Povijest Opatije kao mondenoga i lječilišnog odmarališta europske građanske i aristokratske elite relativno je kratka, ali zato izuzetno dinamična, bogata zanimljivim pojedinostima i značajnim osobnostima što su povezane s njenom osebujnom povijesnom sudbinom. Slavno i herojsko doba Opatije pozno je devetnaesto i rano dvadeseto stoljeće, blistava i burna društvena epoha što se zaključuje u predvečerje Prvog svjetskog rata. Nekoć skromno naselje primorskih težaka i ribara, potom ugodno boravište riječke gospode za ljetnih sparina, prerasta tada u popularno turističko odredište međunarodnoga glasa, u koje se slijevaju posjetitelji iz svih dijelova Austro-Ugarske Monarhije i mnogih europskih zemalja. Tom izvanjskom sjaju i blještavilu, toj silovitoj internacionalizaciji i ranoj globalizaciji svakako je pridonio veliki poduzetnički kapital što se u podjednako tako velikim količinama slijevao u ovaj mondeni propulzivni gradić u podnožju Učke, izgledom i duhom sličan znamenitim turističkim biserima Talijansko-francuske Rivijere.
Irvin Lukežić
Ville Quitta
Conrad (Konrad, Corrado) Quitta rođen je 15. veljače 1859. u starom rudarskom gradu Iglauu (češki Jihlava) u Moravskoj. Odmah po dolasku u Opatiju 1895. uključio se u poduzetnički posao te na vasanskom području pokupovao nekoliko još slobodnih komada velike parcele br. 1987 uz desnu stranu glavne, tzv. Erarske ceste.
Na putu prema vilama. Tzv. Erarska (državna) cesta izgrađena je 1843. godine i povezala je Rijeku, Opatiju i Lovran.
