Fotografije iz ratnih vremena iz naših krajeva

[dog]

izvor
Ivan Štuhec je na spletni strani Nova24 objavil komentar, v katerem je poudaril, da »obstaja resna nevarnost, da bodo levičarji vsako naslednjo krizo uporabili za svojo oživljajočo utopistično ideologijo«, tako kot so fašistično okupacijo »izkoristili za revolucijo«. Za podkrepitev te teze je zapisal, da je Moša Pijade leta 1942 na prvem zasedanju Avnoja v Bihaču govoril o tem, da želijo revolucionarji »ustvariti toliko brezdomcev, da bodo ti predstavljali večino v državi«. Tako se začne enajst stavkov dolgi citat, ki naj bi pokazal, da so borci proti okupatorju želeli, da so ljudje v čim večji bedi, saj naj bi potem »postali komunisti«. Sestavek se konča z besedami: »Mi smo smrtni sovražnik vsakega blagostanja, miru in reda.«

Moša Pijade je bil srbski in jugoslovanski politik, slikar, novinar judovskega rodu. Član Komunistične partije Jugoslavije je bil od leta 1920 in prevedel je več del Karla Marxa. Med vojno je bil član vrhovnega poveljstva narodnoosvobodilnih in partizanskih enot, po vojni pa je imel visoke politične funkcije. Nobenega dokaza ni, da bi kadarkoli rekel zgoraj navedene besede.

Citat naj bi leta 2013 odkril Ambrož Kodelja, župnik v italijanskem Doberdobu, potem ko naj bi ga na to opozoril neki znanec. Našel naj bi ga v četniškem delu arhiva v Vojaškem arhivu Beograd. Srbski zgodovinar Kosta Nikolić je leta 2014 za hrvaško spletno stran narod.hr povedal, da tega dokumenta tam ni našel. Zelo malo verjetno je, da sploh obstaja, ocenjuje tudi dr. Bojan Godeša s slovenskega inštituta za novejšo zgodovino. Na prvem zasedanju Avnoja se je namreč rodila krilatica o bratstvu in enotnosti, zato bi bil govor o »ustvarjanju brezdomcev« tam zelo tuj. »Tudi nasploh ne gre za jezik in terminologijo, ki bi ju uporabljali komunisti, sploh ne v javnih govorih,« pravi. Še najpomembnejše pri ocenjevanju verodostojnosti citata je po njegovem to, da govori s prvega zasedanja Avnoja niso bili nikoli zapisani, ampak zgolj stenografirani. Ampak če Štuhec danes svari, da se bo ponovila komunistična revolucija, je logično, da navaja tudi prirejene dokumente …


Prvo i drugo zasedanje Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (26 i 27 novembra 1942; 29 i 30 novembra 1943). Po stenografskim beleškama i drugim izvorima

fajl je cca 54 MB, neka vas ne buni ča piše drugo zasjedanje, unutra su prvo i drugo

Ja sam naveo izvore koje sam našao....nisam ja to izmislio....i ti isto tako....neki izvori govore da je M.P. to rekao a neki to osporavaju....ja nisam obilazio arhive....   činjenica je da su se partizanske akcije uvijek događale blizu naseljenih mjesta pa bi lokalni civili i seljaci ispaštali zbog komunističkih akcija....
 

[dog]

Meni se ćini da ovaj govor Moše Pijada ne drži vodu. Volio bih preslušati audio snimku njegovog govora.

Provuci govor kroz g..gle pa ti je sve jasno iz kojih izvora dolazi.

A za spomenutog Paju, narodnog heroja čuo sam nedavno priču od vrlo relevantne osobe o tom njegovom "herojskom činu" kad je "goloruk" napao neprijateljski garnizon u Mošćeničkoj Dragi.

U sedmom mjesecu 1944. teško da su  među fašistima bili nebogi talijancini, oni koji se nisu slagali sa fašističkom ideologijom su nakon kapitulacije Italije 43. dezertirali (pobjegli svojim kućama), prebjegli na stranu partizana ili završili u njemačkim logorima.

