Trsatska Gradina

[kobler]

A građa (bar njen papirnati dio) završila je u riječkom Državnom arhivu:

Popis arhiva obitelji Nugent
primljen od Muzeja revolucije
[23. VII. 1973. br. 330/1]

I svežanj:
- Opis projekta luke u sidrištu Rijeka za trgovačke lađe duge plovidbe
- 9 omota s privatnom korespondencijom (26 pisama)
- 1 omot s propusnicama obitelji Linić. 1916-1919 [izdvojeno u poseban fond HR DAR 234]
- lzvod iz topografskog opisa Hrvatske s vojnog gledišta (njem, got. 27 list.)
- Opis prilika u Hrvatskoj 1870. god. (nem. got. 12 listova)
- Kratak historijat obitelji Nugent (1 sveščić 25 str. njem. i prijevod)
- Bedinungen zur Aufnahme als Justitz der Ehren und Devotions - Ritter (štamp. njem.)
- Omot s 1 pismom i "copia dell'attestazione rilasciata dalla cancelleria imperiale … l. sept. 1829.
- Dnevni red sastanka Kuće lordova (5. 3. 1830. god. engl. jezik)
- Sabor u Požunu 1843. god. – saziv
- odgovor na poziv
- Personal und Dienstbeschreibung, Taaff Declaration
- pismo iz 1845.
- pismo Lavala Nugenta upućeno ces. kralj. apo. veličanstvo od 2. IV 1843.
- Krsni i rodni list Šchullin Joanna Marija
- Zeugniss 1846.
- dva pisma različitog sadržaja 1847.
- Prijevod diplome Fedinanda [kojim se Lavalu Nugentu daje naslov austrijskih grofova]
- pismo od 14. 5. 1848.
- pismo gen. O' Donnel uz kopiju članka
- Spis upućen "Judicium delegatum militare ... od 4. okt. 1851.
- Bewirtschaftungsplan zugleich Ertragsetat ... i dr. 5 kom. 1853.
- Priznanice i računi iz 1855. i svjedodžba Sullina Ivane
- tri dopisa upućena na grof Nugent 1856., različitog sadržaja
- 3 dopisa upućena Zem. sudu iz 1817. potpis Nugent
- Ovjerovljeni izvod iz mat. knj. rođ. Anna Bachmann
- 11 omota s dopisima, pismima, rač. i priznanicama iz 1860-1871. god. (16 kom.)
- Quartier liste i dr.
- "Rosskopf" dio elaborata, godina neutvrđena, Nepotpuna teoretska rasprava o vojnim utvrdama, njihovoj gradnji i korisnosti pojedinih njihovih dijelova

- Skica, nije poznato kojeg tla
- katastarska skica Trsata (kaštel, crkva i okoliš)
- Skica tla Karlovac i okoliš
- Skica tla Parma i Modena
- Schluss dem Operate: Grundsatze der Gefechtsformirung und Gefechts Methode)
- Tri slike (kralj. teatar Malta, Palazzo Adria Rijeka (?) i Trsat (?)

II svežanj obuhvaća razdoblje 18   1813. – 1837. Ne odnosi se na porodicu Nugent.

[Kont]

                                                                                  Napoleonov stup

Većina nas je čula, čitala a poneki su i pisali o Napoleonovom stupu na Trsatu.

[Kont]

Ukratko, Napoleon je nakon pobjede nad Austrijskom vojskom na polju kod Marenga u srpnju 1800. godine (u kojoj je na poraženoj strani sudjelovao i bojnik Laval Nugent), opijen svojim pobjedama odlučio da ovjekovječi svoju pobjedu tako što će na tom istom polju izgraditi "Grad pobjeda" sa ulicama koje bi bile nazvane po bitkama u kojima je pobijedio. Ulice bi vodile prema središtu grada gdje bi bila podignuta piramida u njegovu čast.

Za gradnju tog ambicioznog projekta Napoleon je zadužio vojnog inžinjera generala François Chasseloupa. Na vojnoj paradi održanoj 5.svibnja 1805. na polju kod Marenga, Napoleon, sada već car, obučen u istu uniformu koju je nosio za vrijeme bitke, sjedeći na tronu usred šatora zajedno sa svojom caricom Joséphinom, primio je od generala  Chasseloupa kamen temeljac s natpisom "Napoleon, Car Francuske i Kralj Italije, u spomen na branitelje domovine koji su poginuli kod Marenga".

Napoleonov stup s carskim orlom na vrhu podignut je 1801. godine te je na postolju imao tri ploče pisane na francuskom, latinskom i talijanskom jeziku.

