Stari grad moje starosti

[kobler]

Hvala na javljanju. Već me hvatala malodušnost, kako sam uobrazio da to ikoga zanima.
Stari natpisi u kamenu rijetko su tako dugački - da puno posla za kamenoklesara. Zato je ovaj riječki tako poseban.
Nažalost, nije ispunio svrhu: trebao je osigurati da se popi drže ugovora zauvijek. I crklo je opet oko novaca: tko bi to plaćao, jer je kuća, koja je trebala osigurati prihode za to, došla u ruke općine (tj. grada Rijeke).

[elvis]

Majko mila! Koliko je klesar morao slova utucati za jedan običan ugovor o darivanju.

Euro po slovu ... ili kolika je već onda bila tarifa  . Navodno je francuski "kompliciran" za pisanje upravo zbog toga jer su pisari bili plaćeni po slovu pa se npr Reno piše Renault 

[zokxy]

Mena fascinira koliko je ustvari taj natpis ili bilo koji drugi ustvari teško i mukotrpno prevesti, čak i za one koji latinski sasvim solidno znaju 

Kad vidim koliko je slova u zagradama tj. riječi pisanih kraticama, vjerujem da je jako malo od onih jako malo učenih ljudi onog doba koji su znali govoriti, čitati i pisati latinski, osim naručioca natpisa i eventualno, ali ne nužno i klesara, ustvari znalo pravilno protumačiti pročitani tekst! 

To veće su pohvale našem Kobleru za trud i objašnjenja koja nam daje 

Sad kad je počeo pozirno čitati što smo to mi napisali proteklih godina, možemo očekivati još ispravaka netočnih navoda i priloga  s njegove strane koji su meni bar uvijek zanimljivi za čitanje 

[mikimiki]

Bravi i Kont i Kobler

[Kont]

Odmah na početku moram upozorit eventualno čitateljstvo da ovaj nastavak neće sadržavat puno pisanog materijala zbog nedostatka... Japanaca. U njemačke i talijanske turističke grupe se nisam htio uvaljivat jer bi im mogao svašta reć, pa bi me naši političari okrivili za pad BDP-a. Zato ću ja u društvu moje životne supatnice (koja me je napokon ćopila) brzinski proć starim gradom kako bi imali više vremena za detaljniji obilazak prodavaonica obuće.
Ovako izgleda kupovina tenisica u organizaciji moje cijenjene supruge: Ajd samo proooobaj... to ti je sada moderno... nemoj bit konzerva cijeli svoj život...pa ne stoje ti loše...ne koštaju puno...izgledaš mlađe... ići ću s tobom po starom gradu... neću ti više pravit palačinke...čekaj da te uslikam...



Ima još oko 40 sličnih fotki koje ću stavit svuda po forumu ako mi se budete smijali!


Evo, ljubavi moja i smislu života mog koja si počela čitat Croinfo forum, ovim ulicama su hodali stari rimljani dok se naš grad zvao Tarsatica, a ove dvije ulice su zvali Cardo i Decumanus...a? A što ja znam u čemu su hodali, sigurno nisu u ovakvim kretenskim tenisicama kao ja.

Na mjestu ove kakobiseovozvalo zgrade u kojoj je prodavaonica čiji vlasnici su je iz pobožnih razloga nazvali "Sancta Domenica", bila je zgrada čiji vlasnici su je također iz pobožnih razloga nazvali "Domus Aurea". A ja je iz pobožnih razloga u širokom luku zaobilazim jer nam je stari usisivač na izdisaju.



 Tu na uglu nekadašnjih ulica Contrada del Duomo i Contrada di s.Vito bila je zgrada na br. 274, kao dio velikog bloka od 10 zgrada. Imala je prizemlje i tri kata. Početkom 18.st. (1715.) u vlasništvu je obitelji Kernÿe (Cherne), a od 1840. (jednako kao i susjedna zgrada sa sjeverne strane) Antonia Sichicha iz Kostrene. U njoj se od 1715. nalazila prva kavana u gradu koju su držali doseljenici iz švicarskog kantona Graubünden. Na arhitravu ulaza bio je uklesan natpis Domus Aurea po kojem je zgrada dobila ime.
Šteta što nema(m) stare slike te zgrade



Ova usporedna mi je još od prošlog ljeta

[Kont]

Obratite pažnju na odraz u staklu.



Ta je kuća bila zidana na temeljima luksuzne rimske građevine – što je razvidno po velikom mozaiku koji je preživio sva stradanja u riječkoj prošlosti, tek ga je potres 1750. godine razdvojio na dvije velike cjeline. Domus aurea bio je naziv rimskih palača cara Nerona, no u Rijeci se smatralo da je dobila naziv po natpisu uklesanom na vratima, te da je riječ o kući iskrenih vjernika koji su Zlatnu kuću posvetili Bogorodici. Potom je u XVII.. stoljeću u prizemlju zaživjela prodavaonica kave, pa kavana. Život je neumoljiv u svojim mijenama. Kad je zaključeno da je zgrada odviše ruševna da bi se bilo što s njom moglo napraviti, onda se ukazao rimski mozaik... I. Žic



Nekoliko slika nakon rušenja

[Kont]

A sad malo motanja po mjestu gdje je bila javna kuća razvratnih Rimljana, 1509. godine samostan Sv.Klare, pa od 1690. godine kuća Wassermann, Cellebrini, Minelli, Garbas do današnjeg Konzervatorskog zavoda. Supruga me nije pustila da uđem jer je s razlogom pretpostavila da više nikad neću izać.
P.S. @Kigore, ne moraš otrčat jer ćevapi više nisu na akciji 



Kako je "palača" izgledala prije, vidljivo je iz Zokxyevih  slika









Eto, dok neki članovi našeg foruma unutra rade, drugi se zabavljaju i još se hoće ogrebat za koju exluzivnu fotografiju ili informaciju.

