Groblje Kozala

[sijori]

a ovako izgleda sada (26.01.2015.)



Konačno nešto pozitivno..Predivno su to obnovili   

[sijori]

Francesco Caparello (?-1916) talijanski pilot, ranjen nad Voloskom u sukobu s austrijskim asom Banffyjem (J-4-7)

mislim 1918 godina.
izvor: delcampe

[sijori]

Tko će ga znati? Na groblju Kozala sam 3-4 puta mjesečno, i u zadnje vrijeme vidim da se stalno nešto dešava. Da nisu konzervatori? A i mi (narod) plaćamo nemale pare. Možda ide nešto i od tih para.  Zadnje sam vidio da se radi na grobnici Vio[/quote]

grobnica Vio već godinama dobiva na javnim potrebama u kulturi novac za obnovu. ove godine je dobila 20000 kn.

[ilirija]

Ivan (Giovanni) Kobler (1811-1893) povjesni pisac, pravnik i patricijski vijećnik. Napisao najvažniju knjigu o povijesti Rijeke. Pravne studije polazi u Zagrebu. Poslije toga dugi niz godina radi u općinskim službama i bavi se advokaturom u rodnom gradu. Bio je historičar eruditskoga tipa, neumoran istraživač arhivskih izvora i sabirač temeljne povijesne građe za izučavanje riječke prošlosti. Plod njegovih dugogodišnjih napora je trodjelna knjiga Memorie per la storia della liburnica città di Fiume (1896.), izdana troškom riječke općine poslije autorove smrti, djelo od prvorazredna značaja za svakoga onoga tko se želi upustiti u istraživanje povijesti Rijeke. (B-2-3)
Marco Kobler (), trgovac, patricijski vijećnik • otac Giovannija Koblera. (B-2-3)

[ilirija]

Antonio Francesco Luppis (1829-1910) pomorski kapetan, brodovlasnik, posjednik i slikarski amater. Dugogodišnji počasni konzul Kraljevina Švedske i Norveške. Za svoje zasluge odlikovan plemstvom s pridjevkom “de Tihovac”. (B-2-6)

Luigi Luppis (1879-1935), riječki graditelj. Godine 1903. diplomirao je arhitekturu u Budimpešti. Nakon povratka sa studija vodio je vlastiti arhitektonski studio. Projektirao je škole na Plasama (1907.) i na Kozali (1911.), zgradu Milosrdnog dječjeg prihvatilišta (1914.-1916.), uglovnicu na početku današnje Ulice Ivana Grohovca, stambene objekte i dr. (B-2-6)

[ilirija]

Antonio Mizzan (1839-1892) ljekarnik, posjedovao ljekarnu na Jadranskom trgu (Piazza Regina Elena 6) (D-4 dorske niše)

Fietta Ernesto - prof. dr. Ernesto Fietta (1893-1923) (E-2-bl. 14-8)

Polonio Balbi Michelangelo - (1849-1932) knjižar • vlasnik važne izdavačke knjižare na Koblerovom trgu (piazza delle Erbe) • autor nekoliko almanaha Rijeke • vitez Reda talijanske krune (Corona d’ Italia) • predsjednik Društva veterana I. svj. rata. (A-7-73)

[ilirija]

• Meynier Charles Julius - Charles Julius Meynier (1793-1876) • 1828. dolazi u Rijeku • Osnivač i upravitelj riječke Tvornice papira kroz 49 godina. (B-1-1)
• Meynier Henry - Henry Meynier (1822-1912), vlasnik i direktor riječke Tvornice papira kroz sedamdeset godina • 1841. došao u Rijeku • 1851. suvlasnik Tvornice kemijskih proizvoda (Stabilimento prodotti chimici) • predsjednik Trgovačko obrtničke komore kroz 25 godina • 1876. po smrti strica postaje jedini vlasnik i samostalno vodi harteru do 1903. • 1879. počasni građanin Rijeke • 1895. viteški red Željezne krune III. klase za zasluge u privredi • 1903. direktor d. d. Tvornica papira. (B-1-1)

• Smith Walter Crafton - Walter Crafton Smith (1799-1860) vlasnik i direktor riječke Tvornice papira • 1851. suvlasnik Tvornice kemijskih proizvoda (Stabilimento prodotti chimici) (B-1-1)

[ilirija]

