Opatijska promenada

[Kont]

Ako netko ima više saznanja o stanovnicima/vlasnicima ove vile za vrijeme Juge i Hrvatske bilo bi poželjno da nadopiše. Ako ne, idem dalje. Toliko povijesti, a jedva da sam prošao 20 metara po opatijskoj promenadi...

Korišteni tekstovi od Boris Zakošek, Jan Bernd Urban, Giacomo Scotti, Jan Županič, Irvin Lukežić i dr.

[ja moren]

  -Sve super-z gušton pratin temu  -jedino va zadnja slika-ti ni opatijska promenada i hotel Kristal ko ča ti piše zdola sliki-nego opatijski porat,sa delon kade je jedriličarski klub i restoran-yacht klub

[Kont]

Ispravljeno! Hvala ti 2x

[Kont]

Danas ćemo se kratko osvrnuti na spoj funkcionalnosti i estetike u arhitekturi. Naime, često ocjenjujemo arhitektonska ostvarenja na temelju subjektivnog osjećaja za ljepotu, estetiku, praktičnost i prilagodbe okolnom prostoru.

Njemački filozof Alexander Baumgarten prvi je upotrijebio riječ „estetika“ u svom djelu „Aestetica“. Sam je pojam izveden iz grčkoga glagola aisthanomai, koji možemo prevesti s „opažati, osjećati, čuti, vidjeti“.

Prema tome, što je ljepota?

Ljudi svakodnevno nešto doživljavaju kao lijepo, a nešto drugo kao ružno. Neki filozofi govore kako se ljepota ne može analizirati, već samo doživjeti.
Tako Ludwig Wittgenstein o lijepomu govori kao o nečemu što se može samo pokazati, ali se o njoj ne može govoriti. Drugi pak vele da se ljepota može  analizirati. Tu razlikujemo one koji o ljepoti govore kao o nečemu subjektivnom te one za koje je ljepota objektivna.
Kod objektivnoga shvaćanja ljepote, ljepota nekoga bića ili djela proistječe iz osobina svojstvenih tome biću ili djelu. Subjektivisti govore kako se jedina ljepota o kojoj bismo mogli govoriti nalazi u nama, kroz nas i za nas.
Znači da ljepotu predmeta ili osobnosti stvara naš način mišljenja o njima.

Opatijska arhitektura nastala u razdoblju od 1880. do 1914. godine koje nazivamo zlatnim dobom, nosi srednjoeuropske i mediteranske karakteristike.
Za tu arhitekturu su karakteristična obilježja raskošna pročelja složenih volumena, različitih krovnih visina s mansardnim krovom ili pak odmaknutom krovnom strehom, najčešće poduprtom drvenim konzolicama, erkerima, velikih svjetlosnih otvora, sa zaobljenim i istaknutim balkonima i lođama na pročeljima okrenutima prema moru, što potvrđuje da su se arhitekti prilagođavali mediteranskom podneblju, a sve to je lijepo vidljivo na primjeru ovog arhitektonskog ostvarenja.
P.S.
Priroda je najbolji arhitekt 

[Kont]

Međutim, pojedina arhitektonska ostvarenja izazivaju podijeljena mišljenja o estetici i prilagodbi okolnom prostoru, odnosno mediteranskom podneblju.

Dobar primjer je villa Franza Schlossera z Vasanske kbr. 127.

                                                           Villa Schlosser/Esperia

Ovu vilu nije moguće zamijeniti s bilo kojom drugom jer je jedinstvena u Opatiji. Njezino, za naše podneblje ipak strano arhitektonsko oblikovanje, posebno njezina krovišta, vrlo slikovito opisuje profesor Muzur u knjizi Kako se stvarala Opatija:
 
“U ponoru kultiviranih lijeha s desne strane zavoja (pod kojim teče potok Lerčica dolje do hotela Admiral, nekada do kupališta Arkade) miruje žuti feudalni dvorac kao tusti džinovski kanarinac. Pod nemirnim šeširima od limenih ploča i rasplesanim tornjićima krilo se tridesetak soba i osamdesetak kreveta pansiona Franza Schlossera, kasnije preimenovanog u vila Esperia. Poslije rata ovdje se u privremenoj bolnici umiralo od dizenterije i tuberkuloze, a danas se sva ta megalo-struktura rasplinula u parcelizaciji na stanove i vrtove sa salatom i motovilcem.”

[Kont]

Na južnom pročelju uz naziv Villa Esperia i danas stoji godina gradnje – 1899.

[Kont]

O vlasniku Franzu Schlosseru nemam(o) nikakvih podataka, ali vila je izvorno bila bez istočne nadogradnje.

[Kont]

1908.

[Kont]

Pretpostavljam da se taj dio nadogradio 1933. godine kad se izgradila garaža i cesta ispred vile.

[Kont]

Ispred vile se nalazi park Esperia površine 1439 m2. To je jedan od najstarijih opatijskih parkova. Nastao je kao perivoj vile/pansiona Schlosser koja je pod Italijom preimenovana u vila Esperia.

[Kont]

Izvorni izgled ovoga perivoja vidljiv je na staroj fotografiji, na kojoj je vidljiva staza s travnjakom okružena grmljem, a od biljnih vrsta jasno se razaznaju agave i palme.

U Državnome arhivu Rijeka pronađena je dokumentacija za gradnju ceste u perivoju Pansiona Schlosser i preuređenje spremišta u garažu, koju je za vlasnika Francesca Schlossera 1933. godine izradio Cesar Širola iz Opatije. Ovaj izvor možemo smatrati dragocjenim jer je to jedini za sada dostupni dokument iz kojega je razvidno tadašnje oblikovanje perivoja, a sačuvan je zato što se radilo o gradnji ceste.

[Kont]

.

[Kont]

Naime, za uređenje perivoja nije bila potrebna građevna dozvola pa nacrti za njegovo oblikovanje nisu sačuvani. Površina perivoja bila je tada nešto veća, a njime je vijugala staza koja se u središtu razdvajala u dvije staze između kojih je bio uređen šesterokutni zvjezdasto oblikovani prostor za sjedenje.

Ipak mi se čini da je perivoj uređen nakon dogradnje vile jer...

[Kont]

...prije toga i ne izgleda baš nešto uređen.

[Kont]

Perivoj je postao javan 1955. godine kada je i vila postala narodno vlasništvo pa od tada o njegovu održavanju skrbi gradska tvrtka za održavanje perivoja. S obzirom da je postao javnim prostorom, odnos perivoja prema vili potpuno izgubljen, jer između nje i perivoja prolazi gradska ulica, a građevinu gotovo u potpunosti zaklanja visoko raslinje. Temeljito uređenje perivoja uslijedilo je 1996. godine, kada je središnja staza skraćena, a njezin oblik pojednostavljen.

Pogled na perivoj iz vile