A ja sad idem liječiti stopala jer sam dobio decubitus na Decumanusu

[milić]

Nisi baš puno od Starog Grada obišao danas.
Ali nije mi čudno kad sam vidio kakve ti je tene navukla ona tvoja smisao života..

[ilirija]

Ma te nike patike mi nisu jasne. Negdje sam vidio tako nešto, ali nisam to shvatio ozbiljno

[elvis]

Na mjestu ove kakobiseovozvalo zgrade u kojoj je prodavaonica čiji vlasnici su je iz pobožnih razloga nazvali "Sancta Domenica",

Nije iz pobožnih nego iz lokapatriotskih razloga naime firma je osnovana u Svetoj Nedelji (Dr. Franje Tuđmana 69,
10431 Sveta Nedelja)   

[Kont]

Nastavak šetnje po ostacima Starog grada u pokušaju da sebi i drugima vizualiziram njegov izgled pomoću starih i novih slika. A i današnji izgled je varljiv, pa i ono što izgleda staro u stvari je novo, rekonstruirano. Jedan od takvih primjera je i kuća (nisam siguran) obitelji Zanchy iz 1504. godine.



Kip Madone iznad ulaznog portala je jedna od dvije kopije koje je izradio Zvonimir Kamenar. Druga kopija je na početku trsatskih škala, a original u lapidariju PPMHP. Slika iz 1947. i u proljeće 2015.



Još par usporednih slika. Bivši Konzervatorski ured.





Iz vremena kada se je Užarska zvala Via del Duomo, znači do 1919. godine.

[Kont]

Možda ste primijetili da izbjegavam objavljivati općepoznate i već objavljene podatke, tako i u ovoj šetnji gradom zaobilazim Zbornu crkvu i kosi toranj. A da i ne spominjem javnosti nedovoljno prezentirane arheološke nalaze.

Današnja OŠ Nikola Tesla izgrađena 1933. godine na temeljima srušenog Isusovačkog kolegija. Gradnja je trajala godinu i pol uz angažman od 150 radnika. Prilikom gradnje nisu pronađeni važniji arheološki nalazi, osim nekoliko ljudskih kostiju. Škola i ulica dobivaju ime Daniele Manin.





Iako nisam ljubitelj likovne umjetnosti, zainteresirala me informacija da su se na ulazu u školu odnosno vestibulu školske zgrade nalazila dva dekorativna panoa koje je 1935. izradio riječki slikar Ladisao de Gauss, a nakon rata Vilim Svečnjak na njihovom mjestu postavlja svoje programatske slike. Kako nikada nisam ušao u tu zgradu, a imaju i video nadzor - eto.



Zbog ovog detalja, čudi me da se nije pojavio i neki treći slikar sa svojim programatskim slikama.



Na krilu škole prema Via Tommaseo, danas Đ.Šporera, te na dvorišnoj fasadi uklopljeni su arkadni otvori sa starog Isusovačkog seminara. Moram spomenuti arhitekte tadašnjeg Tehničkog ureda (Guido Lado, Pietro Bacci i Bruno Angheben) čijim zalaganjem je spašen i portal kolegija koji je premješten na ulaz župnog ureda.
Ovo opet saveznici...

[Kont]

Put me dalje navodi kroz Contrada del Semenario gdje sam morao dupe stisnuti uz izlog bankara da mi usporedna slika bolje ispadne, ali mi je falio još koji centimetar. Prevelika banka.



Poznata kuća, odnosno spašeno pročelje kuće Gašpara Knežića.



I Trg Grivica. Moguća lokacija nekadašnjeg liburnijskog naselja ali arheološki neistraženo područje, pa ostajemo samo na hipotezama i naravno starim slikama. Drago mi je da su ostali stari nadvratnici nekadašnjih zgrada.

Zgrada današnjeg MUP-a je izgrađena 1936. godine kad je EACEP otkupio ruševni seminar od biskupije. Četvrti kat nadograđen 1946. godine.



Nije to baš tako davno. Godina 1971.



Nekad veća, nekad manja gužva.





Još pogled na Via di San Vito - Calle ca d'oro - Andrije Medulića i u slijedećem nastavku pravac prema Gomili.



 

[milić]

A da je dobar tekst-je.
A da je dobra fotografija-je.
A što drugo treba za pohvalu? Ama ništa!
Pohvaljen si-javno!
(za nagradu popij jednu bočicu od onih s Nrijuna  )

[Kont]

Nisam baš previše zadovoljan jer nisam uspjeo doći do podataka koji su me zanimali. A bočicu ćemo zajedno. Valjda će nam pokazat Titov podrum.