GIACOMO SCOTTI - LUCIANO GIURICIN, CRVENA ZVIJEZDA NA KAPI NAM SJA ,Borbeni put talijanskog- bataljona »Pino Budicin« i Talijana Istre i Rijeke u Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije

Dvadeset drugog srpnja štab Gortanove brigade izdaje Zapovijest br. 24 za novi pokret i napad na Mošćeničku Dragu.
Prije polaska s položaja u Mandićima, selu od desetak kuća kod Boljuna, borci talijanskog bataljona dobivaju svaki po pola kilograma mesa »kao rezervu« i zatim priđu brižljivom čišćenju oružja. Bilo je divno toplo veće. Još prije zalaska sunca, sve se jedinice stavljaju u pokret prema istočnoj padini Učke imajući za cilj liburnijsku obalu. Polazeći s odgovarajućih sektora,
bataljoni se susreću kod sela šušnjevice i u Novoj Vasi. Odavde, teškim planinskim maršem koji traje cijelu noć, prenoseći rukama top »Jurinu« i granate, rano u zoru stižu na vidik cilja.

Napad na Mošćeničku Dragu

U naredbi štaba brigade točno je naznačeno da je neprijatelj utvrđen u jednoj velikoj zgradi gotovo usred Mošćeničke Drage, broji 60 fašista i karabinjera. Garnizon će frontalno napasti prvi udarni bataljon koji će ga s jednom četom opremljenom s dva teška mitraljeza i jednim bacačem i uništiti, s drugom četom će zauzeti položaj na cesti između Vozilića i Plomina sa zadatkom da spriječi eventualna pojačanja iz Pule; jednu svoju četu dat će u rezervu pri štabu brigade. Dvije čete i mitraljeski vod 2. bataljona blokirat će neprijateljski garnizon u zaseoku Učka na padinama Učke i spriječiti neprijatelju izlazak i eventualno pružanje pomoći onom u Mošćeničkoj Dragi. Dvije čete 3. bataljona i jedna četa 4. talijanskog bataljona »Pino Budicin« zaposjest će položaj na cesti Lovran—Mošćenička Draga u blizini Medveje, gdje će minirati i zakrčiti cestu
da bi zaštitile bok koji je u većoj opasnosti iz pravca Rijeka—Opatija—Lovran. Toj se grupi dodjeljuju jedan protukolski top i teški bacač. Jedna druga četa talijanskog bataljona i jedna četa 3. bataljona postavit će se u zasjedu bočno od glavne ceste prema unutrašnjosti do Lovranske Drage i spriječiti neprijateljskoj pješadiji eventualno kretanje kroz šumu. Jedna četa »Budicina« ostat će u rezervi pri štabu bataljona u blizini mjesta zasjede. Štab brigade i sanitet smjestit će se kod sela Šimetići, na kilometar udaljenosti iznad Mošćeničke Drage. Svaki bataljon održava vezu pomoću tri kurira u štabu brigade. Početak napada bit će u 03,30 sati dana 23. srpnja 1944.
Naporni pokret nekih jedinica prouzročio je zakašnjenje početka operacije. U 4.30 sati ujutro, presijecanjem telefonskih žica i pod osobnim vodstvom komandanta brigade Vitomira Širole Paje, borci krenu u napad. Rafalima teškog mitraljeza skoro odmah odgovara ubilačka vatra neprijatelja s bunkera i prozora zgrade stisnute među visokim kućama na samom moru.
Pristup je težak i nema načina da se objekt opkoli. Poslije nekoliko minuta s obiju strana pucnjava prestaje. Vitomir Širola Pajo naređuje da se sakupe sve ručne bombe na raspolaganju i obimna količina municije, pribavi sebi bocu benzina, pozove jednog dobrovoljca i zajedno s njime odlučuje da osobno završi akciju. Svjedok smione Pajine riješenosti je borac Ferruccio Pastrovicchio, kurir štaba bataljona »Budicin« koji se nalazio pokraj komandanta brigade upravo ti trenutku kada se ovaj uputio po jednoj uskoj krivudavoj kaldrmi, popeo najprij e na krov zgrade kra j kasarne i zatim skočio na krov kasarne. Na krovu kasarne Pajo je razmaknuo crijepove, napravio široku rupu, polio tavan benzinom i zapalio benzin bacanjem ručnih bombi. Krov se odmah zapalio i dok se plamen vrlo brzo razbuktava, komandant brigade silazi s krova
