Trsatsko groblje, počivalište mnogih...

[ilirija]

Svaka čast. Samo mislim da više ne radi. 

Mislim da je na taj način napisao ispravno, u stilu "nakon završetka školovanja radi u ..., nakon dvije godine daje otkaz i seli u ..." 

Ako ti tako misliš ... onda je u redu 

[milić]

PS
briši ovo milinjo, tema je tvoja 

Ni slučajno!
Neka narod vidi kako se boj bojuje za svaku riječ, svako slovo...

[milić]

Hinko Reš (Resch) (Sušak, 1890. - Sušak, 1945.)

Profesionalni vojnik. Za vrijeme završnih borbi u 2. svjetskom ratu, prilikom oslobođenja Sušaka, nosio je čin domobranskog pukovnika. 1945-04-20 (dan prije oslobođenja Sušaka) je ubijen u vlastitom domu na Pećinama. Neki izvori ga spominju kao spasitelja velikog broja stanovnika Rijeke i Sušaka od njemačkih logora.
Mjesto groba je označeno kao E-1-2.

[ilirija]

...1901.god otvoreno je novo groblje na Trsatu. Na njemu je sagrađena kapela novcem općine Sušak-Trsat. Posvećena je sv.Mihovilu arkanđelu i u njoj se vrši služba Božja od 1902.god. A sliku na oltaru naslikao je akademski slikar Pavačić....

Kapela sv. Mihovila na Trsatskom groblju.

[ilirija]

Osim popisa značajnijih osoba pokopanih na groblju Kozala, postoji također i popis značajnijih osoba pokopanih na groblju Trsat. Malo sam se potrudio.

A

-   prof. Jakov Abramović (1885. - 1944.). profesor sušačke gimnazije (A – 7 - 24)
-   mr. ph. Drngutin Accurti (1852.- 1922.) ljekarnik na Susaku (B-3-25)
-   dr. Predrag Ahel ( 1944 . - 2001.), liječnik neurolog (B – 9 - 9)

B

-   Ing. Leo Babić (1907 .- 1971.), arhitekt. Djelovao je kao sušački i riječki projektant i graditelj. Suvlasnik je Građevlnskog poduzeća "lng. Leo Babić i Boren £mili" koje je djelovalo u Sušaku izmedu dva svjetska rata. Jedan od osnivača i dugogodišnji direktor „Rijeka projekta“. Suosnivač Građevinskog fakulteta. (G – 1 - 31}
-   prof. dr. Krunoslav Babić (1875. - 1953.) liječnik (G – J - 31)
-   Nikola Badovinac pl. Badovinski (1828. - 1902.). hrvatski financijski stručnjak i političar. Završio pravo u Zagrebu te radio u Zemaljskoj upravi za BiH. Utemeljitelj je financijske službe, osnivač i predsjednik Zemaljskog vijeća za vjerske poslove. Nakon umirovljenja 1881. godine vraća se u Zagreb i postaje saborski zastupnik Nezavisne narodne stranke. Od 1885. do 1889. godine, bio je gradonačelnik Zagreba gdje je proveo više važnih prometnih i komunalnih zahvata. Godine 1896. stekao je plemstvo i proglašen počasnim građaninom Zagreba. (B – 6 - 3)
-   dr. Roko Bahorić (1902. - 174.), gradski veterinar Sušaka (A – 5 - 61)
-   prof. dr. Živko Bolf (1894. - 1982.) zubni liječnik, prvi ortodont na području Jugoslavije. Osnovao je StomatoloSki rakultet u Zagrebu i bio njegov prvi dekan (B – 3 - 12)
-   Niko Bonetić (Rlje:ka, 1876. - Sušak, 1941.), liječnik dermatolog. Studij medicine završio u Beč u gdje  specijalizira dermatovenerologiju. Bio je privatni liječn ik u Sušaku, ravnatelj Sanatorija Pećine i voditelj Državne ambulante za kožne i venerične bolesti u Sušaku, utemeljitelj dermato enerološkog odjela i primarijus sušačke bolnice. Proučavao je ulogu C-vitamina kod kožnih bolesti i povijest škrljevske bolestl (sifilisa) (E - niše .
-   prof. dr. Berislav Borčić stariji (1891. - 1977.) osnivač i kreator (uz dr. Andriju Štampara) te prvi ravnatelj EpidemioloSkog zavoda (Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo) u Zagrebu, dužnosnik Svjetske zdravstvene organizacije (D – 6 - 14)
-   Vjekoslav Bratulić (1911. – 1995.), povjesničar. Radio u Jadranskom institutu JAZU. Objavio niz članaka u „Jadranskom zborniku“, i vjesniku „HARiP“, uglavnom o istarskim temama, a također i kratku „Povijest Istre“ (E – niše 10 br. 38)
-   Franjo Buntjelić (1895. – 1968.) liječnik (E – 2 niša 8, br.17)

