Opatijska promenada

[Kont]

                                                                       Villa Frieda

Johann Peter Reininghaus (Kierspe, 1818. - Graz, 1901.) odrastao je na farmi Isenburg kod mjesta Kierspe u Westfaliji sa svojim roditeljima i dvoje braće Augustom i Juliusom. Njihov otac Dietrich počeo se baviti proizvodnjom rakije destilacijom krumpira i kukuruza i osnovao skromnu pivovaru na farmi.

Braća Johann Peter i Julius dobili su državnu stipendiju koja im je omogućila školovanje te odlaze u Berlin gdje pohađaju tehničko sveučilište, a kasnije i studij kemije.
Nakon završetka studija Johann Peter postaje partner u tvrtki u Wroclawu i Berlinu, dok je Julius prvo radio u tvornici u Hannoveru koja je eksperimentirala s novim procesom za proizvodnju prešanog kvasca, te kasnije odlazi u Beč, u pivovaru Adolfa Ignaza Mautnera (Smirschitz, 1801.-Beč, 1889.), koji također traži način za proizvodnju prešanog kvasca.

Johann Peter odlikovao se organizacijskim i poduzetničkim talentom, dok je Julius, strastveni kemijski istraživač, bio prvenstveno znanstveno orijentiran. Obojicu je spajala strast prema procesu vrenja kvascem, proizvodu koji je bio najtraženiji među pekarima, a koji se još uvijek nije mogao kemijski proizvesti.
Znanje koje je bilo usporedivo sa zlatom jer ga je do te vrijednosti uzdigla velika potreba ljudi. Ta strast i izvjesna nada da će im napredak znanosti i tehnologije 19. stoljeća dati priliku za primjenu.
Juliusu se 1848. pridružuje i njegov brat  Johann Peter  te uskoro raznim eksperimentima uspjevaju upotrebom kukuruza umjesto raži dobiti prešani kvasac koji uskoro postaje prvi i vodeći svjetski način industrijske proizvodnje umjetnog kvasca.

Godine 1850. Adolf Ignaz Mautner osvojio je zlatnu medalju strukovnog udruženja i novčanu nagradu od 1000 guldena za taj izum. Od tada su se pivo, pekarski i ostali proizvodi mogli proizvoditi tokom cijele godine jer je umjetni kvasac bio jeftin za proizvodnju i stabilan na svim temperaturama.

Mautneru je posao s kvascem ubrzo je procvjetao toliko da se počeo baviti samo proizvodnjom kvasca i alkoholnih pića te ubrzo otvorio još dvije velike tvornice. Godine 1872. odlikovan je Ordenom željezne krune III. klase, i podignut u nasljedni austrijski viteški red kao vitez Mautner von Markhof.

U Beču je Johann Peter upoznao Therese , tada sedamnaestogodišnju kćer Adolfa Ignaza, s kojom se oženio 1850. godine. Njihov medeni mjesec već ih je odveo, između ostalog, u Graz.
U međuvremenu se i njegov brat Julius oženio Mautnerovom kćerkom Emilie, te su uz financijsku pomoć svog tasta kupili malu pivovaru u Steinfeldu na periferiji Graza koja se sastojala od stambene zgrade, skladišnog podruma, pivarnice , podruma za fermentaciju, staje i štala te ukupno gotovo 45 hektara zemljišta.

Zahvaljujući promišljenom planiranju i željeznoj volji, Johann Peters je ubrzo dobio državno ovlaštenje za proizvodnju alkoholnih pića, likera, octa i prešanog kvasca. Julius je radio je kao javni partner na razvoju tvrtke. Godine 1855. tvrtka je vođena kao “Braća Reininghaus”.

Postavljena su dva parna stroja, tako da je Reininghaus postala prva pivovara u Štajerskoj koja se pokretala parom. Zemljište je prošireno, a pivovaru su ubrzo pratile tvornica alkoholnih pića, octa i pšeničnog škroba, sladara, postrojenje za destilaciju smolnog ulja, kovačnica te pogon za priprema pivarske smole i vagonske masti. I iznad svega, izgrađena je prva tvornica stlačenog kvasca u Štajerskoj.

[Kont]

Kroz sedam godina braća su rame uz rame sa svoje dvije supruge neprekidno radila na izgradnji i proširenju pivovare. Tada neočekivano nakon posjeta Svjetskoj izložbi u Londonu, od bolesti umire Julius.
Teško pogođen, Johann Peter poziva svog starijeg brata Augusta da preuzme upravljanje farmom pridruženoj pivovari.

