KBC Rijeka

[Kont]

Također, naša članica Viper je uslikala zadnji kat MGR (= Muzeja grada Rijeke) na kojem se nalaze biste s ulaza u gl. zgradu (# 144).

Kako nema nikakav info o slikama, pretpostavljam da su ovo biste od "naša" dva doktora - političara: Lijevo dr. Antonio Felice Giacich, desno dr. Antonio Grossich. U sredini bi mogao biti komad namještaja iz doba Akademije, sve zajedno skladno izloženo samo za djelatnike muzeja, čekajući opet neku tematsku izložbu i neka bolja vremena.

Onaj osjećaj kad moraš sam sebe citirati i ispravljati
Dakle, nije dr. Giacich nego dr. Lionello Lenaz
http://www.formula1-dictionary.net/rijeka_biografije_lenaz_lionello_liberatus%20.html

[ilirija]

Lionello Lenaz

[Kont]

  Kipar Giuseppe Kovacich 1928. godine izradio je za ulazne niše biste dvojice istaknutih riječkih doktora: Lionella Lenza i Antonia Grossicha. Grossicheva bista bila je kopija one Angela Franca iz Nadvojvodskog parka. Nakon 1945. godine biste Lenza i Grossicha bile su više puta premještane – neko vrijeme stajale su i u bolničkom parku – da bi danas bile pohranjene u Muzeju grada Rijeke. A Grossicheva bista iz Nadvojvodskog parka nalazi se u Pomorskom i povijesnom muzeju.

[Riječan]

Bravo Kont! Svašta sam saznao što nisam znao. Doduše, znao sam iz priče da nekakav podrum postoji. Ranih '50ih godina bolnica je vodila veliku borbu sa štakorima koji su dolazili iz podruma. Mora da je postojala neka komunikacija prema luci jer su štakori znali biti ogromni, pravi lučki. I bili su vrlo agresivni, bilo je napada štakora na osoblje i pacijente. Tako sam i saznao za taj podrum, jer mi je otac pričao da je u jednoj prilici štakor ušao u lift za njim ( tada je postojao samo jedan bolnički lift, onaj u zapadnom krilu odmah uz aulu - do telefonske centrale, za koju ne znam postoji li još) napao ga tako da mu se zavukao u nogavicu hlača i ugrizao ga. Moguće je da su tada taj problem riješili demarkiranjem podruma zazidavši sve nepotrebne prostorije i komunikaciju sa zgradom,  izbacivši ulaz u podrum istočnog krila sa vanjske strane. Ja sam također bio uvjeren da se podrum proteže cijelom zgradom, međutim, sad kad si ih objavio - gledam -  stare slike pokazuju da tome nije tako. Na slici iz dvorišta u doba akademije  se vidi da istočno krilo i tada ima podrumske ventilacione prozore, a zapadno nema. Podrum je vjerojatno bio dostatan u ovim gabaritima - kako si rekao - za skladište uglja, kasnije nekakve ložione i nije bilo potrebe za iskapanjem tolike količine materijala, pogotovo ako se uzme u obzir da je tu bio kamenolom gdje se kopao granit, pa je za pretpostaviti da je tlo vrlo tvrdo. 

[Kont]

Strašljiva priča Da se danas tako nešto desi, odmah bi se (opet) tražila smjena Kujundžića.
 
Znači, ako razvalim onaj zid u podrumu - iza me čekaju ogromni lučki agresivni štakori i još ću izazvati najezdu štakora i ministara u bolnici?
Budem onda zbušio samo malu rupicu da škicnem unutra.

I ja smatram da ispod zapadnog krila zgrade nije podrum, pogotovo što sa strane hitnog trakta nema podrumskih prozora, i nije ih ni bilo.
Inače, centrala je 2012. prebačena na Sušak, kao i ona iz dj. bolnice. Prostor bivše centrale je ovog ljeta uređen kao wc za pacijente na pregledu i posjetitelje. 

