl.).
Snimanje površine utvrđeno je da kraj špilje dolazi vrlo blizu padine ispod uravnjene površine kaštela (~1 m). U padini nije pronađena ikakva pojava koja bi ukazala na postojanje izlaza tj. drugog ulaza.

Perspektiva daljnjeg istraživanja:
Kopanje kršja u prvoj prostoriji. Uspješnost je upitna – legenda govori o tajnom prolazu do naselja odnosno o činjenici da u kaštelu nije pronađena cisterna s vodom pa je zato jama morala imati tu funkciju.
Kopanje drugog ulaza – postoji mogućnost da se kopanjem probije na drugu stranu, nedostaje naime oko 1 m.

[Rijeka]

Hvala Daluka!!

U prijevodu vezano za Pećinicu kaže: "Prema talijanskom vojnom izviđanju iz 1935. godine, rupa se urušila. Bila je duga 18 m, visoka 3 m i široka 4 m."    - Kada se urušila? Zašto..? Je li ovaj podatak imala Estavela kad je krenula u istraživanje? 
 
- navod istraživanja 2019. god. kaže da ukupna duljina špilje iznosi 9 m:

[Daluka]

...
Kad u tekstu navodiš sve izvore po prezimenu (kako i treba) onda bi i kućno ime Šopeć trebalo navesti po prezimenu - Starčić.

Ispravljeno

U izvorniku je "Šopeć A. S., 1996.: Radovi na Gradini, Zbornik Društva za povjesnicu Klana, sv. 2., pp. 281 – 282, Anton Starčić, Šopeć

[Rijeka]

...
Kad u tekstu navodiš sve izvore po prezimenu (kako i treba) onda bi i kućno ime Šopeć trebalo navesti po prezimenu - Starčić.

Ispravljeno 

SPELEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

...

 Cirkulacija na ulazu postoji te je usmjerena prema van, ali zabilježena je tek dimnim štapićem. Pretpostavljamo da je cirkulacija uvjetovana postojanjem drugog ulaza na kraju špilje ili pak puhanjem vjetra, koji je na dan istraživanja bio vrlo jak. Kopanjem tla u ulaznoj dvorani postoji mogućnost pronalaska novih arheoloških ostataka koji su upali iz vrtače. Ovo je ujedno i jedina perspektiva u špilji, ako bi priželjkivali potencijalan dublji nastavak.

...

Ovo me podsjetilo. I onaj veliki kamen u glavnoj prostoriji.
...
Vidjeti pod "Pacovi u zidovima" H.P. Lovecrafta.

Imaš za posudit? 

[zokxy]

Bravo 
Eto, tko je pročitao zna zrno znanja više! 

[lappino]

SPELEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

...

 Cirkulacija na ulazu postoji te je usmjerena prema van, ali zabilježena je tek dimnim štapićem. Pretpostavljamo da je cirkulacija uvjetovana postojanjem drugog ulaza na kraju špilje ili pak puhanjem vjetra, koji je na dan istraživanja bio vrlo jak. Kopanjem tla u ulaznoj dvorani postoji mogućnost pronalaska novih arheoloških ostataka koji su upali iz vrtače. Ovo je ujedno i jedina perspektiva u špilji, ako bi priželjkivali potencijalan dublji nastavak.

...

Ovo me podsjetilo. I onaj veliki kamen u glavnoj prostoriji.

U nekoj bližoj budućnosti, pojavio se nekakav Talijan/Austrijanac/Hiperborejac s papirima koji su dokazivali njegovo povijesno vlasništvo nad Gradinom. Pa je nakon dugotrajnog sudskog procesa, izvještavanja u svim svjetskim medijima i prijetnje sankcijama Hrvatskoj stvarno ušao u posjed. I odlučio obnoviti Gradinu do razine prije Valvazora, pa se pozabavio i Pećinicom. Pa je maknuo onaj veliki kamen. Uslijedio je takav užas kakav niste bili u stanju zamisliti niti u najcrnjim noćnim morama...