zajedno s drugom, dostigne druge borce i naređuje: »Juriš!« Juriš je još jednom odbijen žestokom vatrom neprijatelja. Fašisti, povlačeći se s gornjeg kata, nastavljaju žilavom obranom iz prizemlja i bunkera. Očito je da očekuju pojačanja. Iz pravca Medveje se, u isto vrijeme, čuju rafali mitraljeza. Pojačanja su pritekla u pomoć neprijatelju, ali su završila u zasjedi postavljenoj od Budicinovih boraca, koji su nakon miniranja ceste i nakon što su je onesposobili podizanjem velikih kamenih blokova zauzeli položaj na grebenu i u usjeku brda iznad glavne ceste.
Već oko dva sata traje vatra oko kasarne u Mošćeničkoj Dragi, kad se na zavoju ceste blokirane talijanskim bataljonom pojave dva kamiona njemačke kolone koja dolazi iz Rijeke. Borci »Budicina« i posebno 3. četa otvaraju odmah paljbu sa svim svojim oružjem i prelaze na juriš kad je prvi kamion, došavši na minu, poletio u zrak. Ubrzo se borba pretvara u bijesno
prsa u prsa; poleti u zrak i drugi kamion. Neprijatelji, stotinjak njih, desetkovani su. U rukama boraca »Budicina« ostavljaju teški mitraljez od 20 mm i mnogo lakog oružja. Borba nije, ipak, završena. Ona se ponovo zameće dolaskom novih njemačkih
pojačanja, koja ostaju prikovana vatrom talijanskog bataljona, dok kod kasarne u Mošćeničkoj Dragi neprestano jurišaju Pajini borci. Okršaji se nastavljaju i poslije podne. Uvidjevši nemogućnost probijanja blokade na cesti, neprijatelj pokušava nadiranje s mora. I, doista, primjećuje se jedan brod njemačke ratne mornarice s kojeg se spušta u more motorni čamac pun vojnika. Iz istog broda otvorena je vatra na položaje brigade. Mali top »Jurina«, također, stupa u akciju ciljajući brod, dok borci 1. čete »Budicina« uspješno ciljaju motorni čamac koji ide prema plaži u Medveji, da mu ne dozvole iskrcavanje. Očekivanog pojavljivanja neprijatelja preko šume nema. Konačno, Pajini borci koji imaju već dva pala druga i jedanaest ranjenih, prodiru u kasarnu u plamenu, likvidiraju gotovo sve fašiste (ostali će umrijeti ugušeni u podrumima) da bi se, na kraju, povukli pod zašttiom 3. bataljona, omladinskog bataljona i talijanskog bataljona. Bilanca: 2 neprijateljska kamiona uništena, 120 neprijatelja ubijeno, veliki plijen ratnog materijala. Gubici brigade: četiri mrtva i jedanaest
ranjenih.
Oko 9 sati naveče, poslije nekoliko manjih okršaja u šumi, borci se ponovno penju na brdo po obroncima Učke, umorni i gladni, gledajući povremeno prema moru. Iz Mošćeničke Drage uzdiže se još stup dima iz kasarne koju je progutala vatra.⁴

4. Za rekonstrukciju borbe u Mošćeničkoj Dragi koristili smo, pored svjedočenja pojedinih učesnika,
djela »Fratelli nel sangue« (str. 117—118, opis Mire šepića), »Istarska svitanja« (str. 58—62), »Borbeni
put 43. istarske divizije« (str. 138—139) i »Put Prve istarske brigade« (str. 165—167). Izvorni dokumenti
o bilanci operacije čuvaju se u Arhivu Vojnoistorijskog instituta Beograd: k. 1321, f. 4, dok. 17. Up.
Zbornik dokuauenata NOR, tom V, str. 58—72.