C, Č

-   
-   Slavko Vazmoslav Cindrić (1911. 1938.), antifašist i revolucionar. Ulica na Sušaku nosi njegovo ime. (E – 1 - 30)
-   lvan Celligoi (1848. - 1920.) lučki kapetan (B – 2 - 18)
-   prof. dr. Slobodan Ćuk (1921. – 1988.) liječnik, psihijatar, šef odjela psihijatrije  u KBC Rijeka. Profesor medicinskog fakulteta, dekan 1972. – 74. ( D – 6 - 29 )

D


-   prof.dr Emanuel Dworski ({1912. - 1991.), pomorski kapetan i pravnik. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1936., gdje je polagao rigorozu i doktorirao 1937. Za redovltog profesora izabran 1969. na ekonomskom fakultetu. Dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci od 1971. do 1972. Predstojnlk i jedan od osnlvača Pravnog fakulteta u Rijecl. Predavao predmet Pomorsko i opće saobraćajno pravo. Autor niza radova iz područja pomorskog prava. {B – 6 - 3).

E

-   Rudolf Eckert (Travnik 1889.-Rijeka 1915.) novinar i publicist. Doktorirao pravo 1912. u Zagrebu. s V. Deželicem ml. i M. Kelovićem pokreće 1909. list katoličke omladine "Luč", u kome je urednik društva, a iste je godine postao i predsjednik omladinskog katoličkog društva "Domagoj". Putuje u Sloveniju, Njemačku i Belgiju da bi upoznao društvene programe lijevo orijentiranih katolika, a 1912. zajedno s Roguljom i M. Pavelićem preuzima uređivanje "Riječkih novina" u izdanju kapucina, te ih kad su u kolovozu 1914. zabranjene, nastavlja izdavati u Zagrebu pod nazivom"Novine". Član Hrvatskog katoličkog seniorata postaje 1913., čime je i formalno pripao vrhu hrvatskog katoličkog pokreta, gdje surađuje s biskupom Mahničem.
Potkraj 1914. Godine je unovačen, ali zbog slabog zdravlja traži premještaj u Rijeku, gdje se razboli i umire od leukemije. (G – 2 – 41)

F

-   dr. Ivan Feretić (1878.-1946.) liječnik stomatolog. Studij medicine završio u Beču. Prvi sušački zubni liječnik, otvorio ordinaciju 1899. (A-5-31)
-   dr. Božo Franćić (1891.-1982.), pravnik, odvjetnik; (A-8-46)
-   Milena Sulovski r. Franćić (1930.-2000.), arhitekt; (A-8-46)
-   Skupna grobnica braće trsatskih franjevaca (B-3-23)
-   Eugen Fremont (Dreux, 1821. - Sušak, 1886.), inžinjer, papirničar. U Rijeku je doselio 1838. iz Francuske zajedno s ocem Hermanom, te se nastanio na Sušaku. U Tvornici papira radio je kao tehnički ravnatelj i upravitelj. Pripada mu velika zasluga za tehnički napredak tvornice, kojoj bijaše ravnateljem punih četrdeset i osam godina. Na dužnosti ravnatelja iste tvornice naslijedio ga je sin Carlo (1851.-1936.). Obojica su sahranjeni na Trsatskom groblju (B-1-12).

G

-   Niko Gjivović - Johnson (Dubrovnik, 1866.- Rijeka, 1933.), zubni liječnik. Počeo je u Rijeci kao asistent kod strica Mate, također zubara, te potom je studirao u Americi zubnu kirurgiju, a vrativši se u Rijeku, opet radi sa stricem i kao zubar Vojnopomorske akademije. Zatim opet odlazi, u Englesku i potom u Split (1904.-1919. S prekidima), gdje je jedan od pionira, prenoseći američka i engleska iskustva liječenja zuba. Osim u struci, bio je pionir biciklizma, motociklizma i jedan od prvih automobilista, brodomodelar i modelar parnih i električnih strojeva. (B-5-11)
-   Teddy Gjivović (1899.-1973.), profesor fizike i matematike (B-5-11)
-   Angjeo Glavan (1853.-1936.) sudac i sudbeni vijećnik na Sušaku. (B-9-7)
-   Marijan Glažar (1914.-2005.) inspektor u Inspekciji rada, dugogodišnji član, član uprave i blagajnik Trsatske glazbe (od 1926.!), te trsatske Narodne čitaonice. Amaterski sportski radnik i nogometni sudac. Više od 70. godina (do 2001.) svirao je piccolo u Trsatskoj glazbi.
-   Dane Pavle Godina (1922.-1944.), antifašistički borac, ilegalac. Ubijen 1944. Njemu u čast nazvana ulica u Sušaku (B-3-22).
-   Grego Nikola (1914.-1989.) sportaš i dugogodišnji sportski radnik. Jedan od utemeljitelja košarke u „Victoriji“, te utemeljitelj prve rukometne momčadi sastavljene od vaterpolista „Primorja“ (1955.). Osnivač škole plivanja pri zimskom bazenu, gdje je bio upravitelj.
-   Ivan Grkinić (1908.-1968.) profesor na riječkoj gimnaziji (E-niše 8, br. 78)
-   Katica Grkinić r. Jazvo (1908.-1985.) profesorica filozofije na sušačkoj gimnaziji (E-niše 8, br. 104)

H

-   dr. Zlatko Hlebec (1927.-2001.) liječnik, kirurg i sportaš (J-1)

J

-   dr Vladimir Jenko, sudac Trgovačkog suda u Rijeci. Umro s navršenih 102 godine.