Vidjeti pod "Pacovi u zidovima" H.P. Lovecrafta.

Inače, ovo su fantastični postovi, kapa dolje za Riječanku! 

[milić]

Kad sam vidio popis literature shvatio sam da je to pravi, stručan rad. BRAVO!
Kad u tekstu navodiš sve izvore po prezimenu (kako i treba) onda bi i kućno ime Šopeć trebalo navesti po prezimenu - Starčić.

[Rijeka]

SPELEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

Od prijašnjih speleoloških istraživanja neposredne okolice Klane, daleko je najznačajnije ono istraživanja ponora Gotovž. Ovaj najdublji ponor sjevernog hrvatskog primorja u kojeg se s flišnog područja slijeva potok Ričina prvi su istraživali talijanski speleolozi između dva svjetska rata. U veljači 1928. godine dostižu dubinu od čak 420 m, koja je kasnjim hrvatskim istraživanjima 1959. ispravljena na 320 m. Radi se o poznatoj ekspediciji prilikom koje je zbog naglog naleta bujice izgubljena gotovo sva oprema hrvatske speleologije, a srećom bez ljudskih žrtava (Božić 2001). 50-ih godina ovo područje obilazi Mirko Malez te istražuje mnogobrojne pećine i jame koje zatim sakuplja u detaljnom pregledu „Pećine Učke i Ćićarije u Istri" (Malez 1960). U ljetopisu iz 1956. godine spominje obilazak Klane i okolice te istraživanje Pećinice „Sv. Trojice" unutar ruševine stare gradine kraj Klane (Malez 1956). Međutim nije poznato jesu li podaci ili nacrti tih istraživanja ikad objavljeni. U novijem razdoblju (1997. — 2000.) Starac (2001) navodi speleološko istraživanje članova SK HAD, u kojem
su pronađeni ostaci kaljeve peći te mogućnost postojanja prolaza do naselja, koji je navodno zatrpan potresom 1870. Postoje i nepisani tragovi o posjetima, ali nema detaljnijih podataka ni nacrta (N. Kuzmanović, usmeno). U 2018. Anton Starčić Šopeć kontaktira SU Estavelu te iznosi potrebu za konačnim istraživanjem pećine na Gradini, što je konačno i poduzeto 24. veljače 2019., a rezultati su već 23. ožujka prigodno predstavljeni na kulturno-znanstvenom skupu „23. Dani dr. Matka Laginje" u Klani.
Dolaskom na Gradinu, jasno uočavamo kružnu vrtaču (depresiju) usred kaštela čije su stranice gotovo okomite u stijeni te opasane rekonstruiranim zidovima. Ulaz u špilju je pukotinasti, dodatno sužen zemljom koja se trusi iz vrtače, a nalazi se na njezinom JI kraju. Ulaz je zatvoren čeličnom rešetkom, ali nije zaključan. Nakon provlačenja kroz uski ulaz otvara se prostorija, najveća u špilji, dimenzija 3 m visine i 2 m širine, a koja se prostire oko 3 m u duljinu. U prostoriji najviše pažnje odvlači veliki kameni blok koji je djelomično pregradio prolaz prema nastavku. Tlo je posuto sitnim i krupnim kršjem te zemljom i humusom u blizini ulaza. U prostoriji ima malo sigovine, tek nešto saljeva pri stijenama, koje izgledaju suho i neaktivno. U nastavku kanala se strop spušta, a presjek kanal poprima oblik trokuta. Ovdje se provlačimo po kršlju do prostorijice koju dodatno sužuje kameni blok, a dalje u nastavku se prostor uspinje po sitnom sedimentu (crvenici) do neprolaznog suženja zatrpanog istim materijalom. Ukupna duljina špilje iznosi 9 m, dubina -1, a visinska razlika 3 m.
U špilji je izmjerena temperatura od 6,7 °C te 90% vlažnost u ulaznoj prostoriji. Cirkulacija na ulazu postoji te je usmjerena prema van, ali zabilježena je tek dimnim štapićem. Pretpostavljamo da je cirkulacija uvjetovana postojanjem drugog ulaza na kraju špilje ili pak puhanjem vjetra, koji je na dan istraživanja bio vrlo jak. Kopanjem tla u ulaznoj dvorani postoji mogućnost pronalaska novih arheoloških ostataka koji su upali iz vrtače. Ovo je ujedno i jedina perspektiva u špilji, ako bi priželjkivali potencijalan dublji nastavak.

