KBC Rijeka

[Kont]

Sprovod je krenuo u pet sati popodne iz Gorupove vile u kojoj je pokojnik ležao u sobi ukrašenoj egzotičnim biljkama. Na putu kroz središte grada, riječkim Korzom i do stolne crkve, Gorupa je ispratilo mnoštvo riječkih građana. Na čelu sprovoda bila su djeca iz azila i sirotišta, za njima sestre benediktinke, redovnici i ostali duhovnici. Iza triju kola s vijencima i trakama sa slovenskim i hrvatskim natpisima išao je tropreg s kovčegom i vijencem pokojnikove supruge s natpisom "Nepozaben - tvoja Klaudi" i na vrhu kola vijenac sa slovenskim natpisom "Tvoji otroki". Iza križa je slijedila Gorupova obitelj s rodbinom, predstavnici gradova, općina i društava iz Kranjske i Trsta te riječki i sušački odličnici. Iz inozemstva je na pogreb doputovalo nekoliko aristokrata i predstavnika vojnih vlasti. U povorci se do grobnice na Kozali kretao nepregledan niz predstavnika zavoda, raznih društava, tvornica, poduzeća i trgovina. Na pogrebu su bili kapetani i mornari iz Gorupovih brodarskih društava, profesori i učenici Sušačke gimnazije te vatrogasci iz njegove rodne Slavine. Kranjsku je, osim mnogih važnih osoba predstavljao i gradonačelnik Ljubljane dr. Ivan Tavčar.

U kriptu iza željeznih vrata Gorupove grobnice kovčeg su položili kraj niše njegove prve supruge Ane.

Gorupovi unuci iz Zagreba zbog nacionalizacije imovine nakon Drugog sv. rata nisu mogli održavati mauzolej pa su ga predali riječkoj općini. Dugo je godina zanemareno kulturno dobro sa šesnaest niša u kripti sa pet? sarkofaga Josipa Gorupa, njegove dvije žene i dva sina, Vladimira? (1941.) i Aleksandra (1949.), dok nije 2006. godine obnovljeno.

Slika N. Labus 

[Kont]

Među rodbinom su kružile priče o Gorupovoj oporuci, kako je otac razbaštinio Kornelija ili da je oporuka izgorila u kućnom požaru.

Na prvoj ostavinskoj raspravi 1912. godine nije predložena nikakva oporuka pa su po tadašnjem zakonu sva djeca, pa i udovica Klavdija bili nasljednici, što bi značilo da je svatko od njih dobio 1/15 djelova nasljedstva.

Različiti izvori navode kako je Gorup ostavio svojoj obitelji 40 miliona kruna što bi bilo u današnjem novcu oko 200 miliona €. Taj iznos se odnosi na cjelokupnu vrijednost nekretnina, zemljišta, dionica, udjela u suvlasništvu brodova i gotovine. Za nekretnine u Rijeci nisam našao kolika im je bila vrijednost, ali vrijednost nekretnina i zemljišta u Trstu i Ljubljani je procijenjena na iznos od 1 317 756 kruna.
Međutim, zbog Prvog sv. rata i poslijeratne inflacije i devalvacije novca, ishlapjelo je i Gorupovo novčano bogatstvo.

- Gorupova supruga Klavdija je kao udovica odselila u jednu od Gorupovih kuća u centru Rijeke.
- Dr. Viktor Ružić - "Život koji teče": Dana 6. jula 1919. došli su riječki legionari u luku Baroš, gdje je francuska komanda imala svoja skladišta, i napali Anamite koji su kao sastavni dio francuske vojske tamo bili na straži. U tom okršaju ubijeno je trinaest Anamita, a bilo je i više ranjenih.
Sjećam se kako sam drugo jutro posjetio francusku komandu koja je bila smještena u villi „Gorup“ u Rijeci. Svi su bili pokunjeni, a general Savy mi kaže da je situacija teška...