[ilirija]

K

-   Rafael Kariolić (1858.-1928.), ravnatelj sušačke gimnazije (B-4-4)
-   Živko Kariolić (1896.-1979.), sudac okružnog suda. (B-4-4)
-   Albin KauzJarić (1900. - 1970.) poduzetnik, vlasnik kavane na Rječini (C – 1 - 19)
-   dr. Zdenko Kelović (1920.-1988.). liječnik, kirurg (A-5-27)
-   Mario Kinel (1921-.1995.) skladatelj, pjesnik, prevoditelj, novinar, urednik i vodite lj radijskih emisija. Autor je više popularnih tekstova za Ivu Robića: Samo jednom se ljubi (1956.), Srce laku noć (1956.), Ne plači (1957.). Od 1951. radi na Radio Rijeci kao novinar i urednik i postaje glavni pokretač snažne zabavno-glazbene proizvodnje kojaje u svega godinu dana, 1955./1956., rezultirala s pedesetak pjesama koje je od riječkog Radija preuzeo Jugoton i izdao na pločama. Sam je skladao (i napisao tekst) kompozicija poput Valcera o Kostreni i Jedne noći u Kostreni (obje 1955.). (A-8-142)
-   prof. dr. Danilo Klen (Trst, 1910. - Rijeka, 1990.), arhivist, financijski stručnjak, povjesničar prava i ekonomije. Dopisni član JAZU. Završio Pravni fakultet u Zagrebu 1934. i iste godine promoviran u doktora prava. Od 1952. bio je na dužnosti ravnatelja Jadranskog instituta, a od 1966. do 1973. bio je ravnatelj Historijskog arhiva u Rijeci. Autor značajnih studija, monografija i knjiga. Za postavu izlozbe Statuti, urbari i notari koju je uredio (1968.) dobio je Nagradu grada Rijeke 1969. godine. Glavni je urednik Povijesti Rijeke (1988.). Za rad na toj knjizi dobio je 1989. Nagradu grada Rijeke za životno djelo (E-5-53)...
-   Aleksandar Kolacio (Sušak, 1912. - Comodoro Rivadavia, Argentina, 1955.), bariton. Brat priznatog arhitekta Zdenka Kolacija. Pjevanje je studirao u klasi profesora Milana Reizera na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te kod A. Anceschija u Milanu. Debitirao je 1935. na opernoj pozornici u Ljubljani. U razdoblju od 1936. Do 1938. bio je član ljubljanske Opere, od 1938. do 1941. član beogradske Opere. Potom je djelovao u Beću, Pragu, Zilrichu i Buenos Airesu. Djelovao je i kao oratorijski te koncertni pjevač (B-3-30).
-   Božo Kolacio (1875.-1966.) poduzetnik. 1911. godine zajedno s Antom Bačićem, Vinkom širolom i Franjom Tomašićem osnovao je Kupališni konzorcij Jadran u Sušaku u čijem je sastavu i hotel Kontinental.
-   Miroslav Kolacio (1878.-1948.) špediter posjednik. Potpredsjednik gradskog vijeća Sušaka. (A-6-1)
-   dr. Janko Komljenović (1897.-1966.) Nakon izgradnje sušačke banovinske bolnice (1936.) imenovan za primarijusa na kirurgiji. Bio je i vrlo progresivan operativni traumatolog. Ponovo je postao šef kirurgije na Sušaku (1946.), a kad je osnovan Medicinski fakultet (1955.) bio je s dr. Antom Medanićem prvi nastavnik kirurgije. Umirovljen 1961. (C-1-95)
-   Joža Komljenović (Bihać, 1927.-Rijeka, 2003.) baletni umjetnik, solist i šef riječkog Baleta, baletni pedagog, koreograf, jedan od osnivača Prvih riječkih mažoretkinja.(E-niše 3-?)
-   prof. dr. sc. Zoran Kompanjet (1919.-2003.) Književnik i sveucčilišni profesor. Diplomirao i doktorirao u Italiji. Radio je na Ekonomskom i Pravnom fakultetu (1975.-1982.) u Rijeci. Za docenta je izabran 1963. na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, za izvanrednog profesora 1965., a za redovitog profesora 1970. i 1975. Predavao je Privredno pravo. Objavio je nekoliko knjiga i više radova s područja trgovačkog i pomorskog prava. (D-6-10)
-   prof. dr. Zvonimir Kopač (1911.-1965.) liječnik, patolog. Osnivač patologije riječkog KBC. (B-3-39) 
-   Milivoj Korlević (Rijeka, 1889. - Rijeka, 1959.), sušački odvjetnik. Gimnaziju pohađao u Zagrebu, a pravne studije u Beču i Zagrebu. Kratko vrijeme nakon studija radi kao bankovni službenik, potom vodi odvjetnički ured na Sušaku. Godine 1918. jedan je od tajnika Narodnoga vijeća SHS Rijeka-Sušak. Obavljao je razne odborničke dužnosti u nacionalnim, humanitarnim i političkim društvima. Poslije Drugog svjetskog rata član je komisije za utvrđivanje ratnih zločina, te ravnatelj Državnoga arhiva u Rijeci (B-4-18).
