Trsatsko groblje, počivalište mnogih...

[milić]

STJEPAN HOLJEVIĆ (1930. - 2001.) sveučilišni profesor.
Profesor fizike od 1960. godine na nekadašnjoj Višoj stručnoj pedagoškoj školi (VSPŠ) kasnije Pedagoškoj akademiji (PA) gdje su osposobljavani nastavnici za nastavno područje matematike i prirodnih znanosti u stručnim školama.
Meni je interesantniji kao suprug Ljudmile, kćerke Josipa Kulfaneka. (D - V - 4)

[milić]

MARINKA FERETIĆ  (1909. - 1992.) sveučilišni profesor.
Profesorica matematike na Višoj stručnoj pedagoškoj školi (VSPŠ) kasnije Pedagoškoj akademiji.
Našao sam i nešto o dr. Ivi Feretiću, koje ime je upisano na nadgrobnoj ploči, zubaru. Je li to ta osoba, je li to otac Marinkin? No, uglavnom, dr. Feretić je imao zubarsku ordinaciju na trgu kod hotela Kontinental a kasnije preko puta hotela Sušak.
(F - X - 75)? A-V-30

Odgovor Miliću: da, dr. Ivo (11.VI.1878.-21.III.1948.) i Minka r. Ožbolt (6.X.1881.-12.V.1956.) imali su kći Marinku.

[milić]

RAOUL KOMEN (1935. - 1996.) privrednik
Mr. sc. građevinarstva i direktor Rijeka - projekta. Jedan od osnivača Kluba Sušačana. Trsaćan poznat po nadimku Oli. (A - V - 47)

[milić]

DUŠAN PRAŠELJ (1931. - 2019.) dirigent, kompozitor, zborovođa.

Voditelj mnogih zborova a meni najzanimljiviji kao voditelj Jeke Primorja i Mješovitog lovačkog pjevačkog zbora dr. Matko Laginja čiji je bio i osnivač 1979. g.
Dobitnik je Nagrade za životno djelo Primorsko - goramske županije 2008. godine.  (F - bl. X - 75)

[milić]

Vitomir Lenac  (1920. - 1990.) dipl.ing.elektrotehnike, sveučilišni viši predavač.
Radio je kao pogonski inženjer i projektant na  uvođenju trolejbusa u Rijeci (napojnih stanica) u Gradskom auto-tramvajskom poduzeću (GATPO), kasnije Autotrolej Rijeka. Od 1962.do 1965. je bio direktor Tehničke škole u Rijeci, a nakon toga viši predavač na Visokoj industrijskoj pedagoškoj školi u Rijeci i na Višoj pomorskoj školi u Rijeci.  (F - I - 45)

[milić]

Josip Črnja (1933. - 1998.) profesor matematike i fizike.
Josip Črnja je bio profesor matematike i fizike u Riječkoj gimnaziji, a kasnije je radio kao savjetnik (inspektor) u Prosvjetnoj inspekciji.
(D - IX - 12)

[milić]

Milivoj Bakarčić (1914. - 1990.) profesor književnosti, pjesnik, prozaik i dramski pisac.
Godine 1937. diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Profesor riječkih škola do 1974. kad je umirovljen kao direktor Škole za opće obrazovanje radnika. Bio  je član Riječkog književnog i naučnog društva. Grobno mjesto - (D - II - 5).

[milić]

Danilo Pavešić (1931. - 2020.) liječnik - ginekolog, sveučilišni profesor, sportski i društveni djelatnik.
Danko, kako su ga poznanici zvali, je rođen u talijanskoj Gorici. 1949. je završio Sušačku gimnaziju a 1956. je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Ljubljani.
Već 1958. počinje s radom na riječkom Medicinskom fakultetu gdje 1974. doktorira a 1981. postaje redoviti profesor. Od 1995. do 1999. bio je dekan Medicinskog fakulteta, a od 1998. do 1999. obnašao je dužnost rektora Sveučilišta u Rijeci.
Danko je bio u "prvom postavu" Kluba Sušačana  i dugogodišnji urednik Sušačke revije.
Plivač i vaterpolist riječkog Primorja čiji je bio dugogodišnji predsjednik.
Za svoj sportski rad godine 1994. dobio je državnu nagradu HOO-a za životno djelo  ”Franjo Bučar”. Godine 2019. uručena mu je i županijska nagrada za životno djelo u području sporta.
Stvarno...! (C - I - 11)