- Nasljednici su 1923. godine sklopili novi sporazum u kojem je Kornelije sunasljednicima prodao svoj udio u vlasništvu nekretnina u Ljubljani i zemljišta između Voloskog i Opatije. Nekoliko godina poslije sunasljednicima prodaje i svoj udio od posjeda u Rijeci. Ostale su mu još nekretnine u Trstu.
- Iz izvatka iz zemljišne knjige od 18. svibnja 1950. vidljivo je da su između 1924. i 1950. Gorupovi nasljednici međusobno prodavali svoje udjele u nasljedstvu.
- Amalija Gorup se 1927. godine pokušava dogovoriti s nasljednicima oko prodaje ili davanja vile u najam, ali se odustaje zbog preniske ponuđene cijene.
- Milena Gorup, koja je svoje uspomene napisala 1930-ih, žali se da je njihov nekad lijepi vrt prepušten propadanju jer je Sandi stalno zauzet dok se Meynierovi stalno pravdaju da su morali posjeći najljepše drveće, među njima divne stoljetne čemprese koji su rasli u nizu pred ulazom u kuću.
- U prizemlju vile Gorup živjeli su najstarija Gorupova kći Marija (1871. - 1956.), sa svojim mužem Feliksom Meynierom (1858. - 1941.). Nakon smrti svog muža nastavila je živjeti u vili, a u dokumentu za ostavinsku raspravu po Aleksandru Gorupu piše da je Marija Meynier duševno bolesna i da ju zastupa skrbnik Julij Košak. Kotarski sud za grad Rijeka 0 962/49, 6425, 14. 6. 1950.
- Sin Aleksandar Gorup nije imao djece i živio je na prvom katu vile do svoje smrti 18. studenog 1949. godine.
- U vremenu do 1950. godine vrše se sudski postupci o zaplijeni nasljednih udjela u korist nove države. Štefanija Gorup je pokušavala da dobije punomoć ostalih nasljednika koji nisu mogli prisustvovati sudskim postupcima, ali je do 1951. godine sva imovina nacionalizirana. Gorupovi se potomci još i danas bore za povrat, odnosno odštetu za sve to vlasništvo, a djelomice im je to već uspjelo.
- Posjed Gorup se daje na upravljanje i vlasništvo riječkoj bolnici.
- Kont napokon ulazi u vilu Gorup

[Kont]

U prizemlju je dnevna bolnica za onkološke pacijente koji primaju terapiju, zato ću iskoristiti slike s otvaranja preuređenih prostorija. Očekivano, ništa nije ostalo prepoznatljivo od nekadašnje velike blagovaonice, salona i ostalih prostorija.

[Kont]

Prilikom preuređenja i uklanjanja slojeva poda u prizemlju zgrade, otkriven je podrumski prostor od tridesetak četvornih metara za kojeg se ranije nije znalo. Taj je prostor konzerviran i bit će naknadno iskorišten.

Još jedan tajanstveni podrum o kojem nitko ništa ne zna. Osoblju postajem sumnjiv pa gibam na kat.

[Kont]

Izgleda da me nitko ne prati.

[Kont]

Na katu su sobe liječnika i osoblja, ambulante itd. Morat ću slijedeći put službeno zatražiti razgledavanje. Za sada samo pogled s istočnog balkona, znakovito s obzirom na mnoštvo porođaja u obitelji Gorup, pogled na susjednu zgradu rodilišta.

[Kont]

Vrata koja vode na tavan su otključana

[Kont]

I tavan se preuređuje za nešto.

[Kont]

S obzirom da Milena Gorup izrekom ne spominje tavan, pitam se da li je u njihovo vrijeme korišten kao stambeni prostor jer ne vidim gdje se tako velika obitelj mogla smjestiti, plus služinčad.

Update: V večjih prostorih prvega nadstropja družinske vile so živeli starši, v manjših in v mansardi otroci, kar po dva ali trije v eni sobi

[Kont]

Pretpostavljam da su tu bile sobe Gorupove djece.

[Kont]

 

[Kont]

 

[Kont]

 

[Kont]

 

[Kont]

U ovom mračnom dijelu tavana, uz zvuk škripanja starih dasaka lagano me počela hvatati paranoja. Ne toliko zbog stolice koja je namještena kao da je netko do maloprije tu sjedio...