O IMENU
Najčešći naziv za kaštel je Gradina, što navodi većina autora, ali Šopeć (1996) i Bertoša (2012) spominju da ga Klanjci nazivaju i jednostavno Sv. Trojica po kapeli koja je nekoć stajala unutar kaštela. Slično, Matko Laginja (1884) spominje naziv „crkva Sv. Trojice': Svi ostali izvori (tako i R. Starac) pak spominju da se radi o „kapeli Sv. Trojstva", ne navodeći očitu sinonimiju. Naziv ovog speleološkog objekta preuzet je od Maleza (1956) jer se čini da je dosljedno upotrijebio lokalni naziv uz dodatak „Pećinica': Kao sinonim upotrebljen je: „Špilja kraj kapele Sv. Trojstva".

Zaključak
 
Speleološkim istraživanjem poduzetim u veljači 2019. stavlja se točka na „i" priči o speleološkom objektu koji je vrlo vjerojatno stoljećima bio poznat graditeljima klanjskog kaštela. Već između 13. i 15. stoljeća kaštel je opasan zidinama, a time ujedno i vrtača u kojoj se nalazi ulaz u špilju. Najstariji izvor govori o postojanju jame na tom mjestu. Neki navode zarušavanje tajnog prolaza tijekom potresa 1870., dok prvi „moderan" Malezov opis spominje pećinu manjih dimenzija. Bilo da se nekad zaista radilo o „dubokoj jami s tajnim prolazom" ili nečem trećem, danas je to jednostavna špilja duljine 9 m bez velike perspektive
 za nastavak istraživanja osim možda prokopavanja drugog ulaza na samom kraju. Konačan odgovor na postojanje tajnog prolaza donijeli
bi jedino dugotrajnim kopanjem zarušenja u ulaznoj dvorani, a možda bi isto samo dodatno oživilo pučke legende.


                                                                                                       
LITERATURA:
• Bertoša S., 2012.: Povijest Klane i
okolice od najstarijeg doba do 20.
stoljeća u svjetlu graničnih oznaka,
Croatica Christiana periodica, vol.
36, br. 69, pp. 145 – 173
• Božić V., 2001.: Istraživanje ponora
Gotovž 1959. godine, Zbornik
Društva za povjesnicu Klana, sv. 6.,
pp. 331 – 355
• Laginja M., 1884.: Kastav grad i
obćina, Tiskara Dolenc, Trst
• Malez M., 1956.: Speleološka
istraživanja u 1954. godini, Ljetopis
JAZU, 61, pp. 316 – 324
• Malez M., 1960.: Pećine Ćićarije i
Učke u Istri, Acta Geologica II, pp.
163 – 263
• Mimica B., 2008.: Nalaz bakrenog
polufolisa na kaštelu Gradina
u Klani, Zbornik Društva za
povjesnicu Klana, sv. 8., pp. 225 –
226
• Starac R., 1997.: „Gradina” u
Klani – rezultati istraživanja u
1996. godini, Zbornik Društva za
povjesnicu Klana, sv. 3., pp. 65 – 92
• Starac R., 1998.: Izvještaj o tijeku
i rezultatima istraživanja Gradine
u Klani, Zbornik Društva za
povjesnicu Klana, sv. 4., pp. 139 –
148
• Starac R., 2001.: Izvještaj o tijeku
istraživanja i sanacije ostataka
utvrde Gradina u Klani u 1998.,
1999. i 2000. godini, Zbornik
Društva za povjesnicu Klana, sv. 6.,
pp. 203 – 208
• Starac R., 2008a: Izvještaj
o obavljenim arheološkim i
konzervatorsko – sanacijskim
radovima na Gradini u Klani i
dijelovima limesa kod Studene u
2005. godini, Zbornik Društva za
povjesnicu Klana, sv. 8., pp. 199 –
203
• Starac R., 2008b: Gradina u Klani:
Rezultati arheoloških istraživanja
u 2007. godini, Zbornik Društva za
povjesnicu Klana, sv. 8., pp. 205 –
212
• Starac R., 2008c: Liburnijski limes:
arheološko – konzervatorski
radovi na lokalitetima Vranjeno
i Za presiku, Zbornik Društva za
povjesnicu Klana, sv. 8., pp. 213 –
224
• Šnajdar I., 2008.: Doba rimskoga
cara Maksencija i nalaz njegovog
polufolisa na kaštelu Gradina
u Klani, Zbornik Društva za
povjesnicu Klana, sv. 8., pp. 227 –
240
• A. Starčić., 1996.: Radovi na
Gradini, Zbornik Društva za
povjesnicu Klana, sv. 2., pp. 281 –
282
• Valvasor J. W., 1689.: Slava
vojvodine Kranjske, Ljubljana
• Višnjić J., 2016.: Nove spoznaje o
obrambenom sustavu Claustra
Alpium Iuliarum: Rezultati
istraživanja provedenih u sklopu
projekta „Claustra - kameni branici
Rimskog Carstva”. Portal, (7), pp
13-33

