Groblje Kozala

[sijori]

Zašto sam ja uvijek mislio da je Seeman Englez a na kraju Slovenac? Ima li razloga zašto se tako pisalo prezime?

[kobler]

12.

Qui giace
Seeman Gioanni
mercante onesto
nel suo bel fior degl'anni
colera il morbo rio
coi fulminanti affanni
in tre ore la rapio
L'Orsola [l]obata vedova
il dovuto
fe erger monumento
al suo ben perduto
morto li 29 Luglio
1836
nel eta d'anni 41

Prijevod:
Ovdje počiva
Seeman Giovanni
pošteni trgovac
koga je u cvijetu godina
kolera, ta zlokobna bolest,
u tri sata otela u munjevitim mukama.
Orsola, preostala udovica
dade podići ovaj dostojan spomenik
svom izgubljenom blagu.
Umro 29. lipnja
1836.
u dobi od 41 godine

Ime ovog nesretnika znam, jer ga Lukežić spominje u "Fluminensia slovenica", pa tako doznajemo da se zove Ivan Šeman i da je rođen u Kočevlju 1787., mada ne kaže odakle mu taj podatak. S druge strane, Antoniazzo (str. 346) pogrešno prepisuje godinu smrti kao "1856", pa se onda s tim podatkom krivo izračuna godina rođenja. Nadalje, Lukežić navodi da je bio trgovac kožama i platnom, te da je bio ugledan u javnosti.
Sin ovog Ivana (Giovannia), rođen 1828. zvao se Franjo (Francesco), naslijedio je očev posao s kožama (1836.), a onda je tri desetljeća kasnije s Gjurom Ružićem st. osnovao tvrtku "Tvornica kožah Seemann i Ružić". Da, to je taj Seemann.
Odnosno, ovo je grob njegovog oca.
By the way, uplakana udova je djevojački Blecich (Blečić), a poslije smrti Ivana, preudala se za nekog Negovetića. Umrla je - što ti je karma! - u drugom naletu kolere 1855.

Par jezičnih pojašnjenja:
Tal. "fulminante" za bolest je izraz "brza,munjevita";
"affano" je bukvalno "ubrzano i otežano disanje", ali i "muka";
"rio" je učeno i zastarjelo "peccato, colpa", odnosno kao pridjev "štetan ili zao";
a "lobo" odnosno "lobato" je dio lista ili tijela koji je odvojen od cjeline.

[kobler]

11.

Di Nereo Giadrich
giacion le ossa di anni 32 il L.
Morto l'anno 1825 e l'affe(cta?)
conssorte fecce fare q(u)esto
monumento

Prijevod:
Kosti Nerea Giadricha
[ovdje] počivaju u dobi 32 godine
Umro godine 1825 i pogođena
supruga dade podići ovaj
spomenik

U Matici umrlih za 1825. nalazimo ga kao "Niccolausa Jadricha", no kako godina i uzrast posve odgovaraju, očito je riječ samo o načinu pisanja prezimena, tj. Giadrich = Jadrich, a Nereo je samo još jedno od imena. Matica rođenih (krštenih) za 1793. pak kaže da se Ivanu Jadriću (Johannes Jadrich) i Mariji 15. VIII. rodila Marija (str. 35), no Nicole ili Nerea nema.  Bit će da nije rođen u Rijeci. Tako mu nećemo doznati ni imena roditelja, niti išta drugo.
Preostaje samo Matica vjenčanih, kad se već spominje da mu je supruga podigla spomenik: i zbilja, neki Nicolo' Jadrich oženio se Teresom Blecich 12. VIII. 1817. Ako je to naš "Nereo", imao je 24 godine - paše.

Kako je ovo podatak iz Indeksa matice vjenčanih MKV 468), vrijedi pogledati i samu Maticu (MKV 461): bingo! "Nicolaum qm Mathie et Helenae jugalium Jadrich" oženio se s "Theresiam filiam Francisci et Franciscae Blecich". Zašto li ga zovu Nereo?