-   Anton Riko Kosić (1913.-1953.) antifasšist, časnik. Njegovim imenom nazvana ulica u Rijeci. (G-5-55)
-   Kosier Silvio (1931.-2007.) novinar Novog lista i turistički djelatnik. Čelnik Zajednice Talijana grada Krka.
-   Kazimir Kozulić (1809.-1888.). Brodovlasnik i veleposjednik, veliki rodoljub i filantrop. Jedan od najutjecajnijih riječkih privrednika. Karijeru započinje kao pomorski kapetan u službi trgovačke mornarice, a zatim dugo upravlja obiteljskom trgovačkom tvrtkom "Giovanni M. Cosulich ", koju nasljeđuje od svoga oca. Posjedovao je, u potpuno iii djelomično, šesnaest jedrenjaka duge plovidbe i tako bio najmoćniji riječki brodovlasnik XIX. stoljeća. Aktivan je član i dugogodišnji predsjednik Trgovačko-obrtničke komore, ravnatelj Riječkog društva za pomorsko osiguranje, vicekonzul Vojvodine Toskane u Rijeci. (B-3-15).
-   Radivoj Krainer (1883.-1953.), akademski slikar-učenik V. Bukovca, profesor risanja u susačkoj gimnaziji.(E-niše 3-?)
-   Gustav Kraljeta (1864.-1935.), sušački i riječki tiskar, vlasnik Narodne tiskare (1890.), kasnije Trgovačka tiskara i Tiskare Kraljeta u Rijeci (1899.-1902.). Na grobu pogrešno napisana godina rođenja: 1884. (A-5-55)
-   Jasna Krebelj (1954.-1978.), padobranka, reprezentativka. Poginula na Grobniku. (G-5-16)
-   Marko Krema (1891.-1982.) profesor kemije i matematike sušačke gimnazije. lgrao nogomet u HAŠK-u. Bavio se sšahom te je jedan od osnivača šahovskog kluba na Sušaku. (E-niša 10-1)
-   Margerita Kremar. Mrzljak (1889.-1972.) profesorica francuskog i engleskog jezika Djevojačke škole (od 913.) te potom Državne ženske realne gimnazije na Sušaku. (E-niša 10-1)
-   Dana Krema (1920.-2003 .) muzičarka, nastavnica muzike u Učiteljskoj školi i istodobno harfistica orkestra HNK "Ivan Zajc". Po gašenju Učiteljske škole, prelazi za stalno u kazalište. (E-niša 10-1)
-   Franjo Kresnik (Beč, 1869.-Sušak, 1943.) lijecnik i graditelj violina. Maturirao je na riječkoj hrvatskoj gimnaziji, a potom studira medicinu u Beču i Innsbrucku. Liječnicku karijeru započinje na dječjim klinikama u spomenutim gradovima, a 1900. vraća se u Rijeku, gdje do kraja života djeluje kao poznati i uvaženi liječnik. Pored liječničkog poziva intenzivno se bavi glazbom i punih četrdeset godina marljivo i ustrajno proučava starotalijansko umijeće građenja instrumenata (liuteria). U Rijeci je osnovao laboratorij gdje provodi slobodno vrijeme u istraživačkom i praktičnom radu. Studirajući umijeće glasovitih majstora iz Cremone (Amati, Guarneri, Stradivari), on je sa svojim pomoćnikom Carlom Schiavijem, izradio preko pedeset violina i jedan gudački kvartet. Napisao je i nekoliko zapaženih rasprava i studija o liuteriji (B-9-8)
-   Franjo Kresnik st. (1841.-1919.) ravnatelj sušačke gimnazije (B-9-8).
-   dr. Zdravko Kućić (1910.-1961.), liječnik internist. Njegovo ime nosi klinička bolnica na Sušaku. (C-1-13)
-   Mihajlo Kudis (1931.-2001.), arhitekt urbanist. (A-5-127)
-   Simo Kudis (1902.-1961.), prije II. rata vlasnik, a po nacionalizaciji direktor GP Asfalt. (A-5-128)
-   Karel Kukla (Jenee 1867.-Sušak 1913.), kapelnik i skladatelj. Konzervatorij završio u Pragu, te 1891. dolazi u Senj, kao kapelnik i orguljaš. Početkom 1906. dolazi na sušacčku gimnaziju, gdje radi do 1912. kao profesor muzike i orguljas za potrebe gimnazije. Bavio sei privatnom podukom, te bio zborovođa "jadranske vile" i „Primorskog Hrvata" . (E-8-37).
-   Kulfanek, sušački gradski vrtlar, hortikulturno uredio i održavao Trsatski park i ostale suačke parkove.

