Foto reminiscencija

[milić]

A lijepo su te, tamo gdje si bila, naučili. Rugati se ljudskoj slabosti...
A znaš li kako se slabost nadvlada?
Samo upornim ponavljanjem. Onda se zbližiš sa slabošću i... ništa ti ne može pokvarit dan.
Evo, i sutra idem obići doktoricu.

[Rijeka]

Danas sam bila 
Ovo ljeto sam se nakupala, mislim da sam jutros zadnje plivala. Zero rashladilo more 

[milić]

 Ovo bi odgovaralo i u temu Putopisi, ali ovo je živo sjećanje, prava reminiscencija. Ma kako možeš drugačije, nego uključiti sjećanje, kad se sretneš s prijateljima koje znaš barem 46! godina.
Dakle, brzo je pao dogovor. Brod je spreman u srijedu. Dvije, tri telefonade i evo nas oko 10 ujutro na brodu u ičićanskoj lučici. Ekipa se osvježila kavom u obližnjem restoranu i krenula. Evo gdje se već Minjo uhvatio za timun, a Kenč i Omer čaša. Ja nisam (časna pijonirska, Ilirija)

 

[milić]

Kako ovo nije putopis, stavit ću samo neke fotke koje su u meni prizvale neka sjećanja na davnu prošlost ili pak prekjučerašnju.

Ika

 

 Malo smo bili predaleko, ali spazio sam ovaj hotel na samom vrhu ikarske vale. Mislim da se zove Ika.
No, taj me hotel iznova podsjetio na to da sam tu, moguće ljeti 1974. prvi put jeo tartar biftek. Moje trećemajske kolege su prakticirali lijepo provesti dan, kad bi dobili plaću. Sjeli bi u automobile, s «buštom» u džepu, i krenuli "u život", malo prema zapadu, malo prema istoku.
(Onda se plaća davala u kešu. Novci bi se stavili u podugastu kovertu, zajedno s obračunom, i nosili doma ženi i djeci. Ovi moji nisu imali baš takvih obaveza pa su najprije dio podjelili konobarima, kuharima…I ja sam se brzo naučio na taj stil dijeljenja plaće. Još i danas mi je nešto od njega ostalo. Ajme, kad se sjetim gdje bi završavli taj dan koji smo zvali San Pago. Umag, Rabac, Krk, Crikvenica…)

[milić]

Lovran

 

Kako Minjo stanuje u Lovranu morali smo otpjevati onu poznatu
Lovran, Lovran gradić mali
u njemu mi niš ne fali…
Stajali smo u stavu parićani dok smo prolazili uz njegovu kuću i pjevali.
Puno puta sam bio u toj kući, ali neću danas o tome. Nego o Kvarneru (to je ovaj hotel čija je terasa ostakljena) i plesovima koji su se početkom i sredinom sedamdesetih onog stoljeća održavali ljeti, na prepunoj terasi. Kakovi tanci su to bili. 
Malo udaljeniji od same obale, na početku ceste koja vodi prema lukobranu, bio je isto plesnjak u hotelu Jadran. To je ova kuća gdje prestaje zelenilo na lijevoj strani Kvarnera. No tu baš i nisam volio odlaziti. Ali, bože moj, ako se moralo...

[milić]

Kuća Pere Skansija



Uz obalu ima lijepih i manje lijepih kuća. Jedna je interesantna, ne toliko po izvedbi koliko po stanaru. Tu je ljetnikovac napravio naš proslavljeni košarkaš, dojučerašnji doministar sporta.
Pokazivali su mi i neke vile ruskih bogatuna, ali ja to nisam vidio dobro, tako da ako sad kažem to je vila Rusa Medvedeva, ne ispadne da je Medved naš čovik. Zato bolje ne lijepiti ništa.

[milić]

Medveja



Za Medveju me ništa posebno jako ne vezuje. Znam da je «baka» moje žene tamo negdje stanovala i da je, u doba "prije mene", ženina familija znala odlaziti tu na kupanje. Baka je umrla, neki drugi ljudi su kupili kuću i Medveja je nestala iz naših interesa. Mislim da sam se, čekaj da pobrojim, dva puta tu okupao.