Na koncu, ukrasni crtež ispod natpisa identičan je onom pod br. 6 nepoznate sosbe! Točno sve isto: ukriženi sjekira i kramp(?), šestar i (ajmo reć) ravnalo ili čekić, pa još nešto ... Je li to zbog zanimanja, što li?

[kobler]

10.

Parentes amici flent Antonium
juvenem morigerum quem rigid[a mors]
aetatis suae 27 praeccuravit
[obiit] pie in Domine die ... 9bris A. MD[CCCXXXIII] (=1836.)

--x--
Tomaso Walluschnig
morto li 1. 9bre 1837 nell'eta [di anni 66]

--x--
Ovdje počiva
Ljudevit Andrija Valušnik
bivši zastupnik naroda
kroz 14 godina u Hrvatskom
saboru umro 8. listopada
1905 u 88 godini

Prijevodi:
Rođaci, prijatelji oplakuju Antonia
mladog umrlog, koga je kruta smrt
ugrabila u dobi njegovoj od 27
umro je pobožno u Gospodinu dana ... studenog  1836.
--x--
Tomaso Walluschnig
umro 1. studenog 1837. u dobi od 66 godina
--x-
dalje je na hrvatskom

Ovog prvog Antonija, ne mogu naći u maticama. Kao da se nije rodio, a ni umro u Rijeci. Tomaso je rođen 1769. i nešto drugo baš i neznam o njemu.
Konačno: Ljudevit Andrija Valušnik (*1817.), tajnik vijeća županijskog suda (Segretario di consiglio) i 14 godina saborski zastupnik, liberalno orijentiran. Ni kod njega se izvori baš ne trude. Gdje su ti ljudi rođeni?

[Kont]

 

[kobler]

9.

...s Dnus Josephus Emilj
patricius Rnus advocatus
ac consiliarius patricius F(luminense)
quidquod mortale est deposi(to) ...
Creatori anno aetatis suae ...
18.a Juni anni 1829 maximo
coniugis prolium, propinquorum
suorum dolore ad ae(ternum)...
capescendam vo...

Prijevod:
... Gospodin Josephus Emilj
štovani patricij, advokat
i patricijski vijećnik riječki
čiji su zemni ostaci predani
Stvaratelju u godini uzrasta njegovog ...
18. lipnja 1829 uz najveću vječitu bol
supruge, potomaka i bližnjih ...

Umro je u 73. godini od udara, jal moždanog, jal srčanog, kaže Matica umrlih. Ali iznenadnog, jer piše "fulminante", znači "poput groma", dakle pokošen.

[kobler]

8.

Hier ruhet in Gott Fra...
gestorben in 18
...
1826

Prijevod:
Ovdje počiva u Gospodinu Fra...
umro/umrla 18
...
1826

Natpis je dijelom posve propao, pa se ime ne da pročitati.

[kobler]

7.

Qui giace
Maria Bachich
nata Benzich
d'anni 47
morta li 17 Febraro
l'anno 1822

Prijevod:
Ovdje počiva
Maria Bachich
rođena Benzich
stara 47 godina
umrla 17. veljače
godine 1822.

E, sad fora: uopće nije upisana u Maticu umrlih! Ali, eto, sve doznajemo iz samog spomenika.
Antoniazzo ima krivo pročitane sve brojeve, osim godine!

[kobler]

6.

...

L'anno 1825
consuete consorte fecce ergere questo
monumento

Prijevod:
Godine 1825
uobičajeno dade podići ovaj
spomenik

Manjka mi slika gornjeg dijela spomenika. Inače, ovaj i prethodni spomenici su prve žrtve (a bit će još poneka), vremena proteklog od nastanka do danas i gubitka fotki s pojačanim (rekonstruiranim) natpisom.

Upravo za prethodni spomenik, koji se na fotografiji jedva vidi i natpis se i ne nazire, pročitao sam po drugim fotkama, kojih više nemam.

Obratiti pažnju na crtež ispod natpisa: ukriženi sjekira i kramp(?), šestar i (ajmo reć) ravnalo ili čekić, pa još nešto ...

