Trsatska Gradina

[kobler]

Šerakova fotografija iz srpnja 1954. kao i Vranićeva iz 1956. svjedoče da se ništa nije promijenilo. Obje su iz spomenute Fototeke Konzervatorskog odjela.
Nadalje, obratite pažnju na to da su ulaz u kulu i niša posve otvoreni, tj. nema više zida kojim su bili zazidani, odnosno ukaznih vrata u kulu.

Mislim da je trenutak da se sudionici obnove iz 1960. aboliraju za zločin koji nisu počinili - nisu oni skinuli ploče s grobnih niša i učinili ih bezimenim zidovima, tako da su psihološki lakše "samo" uklonili, kako to arhitekti vole kazati "bezvrijedne i nepotrebne zidne strukture" koje su naknadno dodane i narušavale su izvorno stanje.**

Arhitekti imaju sjajan jezik zar ne!? Svako sranje koje naprave mogu zabašuriti i pretvoriti u principjelni postupak. Mada su pravnici u tome nedostižni ...


**Da, u ljudskoj psihi su radnje uklanjanja nečeg bezvrijednog i potom postavljanje nečeg još bezvrijednijeg (kuhinja i skladišta robe) sasvim nepovezane. Jer, kako bi restoran funkcionirao bez kuhinje?

[kobler]

Nakon rata, prvi je 1947. stanje dokumentirao Branko Fučić. Fotografija je iz fototeke Konzervatorskog odjela.

Obratite pažnju da je krajnja desna niša napol urušena i dokazuje da su samo zazidane ciglom i potom prežbukane. Ostale tri svjedoče kako ni ta žbuka nije bila u bogzna kakvom stanju.

Također, bujna vegetacija pred nišam pala je kao žrtva potrebe za grijanjem, tj. posjećena je za potpalu, a ne iz hortikulturnih pobuda.
Kaštel je iza smrti Ane služio cijelom susjedstvu kao nepresušni izvor drva za potpalu.

Slika iz 1948. pokazuje dvije niše kod Izložbene kule i slično stanje. Čuva se u PPMHP.

[kobler]

Što se niša tiče, još 27. IV. 1943. Karlo Stupar, civilni povjerenik na Sušaku šalje notu br. N. 1210/43 Okružnom sudu povodom stanja niša u kaštelu:

"Trsatski kaštel je meta lopovskih upada u kojima su nepoznati počinioci oštetili 6-7 grobova. ... Tražim da spomenuti grobovi budu kompletno vraćene u prvobitno stanje da ne pobuđuju užas (negodovanje) kod eventualnih posjetilaca,"

Ili u originalu:
Da informazioni risulta che nel castello di Tersatto causa incursioni ladresche, per le quali e' gia' stata informata la Polizia, sono rimaste aperte 6 o 7 tombe violate da sconosciuti.
Poiche' codesto Giudizio esercita i suoi uffici in favore degli eredi della defunta Nugent, ex proprietaria, del castello stesso, prego voler intervenire perche' le dette tombe completamente rimesse nello stato da non destare raccapriccio agli eventuali visitatori.

Dopis se čuva u ostavini iza Anne Nugent i nosi oznaku O 197/41-131.

[kobler]

Usput, kip sv. Ante u tom času stajao je kod ulaza u Izložbenu kulu, a zatim je završio na oltaru u kapelici "Mir junaka".

[kobler]

A Kontova usporedna "prije-poslije" fotka otkriva još dvije činjenice: jednu važnu, drugu manje važnu, usputnu.

Grobne niše NISU nile pokrivene kamenim pločama, nego samo prežbukane. To je i logočno, jer tanka kamena ploča debela 1 cm ili tanja visoka 2m ili viša morala bi biti zalijepljena na podlogu ili bi se pouzdano iskrivila (dobila trbuh) i pukla pod vlastitom težinom.

[kobler]

Ersilia Mayer, kći profesora Vojnopomorske akademije rođena je 1870., pa je ova slika negdje iz 1885. ili malo kasnije.

Bazilisk je vraćen na mjesto, ali je postament podignut dodavanjem još jednog reda kamenja na dnu.

[kobler]

Br. 2 je bazilisk s feldmaršalskom palicom i rotulusom koji je pao sa svog postamenta. On će bit podignut u Arturovoj intervenciji i craćen na postament.

Br. 3 je grobna niša koja se jedva nazire kroz podivljalu vegetaciju. I to će biti naknadno uređeno.

[kobler]

A sad obratite pažnju na ove strelice i oznake.
Br. 1 prikazuje današnji zahod, tj. njegov ulaz koji je "zatarabljen" prostom drvenom rešetkom i vjerojatno služi kao neko spremište. Svakako nije neka grobna niša.

[kobler]

Hja, ja sam zbilja preskočio br. 4, a nisam ga mogao poslije dodati.
A stup iz Marenga, kao ni onaj drugi ovdje ne igraju.

No, razglednica iz posta 185 pokazuje još neke stvari iz perioda, prije te definitivne Arturove intervencije u kaštelu. Ali pogledajmo je prvo bez čistu, bez ikakvih oznaka. Čuva se u PPMHP.

[zokxy]

 
Fali br. 4, a fali i stup iz Marenga. Hja. Glavno da su aždaje tu opet. 

[kobler]

Imam i razglednicu koja pokazuje stanje bez natpisa i bez štita s grbovima. Kad bi to bilo stanje prije Lavalove smrti, dakle prije 1862. to bi bila jedna od najstarijih fotografija u Hrvatskoj.
Radije mislim da je to slika stanja malo prije Arturovog uređenja kaštela tamo negdje iza 1870. i koju godinu kasnije.

[kobler]

Uljana slika čiji dio donosim u ovom postu čuva se u PPHPM. Na njoj je prvih šest dodataka.
Nema natpisa "Mir junaka", a nema ni metalnog grba  u zabatu. Također nema ni trokutaste atike, koja je danas na istočnom zidu kašteka a za koju neki misle da je bila izrađena za kapelu, pa tek se naknadno našla na palači "Decrevi". E, pa neće biti. Ona je izrađena i postavljana baš na palači "Decrevi". Ili, možda ipak?

Trebalo bi izmjeriti kuteve, samo što ja nešto nisam za takve pohvate. Samo ću zapetljati stvari ...

[kobler]

Pogledamo li izgled kapele na Manonijevo litografiji koja prikazuje Paronuzzijev prvotni projekt za Trsat, vidimo da je bez ikakvih ukrasa, ali ima je broj s vremenom narastao na 8!

Prvo su postavljene dvije Paronuzzijeve ležeće skulpture u kutevima krova kapele (brojevi 1 i 2), pa malteški križ na brhu krova (br. 3). Sve je to postavljeno za života Lavala.

(Da, fakat fali br. 4)
Baziliske je naručio Artur 1862. i postavio ih u dva kuta pred kapelom (br. 5 i 6)
Kasnije je, iza 1870. napravio obnovu i dao postaviti natpis "Mir junaka" i metalni štit s grbovima Nugent/Riario-Sforza (br. 7 i 8 ).

[kobler]

Prošle su skoro 2 godine, ali bi možda vrijedilo pozabaviti se još malo "Mirom junaka".

Ponajprije, u međuvremenu sam našao nešto podataka o Nicoli Bregatu, koji se zapravo preziva Bragato (30. VI. 1863.-28. XII. 1903.), bio je klesar (kamenorezac), a živio je i radio u Puli. Našao sam mu trag u elaboratu groblja Monte Ghiro na str. 512.

[kobler]

Da, stupovi su iz Adamićeve kave, iza današnje riječke bolnice.