[Riječan]

Kad već pričamo o prizemlju, nekad jedinom liftu i centrali - zgodno je spomenuti zanimljiv podatak koji je već vjerojatno zaboravljen, ili je zapisan negdje pod prašinom,  gdje ga još dugo nitko neće naći..  Prva poslijeratna medicinska škola osnovana je u prostoru prizemnog dijela zapadnog krila zgrade, dakle, onome u kojemu je danas smješten hitni trakt. Tu je egzistirala prve školske godine 1947/48. kad je, pred kraj drugog polugodišta preseljena u novu zgradu - znamo koju. U sklopu škole - sve u tom prostoru - bio je i internat, učenice su tu živjele, pod budnim okom sestre Pavice Defilipis koja je bila i ravnateljica i razrednica i odgojiteljica  i Bog i batina. Žestoka, ali izvrsna - dobro sam ju poznavao   Smještaj su imale u sobama u nastavku stare prijemne ambulante, gdje je kasnije bila zubarija i - ne sjećam se više što još. U krilu je bila uređena i velika učionica, u koju je, neko vrijeme nakon preseljenja,  useljena novoosnovana transfuzija, koju je godinama, do odlaska u mirovinu 1983.g. vodila dr. Nada Fučić, prvi riječki školovani transfuziolog, inače supruga našeg riječkog povjesničara, akademika Branka Fučića.

[elvis]

KBC Rijeka planira restaurirati stubište i vitraj u neogotičkoj glavnoj bolničkoj zgradi





U bolničkom restoranu Marendarijus KBC-a Rijeka koncem 2019. predstavljen je projekt restauracije stubišta i vitraja u neogotičkoj glavnoj bolničkoj zgradi.

Nova je inicijativa dio aktivnosti oplemenjivanja prostora za pacijente i posjetitelje, stoga je i radi očuvanja kulturne baštine potrebno obnoviti raskošan povijesni interijer u kojem danas rade.

Također, predstavljen je i napredak krajobraznog uređenja bolničkog parka Podpinjol, čemu su pridonijeli sudionici u prošlogodišnjoj akciji. Glavna neogotička bolnička zgrada s ogromnim je parkom tvorila zasebnu cjelinu u urbanističkoj strukturi moderne Rijeke još od trenutka izgradnje – 1857. godine.

Priključenje poslovne zajednice vrlo nam je važno jer će nas to dovesti do realizacije planiranog završetka radova, ističu iz riječkog KBC-a.


https://www.fiuman.hr/kbc-rijeka-planira-restaurirati-stubiste-i-vitraj-u-neogotickoj-glavnoj-bolnickoj-zgradi/

[Kont]

Dok još nisu oplemenili sav prostor bivše Akademije, evo još jedne vrijedne stare fotografije iz 1916. Nisam siguran da je to iz kolekcije Stjepan Saćer.

[Kont]

Možda netko može pročitati što piše na poleđini

[Daluka]

Možda netko može pročitati što piše na poleđini

Evo opet nakon dugog
vremena, šaljem Vam
jednu od mojih slika.
Istina nisam dobro ..............
ali za svaki slučaj neka
uspomena na neugodno doba
Sada mi ide prilično
dobro, samo ima mnogo
za učiti. Primite
mnogo pozdrava od    potpisanog

Štovanim gospojicama

ispravljen šesti red po naputku koblera

[Kont]

Hvala Daluka. Možda je potpisani Stjepan Saćer. On se dopisivao s nekoliko dama

[kobler]

Adresa je:
Štovanim gospojicama / "Tomić" / Biačevci / z(adnja) p(ošta) Podgorač / Slavonija

Pečat pošte:
Fiume / 1916 FEB(ruar) 25 - N4 / 1

Ispravio bih još čitanje 6. retka: stoji: "uspomena na mene ?", atreba stajati:"uspomena na neugodno doba".
Nečitku riječ u 4. retku nisam u stanju pročitati: nešto kao "pugvah se," ali ...

Potpis je, najvjerojatnije, Mario.

[Kont]

„Doživljaji koji nisu zapisani, utonu u tamu zaborava, zapisani pak dobiju dušu". - Milena Gorup

Put do nekadašnjeg doma Josipa Gorupa i njegove obitelji vodi me prečicom preko bazena s radioaktivnim otpadom, ali nema straha. Ionako je u njihovoj vili već desetljećima, točnije od 1963. godine smještena Klinika za radioterapiju i onkologiju riječkog KBC-a.

[Kont]

Do obnove 2015. godine, u toj staroj, oronuloj i derutnoj zgradi bili su smješteni onkološki pacijenti u terminalnom stadiju svojih bolesti.

[Kont]

Ulaz u kuću punu boli i patnje izgledao je prilično zastrašujuće