L

-   Konrad la Grasta (1859.-1939.) graditelj I poduzetnik. Projektirao l sagradio niz zgrada, među kojima kapelu Sv. Križa (1909.) (B-3-13)
-   Rikard Lenac (1868.-1943.), rijeČki i sušački odvjetnik, erudit i plodan publicist. Godine 1888. postaje član Narodne čitaonice riečke, u čijem radu aktivno sudjeluje više desetljeća i kojoj predsjedava uoči Prvog svjetskog rata. Godine 1894. Otvara vlastiti odvjetnički ured, 1911. preuzima ured odvjetnika dr. Michelea Maylendera, a uoči Prvog svjetskog rata (1914.) ima ured na Piazza Dante 1. Kada je Narodno Vijeće SHS Rijeka-Sušak preuzelo vlast na Rijeci (29. X. 1918.), Lenac se u svojstvu velikoga župana prihvatio dužnosti guvernera. No, upravu grada morao je već 17. Studenoga prepustiti talijanskom generalu Di San Marzanu. Godine 1929. otvorio je na Sušaku odvjetničku pisarnu (Kacicevo šetalište 17.) (E-3-31).
-   Bedrich Linhart (1881.-1937), konzularni službenik Čehoslovačke. (D-1-2)

M, N

-   Petar Marac (1857.-1939 .), susacki i rijecki poduzetnik (B-4-3)
-   Špiro Marčeta (1878.-1947.) hoteljer, vlasnik hotela "Continental", gradski vijećnik Sušaka 1930.-1939. (B-4-57)
-   dr. Ivan Markovina (1890.-1964.), liječnik opće prakse. (I3)
-   dr . Marko Markovina (1926.-1994.) liječnik (J3)
-   Vinko Matković (Sušak 1911.-Trsat 1973.), akademski kipar. Sin kamenorezca Rudolfa. Studij kiparstva završio 1935. na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu (klasa Kršinić, Meštrović). Bavio se gotovo isključivo portretiranjem i izradom spomeničke plastike. Najpoznatije mu je djelo spomenik oslobođenja na Delti (1955.) u Rijeci. (B-1-31)
-   Francesco Mattiassi (Franjo Matiasić) (Trst, 1865.-Sušak, 1946.), riječki i sušački graditelj. Godine 1886. stekao je diplomu građevinskoga majstora u Zagrebu. Projektant je monumentalne Palače "Adria" (1896.). U Rijeci se nastanio 1898. Godine. Nakon Prvog svjetskog rata (1918.), preselio se na Sušak, gdje izmedu dvaju ratova radi kao ovlašteni graditelj. U Rijeci i na Sušaku ostavio je kvalitetan opus od petnaestak eklektičkih i secesijskih građevina (B-4-2).
-   prof. dr. Ante Medanić (1897.-1975.) kirurg. Prvi profesor Opće kirurgije na Medicinskom fakultetu (1955.) (A-4-25)
-   Milivoj Mezzorana (?-1978.) srednjoškolski profesor i prevodilac s engleskog i ruskog. Studirao u Pragu. Profesor Trgovačke akademije na Sušaku. Direktor suščcke gimnazije. Za Otokar Keršovani preveo romane D. H. Lawrencea, Ljubavnlk lady Chatterley" doživio 5 6 izdanj te "Hlstorlju knjlževnostl S.A.D" Marcusa Cunllffea. (G – 1 - 15)
-   Ariosto Mini (), upravitelj Prve primorske parne pecare na Potpecinama (D-6-23)
-   Ettore Mini (1910.-1995.), sportaš i papiraš. Plivač, vaterpolist i funkcioner „Victorie“, kasnijeg „Primorja“. Direktor Tvornice papira u Zagrebu, generalni direktor Papirne i kemijske direkcije te generalni direktor Saveznog ureda kemijske i papirne industrije u Ljubljani. (D-6-35)
-   Biter Mjeda (1898.-1977.), fotograf, vlasnik foto-studija (B -1-1)
-   Vilim Mulc (?-2006.) političar i gradonačelnik Rijeke (C-1-97a)
-   Dagobert Miller v. Thomamuhl (187?.-1956.) a-u. kapetan korvete. Namještaj iz njegove kuće nalazi se u Pomorskom i povijesnom muzeju. (B-4-33)
-   Simo Nikolić (Novi Sad, 29.01.1941.- Rijeka 09.04.2012.) jedriličar. Osvajač brojnih odličja. Započeo karijeru jedriličara u JK Istra - Lovran. 1957. postaje član JK Galeb. U klasi leteći Holandez, uz Antona Grega, postigao vrhunske rezultate.