[milić]

U utorak, 25. 5. 2021. na groblju Trsat a u sklopu Tjedna upoznavanja groblja Europe uz vodstvo Daine Glavočić ogledali smo neke grobove. Tema je bila - značajni liječnici.
- Nevjerojatan (bar meni) je bio interes, stotinjak, pretežno, znatiželjnica.
- Daina Glavočić ispred groba poznatog psihijatra Slobodana  Ćuka.
- Dalo nam i knjižice u kojima je navedeno po čemu su neki liječnici značajni.

[milić]

BORČIĆ, Berislav, (Draga Gornja kod Sušaka, 10. IV 1891 — Zagreb, 3. IX 1977) higijeničar i specijalist socijalne medicine.
 Gimnaziju pohađao u Sušaku. Veterinarsku medicinu studirao u Bernu i Beču, gdje je 1914. promoviran. Uoči I. svjetskog rata kao vojni bjegunac prebjegao je u Srbiju te od 1914. radi u Nišu kao ugovorni asistent Pasteurova zavoda. God. 1915. povlači se sa srpskom vojskom preko Albanije u Italiju. Vrativši se ponovno u Bern, završava studij humane medicine 1919. God. 1919. organizira Serovakcinalni zavod u Beogradu i privremeni je upravnik Pasteurova instituta: Specijaliziravši u Bernu higijenu i socijalnu medicinu, dolazi početkom 1921. u Zagreb i postaje predstojnik Zemaljskoga bakteriološkog zavoda (od 1923. Epidemiološki zavod), a 1926. – 1940. direktor je Higijenskog zavoda sa Školom narodnog zdravlja u Zagrebu. U to vrijeme kao ekspert Higijenske sekcije Društva naroda posjećuje Grčku, a zatim 1930–38. triput boravi u Kini kao glavni savjetnik pri kineskom Ministarstvu narodnog zdravlja. U tada glavnom gradu Nankingu organizirao je Centralni higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja, po uzoru na zagrebački, i Školom za primalje i sestre pomoćnice te Centralnu državnu bolnicu. Zajedno s A. Štamparom, koji mu se poslije pridružio, organizirao je zdravstvenu službu u kineskim provincijama, okruzima i gradovima, gdje su njegovom poduzetnošću osnivani pokrajinski zavodi za zaštitu narodnog zdravlja i okružni domovi narodnog zdravlja te promicano zdravstveno i gospodarsko prosvjećivanje. Od 1940. do 1941. ravnatelj je novoosnovana Banovinskog zavoda za proizvodnju lijekova u Zagrebu (PLIBAH). Dolaskom okupatora bio je suspendiran, ali je nekoliko tjedana potom zbog nedostatka kadrova upućen u Osijek za ravnatelja Doma narodnog zdravlja. U Osijeku osniva Dom za majke i dojenčad i suzbija malariju, koja je tada bila zahvatila dio Slavonije. Početkbm 1943. premješten je u Glavno ravnateljstvo za zdravstvo u Zagreb te vraćen na mjesto predstojnika Higijenskog zavoda (tada Zdravstveni zavod). Aktivni je sudionik NOP-a; 1943–45. kao predsjednik ilegalnoga NOO-a u Zagrebu organizirao je slanje medicinskog osoblja i lijekova na oslobođeni teritorij. Nakon oslobođenja predsjednik je Narodne fronte, potom potpredsjednik Gradskoga narodnog odbora Zagreba te intenzivno radi na oživljavanju Higijenskog zavoda (koji vodi do 1946) i djeluje kao savjetnik u Ministarstvu narodnog zdravlja. God. 1946. na poziv Uprave UN za pomoć i obnovu (UNRRA) vodio je u Kini poslove misije za zdravstveno unapređenje i organizaciju zdravstvene službe, a 1947. osniva i vodi misiju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u Kini. Bio je glavni zdravstveni savjetnik SZO pri Međunarodnomu dječjem fondu UN (UNICEF) u Parizu (1948–50) i New Yorku (1950–55), a 1955–57. zamjenik je generalnog direktora UNICEF-a u New Yorku. God. 1957. vraća se u Zagreb, gdje do umirovljenja 1959. radi kao viši savjetnik u Higijenskom zavodu, potom odlazi u rodni Sušak. — Uz njegovo ime vezani su nastojanja i uspjesi u stvaranju nove higijenske službe u Hrvatskoj 30-ih godina XX st., a osobita je njegova zasluga što je razvio Higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja u Zagrebu kao vodeću ustanovu naše javnozdravstvene službe.
LIT.: N. Smolčić (Enes): Dva jugoslavena u službi Društva naroda podižu u Kini zdravstvene institucije i organiziraju zdravstvenu službu po zagrebačkom uzoru. Novosti, 29(1935) 12, str. 6. — V. Grbac: Dr Berislav Borčić (1891–1977). Izvještaj za školsku 1977/78. godinu Centra usmjerenog obrazovanja za kadrove u zdravstvu »Mirko Lenac« u Rijeci, 1978, str. 37–41. — B. Kesić: Dr Berislav Borčić (1891–1977). Liječnički vjesnik, 100(1978) br. 37. — V. Đukanović: Dr Berislav Borčić – povodom petogodišnjice smrti. Zdravstvena zaštita, 12(1983) 5, str. 12–15. — B. Belicza i M. Rastija: Prilog poznavanju života i rada dra Berislava Borčića (1891–1977) eksperta Lige naroda i Svjetske zdravstvene organizacije. Saopćenja »Pliva«, 27(1984) 1/2, str. 129–144.
 
