Opatijska promenada

[Kont]

Povijest Opatije kao mondenoga i lječilišnog odmarališta europske građanske i aristokratske elite relativno je kratka, ali zato izuzetno dinamična, bogata zanimljivim pojedinostima i značajnim osobnostima što su povezane s njenom osebujnom povijesnom sudbinom. Slavno i herojsko doba Opatije pozno je devetnaesto i rano dvadeseto stoljeće, blistava i burna društvena epoha što se zaključuje u predvečerje Prvog svjetskog rata. Nekoć skromno naselje primorskih težaka i ribara, potom ugodno boravište riječke gospode za ljetnih sparina, prerasta tada u popularno turističko odredište međunarodnoga glasa, u koje se slijevaju posjetitelji iz svih dijelova Austro-Ugarske Monarhije i mnogih europskih zemalja. Tom izvanjskom sjaju i blještavilu, toj silovitoj internacionalizaciji i ranoj globalizaciji svakako je pridonio veliki poduzetnički kapital što se u podjednako tako velikim količinama slijevao u ovaj mondeni propulzivni gradić u podnožju Učke, izgledom i duhom sličan znamenitim turističkim biserima Talijansko-francuske Rivijere.

                                                                                                                                                     Irvin Lukežić

                                                                                Ville Quitta
Conrad (Konrad, Corrado) Quitta  rođen je 15. veljače 1859. u starom rudarskom gradu Iglauu (češki Jihlava) u Moravskoj. Odmah po dolasku u Opatiju 1895. uključio se u poduzetnički posao te na vasanskom području pokupovao nekoliko još slobodnih komada velike parcele br. 1987 uz desnu stranu glavne, tzv. Erarske ceste.

Na putu prema vilama. Tzv. Erarska (državna) cesta izgrađena je 1843. godine i povezala je Rijeku, Opatiju i Lovran.
                                                                                                                                   

[Kont]

1. Prva vila Quitta (1895.) - privatna stambena zgrada M. Tita br.186.
2. Druga vila Quitta (1899.) - Europa I - Thallasotherapia M. Tita br.188/1.
3. Treća vila Quitta (1903.) - Europa II - Thallasotherapia M. Tita br.188/2.
4. Vila Klügl (1902?) - ex depadans Speranza - privatna stambena zgrada M. Tita br.190.
5. Hotel Speranza (1906.) - Villa Dubrava Thalassotherapia M. Tita br.188/4.
6. Thalasso Wellness centar s bazenom (2005.) - Thalassotherapia
7. Fizijatrija (1972.) - Thallasotherapia M. Tita br.188/3.
8. Villa Magnolia (2009.) - Thalassotherapia M. Tita br.188/5.

[Kont]

Poduzetnik Luigi Zoppis je 1895. godine već bio izgradio jednu vilu, koju je, ubrzo nakon što je dobila uporabnu dozvolu, preprodao Conradu Quitti. To je najstarija od tri Ville Quitta, koja je bila u turističkoj funkciji do završetka Drugog svjetskog rata, kada je pretvorena u zgradu sa stanovima.

[Kont]

M. Tita 186

[Kont]

Na samom kraju 19. stoljeća, u ljeto 1898., u doba prosperiteta kakvog povijest opatijskog i europskog turizma ne pamti, već su se užurbano kopali temelji druge vile Quitta, odmah do prvog pansiona Quitta. Bušilo se i miniralo tolikom jakošću da je to izazivalo žestoke proteste Quittina uglednog susjeda, slavnog profesora Glaxa, kome je predvečer 21. srpnja komad stijene pao na kuću. Pozornik Janschitz svjedočio je da su komadi kamenja padali čak na obalno šetalište.

(Villa Quitta, Pansion Quitta i villa Mascagni 1901.)

[Kont]

Nova vila Conrada Quitte bila je dovršena početkom 1899. godine. Dosta veća od prve, pravokutna tlocrta, s prizemljem i tri kata, nešto dubljim središnjim rizalitom na prednjoj fasadi, lođama na prvom i drugom katu sa svake strane rizalita i s nekom vrstom altane u prizemlju ispred središnjeg rizalita te s nekoliko balkona, bila je to arhitektonski gledano ipak prilično jednostavna građevina. Odisala je funkcionalnošću te slovila u javnosti kao “ ... hotel pansion u kojem može izključivo finija publika naći okriepu i počinak”.

M. Tita 188/1.

[Kont]

 

[Kont]

...

[Kont]

...

[Kont]

Za treću Villu Quitta, najmanje zapaženu već i zbog toga jer je sa strane glavne ceste gotovo u cijelosti zaklonjena današnjom upravnom zgradom Talassotherapije, dozvola za gradnju stigla je u prosincu 1901., a radovi su morali biti dovršeni krajem 1902. ili početkom 1903. godine. Ne zna se točno kakav je bio njezin izvorni izgled, a sudeći po nekim starim razglednicama, koje otkrivaju tek dijelove fasade, imala je prizemlje i dva kata, građene u stilu secesije. Njezina daljnja sudbina bila je, manje-više, uvijek usko vezana uz sudbinu druge vile Quitta.

[Kont]

M. Tita 188/2.

[Kont]

Sjeverna strana te treće ville Quitta.

[Kont]

Oko 1910. godine Quittine tri zgrade preuzelo je akcionarsko društvo Österreichische A.G. der Hotel- und Kuranstalten Abbazia, dok je sam Conrad Quitta do 1921. ostao vlasnik odnosno koncesionar pansiona.

[Kont]

Godine 1932. drugu i treću vilu Quitta kupili su opatijski hotelijeri Josef Strohmer i njegova žena Julia rođena Barta. Za talijanske uprave te dvije vile dobivaju imena Albergo Europa i Albergo Europa (dipendenza), kasnije Europa I i Europa II, koja su i danas još prisutna u kolektivnoj memoriji starijih Opatijaca i svakodnevnoj konverzaciji  djelatnika i pacijenata Thalassotherapije.

[Kont]

...