Prema ovome je bilo malo više od par financa.

Toliko pucnjave 120 mrtvih neprijatelja a niti jedne rupe od metaka na fasadi hotela....

[dog]

Matica hrvatska o Moši Pijade

http://www.matica.hr/vijenac/565/tako-je-govorio-mosa-pijade-24995/

[dog]

Edvard Kardelj

” Kod nekih drugova postoji bojazan od represalija (ne u rukovodstvu), od uništavanja sela, ljudi itd. Baš taj strah najviše koči odlučnije pristupanje mobilizaciji hrv. (hrvatskog, primj. Z.R.) sela. A ja držim da će baš represalije prebaciti hrv. selo (hrvatsko, primj. Z.R.) na stranu srp. (srpskog, primj. Z.R.) sela. U ratu se ne smijemo plašiti uništavanja čitavih sela. Teror će bezuslovno dovesti do oružane akcije.”

(Zdenko Radelić, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., Zagreb, 2006., str. 32-33..; kao izvor autor navodi: Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, tom II., knjiga 2., ur. Fabijan Trgo, Beograd, Vojnoizdavački zavod “Vojno delo”, 1954.)

--------------------------------------------------------------------------

Štab Turopoljsko-posavskog partizanskog odreda, 08. rujna 1943. godine, 13. proleterskoj brigadi “Rade Končar”, šalje svoju ocjenu o stanju u svojoj zoni odgovornosti, uz prijedlog mjera koje bi promjenile pasivan odnos naroda Posavine u rajonu Trebarjeva Desnog, koji slabo i uz oklijevanje pristupa partizanskim postrojbama:

” Razlog, da narod Posavine u masi ne prelazi u N.O. Borbu (Narodno-oslobodilačku borbu ) je u tome što ga neprijetelj još uvijek dovoljno ne juri i ne pljačka. Da se ovaj narod povuče u masi u borbu potrebno je otići tamo većim snagama i zadržati se tamo tako dugo dok se ne navuče neprijatelja, pa da se sa njime vodi tamo borba. (…) Posljedica ovih borbi bila bi da bi neprijatelj počeo masovno pljačkati i odvoditi ljude iz ovih sela, a možda bi kojega i ubili i koju kuću zapalili. (…) Budite uvjereni da ako sa našim Odredom krene u Posavinu jedan Vaš bataljon i Kazališna grupa i ako se neprijatelja uspije tamo navući i zadati mu veće gubitke zašto imade mogućnosti da će reakcija neprijatelja biti kao obično paljenje kuća, pljačkanje, ubijanje itd., što će sav tamošnji narod bez daljnjega natjerati u redove N.O. borbe.”

(Zdenko Radelić,  kao izvor autor navodi: Hrvatski državni arhiv, 1194. Zbirka dokumenata NOV; PO Hrvatske, NOV – 6/774., )

[dog]

Milovan Đilas (koji je prije i za vrijeme rata u KPJ i partizanskom pokretu obnašao neke od najviših dužnosti i bio važan “politički rukovodilac” u poratnoj socijalističkoj Jugoslaviji, sve dok se 1954. godine nije razišao s Titom i partijom). On u svojoj knjizi (Rat u ratu. Jugoslavija 1941.-1945., nakl. Robert Laffont, Paris, 1980.), na str. 162., tvrdi da je tadašnji vrhovni zapovjednik partizanske vojske (NOP i POJ), zločinac Josip Broz Tito, osobno (usmeno i pismeno) izdavao zapovjedi o spaljivanju kuća, pa čak i čitavih sela, kako bi narod potom bio primoran bježati u partizanske postrojbe. Prema tvrdnjama Đilasa, Tito je to učinio nakon što je bio obavješten da se četnici koriste upravo tom metodom kako bi omasovili svoje redove.