Grandi famiglie fiumane: Ossoinack e Manasteriotti   

Luigi Ossoinack (1849-1904). tvorničar i veleposjednik • Školovao se u Ljubljani, Grazu i Beču, gdje završava Trgovačku akademiju. Trgovačku praksu usavršavao je u Trstu, Odesi, Londonu i Sjevernoj Americi. • Godine 1873. vratio se u Rijeku, otvorio vlastitu pomorsko-trgovačku agenciju, razvijajući potom tijekom trideset godina izuzetno značajnu privrednu aktivnost. Utemeljio je redovnu pomorsku liniju između Rijeke i Liverpoola (1877), izravno utjecao na osnivanje pomorskoga društva Adria (1881.), utemeljio Ljuštionicu riže na Ponsalu (1881.), kojom je kao vlasnik i ravnatelj rukovodio do smrti, osnovao Tvornicu sanduka i bačava na Mlaki (1888.), te pomorsko društvo Oriente (1891.), za trgovinu s azijskim zemljama. Na njegov su poticaj otvorena i prva moderna lučka skladišta u Rijeci (1878.), a sudjelovao je i u osnivanju Rafinerije petroleja u Rečicama. • Kao član gradskoga zastupništva dugi niz godina aktivno sudjeluje u javnom, privrednom i političkom životu. • Godine 1898. riječki kipar i klesar Giovanni Borri izradio je mauzolej Luigija Ossoinacka, za koju je skulpturu anđela visoka dva metra napravio Venecijanac Urbano Bottasio. (M-5-32)

[ilirija]

Natale Prandi -  dobrotvor koji je ostavio 112.000 kruna za gradnju Ubožnice (danas Medicinski fakultet). Ulica Frana Kresnika nekada je nosila njegovo ime.

[ilirija]

dr. Arturo Prodam (1863-1937) pravnik • predsjednik riječkog okružnog suda i vijećnik prizivnog suda u Rimu (D-5-14)
Giovanni Prodam (1831-1916) ljekarnik, vlasnik ljekarne na Korzu, uz Gradski toranj (D-5-14)

[ilirija]

Adamo Ricotti (?-1871) suvlasnik Teatro Fenice (D-4 dorske niše)

Carlo Rudan, pomorski kapetn i vlasnik tvornice voštanih svijeća na Ponsalu

[ilirija]

Antonio Francesco Smoquina (1844-1911) trgovac • otac Maria Smoquine • tajnik Trgovačko-obrtničke komore. Zalagao se za gospodarski procvat grada. Godine 1872. zajedno sa L. Ossoinackom i E. Cattinellijem inicirao uspostavu prve parobrodarske linije između Rijeke i Engleske. Istaknuo se i prilikom osnutka Parobrodarskoga društva Adria. (D-7-4)
dr. Mario Smoquina (1874-1945) liječnik • numizmatičar svjetskog glasa • nestao u bombardiranju Rijeke, kad mu je kuća izravno pogođena(D-7-4)

[ilirija]

Hamlet (Amletto) Vio (1884-1980) bankovni činovnik (D-3-3)
Ferruccio Maria Vio (1898-1917) austrougarski pilot, dobitnik posmrtne zlatne te jedne male i dvije velike srebrne medalje za hrabrost. 1915. završio Pomorsku akademiju u Rijeci (D-3-3)
dr. Ivo Vio (1926-1998) liječnik medicine rada (D-3-3)

[ilirija]

Juraj (Gjuro, Giorgio) barun Vranyczany ml. (1838. - 1925.) U riječkoj grani obitelji Vranyczany, kao fotoamater istakao se Giorgio Vranyczany. Njegove najranije fotografije su iz 1880-tih godina. Sudjelovao je aktivno u riječkom kulturnom i društvenom životu, bavio se istraživanjima u fizici i kemiji. Jedan je od osnivača riječkog "Kluba prirodnih znanosti" (Club di scienze naturali, Naturwissenschaftlichen Club), u kome je odmah po osnivanju 1883. godine izabran za zamjenika predsjednika. U fotoamaterskoj sekciji kluba jedan je od aktivnih članova, drži predavanja, projicira dijapozitive snimljene u raznim europskim zemljama, sudjeluje na klupskim izložbama 1899. i 1900. godine. (D-3-5)

[Rijeka]

Ivan (Giovanni) Kobler (1811-1893) povjesni pisac, pravnik i patricijski vijećnik. Napisao najvažniju knjigu o povijesti Rijeke. Pravne studije polazi u Zagrebu. Poslije toga dugi niz godina radi u općinskim službama i bavi se advokaturom u rodnom gradu. Bio je historičar eruditskoga tipa, neumoran istraživač arhivskih izvora i sabirač temeljne povijesne građe za izučavanje riječke prošlosti. Plod njegovih dugogodišnjih napora je trodjelna knjiga Memorie per la storia della liburnica città di Fiume (1896.), izdana troškom riječke općine poslije autorove smrti, djelo od prvorazredna značaja za svakoga onoga tko se želi upustiti u istraživanje povijesti Rijeke. (B-2-3)
Marco Kobler (), trgovac, patricijski vijećnik • otac Giovannija Koblera. (B-2-3)

Za obnavljanje Koblerove grobnice dao Grad iz sredstava spomeničke rente.
Moguće i za ostale, treba provjeriti.