Ovo je zapravo dokaz kako nitko nije bezgrešan. Tek me Kontov post potakao da pogledam bolje i vidim da je to ustvari donji dio spomenika br.  11, samo sam ja pobrkao stvari. Hvala na pomoći!

[kobler]

5.

Qui giace
in eterni riposi
Valentino Michich
morto li 19 Nov.
1825

Prijevod:
Ovdje počiva
u vječnom spokoju
Valentino Micich
umro 19. studenog
1825

Kratko i jasno. U Matičnoj knjizi RI nalazim upis pod 23. XI. I još ružne stvari: imao je samo 18 godina, a konačna dijagnoza upisana je kao: "Ptisis Pulmon[aria]" ili pravilno "phthisis p.", tj. atrofija pluća, najvjerojatnije od tuberkuloze. Usput, grč. phthisis znači "gubitak, nestanak", a u medicini se danas više ne upotrebljava.

[kobler]

4.

Apolloniae de Fiebig
uxori Josephi Sauerschnigg
idriensis viri optimi
X octobris MDCCXCII (=1792.)
filius
Josephi adoptione suius
ces. reg. austr. rovitalus
centurio praetorio castrensis
presidii arce Parmat
matri dilectiss. mat.
grati animi monument
moerimtissimis posuit
annos LXXXVI (=86) mensis ... IX dies III
morbo diuturno consumo
obiit III d. Nov. MDCCCXIX (=1819.)

Prijevod:
Apolloniji de Fiebig
supruzi Josepha Sauerschnigga
plemenitog muža iz Idrije
10. listopada 1792.
sin Joseph prilikom preuzimanja
zapovjedništva nad svojom c. kr. austrijskom
jedinicom u kaštelu Parma
zahvalan ovaj
zasluženi spomenik podiže
86 godina 9 mjeseci i 3 dana
izmučena dugotrajnom bolešću
umrla 3. studenog 1819.

Appolonia je kći izvjesnog Giovannija de Fibicha tj. Ivana Fibiča, jer tako piše u matici vjenčanih. I to je sve što znam ovoj obitelji. I Bog s njima.
A plemeniti gospodin Joseph Sauerschnigg, tj. Josip Završnik, iz Idrije otac je onog Josipa Završnika, za koga ste vjerujem čuli, a o kome je Milan Nosić napisao dvije knjige. Elem, taj je Završnik valjda desetljeće prije Gaja objavio svoj prijedlog hrvatskog pravopisa, po kojem bi svaki glas pomoću dijakritika (=nadslovnih znakova) dobio svoje jedno slovo, te bi se hrvatski dalo lakše i elegantnije zapisivati. Napisao je još pregršt drugih radova, ali su svi ostali u rukopisu, a rukopisi se rasuli po knjižnicama od Rijeke i Parme do Varšave.
I sad još nešto o dobi pokojne gospođe. Antoniazzo, donekle s pravom, očekujući riječ "natae" iza datuma "10. listopada 1792." tako i čita, pa čini grešku, jer bi Appolonia tada, umrvši 3. XI. 1819. imala 17 godina, a i malo teže bi 1769. (23 godine prije
vlastitog rođenja!) rodila svog sina, a našeg znanstvenika Josipa.
Da stvar bude zamršenija, Matična knjiga umrlih Rijeke bilježi smrt Appolonie pod bliskim datumom (tj. 10. XI. 1819.), a za uzrast kaže da je imala "100 godina", tj. da je rođena 1719.! Ponešto pretjerano, jer bi prvog i jedinog sina Josipa imala s 40+ godina, a i
proturječi tekstu spomenika, koji izrijekom kaže da je doživjela "86 godina 9 mjeseci i 3 dana". A sin, koji podiže ovaj spomenik, valjda zna.
Rukovodeći se tekstom, izračun datuma rođenja glasi: 8. VI. 1732. E, sad, kad bih znao gdje?

[kobler]

3.