[Rijeka]

POVIJEST KAŠTELA GRANICE

    Ovaj kaštel prati duga povijest korištenja. Najstariji arheološki nalazi potječu iz kasnoantičkog doba gdje je ustanovljeno da je unutrašnja prostorija palasa najstarija te da je nekad vrlo vjerojatno predstavljala osmatrački toranj. Najvažniji nalaz koji preciznije određuje vrijeme korištenja je bakreni novčić iz razdoblja cara Maksencija kovana u 307. godini (Mimica 2008, Starac 2008b, 2008c). Ovo razdoblje (3 — 4. st.) se poklapa s onim u kojem je građen tzv. Liburnijski limes odnosno Rimski zid — sustav bedema i kula koji je štitio Rimsko carstvo od provale barbara s istoka. Najbliži ostaci Limesa nalaze se nekoliko kilometara istočnije od Klane odnosno Studene, a protežu se od izvora Rječine pa sve do Željeznih vrata ispod Obruča (1376 m.n.v.; Starac 2008c, Višnjić 2016). Strateško-nadzorni položaj Gradine ističe se vrlo preglednom panoramom prema tom području, ali i prema suprotnoj strani gdje se nalazila rimska cesta Senj — Trsatika — Akvileja (danas Petrolejska cesta; Šnajdar 2008). Kaštel je nadograđivan više puta, a iduće u nizu se smješta između 13. i 15. stoljeća za vrijeme gospodarenja obitelji Walsee. Na prvotnu prostoriju se nadograđuju dodatne prostorije te tako zdanje počinje nalikovati omanjoj utvrdi. U to vrijeme smatra se da je sagrađena i gotska kapela Sv. Trojstva s koje navodno potječe glagoljski natpis „1439 to pise...", a koji je danas ugrađen u pročelje crkve Sv. Jeronima u centru Klane. Ova nadogradnja, kapela i pronađeni fragmenti kaljeve peći upućuju na boravljenje višeg sloja društva u mirnim vremenima. U 15. i posebice 16. stoljeću Gradina ponovo dobiva stratešku obrambenu funkciju tijekom čestih osmanlijskih prodora te se zato nadograđuje zidinama s četiri ugaone kule kojim je dobiven širi prostor za eventualni prihvat ljudi i stoke. Na ovaj način zaštićena je i vrtača u kojoj se nalazi ulaz u špilju. Među posljednjim bitkama često se spominje opsada iz 1559. godine u kojoj su Osmanlije teško poražene, ali s posljedicom oštećenja kaštela. lz ovog razdoblja možda vrijedi spomenuti nalaz jedne od najstarijih primitivnih pušaka u Hrvatskoj, tzv. puška kukača (Starac 1998). Od početka 17. stoljeća, opasnost ne jenjava, već se ratni sukobi sele na zapadnu austrijsko-mletačku granicu na Ćićariji. U Klanu pristiže vojni inženjer Giovanni Battista Pieroni te izrađuje skicu obnove kaštela s jasnim pečatom vojnog graditeljstva tog vremena — utvrda s višestruko podebljanim zidovima i kulama klinastog oblika tlocrta u obliku trapeza; Ova nadogradnja smješta se u prvu četvrtinu 17. stoljeća. ipak, arheološkim istraživanjima utvrđeno je da planirana obnova nije nikad u potpunosti izvedena, što je prvo zabilježio vojni inženjer i kartograf Martin Stier, a zatim vedutom dočarao i Janez Vajkard Valvasor, koji je 1683. godine posjetio Klanu (Starac 1998). Upravo na tom prikazu lako je moguće primijetiti ruševno stanje Gradine, no s čitavom kapelom Sv. Trojstva