Projekt izgradnje tog "grada" napušten je 1815. godine, ponajviše zahvaljujući pobjedama koje je na tom području izvojevao Laval Nugent, a o njegovim vojnim i diplomatskim bitkama protiv vječnog mu neprijatelja Napoleona i francuske vojske potrebno je otvoriti zasebnu temu kako bi na kraju shvatili kako je njegov sin Artur s pravom stavio naslov Mir junaka na očevu grobnicu.
Konačan poraz Napoleon je pak pretrpio 18. lipnja 1815. kod Waterlooa. Slijedile su znatno mirnije godine, koje je Laval Nugent proveo kao vrhovni vojni zapovjednik Napuljskog kraljevstva. No, oženivši se 1815. za Giovannu Riario-Sforza (1798.–1855.) i došavši u posjed Castel-Volturna (Minturna), koristeći svoj položaj, zasluge i Papinu zahvalnost počeo se baviti arheološkim iskopavanjima i sakupljanjem umjetnina. Iskopavanja koja je u njegovo ime obavljao kanonik Gaetano Ciuffi nisu, nažalost, dokumentirana, tako da je danas nemoguće razlučiti koje spomenike je grof Nugent pribavio vlastitim iskapanjima od spomenika koje je kupovao na različitim mjestima, ponajprije, čini se, u Napulju i Rimu, a potom, vjerojatno, i u Veneciji i u Puli.
Naravno da mu je za oko zapeo i Napoleonov stup iz Marenga kojeg  je ubrzo transportirao kolima s osam konja do najbliže luke, te odatle brodom u Veneciju gdje je neko vrijeme bio u palači Pisani zajedno s drugim kamenim spomenicima.

Najvažniji događaj u Europi 1822. bio je kongres europskih vladara u Veroni, koji se održavao u razdoblju listopad-prosinac i na kojem se određivala budućnost Europe. Car Franjo I. primio je 18. studenog 1822. hrvatsko izaslanstvo koje je predvodio ban Ignat Gyulay, severinsko okružje grofovi Josip Mailath mlađi, Antun Batthyany i Nikola Auersperg, a grad Rijeku A. Lj. Adamić, Paolo Scarpa i Livino Massart, posljednji direktor Rafinerije šećera. Isti kongres iskoristio je Laval Nugent da dobije dozvolu cara Franje I. da slobodno raspolaže Napoleonovim stupom.
Jesu li se Adamić i Nugent našli u Veroni nije nam poznato, no Adamićevim posredovanjem i treći frankopanski kaštel, Trsat, priključen je Nugentovim imanjima.

Tridesetih godina grof Nugent je svoju zbirku premjestio na Trsat u sjeveroistočnu kulu i ondje otvorio Museum Nugent koji su posjećivali mnogi uglednici. Među njima, zasigurno, posebno mjesto zauzima saski kralj Friedrich August II. koji je muzej posjetio u proljeće 1838. godine.

Stup je postavljen na plato ispred mauzoleja te iste 1838. godine, zajedno s drugim, Lavalovim stupom koji je na vrhu imao baziliska, iz Nugentova grba. Dakle, simboli pobjeda starih neprijatelja, Napoleona i Lavala zajedno u vječnom počivalištu. A zgodno i zbog simetrije.

[Kont]

U kasnijim godinama, prvo je nestao bazilisk s Lavalova stupa, zatim 1922. i Napoleonov stup koji je vraćen u Marengo. Vjerovatno ga je Ana Nugent prodala, ali to nije dokazano. Možda nije ni imala izbora. Stup je nakon toga ovako izgledao u Marengu.

[Kont]

Danas je na stotinjak metara udaljen od Marengo Museum,

[Kont]

i prilično nedostupan za razgledavanje, osim iz auta u prolazu. Stoga bi bilo najbolje da nam stup vrate jer bi ga mi sigurno bolje čuvali i prezentirali javnosti 

[Kont]

Doduše, ovaj Lavalov stup smo nekako zagubili 1960 - tih prilikom pretvaranja Trsatskog kaštela u gostionicu

[Kont]

Kao zanimljivost navest ću da se već za vrijeme Kraljevine SHS i kasnije, od Italije traži bezuvjetan povrat umjetnina, spomenika i dokumenata, među kojima i Napoleonovog stupa iz Marenga.

"12. A. historijski dokumenti naših općina, kotara, naših sudova i drugih institucija koji su ostali u Zadru kao u bivšoj kapitali Dalmacije. Amo spadaju arhivalija u cjelini i biblioteke. [...] B. Arheološki i umjetnički predmeti koje su Italijani odnijeli prilikom okupacije našega teritorija (Sušak, Krk, sjeverna Dalmacija i dalmatinsko otočje osim Brača). C. umjetnine koje su slučajno došle u privremeni posjed Italijana uslijed prilika nastalih poslije rata. Amo spadaju oltarna pala iz Jurandvora, poliptih iz Ugljana, slike iz Paga i antependij (lat.), ukrasna zavjesa ili ploča od drveta, kamena ili metala koja pokriva prednju stranu oltara...iz Hvara."
13. Bezuvjetan povrat tražen je za predmete iz grupe C, jednako kao i za pojedine predmete iz grupe B. 
14. Četiri velika reljefa s lavom sv. Marka: jedan iz Paga, dva iz Nina, jedan iz Šibenika; stup bitke kod Marenga i ostali predmeti iz Trsata; sredovječni natpis iz Šibenika; monumentalni lav viškog boja koji je bio nadgrobni spomenik na viškom groblju; jubilarni natpis, srebrni vijenac i brončano poprsje Franje Josipa iz Visa."