P

-   Ljubo Pavešić (1919.-1994.) pjesnik i novinar. (D-3-5)
-   Frane Pavletić alias Frane Pitur (Pećine, 1891-01-31 - Ičići, 1949-02-28)
Sušačka legenda smijeha. Još za života u narodu su se prepričavale njegove pošalice, vicevi, anegdote...Nakon smrti prepričavanje se još i povećalo pa se ne zna što se stvarno događalo, a što se kasnije nadodalo.
-   Makso Peloza (1915.-1989.) svećenik, crkveni povjesničar i arhivist. Župnik u Mošćenicama. (D-7-27)
-   ing. Ratko Petrović (1914.-1945.), antifašistički borac. Strijeljali ga Nijemci u Jurcanima. Ulica na Sušaku nosi njegovo ime. (A-8-168)
-   Ivan Petrović (1885.-1974.), zamjenik upravitelja 1. Hrvatske štedionice i pčelar (A-8-168)
-   Nikola Polić (1890.-1960.) književnik i novinar, pjesnik i esejist. Brat Janka Polića Kamova. Upravitelj Gradske biblioteke u Sušaku od 1938.-1941. (G-2-72)
-   Josip Premrou (1863.-1937.) veletrgovac drvom, predsjednik riječke Trgovačkoobrtničke komore, Prvo zajedno s Josipom Ružičkom (Premrou i Ružička, 1890.), potom samostalno (od 1893.). (C-1-12)
-   Dragutin Prica (1867.-1960.) admiral Države SHS i jugoslavenske kr. mornarice i glavni vojni pomoćnik kralja Aleksandra. {A-5-65)
-   Ksenija Prica (1911.-1993.) knjižničarka. Radila u "Naučnoj " odnosno "Sveučilišnoj knjižnici" u Rijeci. (A-5-65)
-   prof. dr. Boris Prikril (1915.-1995.) elektrostrojarski inženjer, ekspert UN (1960.-1965.) i najplodniji publicist o pomorskoj povijesti i ratu na moru u nas. Doktorirao u Zagrebu. Savjetnik u Etiopiji za privredni razvoj (1957.-1960.). U dva mandata prorektor riječkog Sveučilišta. (E-5-18)

[ilirija]

R

-   d.i.g. Lujo Rac (1895.-1988.) građevinar. Diplomirao 1921. u Pragu. Radi u oblasnom hidrotehnićkom odjelu u Sušaku od njegova osnivanja (1921.) do 1929. I projektira i izvodi brojne vodoopskrbne objekte, napr. vodovod Žrnovnica, vodovod na Sušaku (iz Martinšćice). Osnivaš je podružnice Društva inžinjera i arhitekata u Sušaku (1926.) Od 1929. do 1945. je šef Odjela niskogradnje Gradske uprave Sušaka, i tada je projektirao sušačku kanalizaciju, proširenje vodovoda, pa i ulice (Krautzekova, Polić Kamova, Vidikovac). Iza II. svj. rata je rukovodio obnovom srušenih sušačkih mostova, projektirao armirano-betonski željeznički most na Podvežici. Od 1948. do 1956. je tehnički direktor "Voplina" i kao jedini inžinjer u poduzeću, radio na projektiranju obnove vodovoda i plinovoda u Rijeci. Na Tehničkoj građevinskoj školi radi kao profesor Hidraulike, vodo- i mostogradnje radi od 1957. do 1963., kad se vraća za tehničkog direktora "Voplina", gdje ostaje do mirovne. Dobitnik Nagrade grada Rijeke za životno djelo. (G-2-3)
-   dr. Andrija Rački (1870.-1957.), začasni kanonik Stolnog kaptola modruškog u Novom (od 1902.), dugogodišnji trsatski župnik i gradski zastupnik, dobrotvor. Antifašist, član Okružnog odbora Narodne fronte za Primorje. Inicijator osnutka Trsatske glazbe (1906.) te njen predsjednik (1906.-1914. i 1929.-?). Pisac dviju temeljnih knjiga o povijesti Sušaka. Sav prihod svojih knjiga davao je u dobrotvorne svrhe. (A-8-173)
-   Pero Radaković (1937.-1966.) sportaš, nogometaš, vezni igrač "Rijeke". Njemu u spomen od 1970. održava se memorijal „Pere Radakovića“ (C-1-120)
-   Osvaldo Ramous (1905.-1981.), riječki književnik i publicist. Najkvalitetniji pjesnik riječkog talijanskoga kruga XX. stoljeća. Novinarsku karijeru započinje kao glazbeni kritičar. Poeziju počinje objavljivati u časopisu Delta (1923 .). Pisao je liriku, pripovijesti, radiodrame i romane. Neko vrijeme bio je redatelj Talijanske drame u Rijeci (A-5-37).
-   Hinko Resch (1890.-1945 .) domobranski pukovnik koji je u okupiranom Sušaku i Rijeci od njemačkih logora smrt i spasio oko 6 tisuća ljudi, a sam nije dočekao svršetak rata,jer je poginuo u svojoj vili na Sušaku 20. travnja 1945. godine (dan prije oslobođenja Sušaka) (E-1-2).
-   dr. Milena Rihtman (1896.-1946.) liječnik, rentgenolog (A-3-34)
-   dr. Ivo Roić (1882 .-1966.), predsjednik Srezkog suda u Sušaku. (E-niše 10 br. 57)
-   dr. Juraj Roić (1886.-1977.) direktor Državne muške realne gimnazije na Sušaku. (A-6-34)
-   dr. Cesarina Roić (1886.-1986.) (A-6-34)
-   Ante Rošić, veletrgovac drvom. (C-1-8)
-   Đuro Rošić (Sušak, 1897. - 1986.), kazališni indendant i kritičar. Doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu i završio trogodišnji t ečaj Glumačke škole u Zagrebu pod umjetničkim rukovođenjem Branka Gavelle, nastupajući u epizodnim ulogama dramskih i baletskih predstava u HNK Zagreb. Službovao je kao sudac u Ogulinu, Sušaku i Kastvu. Poslije rata u dva navrata indendant HNK "Ivana pl. Zajca" u Rijeci, te redovni profesor Više pomorske škole u Rijeci. Od 1955. sustavno objavljivao kazališne kritike. Godine 1974. dobitnik Nagrade grada Rijeke na životno djelo (C-1-8).
-   Smiljana Rendić-Berith (1926.-1994.) književnica, novinarka "Glasa Koncila" (B-3-52)
-   prof. dr. Valter Rukavina (1896.-1972 .) liječnik, infektolog. Šef Zaraznog odjela KBC Rijeka. Osnivač Katedre za zarazne bolesti, koji po osnutku Medicinskog fakulteta postaje nastavnik iz predmeta Zarazne bolesti. (C-1-14)
-   Đuro Ružić st. (Hreljin, 1834.-Susak, 1922.), veletrgovac kožom, posjednik i tvorničar kože. Investitor grobne kapele. {B-4-1)
-   Ružić Đuro ml. (Gjuro, Jurica; Sušak, 1891. - Sušak, 1976.) njegov stariji sin. Ekonomske studije završio u Londonu. Od 1929. do 1939. gradonačelnik Sušaka. Njegovom zaslugom uspostavljena je 1936. zračna linija Beč-Klagenfurt-Ljubljana-Sušak. Poslije Drugog svjetskog rata lovni referent, zatim lovni inspektor u Šumarskom inspektoratu Skupštine kotara Rijeka. (B-4-1)
-   dr. Viktor Ružić (Sušak, 1893.-Sušak, 1976.), mlađi sin. Studirao pravo u Beču, Zagrebu i Grazu. Nakon diplomiranja (1916.) radi u uredu očeve veletrgovine i sudjeluje u javnom životu Sušaka. Bio je tajnik Narodne čitaonice riečke, tajnik Mjesnog odbora Narodnog vijeća SHS, odvjetnik, te kasniji ban Savske banovine. (B-4-1)
-   ing. Viktor Ružić ml. (1924. - 1992.) bio je inženjer kemije i tehnolog, tehnički direktor u Tvornici papira u Rijeci (B-4-1).

