Opatijska promenada

[Kont]

                                                                       Villa Frieda

Johann Peter Reininghaus (Kierspe, 1818. - Graz, 1901.) odrastao je na farmi Isenburg kod mjesta Kierspe u Westfaliji sa svojim roditeljima i dvoje braće Augustom i Juliusom. Njihov otac Dietrich počeo se baviti proizvodnjom rakije destilacijom krumpira i kukuruza i osnovao skromnu pivovaru na farmi.

Braća Johann Peter i Julius dobili su državnu stipendiju koja im je omogućila školovanje te odlaze u Berlin gdje pohađaju tehničko sveučilište, a kasnije i studij kemije.
Nakon završetka studija Johann Peter postaje partner u tvrtki u Wroclawu i Berlinu, dok je Julius prvo radio u tvornici u Hannoveru koja je eksperimentirala s novim procesom za proizvodnju prešanog kvasca, te kasnije odlazi u Beč, u pivovaru Adolfa Ignaza Mautnera (Smirschitz, 1801.-Beč, 1889.), koji također traži način za proizvodnju prešanog kvasca.

Johann Peter odlikovao se organizacijskim i poduzetničkim talentom, dok je Julius, strastveni kemijski istraživač, bio prvenstveno znanstveno orijentiran. Obojicu je spajala strast prema procesu vrenja kvascem, proizvodu koji je bio najtraženiji među pekarima, a koji se još uvijek nije mogao kemijski proizvesti.
Znanje koje je bilo usporedivo sa zlatom jer ga je do te vrijednosti uzdigla velika potreba ljudi. Ta strast i izvjesna nada da će im napredak znanosti i tehnologije 19. stoljeća dati priliku za primjenu.
Juliusu se 1848. pridružuje i njegov brat  Johann Peter  te uskoro raznim eksperimentima uspjevaju upotrebom kukuruza umjesto raži dobiti prešani kvasac koji uskoro postaje prvi i vodeći svjetski način industrijske proizvodnje umjetnog kvasca.

Godine 1850. Adolf Ignaz Mautner osvojio je zlatnu medalju strukovnog udruženja i novčanu nagradu od 1000 guldena za taj izum. Od tada su se pivo, pekarski i ostali proizvodi mogli proizvoditi tokom cijele godine jer je umjetni kvasac bio jeftin za proizvodnju i stabilan na svim temperaturama.

Mautneru je posao s kvascem ubrzo je procvjetao toliko da se počeo baviti samo proizvodnjom kvasca i alkoholnih pića te ubrzo otvorio još dvije velike tvornice. Godine 1872. odlikovan je Ordenom željezne krune III. klase, i podignut u nasljedni austrijski viteški red kao vitez Mautner von Markhof.

U Beču je Johann Peter upoznao Therese , tada sedamnaestogodišnju kćer Adolfa Ignaza, s kojom se oženio 1850. godine. Njihov medeni mjesec već ih je odveo, između ostalog, u Graz.
U međuvremenu se i njegov brat Julius oženio Mautnerovom kćerkom Emilie, te su uz financijsku pomoć svog tasta kupili malu pivovaru u Steinfeldu na periferiji Graza koja se sastojala od stambene zgrade, skladišnog podruma, pivarnice , podruma za fermentaciju, staje i štala te ukupno gotovo 45 hektara zemljišta.

Zahvaljujući promišljenom planiranju i željeznoj volji, Johann Peters je ubrzo dobio državno ovlaštenje za proizvodnju alkoholnih pića, likera, octa i prešanog kvasca. Julius je radio je kao javni partner na razvoju tvrtke. Godine 1855. tvrtka je vođena kao “Braća Reininghaus”.

Postavljena su dva parna stroja, tako da je Reininghaus postala prva pivovara u Štajerskoj koja se pokretala parom. Zemljište je prošireno, a pivovaru su ubrzo pratile tvornica alkoholnih pića, octa i pšeničnog škroba, sladara, postrojenje za destilaciju smolnog ulja, kovačnica te pogon za priprema pivarske smole i vagonske masti. I iznad svega, izgrađena je prva tvornica stlačenog kvasca u Štajerskoj.