[milić]

Villa Castello




Ova stambena jedinica mi je stvarno lijepa pa nisam odolio, a da je ne uslikam. Ne miriše mi baš zbog današnjeg stanovnika, ali, bože moj, netko mora i u velebnim kućama, vilama stanovati. Ta kako bi ova ljepotica izgledala da je nije spasio ovaj naš, kažu, najveći poduzetnik,

[milić]

   Galeb

 

Ovaj galeb nas je neko vrijeme gladno gledao pa smo ga-ignorirali.
Kažu da nije dobro divlje životinje hraniti jer im onda oduzimaš sposobnost za preživljavanje. Odnosno, učiniš ga invalidom. Stoga iš, iš galebe! 
Fataj ti, lipi moj, ribe, a ne naš kruh svagdašnji i salamu.

[milić]

Cesarovo ?



Tu, na ovoj plaži, čini mi se da se zove Cesarovo ili tako nekako, smo uzeli dulji predah. Kupali se i pričali događanja iz daleke prošlosti. E i, nećete vjerovati, ni u jednom momentu nismo pričali o tako prozaičnim stvarima kako što je npr. politika. Ma jesmo, malo smo ovoga Istrijana podbadali da je IDS-ovac na što se on kao jako ljutio.  Da ste samo čuli te žaoke koje smo jedan drugome zabadali. Znali smo točno gdje ubadati, a da nikoga previše ne zaboli. Kiseli smiješak i gremo se okupat. U moru, u pivi, u…Ma ča god treba. I pop se za ekipu oženil, ča ne.

[milić]

Draga di Lovrana



Našeg Udrugaša, vama nekima znanog kao Damir, a nama, na današnjem izletu, poznatog kao Kenč, više od ičega je zanimala priča o Ukletoj kući u Lovranskoj Dragi (kuća navrh brda). Kako je to bilo preudaljeno za moje očne sposobnosti dao sam mu aparat neka se dečko malo poigra. I je, nešto je ipak ufatio. Evo, to je najbolje što je uslikao.
A poslije smo doznali i zašto je on toliko vezan za tu kuću. (Ma kupio bi on nju, koliko je voli, da nije u pemzoiji)
Priča on nama tako, da je bio neki pir, a on se nekako raznježio. I plesali tako neki na podiju, a on se zaletio među njih pa zaplesao i on. Pa što onda, pomislit će netko? Ma ništa, ali taj nije plesao, što ja znam, cijeli život.

[milić]

Omerov skok



I dok se Kenč zabavljao Ukletom kućom i uslikavanjem, mi ostali smo se kupali. Pogledajte, molim vas, kako Omer skače s platforme broda bočno, izvodeći poluzvijezdu. Ma bravo majstore! (šezdesetjedna mu je tek)

[milić]

Medveja - kafić na plaži



Polako se bližilo vrijeme povratka pa smo uskočili u brod. Najrazmaženiji među nama počeo je plakati da mu fali pivo, da ga boli glava ako ne popije dovoljno tekućine i ostale prozirne trikove je isprobavao, a sve kako bi još negdje stali i kako bi on ispio nešto, a što nije bilo na brodu. A bilo je svega, vjerujete mi.
I stali mi u Medveji. Znači tu sam bio tri puta (kako ono: prvi put, zadnji put i nikad više)
Popili pivo i kavu. Cijena: zanemarivih 90 (slovima devedeset) kuna. Četir piva (u plastičnim čašama) po dvadset, a kafa deset. Pa ti pij po plažama. (Blaženi Pajol  )

[milić]

Lučica



I dan se polako gasio pa i ugasio, a mi smo pristali u lučicu u Ičićima, gdje je brod inače vezan. Vičniji vezivanju i ostalom petljanju oko brodova uhvatili su se završnog sređivanja, a nekoji su pohitali zauzeti stol u krcatom restoranu koji je u lučici. I sam restoran se zove, ma nećete pogoditi ziher,  Lučica.
A tamo je smijeh još dugo trajao uz riblja i mesna jela i poneku čašu.
Što se jelo i pilo? Ma to vam neću reći jer bi bilo previše intimitivno. 
(Niti jedna griješka nije slučajna nego namjerna i ima razloga zašto je tomu tako. Tako i u ovome tekstu.  )   

[elvis]

 


BTW vidim da imaš isti problem kao i ja - na moru su ti sve fotografije nagnute, s time sam se namučio na izletu na Goli. Na "zemlji" se toliko ne primjeti jer se rijetko vidi horizont, ali na moru baš upada u oko i skoro sve, a baš sam pazio, su mi bile nagnute