lz istog razdoblja potječe i prvi spomen vrtače odnosno „duboke jame u stijeni" Martina Stiera (Starac 1998 i izvori u radu). Starac tako podiže pitanje da li je upravo ta jama u vrijeme osmanlijskih napada služila kao zdenac ili cisterna za siguran pristup pitkoj vodi, ili pak kao tajni prolaz do naselja kojim se mogla voda prenositi. Arheološka iskapanja u vrtači nisu obavljena pa su njezina funkcija i potencijalni umjetni postanak i dalje upitni (R. Starac, usmeno). Od 18. stoljeća kaštel gubi na važnosti i polako propada, a najveće razaranje doživljava 1870. godine kada snažan potres pogađa Klanu. Istu sudbinu prati i kapelu Sv. Trojstva od koje su danas ostali svega teško uočljivi temelji. Spominje se da je i lokalno stanovništvo doprinijelo propadanju kaštela uzimanjem kamene građe u svrhu obnove naselja (Starac 1997). Nezainteresiranost i nemar lokalnog stanovništva, ali i sadnja primorskog bora 1930-ih godina, dovodi do daljnjeg propadanja i zaborava. Konačno, 1995. godine započeti su arheološko-konzervatorski radovi inicijativom Društva za povjesnicu Klana i pod vodstvom arheologa Ranka Starca, a kojom je spriječeno daljnje propadanje kaštela te su dijelovi zidina sanirani radi zaštite i turističke valorizacije. Danas je pristup do Gradine omogućen asfaltiranom cestom sa sjeverne strane.

[Rijeka]

PEĆINA "SV.TROJICE" NA GRADINI U KLANI

U veljači 2019. članovi Speleološke udruge ,,Estavela" i Speleološkog društva „Ćićarija" istražili su i topografski snimili Pećinicu „Sv. Trojice" smještenu usred ruševina klanjskog kaštela, poznatog pod imenom Gradina. lako ova špilja duljine 9 m ne predstavlja značajno speleološko otkriće, njena joj pozicija odaje određenu povijesnu važnost. Naime, prvi spomen „duboke jame u stijeni" unutar kaštela potječe još iz 17. stoljeća. Kaštel je svoju obrambenu funkciju opravdao ponajviše tijekom osmanlijskih prodora u 15. i 16. st., a nakon čega polako propada i pada u zaborav. Arheološkim iskapanjima i konzervatorskim radovima, koja traju od 90-ih godina, pronađeni su mnogi novi tragovi o njegovoj bogatoj povijesti dok su ostaci zidina sanirani radi očuvanja kulturno-povijesne baštine ovog kraja. U isto vrijeme oživljava se i pučka legenda o ,,tajnom prolazu" koji je navodno iz jame vodio nekad sve do naselja.

