Opatijska promenada

[Kont]

                                                                              Kupalište Quitta

Dolaskom stranaca uspostavlja se i novi kulturološki obrazac ponašanja koji je na neki način nametnut starosjediocima Opatije. Iskreni ljudski osjećaji, jednostavnost i prirodnost postali su odjednom dio prošlosti. Domaća je narodna kultura tako bila marginalizirana na razinu folklorne zanimljivosti, nečega pitoresknog i starinskog, simpatičnog i ljupkog.

Do pojave organiziranog kupanja na za to predviđenim mjestima i kupalištima, domaći puk se kupao bilo kada i bilo gdje, ulazeći u more s barke ili obale. Većinom neprimjereno odjeveni, u donjem rublju ili goli, izazivali su zgražanje uštogljene inozemne klijentele, sputane građanskim normama. Vlasti su stoga izdavale proglase o zabrani kupanja izvan javnih i privatnih kupališta koje su najviše kršili domaći stanovnici, a prijestupnike se ponekad i kažnjavalo. Najviše je pritužbi bilo zbog neprimjerenog odijevanja, buke i galame na kupalištima u noćnim satima, te zajedničkog kupanja muškaraca i žena što je bilo najstrože zabranjeno.

Stoga se Gradske vlasti odlučuju na gradnju novog kupališta koje bi bilo namijenjeno "običnom" puku, siromašnijem i manje kulturnom dijelu stanovništva.

Već spomenuti privatni poduzetnik, a sada i općinski zastupnik Conrad Quitta 1904. daje napraviti projektni nacrt za kupalište Quitta, smještenom u Vasanskoj, odmah ispod svojihvila i pansiona. Na početku je to kupalište bilo zamišljeno kao manja građevina s dvadesetak kabina po nacrtu projektanta N. Cleve.

[Kont]

Nakon dobivanja dozvole, Quitta se 1906. odlučuje na gradnju puno većeg kupališta po imenu Gemeindebad (komunalno kupalište) što je izazvalo protest domaćeg stanovništva koje je smatralo da će im se tako onemogućiti dotadašnji prilaz moru s glavne ceste uz potok Lerčicu. Tada je građevinski normativ Veprinačke općine propisivao slobodan prilaz moru svakih 200 metara s glavne ceste.

Tom protestu se pridružila i politička stranka  Società politica Istriana, pa je cijeli slučaj završio na Kotarskom sudu u Voloskom. Sud 1909. godine donosi odluku da investitoru daje suglasnost za gradnju kupališta pod uvjetom da zid kupališta prati rub stepeništa navedenog javnog prolaza, da na istom bude ulaz u kupalište, te da šetalište uz more bude na tom dijelu natkriveno, održavano i slobodno za prolaz.

[Kont]

Tako je Opatija 1910. dobila prvo betonsko kupalište  s puno prihvatljivijim cijenama ulaznica od Angioline i Slatine, jer je na tom dijelu zbog utoka potoka Lerčice more hladnije, što profinjenoj klijenteli nije odgovaralo, pa je steklo epitet kupališta za napoličare i sluškinje.

[Kont]

 

[Kont]

A ovako je izgledala profinjena klijentela im Angiolina Seebad-u. Odmah se vidi razlika

[Kont]

Nije ni čudo da je Ignaz Brückner, koncesionar za pražnjenja septičkih jama iskopao kanal kojim je u potok Lerčica  ispuštao nečistu vodu.


U sklopu kupališta Quitta otvoreni su trgovački i ugostiteljski sadržaji, a kupalište je postalo poznato kao Arcade po Caffe Arcade.

[Kont]

...

[Kont]

Za vrijeme Italije kupalište dobiva ime Bagno Italia i nadograđeno je sa sjeveroistočne strane.

[Kont]

SI strana

[Kont]

1928

[Kont]

Za vrijeme Jugoslavije kupalištem upravlja poduzeće "Parkovi i plaže" te dobiva naziv Opatija,

[Kont]

...

[Kont]

međutim, i dalje je bilo poznato kao Arcade, ali po Disco clubu Arcade.

[Kont]

Genealoški podaci za Conrada Quittu pohranjeni su u Državnom arhivu u Rijeci u fondu HR-DARI-616, opći spis Ind. 365/1921. i u zbirci HR-DARI-536, osobni karton Quitta Conrad.

Kao zanimljivost ostaje nam i kratka priča o njegovom -  psu. Quittin je bernardinac postao poznat kao javna sablazan. Taj je pasji div, kojemu ime nije poznato, zbog svojih agresivnih ispada učestala pojava u spisima komunalnih redara, a među psima, koje je mahom ubijao, strah i trepet. Nije poznato ni kakav je kraj doživio taj kolerični ljubimac ali narav psa se više pripisuje naravi vlasnika nego pasmini.

[Kont]

Kupalište Quitta - Arkade se ruši 1979. godine zbog izgradnje Hotela Admiral i time polako nestaje iz kolektivne memorije građana, kao i Conrad Quitta.