[Kont]

Reklo bi se da traže repete 


Elvis, i meni se čini da su djeca pregladnjela. Možda je u vili u nekom vremenu bilo sirotište ili tako nešto, pa je moguće da je fotka iz vremena I sv. rata.

[elvis]

Upravo stigla fotka Ville Schlosser oko 1900. godine kao naručena za kraj ovog posta od Vili Patz sa Fb.

Reklo bi se da traže repete 

[Kont]

Upravo stigla fotka Ville Schlosser oko 1900. godine kao naručena za kraj ovog posta od Vili Patz sa Fb.

[Kont]

 

[Rijeka]

Baš je zanimljiva ta asimetrija u arhitekturi. Inače od tog pansiona vidim samo kroviće s gornje ceste. Bravo Kont! Ide jagnjetina za tebe! 

                                                                                         

[Kont]

Hvala FiumeRi. Tako sam i ja mislio dok nisam našao podatak koji sam i naveo: "U Državnome arhivu Rijeka pronađena je dokumentacija za gradnju ceste u perivoju Pansiona Schlosser i preuređenje spremišta u garažu, koju je za vlasnika Francesca Schlossera 1933. godine izradio Cesar Širola iz Opatije."

[FiumeRi]

Pretpostavljam da se taj dio nadogradio 1933. godine kad se izgradila garaža i cesta ispred vile.

Vjerojatno i prije jer se na A.-U. razglednicima sa starim nazivom vidi dogradnja.

Inače super osvrt.  

[Kont]

Nisam ni ja shvatio, ali se ne hvalim. 

[ilirija]

Danas ćemo se kratko osvrnuti na spoj funkcionalnosti i estetike u arhitekturi. Naime, često ocjenjujemo arhitektonska ostvarenja na temelju subjektivnog osjećaja za ljepotu, estetiku, praktičnost i prilagodbe okolnom prostoru.

Njemački filozof Alexander Baumgarten prvi je upotrijebio riječ „estetika“ u svom djelu „Aestetica“. Sam je pojam izveden iz grčkoga glagola aisthanomai, koji možemo prevesti s „opažati, osjećati, čuti, vidjeti“.

Prema tome, što je ljepota?

Ljudi svakodnevno nešto doživljavaju kao lijepo, a nešto drugo kao ružno. Neki filozofi govore kako se ljepota ne može analizirati, već samo doživjeti.
Tako Ludwig Wittgenstein o lijepomu govori kao o nečemu što se može samo pokazati, ali se o njoj ne može govoriti. Drugi pak vele da se ljepota može  analizirati. Tu razlikujemo one koji o ljepoti govore kao o nečemu subjektivnom te one za koje je ljepota objektivna.
Kod objektivnoga shvaćanja ljepote, ljepota nekoga bića ili djela proistječe iz osobina svojstvenih tome biću ili djelu. Subjektivisti govore kako se jedina ljepota o kojoj bismo mogli govoriti nalazi u nama, kroz nas i za nas.
Znači da ljepotu predmeta ili osobnosti stvara naš način mišljenja o njima.

Opatijska arhitektura nastala u razdoblju od 1880. do 1914. godine koje nazivamo zlatnim dobom, nosi srednjoeuropske i mediteranske karakteristike.
Za tu arhitekturu su karakteristična obilježja raskošna pročelja složenih volumena, različitih krovnih visina s mansardnim krovom ili pak odmaknutom krovnom strehom, najčešće poduprtom drvenim konzolicama, erkerima, velikih svjetlosnih otvora, sa zaobljenim i istaknutim balkonima i lođama na pročeljima okrenutima prema moru, što potvrđuje da su se arhitekti prilagođavali mediteranskom podneblju, a sve to je lijepo vidljivo na primjeru ovog arhitektonskog ostvarenja.
P.S.
Priroda je najbolji arhitekt 

Ma tko je filozof? Nisam shvatio !

[Kont]

 Jel' se sad na ovogodišnjoj skupštini Udruge 051 mogu opredijelit za jagnjeći meni ili moram još nešto pisat? 

[Kont]

I pogled iz perivoja na... perivoj

[Kont]

Pogled iz perivoja na vilu

[Kont]

I pogled na nacionaliziranu i apartmaniziranu terasu

[Kont]

.