[Daluka]

Govor MošePijade se nalazi   Dokument se nalazi u Arhivu vojnoistorijskog instituta u Beogradu u fajlu Štaba vrhovne komande (JVUO)  pod oznakom K-12, 30/12

Dog, uvijek sam te smatrao za malo ozbiljnijeg čovijeka!

I u čemu je problem    

Evo još isti navod iz knjige Vladislava B. Sotirović  ( tu je na slovenskom )

https://reporter.si/clanek/slovenija/mosa-pijade-o-komunisticni-strategiji-mi-smo-smrtni-sovrazniki-vsake-blaginje-reda-in-miru-443116

U tvom linku ti je još jedan dokaz u nategnutost teze o autentičnosti govora, u članku imaš navodni izvor originala "Govor, shranjen v arhivu štaba Vrhovne komande jugoslovanske armade na Vojno tehniškem institutu v Beogradu, to je treća verzija arhiva.

Ovo što spominje Kardelj spada u standardne metode partizanskog, gerilskog ratovanja općenito, to nije bila samo praksa na ovim našim prostorima to se može preslikati na cijeli svijet. Kolika je to "tajna" bila vidljivo je iz podatka  da je to pismo objavljeno 1954. godine. Originalni naslov glasi "IZVEŠTAJ ČLANA POLITBIROA CENTRALNOG KOMITETA KPJ EDVARDA KARDELJA OD 2 AVGUSTA 1941 GOD. SEKRETARU CENTRALNOG KOMITETA KPJ I KOMANDANTU GLAVNOG ŠTABA NOP ODREDA JUGOSLAVIJE DRUGU TITU O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U HRVATSKOJ I SLOVENIJI 2.VIII.41"

[dog]

"U ratu se ne smijemo plašiti uništavanja čitavih sela. Teror će bezuslovno dovesti do oružane akcije.”...ako ti misliš da je to partizanska borba  ja tu ne mogu ništa....

[jazbac]

Još malo raskršća Šranjga u Rupi. Ovo je raskršće bilo izuzetno važna još u stara vremena, jer sam naziv Šranjga označava mjesto gdje je bila mitnica. Na ratnim fotografijama navodi se kao Bivio di Ruppa. Kako imamo Bivio i između Preluka i Kantride bilo bi zanimljivo ako netko zna što točno znači ta riječ. Unaprijed zahvalan 

[zokxy]

bivio
/bì·vio/
sostantivo maschile

    1.
    Punto d'incontro di due strade; biforcazione di una strada.
        Essere a un bivio, nella necessità di dover fare una scelta decisiva.
    2.
    Deviatoio che serve a passare da un binario ferroviario a un altro che si dirama dal primo.

Etimologija
Dal lat. bivium, comp. di bi- e via ‘strada’ •sec. XIV.
Prijevod pojma bivio na hrv

    1. raskrsnica

[jazbac]

Hvala ćo!

Poslano sa mog F5121 koristeći Tapatalk

[Daluka]

Greš po jenoj ceste i prideš do mesta (bivija) kade su dve cesti od te jene  i onda misliš kamo ćeš, levo, desno, ustvari vavek greš naprvo.

Latinski
Bivium - dvoy putje, dvo putje, dva puta, ima dva puta

modernim rječnikom isti kao u prethodnom postu, spominje se još i Bivio di Studena kao granični prijelaz.

[dog]

Još malo raskršća Šranjga u Rupi. Ovo je raskršće bilo izuzetno važna još u stara vremena, jer sam naziv Šranjga označava mjesto gdje je bila mitnica. Na ratnim fotografijama navodi se kao Bivio di Ruppa. Kako imamo Bivio i između Preluka i Kantride bilo bi zanimljivo ako netko zna što točno znači ta riječ. Unaprijed zahvalan 

Ova prva fotka je ispred gostione Milan...ako još postoji...a prekoputa malo više prema rijeci je bio bunker...

[elvis]

Tu se radi o procjeni da li su ti za koje su nas 45 godina učili da su good boys i koji su bili nepogrešivi ipak radili gluposti zbog kojih su stradali nevini civili.