Izvor: https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2422

Grobno mjesto (D - VI - 14)

[milić]

Svaki put kada prođem pokraj ovog groba osjetim neki strah, bespomoćnost i brzo se odmaknem od njega. Koja je to tragedija bila! Suosjećao sam u njoj jer sam 2-3  godine prije pohađao tečaj za avio jedriličsra koga nikad, iz zdravstvenih razloga, nisam dovršio. Uvijek pomislim da sam i ja mogao biti u tom avionu.
Jasna Krebelj (1954. - 1978.), padobranka, reprezentativka. Poginula na Grobniku. (G-5-16)

Evo što je o njoj zabilježio u svojoj Formuli 1 naš u posljednje vrijeme slabo viđeni seas:

http://www.formula1-dictionary.net/rijeka_biografije_krebelj_jasna.html

http://www.formula1-dictionary.net/rijeka_biografije_krebelj_jasna.html

[milić]

Aleksej Ternovec (30. 9. 1949. - 19. 8. 2020.) novinar, sportaš (G - V - 33) 

Evo što je u In memoriamu napisao njegov novolistovski kolega Edi Prodan:   

https://www.novilist.hr/rijeka-regija/rijeka/aleksej-ternovec-beli-vrstan-urednik-vrhunski-sportas-uljudeni-rijecanin/?meta_refresh=true                                   

[elvis]

Evo što je o njoj zabilježio u svojoj Formuli 1 naš u posljednje vrijeme slabo viđeni seas:

http://www.formula1-dictionary.net/rijeka_biografije_krebelj_jasna.html

Ja bi rekao nasreću ...

"Nažalost, u trenutku dok su ulazili u lagani sportski četverosjed nitko nije ni slutio da je to i njihov posljednji let."

[milić]

Štefanija Majer r. Kunstović  (1935. - 2015.)
Popularna vežička trafikantica Teta Štefica godinama je prodavala cigarete, novine i ostalo u Vjesnikovom kiosku pokraj Brodokomercova marketa na Donjoj Vežici. Dobro je se sjećam iako nisam često kupovao kod nje ali u više od dvadeset godina koliko sam živio na tom području sasvim dovoljno da je upoznam kao dragu osobu uvijek spremnu da ti poželi dobar dan i sa smiješkom pomogne u izboru. Dečki koji su se okupljali kod marketa nazvali su je "Vežička legenda".
(E - 3 - 5)

[milić]

Rozalija Radić (1883. - 1964.) poznata sušačka - krimejska gostioničarka "Teta Roža"
(: A - V - 54)