UVOD

Neposredno iznad centra Klane u gustoj borovoj šumi nalaze se ostaci zidina koje prolazniku tek slučajno
zapadaju u oči. Prometni znakovi o kaštelu Gradina navode da se na tom mjestu ipak možda krije zanimljiv arheološki lokalitet. Gradina, kako je poznata među lokalnim
stanovništvom, je utvrda ili kaštel odnosno njeni ostaci koje obilježava duga i burna povijest vojno-obrambenog korištenja. Počevši od rim-skih vremena, Gradina je postepeno proširivana, nadograđivana i renovirana, no od 17. stoljeća nakon slabljenja neprijateljskih ugroza, njezin značaj opada te se polako zapušta. 1870. godine u katastrofalnom potresu čiji je epicentar bio upravo u Klani, Gradina doživljava teško razaranje čemu dodatno doprinosi i otkidanje kamene građe za obnovu naselja od strane lokalnog stanovništva. Tako je dugi niz godina slavni kaštel bila zaboravljena ruševina, sve dok članovi Društva za povjesnicu Klana nisu pokrenuli revitalizaciju lokaliteta u svrhu zaštite materijalnih dokaza o bogatom kulturno-povijesnom nasljeđu ovoga kraja (Šopeć 1996). 
Od 1995. godine, kada su obavljeni prvi pregledi i geodetsko snimanje, pa do 2010. godine izvođena su arheološka iskapanja parlelno s konzervatorskim radovima, a čiji rezultati su postepeno objavIjivani u Zbornicima Društva za povjesnicu Klana (Starac 1997, 1998, 2001, 2008a, 2008b).
U spomenutoj literaturi moguće je pronaći podatak da vojni inženjer
Martin Stier prilikom posjeta Klani početkom 17. st. bilježi postojanje duboke jame unutar kružne vrtače te preporučuje da se od nje napravi cisterna za vodoopskrbu kaštela (Starac 1998 i izvori u radu). Prilikom arheoloških iskapanja nije pronađen bunar ili drugi trag zahvaćanja pitke vode, a upravo ta činjenica upućuje na zanimljivu teoriju o postojanju „tajnog prolaza", koji je vodio do ili izvora vode ili čak do samog naselja kroz spomenutu jamu. Umjesto duboke jame, u prvom zabilježenom speleološkom istraživanju, Malez (1956) spominje špilju malih dimenzija unutar zidina Gradine što ističe umanjenicom u imenu Pećinica. Špilja je kasnije puno puta posjećivana, ali osim malih prostorija, zarušenja i nešto malo arheoloških nalaza (dijelovi oplate kaljeve peći), nisu pronađene nikakve naznake o većem prostiranju ovog objekta. Dapače, česti posjeti lokalnog stanovništva i djece samo su dodatno potpirile legende, kao recimo ona o „velikom kamenom bloku", koji je prilikom potresa 1870. pregradio i zatrpao „tajni prolaz" (Starac 2001; Ž. Simčić, usmeno).
Kako bi konačno dali konkretne informacije o pružanju i karakteristikama ove špilje, u veljači 2019. članovi SU „Estavele" i SD „Ćićarije" dolaze u Klanu na poziv g. Antona Starčića Šopeć, predsjednika Društva za povjesnicu Klana. Vrlo brzo utvrđujemo da ova špilja zaista malenih dimenzija ne nudi veću perspektivu daljnjih istraživanja, ali da joj ipak širi povijesni kontekst pridaje određenu važnost. Osim predstavljanja same špilje, cilj ovog priloga je dati i kratki osvrt upravo na taj širi kontekst - kaštel Gradinu unutar koje je vrtača sa špiljom te na bogatu povijest ovog kraja koja se usko veže uz kaštel.



Nastavlja se..

[z355ko]

na stupiću piše campo, a u blizini su temelji nekakvog objekta, možda je to oznaka za nešto tipa male vojarnice....