Hier ruhet
Constanzia v(on) Szollotz
verehlichte v(on) Crobath
gebohren den XXV Novem.
MDCCLXXXXIX (=1799.)
gestorben dem XIV
September MDCCCXVI (=1816.)

Prijevod:
Ovdje počiva
Constanzia v(on) Szollotz
udata v(on) Crobath
rođena 25. studenog
1799.
umrla 14.
rujna 1816.

O obitelji ove Costanzie ne znam baš ništa, a o suprugovoj gotovo ništa - ima ih od (von Crobatha) Vipavskog kraja pa sve do Švedske! Ortografija, tj.način pisanja njenog djevojačkog prezimena sugerira na Mađarsku, ali mogla je doći iz Beča, čak Hrvatske, na primjer.
Bit će to uobičajena riječka priča: "prišliči" poput mene, koje je prst sudbine doveo u Rijeku, a onda Constanziu u cvijetu mladosti - 17 godina! - i zauvjek ovdje prikovao.
Antoniazzo (p. 343) krivo prevodi "v." kao "udova" (tj.Vittve) Crobath, a treba biti "von Crobath", na što upućuje i "verehlichte" tj. "udata".

[kobler]

2.

In questo cupo avello riposano (le)
ossa di Catterina Camerra nata
Dinarich. Sposa altrettanto fedele
quanto tenera ed affettuosa madre
lasciando le umane spoglie nell'eta'
sua d'anni 50
L'afflito consorte e la relit
ta prole penetrati dal piu'
profondo lutto ersero a
memoria eterna questo
lugubre monumento
Fiume li 3 marte
1822

U tom mračnom grobu leže
kosti Catterine Camerra rođene
Dinarich vjerna supruga,
koliko i nježna te brižna majka
napustila je ovo tijelo u dobi
svojih 50 godina
Pogođeni suprug i preostala
djeca prožeti najdubljim
bolom podižu
na vječan spomen ovaj
turobni spomenik
Rijeka 3. ožujka
1822.

Catterina Dinarich rođena je 1792. godine i udala se za Antonia Camerru (*1761.), trgovca platnom i vunenim tkaninama na malo. Rodila mu je četvoro djece, od kojih za dvoje znam imena: Francesco i Natalia. Umrla je s 50 godina, 5. III. 1822.

[kobler]

1.

D.O.M.
Francesco
Vinc(enzo) Depoli
cancellario magi(straturale)
anno aetatis 27
vero 17.ma Juli
MDCCCXXXVI
Praecoci fato
Patria erepto
? desideratissimo
...aesti parentes
hoc
...es eius exuvias
operiens
una ac affectus
monumentum

Pokušaj prijevoda:
Najvećem i najboljem bogu!
Francesco
Vinc(enzo) Depoli
službenik magistrata
u 27. godini
upravo 17. srpnja
1836.
preranom smrću
istrgnut domovini
neprežaljen i
oplakan od rodbine
ovaj spomenik i privrženost
su sjećanje na njega

To je ujedno sve što znam: službenik gradske administracije (magistrata), umro mlad u 27. godini, vjerojatno od tuberkuloze.

[kobler]

Kad sam 2004. i 2005. intenzivno obrađivao groblje Kozala, zaiteresirali su me ovi stari spomenici postavljeni uz rub puta prema polju A i potom u potpornom zidu uza samo polje A. O njihovom porijeklu nema podataka na Kozali, pa mogu samo nagađati da su ovi najstariji prežitak starog polja tzv. "vecchio acquisto" koje je bilo na istom mjestu gdje je danas polje A.
Da bih pročitao što piše, bio sam grafitom (mekana olovka B8) pojačavao natpise na njima jer su svi redom bili isprani i vodom zaobljenih rubova slova, tako da se natpis prostim okom jedva nazirao. Onda sam spomenike fotografirao, ali sam najveći dio tih fotki u međuvremenu izgubio.
Tek naknadno sam u knjizi Anite Antoniazzo našao njezina čitanja ovih natpisa, pa sam ih usput i provjerio.