Kao uspomena na vrijeme dok je Napoleonov stup bio na Trsatu ostale su nam stare fotografije, ali najvrijednije dokumente o stupu i ostalim umjetninama iz Nugentovog muzeja ostavio nam je umirovljeni bojnik Mijat Sabljar koji je bio kustos muzeja u vremenu 1842. - 1848. godine. Tijekom boravka na Trsatu Sabljar je unaprijedio muzejske poslove, što je okrunjeno postavljanjem posvetne ploče s natpisom »MUSEUM NUGENT MDCCCXLIII«. Popis umjetnina iz muzeja i vrlo lijepi crteži skulptura što ih je za svoga boravka na Trsatu načinio, svjedoče o iznimnoj vrijednosti zbirke kao i o Sabljarovom priličnom crtačkom talentu.
 

[Kont]

Na zapadnom zidu Trsatskog kaštela, odmah do starog Raabovog ulaza u kaštel i pokretnog mosta nalazi se ova ploča

[milić]

Spominješ Napoleona i vojnu paradu održanu 5.svibnja 1805.
A baš na današnji dan je i umro na Svetoj Heleni, 5. svibnja 1821.

[Kont]

Da ovo ipak pokušam razjasniti.
Na ploči, tj lapidi vidljiva je godina 1615. Kako je skoro dva stoljeća starija od Napoleonovog stupa, sasvim je sigurno da ne može biti dio njegova natpisa. S obzirom da je Mijat Sabljar na Trsat došao kao kustos 1842., svega četiri godine nakon što je Napoleonov stup postavljen na Trsat te je bio vrlo precizan u crtanju kamenih spomenika iz Lavalovog muzeja pretpostavljam da nije greškom uvrstio crtež ove lapide pod crtež Napoleonovog stupa već da je to samo nastavak crteža ostalih izložaka iz zbirke.
 
Kao što sam već napisao, i danas je na ploči vidljiva uklesana godina 1615. Što se događalo na Trsatu i kaštelu početkom 17. stoljeća?
U neko doba između 1595. i 1601. godine Gašpar Rab prestaje držati Trsat u zalogu. Iz urbara napisanog u Celju 14. studenog  1601. godine, vidi se da Martin von Saurau zum Weichenegker u to vrijeme drži kao založni vjerovnik (als Pfandt Inhaber), vjerojatno austrijske komore, grad Trsat i da prava na prihode navedene u tom urbaru predaje Gašparu Knežiću na jednu godinu dana.
Nije nam poznato kada je došlo do prekida založnog odnosa Trsata prema Rabu niti kada je opet Trsat bio založen novom vjerovniku Martinu von Saurauu. Isto tako nemamo podataka do kada je Saurau držao u zalogu Trsat odnosno, do kada ga je od njega uzimao u zakup G. Knezić. Kobler tvrdi da je Gašpar Knezić držao u zakupu Trsat počev od 1603. pa do 1619, a Knežićev sin Franjo do otprilike 1640. godine. Poslije 1640. godine pa sve do 1776. Trsatom su upravljali riječki kapetani koji su istovremeno fungirali i kao trsatski kapetani pa su ubirali i feudalne prihode koji su pripadali gradu Trsatu.

Prema Sabljarevom crtežu, iznad godine 1615. nalaze se slova F.F.S.G.C. što bi u slobodnoj interpretaciji značilo "dade napraviti sudac? Gaspare Chnessich".
Dakle, što je to Gašpar Knežić napravio za vrijeme dok je bio zakupnik Trsata?
U periodu 1601.-1616. Trsatu prijeti opasnost od Turaka, a 1616. godine, za vrijeme Uskočkog rata Mlečani na juriš pokušavaju osvojiti Trsat. No prije toga je nadvojvoda Ferdinand poslao u grad jaku posadu, te je njihov napad odbijen.
Vjerovatno je Knežić imao obvezu izgraditi vanjske obrambene zidine u sklopu kojih je izgradio i okruglu kulu iznad današnjeg boćališta. Stoga je logično zaključiti da je lapida iz 1615. godine memorijalna ploča koja se odnosi na Knežićevu izgradnju i učvrščivanje fortifikacijskih objekata Varoši i Trsatskog kaštela.

[Kont]

Možda netko ima sliku mjesta gdje se danas nalazi ovaj malteški križ?

[kobler]

Evo ga. Taj križ je u nekom povijesnom preslagivanju prešao put do kapelice zavjetnih darova, pa je kod uređivanja nadstešnice gdje se pale svijeće stavljen na centralno mjesto.

[Kont]

Hvala Kobler. Evo i za ostale da znaju gdje se točno nalazi.

[kobler]

Zanimljivo je što su i stupovi nadstrešnice također iz kapele Mira junaka, zar ne!?