[lappino]

Budući da je Klana bila ruralno naselje koje je tek nakon Rapallskog ugovora steklo stratešku važnost zbog granice, nije bilo lokalnog smještaja za obitelji stalno zaposlenih vojnika koji bi bili premješteni. Također, kako bi se zadovoljile potrebe drugih državnih dužnosnika (općinskih službenika, učitelja itd.), izgrađene su zgrade I.N.C.I.S.-a, Nacionalnog instituta za stanovanje državnih službenika, osnovanog 1924. radi osiguranja smještaja za civilne i vojne državne službenike, s prednošću za one s nižim plaćama. I.N.C.I.S. je djelovao diljem Italije do nakon Drugog svjetskog rata.

Na istočnim teritorijima, G.A.F.-u su također bile dodijeljene protupobunjeničke dužnosti, kao i kontrola cestovnog i željezničkog prometa; na graničnim prijelazima, njegovi su vojnici surađivali s Kraljevskim karabinjerima, Kraljevskom financijskom policijom i Graničnom policijom (MVSN, Milizia Volontaria per la Sicurezza Nazionale, oružanim krilom fašističke stranke), pri čemu je potonja bila podređena tijelima državne policije odgovornima za granične urede.

Kraljevska talijanska financijska policija (Guardia di Finanza) imala je vlastitu infrastrukturnu mrežu graničnih brigada u šumovitim područjima. Ovdje izraz "brigada" potječe od razine zapovijedanja, a ne veličine postrojbe. U ovom slučaju, "brigadiere" kao čin znači narednik, a svaka "brigada" bi se sastojale od dvadesetak financijskih časnika pod zapovjedništvom narednika, smještenih u izoliranim zgradama, često ojačanim kamenom. U blizini su bile postavljene obrambene strukture koje su se sastojale od bunkera, mitraljeskih položaja i betoniranih rovova. Odredi su bili stacionirani na višim nadmorskim visinama. U Klani su se vojarne Financijske policije nalazile u blizini vojarne G.A.F.-a; od potonjeg, granični prijelaz na zemljanom putu koji je vodio do Studene na teritoriju SHS bio je udaljen manje od dva kilometra.

M.V.S.N. je također imao granične postaje; ona u Pian della Secchia/Čabarska polica u podnožju Snežnika bila je izgrađena 1936., nekoliko stotina metara od postaje Financijske policije, a projektirao ju je Riječki građevinski korpus.

[lappino]

Nedavno sam naišao na zanimljiv tekst u knjizi "Il Regio Esercito nell'Adriatico nord-orientale: 1920-1940" (Kraljevska vojska na sjeveroistočnom Jadranu 1920-1940), pa ću ga ovdje prepričati.

Italo-nostalgija je glavna tema knjige, ali ima dosta zanimljivih detalja, pa eto malo o Klani.

Kao što je poznato, originalno ustrojeni XXVI sektor talijanske Pogranične straže (Guardia alla Frontiera, G.A.F.) imao je sjedište u Klani (pred rat premiješteno u Il. Bistricu), sa odgovarajućim sastavom ljudstva.

Pješaštvo se sastojalo od mješavine strijelaca i mitraljezaca, opremljenih minobacačima i protuoklopnim topovima. Inženjerci su bili odgovorni za upravljanje strukturama, održavanje opreme te održavanje cesta i staza koje vode do uporišta. Topnici, poput pješaka G.A.F.-a, rotirali su se između garnizonskih i odmornih smjena, dok je kontingent ostajao u vojarni za neposredno raspoređivanje. Jedinicama G.A.F.-a bili su potrebni odgovarajući objekti, pa su izgrađene nove vojarne. Među najvažnijima bila je ona u Klani, nazvana po M.O.V.M. (Zlatna medalja za hrabrost) Spiru Tibaldu Xidiasu, tršćanskom iredentistu grčkog podrijetla koji je pao na Nad Logem 1916. Xidias je bio potporučnikom 73. pješačke pukovnije "Lombardia", opisan u zahvali za Zlatnu medalju kao "najhrabriji vojnik, apostol talijanstva". Vojarna je bila izgrađena 1934. na površini od 600 hektara, u skladu s kriterijima funkcionalnosti i higijene (velike spavaone, dvostruki prozori, grijane prostorije).

Dijelim tekst na par postova, da ne bude TL;DR.