Opatijska promenada

[Kont]

 

[Kont]

 

[Kont]

Bračni par, mađarski „kralj“ i austrijsko-opatijska plemkinja u realizaciji svog nauma o izgradnji najljepšeg botaničkog parka u ovom dijelu Europe na padini brda raznijeli su stijene minama, dopremili zemlju kočijama i na 30,000 m2 uredili polukružne terasaste vrtove. Spominje se da je vrtove projektirao Carl Seidl po uzoru na Semiramidine viseće vrtove.  Osim raznog vrsta cvijeća i mediteranskih biljki, na jednoj od terasa bio je i Tokajski vinograd sa lozom i zemljom doveženom iz Tokajskog podbrđa u Mađarskoj. Na jednom dijelu vrta uzgajana je naravno i crvena szegedinska paprika zahvaljujući kojoj je Kuczor stekao ugled i bogatstvo.

Trgovački duh nije Kuczora napustio u Opatiji, pa je naplaćivao 5 lira za ulaz u botanički vrt koji je ubrzo stekao slavu zbog prekrasnog pogleda na Kvarner, ali i pomno osmišljene parkovne arhitekture.
U samo 15 godina, od 1926. do 1941., koliko je vrt bio otvoren javnosti, stvorena je prava zelena oaza mira i tišine u srcu grada. Novine su je nazvali Semiramidinim vrtovima, prema jednom od svjetskih čuda, a građani su se odlučili za drugo ime, temeljeno na Kuczorovoj prošlosti. Ono se zadržalo i do danas – Amerikanski vrtovi.

Od 60-ih godina do 2003. u njemu je bio rasadnik poduzeća Parkovi. Potkraj 20. stoljeća bio je napušten i zapušten, a početkom 21. stoljeća počelo se prikupljati građu i planirati obnovu koja je uslijedila nakon 2010. godine te je perivoj otvoren za javnost u proljeće 2019. godine. Kao kulturno dobro zaštićen je 2016. godine

[Kont]

S obzirom da nema zapisa koje godine je Hilda umrla, često na raznim stranicama piše kako je Kuczor podigao vrt u čast svoje prerano preminule supruge. Međutim, značajniji autori pišu kako su Mihael i Hilda izgradili kuću na Novoj cesti odmah do Šišine mirine 1928. godine na adresi Vasanska 190 i bavili uzgojem i prodajom cvijeća sve do 1941. kada su se iselili u Mađarsku. Hilda je umrla siromašna, kao domaćica jednog biskupa. navodno je bila vjerski fanatik, u stalnoj pokori zbog majčinih grijeha.

A njena majka, Maria von Hortenau umrla je sjedeći u svojoj stolici prvog lipnja 1949. godine u stanu svoje vile Dr. Cohn - Splendid koja je dolaskom nove, narodne vlasti konsficirana.

[Kont]

Po gradu se pričalo kako je u svojoj vili imala veliko bogatstvo, međutim i pokretna imovina je konsficirana, što bi značilo popisana i procijenjena. Tako se otkrilo da je u svega par sati od smrti starice pa do dolaska organa vlasti, od nekoliko komada zlatnine ukraden zlatni prsten s tri briljanta koje je pokojnica nosila prije smrti. Ostala zlatnina (jedna narukvica zlatna od 25 grama, jedan broš od 12 grama, jedan lornjon od 15 grama, jedan zlatni sat, dvije kopče s 24 kamena miješano – rozet i dijamantni spliteri, jedan par bisernih naušnica s 16 komada briljanata, 4/100 karat svaki kamen, jedna kopča s dijamantnim kamenom, jedan par bisernih naušnica s briljantom, jedan par naušnica starinskih od 18 karatnog zlata, jedna zlatna ogrlica s medaljonom u obliku srca i 28 briljanata) i ostali dragocjeni predmeti iz imovine Hortenau ( i drugih obitelji) predani su Narodnoj banci FNRJ. Bogata biblioteka sa 1462 naslova, kao i 5 mapa sa slikama predana su Gradskoj knjižnjici Opatija. Namještaj se kao pokretna konsficirana imovina prodaje vojnim osobama 1952. godine.
     
Marija je pokopana u grobnicu Hortenau koja kasnije dobiva drugog vlasnika pa vjerovatno više nema ni spomena njihovih imena. Isto tako, zbog smanjenja i gubitka prihoda za vrijeme talijanske vlasti u Opatiji, obitelj Hortenau je bila prisiljena prodati svoju prvu vilu u Vasanskoj koja mijenja ime u:

[Kont]

                                                                               Villa Panciera

[Kont]

Vilu je kupio Luigi Panciera. O njemu i njegovom životu nema(m) skoro nikakvih podataka. U Opatiji se pojavio za vrijeme talijanske vlasti, vjerovatno s nekakvim kapitalom jer je ubrzo stvorio malo poslovno carstvo proizvodnjom sladoleda i otvarajući barove/slastičarnice po Opatiji. Upravo po njemu je do danas ostao naziv Pančera na dijelu Slatine  gdje je imao svoj bar.

Prije

[Kont]

Poslije

[Kont]

Pobliže

[Kont]

Iz dokumenata se vidi što je sve posjedovao.

[Kont]

Slijedi nekoliko slika oko 1930-tih godina.

[Kont]

 

[Kont]

 

[Kont]

 

[Kont]

Fotografija je iz 1951. godine od Jazbaca