S, Š

-   Richard Salcher (1875.-1956.) kontraadmiral, sin prof. Petera Salchera, pokopanog na groblju Kozala. (D-2-20)
-   Sestre sv. Križa (F-3-28)
-   Sestre milosrdnice (A-7-48)
-   prof. Zdenko Sila (Prag, 1915. - Rijeka, 1997.), arhitekt. Studij završio u Ljubljani kod prof. ]oze Plečnika. Od 1941. živio na Sušaku. Dugogodišnji ravnatelj Urbanističkog instituta Rijeka. Dobitnik nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo (1991.), najvišeg državnog priznanja za djelatnost u kulturi (C-1-101)
-   Ante Sironić (1915.-1996.) svećenik, župnik na Sušaku (F-3-11)
-   Henrik Steiner (1875.-1938.) industrijalac, vlasnik topionice i tvornice "Plumbum" na Pećinama. (H-66)
-   Ladislav Sulovski (1925.-1998.), arhitekt (A-8-46)
-   Marijo Šarinić (1906.-1944.) političar HSS, predsjednik gradskog vijeća Sušaka 1939.-1941. Ub ijen. (D-6-8)
-   prof. Vladimir Štrcaj (1894.-1947.) Profesor Drzavne muške realne gimnazije na Sušaku. (G-1-12)
-   prof. dr. Vladimir Štrcaj (1921.-2002.), kemičar (G-1-12)
-   prof. Marija Štrcaj r. Paravić (1900.-1960.) pijanistica i muzički pedagog. Odgojila generacije muzičara na Sušaku, od kojih neki i danas predaju u Muzičkoj školi. (A-7-1)
-   dr. Ante Švalba (1903.-1989.), liječnik epidemiolog; direktor Opće bolnice u Rijeci, inicijator i suosnivač Srednje medicinske škole, začetnik ekološke borbe i pokretač akcije "Za ljepšu, čistiju i zdraviju Rijeku". (C -1-3 2)
-   Velinka Švalba (1903.-2001.), liječnik okulist (C -1-32).