U prvih 40 godina površina zemljišta oko pivovare povećala se 25 puta. Proizvodnja je neumoljivo rasla kao i sve druge manufakture vezane za proizvodnju. Početkom šezdesetih godina 19. stoljeća proizvodnja piva u Steinfeldu bila je čak veća od proizvodnje čitavih štajerskih pivovara desetljeće ranije. Izvozili su u Italiju, Egipat, Tursku, a kasnije i Grčku, Španjolsku, Južnu Ameriku, Zanzibar i Massawa. Kako bi se povećala prodaja, kupljene su regionalne gostionice i restorani, a zatvorene su slabe pivovare. Tako se dogodilo da se proizvodnja piva gigantski stostruko povećala između 1857. i 1892. godine.

Kada je car Franjo Josip 1883. godine posjetio pivovaru “Braća Reininghaus”, divio se modernim objektima i iste je godine uzdigao Johanna Petera u nasljedno plemstvo.
 
A ljudima koji su popili svu tu pivu - ništa. 

[Kont]

Nakon Drugog svjetskog rata područje Pivovare Reininghaus bilo je teško oštećeno zračnim napadima, tako da je tvrtka obnovljena, ali je proizvodnja piva  preseljena u Puntigam 1947. godine. U samom Reininghausu proizvodila su se samo žestoka pića, ocat, voćni sokovi i slad, no proizvodnja je kasnije postupno prekinuta.

Sve do nedavno je 54 hektara zemljišta bivše Pivovare Reininghaus bilo najveće neizgrađeno područje jer se nasljednici i grad Graz nisu mogli dogovoriti oko namjene tog prostora, pa se tek od 2017. godine počinje graditi 5000 stanova i životni prostor za oko 10 000 stanovnika.

Na samom početku radova otkriven je ulaz u napušteni podrum još iz vremena rada pivovare u kojem su pronašli, između ostalog i stare boce "Reininghaus birre".

[Kont]

Više pogledajte na linku: https://www-annenpost-at.translate.goog/2016/11/07/das-kellerlabyrinth-von-reininghaus/?_x_tr_sl=de&_x_tr_tl=hr&_x_tr_hl=hr&_x_tr_pto=sc

A to me je inspiriralo da i ja odem potražiti podrum Tvornice piva Reininghaus u Rijeci. 

[Kont]

Ali me je čistačica izbacila.  Stigao sam poslikati samo ulaz s godinom popločenja ulaza... valjda. 

[Kont]

Već sam zaboravio koji je naslov posta, pa ću nastaviti ako se sjetim...

[Rijeka]

Zanimljivo.. za pivo je voda gotovo presudna. Vode u pivi je oko 90%, a na ovom mjestu je izvor Andrejšćice 

Zašto ti nisi izbacio čistaćicu?   

 
                                                                                čekam nastavak 

[milić]

Možda je još ka kašeta ostala u bivšoj pivari!?   

[zokxy]

A vragćegaznat... Možda izroni kakva Kasačka.

[Kont]

Ovako je to izgledalo na katastru 1889. Čistaćica je na istom mjestu.

[Kont]

Poznata slika iz 1906. Dakle, u podrumu treba tražiti birra “Steinfeld” e birra doppio malto
“San Pietro”.

Ova velika reklama je od trgovine namještaja Leopoldo Redlich, tako da sva ova kola ispred čekaju utovar bačvi s pivom.

[Kont]

1960. je i zadnji fakin napokon došao na red.

[Kont]

Vraćamo se u Opatiju.

Johann Peter Reininghaus je osim što je bio uspješan u proizvodnji pive, jednako tako bio uspješan i u proizvodnji djece. Njegova supruga Therese i on su ih imali desetoro, tri sina i sedam kćerki, ukupno 29 unučadi i 72 praunučadi. Njihovi potomci danas žive raštrkani diljem Europe, Sjeverne i Južne Amerike te Afrike.

Kćeri Mariji i njenom mužu dr. Ignatzu Schwarzu dao je pare da 1888. izgrade sanatorij ''Dr.Schwarz'', koji je 1889. preimenovan u ''Quisisana'', što bi prema Google prevoditelju značilo "Sisana ovdje". 

[Kont]

Ali mislim da bi točniji prijevod bio "Ovdje se ozdravljuje". I tu su ozdravljivali članovi carske obitelji, europska aristokracija, političari i umjetnici.

[Kont]

U njemu se nalazila i prva opatijska ljekarna. Sanatorij je izgrađen kao katnica s mansardom, a 1895. se dograđuje drugi kat. Nakon I sv. rata hotel je u vlasništvu dioničkog društva Quisisana, a za vrijeme II sv. rata služi kao odjel bolnice Sv. Duh iz Rijeke. Nakon rata koristi se kao Dom odmora sindikata metalskih radnika.