Gluvi barut
by Branko Ćopić
 4.29  ·   Rating details ·  49 ratings  ·  2 reviews
Priča o jednom srpskom selu visoko u bosanskim planinama čiji su se stanovnici, usred ratnog meteža, našli na udaru dve ideologije, između četnika i partizana. Predstavnici te dve ideologije su partizanski komesar Španac i bivši kraljevski oficir Radekić. Španac je indoktrinirani fanatik, nosilac ideja kojima želi da promeni svet ne pitajući za žrtve, a Radekić je realni poznavalac situacije, čovek iz tih krajeva koji pokušava da sačuva narod, makar i po cenu sopstvenih ideala. Španac u Radekiću vidi uzroke ogorčenog otpora koji seljaci pružaju novoj ideologiji.

Ćopićev Gluvi barut izlazi 1957. godine ...
U takvom kontekstu Gluvi barut ulazi u književnu praksu kao roman koji kritizira, čak vrlo otvoreno i nedvosmisleno, upravo ideološku moć, te odustaje od crno-bijele matrice u prikazivanju partizanske borbe, subverzivno se odnoseći prema ideološkom i simboličkom imaginiraju koji je partizanstvo izjednačio sa etično neupitnim, čak vrhunskim herojstvom i humanošću gradeći socijalistički mit apsolutne čistote partizanskog pokreta. Potpuni je paradoks da je Ćopić, kritičar, socijalističkim rječnikom rečeno, devijacija u partizanskoj borbi, proglašen na kulturnoj sceni partizanskim piscem, čime je akademska književna kritika negirala njegovu subverzivnost pretvarajući je u socijalističku ideologemičnost.

[elvis]

Već oko dva sata traje vatra oko kasarne u Mošćeničkoj Dragi, kad se na zavoju ceste blokirane talijanskim bataljonom pojave dva kamiona njemačke kolone koja dolazi iz Rijeke. Borci »Budicina« i posebno 3. četa otvaraju odmah paljbu sa svim svojim oružjem i prelaze na juriš kad je prvi kamion, došavši na minu, poletio u zrak. Ubrzo se borba pretvara u bijesno
prsa u prsa; poleti u zrak i drugi kamion. Neprijatelji, stotinjak njih, desetkovani su. U rukama boraca »Budicina« ostavljaju teški mitraljez od 20 mm i mnogo lakog oružja.

U dva kamiona stotinjak neprijatelja?!? 

[jazbac]

Hvla Zoxy i Daluka na objašnjenju pojma bivio.  bit će da imam profesionalnu deformaciju pa riječi doživljavam akustički, a kako je za mane Bivio bio toponim blizu mora, a podsvijest je povezela to sa bitvom, ja sam bio siguran da je to nešto u vezi s morem 
Dog, točno, to je gostiona "Kod Milana", još radi, no sad je samo kafić i zove se "Carpe Diem". U najmu je, a vlasnik prostora je Vinko Surina koji je kao 16 godišnji momak gledao kroz prozor konobe kada su ubijeni Nijemci. Između ostalog ispričao je da su se neki iz te kolone doslovno usrali od straha te su došli kod njih u gostionu tražiti vode da se operu od izmeta.
Vinko je inače Milanov sin, a kuću je sagradio i gostionu otvorio Milanov otac Jože krajem 19. stoljeća. Vi mlađi se toga ne možete sjetit (jedino morda Milić) ova gostiona je bila "obavezna stanica" kad se šezdesetih počelo odlazit u Trst, pa u povratku kod Milana na pršut i teran. Milan je bio među prvim taksistima u ovom kraju, a auto je kupio od odštete koju je dobio od talijanske države jer je stradao i ostao djelomično invalid prilikom izgradnje ceste Trst-Rijeka. Zanimljivo da je ta taxi služba bila sufinacirana od države (nešto kao sada katamaranske linije) da bi se ljudima olakšao prijevoz do Rijeke, Opatije i Matulja.
Evo još malo slika Bivio di Rupa. Čak je bio i vojni policajac na malom podestu i regulirao promet!