T

-   Milan barun Turković (1857.-1947.) posjednik dobra Kutjevo (1882 .-1910.), privrednik i bankar. Predsjednik Hrvatske eskomptne banke (1924.-1930.). Vitez Legije časti (1901.) (E-5-17)
-   Josip Tonšić (1875.-1935.) poduzetnik (D-4-14)

U

-   Mile Uzelac (1913 .-1987.), antifašistički borac, narodni heroj i general zrakoplovstva. Završio podoficirsku pješadijsku školu i Tečaj za intruktore padobranstva (1939.). Zapovjednik 2. brigade 6. ličke divizije (1942.), potom načelnik štaba iste divizije (u istočnoj Bosni 1943.), te komandant 20. Dalmatinske divizije (1944.) i na koncu načelnik korpusa (1945.). Od 1946.-1948. završio Vojnu akademiju "Frunze" u SSSR, te bio na čelu divizija u Osijeku, Nišu, Rijeci, Kragujevcu, Bjelovaru ...  U mirovini od 1964. Narodnim herojem proglasen 1953. Nosilac partizanske spomenice i ordena partizanske zvijezde. (C-1-95b)

V, W

-   Vinko Valkovic - Polet (1912.-1944.) antifašistički borac. Na mjestu gdje je strijeljan u Starom gradu postavljena spomen-ploča. Ulica nosi njegovo ime. (A-8-204)
-   Msgr. Ivan Vidas (1867.-1955.) prepošt i senjski kanonik (A-7-7)
-   Kazimir Vidas (1889.-1960.) novinar i urednik sušačkih i riječkih novina. Član gradskog vijeća Sušaka 1930.-1939. (A-7-33).
-   Božena Vilhar (Sušak, 1906.-Rijeka, 1991.), slikarica. Školovala se privatno, kod naših značajnih slikara (M. Crnčić, Moretti-Zajc, Kirin, Vanka, Bećić). Godine 1974. otvorila prvu privatnu umjetničku galeriju u Rijeci (E-niša 8 br. 83).
-   U niši do nje pokopanje njen suprug Janez Žirovnik (E-niša 8 br. 82).
-   Dušan Vilhar (1857.-1922.) trgovac i industrijalac, otac Božene Vilhar (D-8-26)
-   dr. Dinko Vitezić (1895.-1980.) odvjetnik, predsjednik i osnivač HSS na Sušaku, potpredsjednik gradskog vijeća Sušaka 1939.-1941. (B-4-29)
-   prof.Julius Wolf (1840.-1926.) državni savjetnik. (A-7-3)

Z

-   Valerio Zappia (Vinež kod Labina, 1928. - Rijeka, 2000.), riječki javni djelatnik i novinar. Završio je pravne studije. Radio je u La Voce del Popolo, uređivao Panoramu i bio direktor EDIT-a. Višegodišnji potpredsjednik i predsjednik Zajednice Talijana u Rijeci (B-7-11).

[milić]

E jesi neki...
Mislio sam i dalje iz toga crpiti informacije. Samo ja. A sad si objavio tu pa će ceo svet da zna.
Reci javno, hvala Kobler na ovom lijepom uratku.

[ilirija]

E jesi neki...
Mislio sam i dalje iz toga crpiti informacije. Samo ja. A sad si objavio tu pa će ceo svet da zna.
Reci javno, hvala Kobler na ovom lijepom uratku.

Čekaj da završim

[ilirija]

E jesi neki...
Mislio sam i dalje iz toga crpiti informacije. Samo ja. A sad si objavio tu pa će ceo svet da zna.
Reci javno, hvala Kobler na ovom lijepom uratku.

Čekaj da završim

E sad. Mislim da sam završio, pa se onda na inzistiranje "druga" milića, zahvaljujem Kobleru što si je dao truda napraviti sve ovo. Hvala "drugu" miliću što sve to obilazi i fotogtafira. Popis je proširen sa par njegovih. Naravno, da ne zaboravim zahvaliti i sebi. I ja sam uložio malo truda. Tenkju

[elvis]

   

[milić]

E sad. Mislim da sam završio, pa se onda na inzistiranje "druga" milića, zahvaljujem Kobleru što si je dao truda napraviti sve ovo. Hvala "drugu" miliću što sve to obilazi i fotogtafira. Popis je proširen sa par njegovih. Naravno, da ne zaboravim zahvaliti i sebi. I ja sam uložio malo truda. Tenkju

Najprije hvala što si si dao truda i time i drugima prikazao koji sve poznati ljudi leže na trsatskom groblju. Time si mnoge podsjetio da ''neće uteć'' grobarskoj lopati.
Drugo, što se tiče ovog- ''druga'' možeš slobodno maknuti navodnike. Ja sam uvijek drug bio i ostao jer se volim družiti. Upravo mi je neugodno kad me netko titulira gospodinom.
(Relikti prošlosti valjda)

[ilirija]

Tlocrt groblja

[ilirija]

Nacrt kapelice

[ilirija]

Eto, i ja malo prošetao po trsatskom groblju. Naravno uz milićevo dopuštenje 

prof. Jakov Abramović (1885. - 1944.). profesor sušačke gimnazije (A – 7 - 24)

mr. ph. Dragutin Accurti (1852.- 1971.) ljekarnik na Sušaku (B-3-25)

dr. Roko Bahorić (1902. - 174.), gradski veterinar Sušaka (A – 5 - 61)