Sve ima svoj kraj, pa je tako došlo vrijeme da lagano privedem kraju i ovu temu. Slike čekaju tekst već više od pola godine, ali tekstova o Starom gradu koji nisu već objavljeni u stvari i nema puno (ovisno koliko ste znatiželjni). Zato ću biti samo djelomično zadovoljan ovim totalno ozbiljnim postom.
Kako mi je namjera bila virtualno rekonstruirati povijesni izgled Gomile koja je najrazrušeniji dio Starog grada, morao sam se koristiti mnoštvom starih planova koji su često bili jedini mogući izvor informacija za snalaženje na terenu. Zato, za početak moram objaviti plan Starog grada kako bi se i drugi mogli snaći u ovom postu.
Izgradnja Gomile počinje u 18. stoljeću jer je to područje pripadalo feudalnom kaštelu pa zbog tog razloga tu nije bila dopuštena gradnja. Indikativno je da se u doba kada se pretpostavlja da je počela izgradnja Gomile promijenila i namjena feudalnog kaštela. Naime, u prvoj polovici 18. stoljeća kaštel prestaje služiti kao sjedište kapetana, a definitivno je napušten nakon potresa 1751. godine, kada
je i pretvoren u vojničku kasarnu. Godine 1766. na Planu slobodne luke i grada Rijeke Von Benka prikazana je Gomila kao gusto izgrađeni dio grada sa svojom vrlo karakterističnom strukturom kuća i ulica, koja je još uvijek sa svoje sjeverne i zapadne strane ograđena gradskim zidinama. Na temelju ovih prikaza možemo pretpostaviti da je Gomila izgrađena u razdoblju od kraja 17. do sredine 18. stoljeća.
Za razliku od ostaloga dijela grada unutar gradskih zidina, Gomila je imala svoju specifičnu urbanu strukturu. Bila je vrlo gusto izgrađeni dio grada s karakterističnim rasporedom ulica i malim parcelama. Kuće su bile spontano i nepravilno smještene na relativno strmom terenu, bez bilo kakvih naznaka blokovske organizacije parcela i kuća, koji se nalazio u južnom dijelu grada. Spontanost izgradnje i strmi teren odredili su na Gomili nepredvidive vizure i određenu ambijentalnu vrijednost,
različitu od one u ostalom dijelu Staroga grada. Vanjski prostor Staroga grada bio je od srednjeg vijeka određen sustavom ulica i trgova, dok Gomilu određuju strme, nepravilne ulice i slučajno nastala proširenja.
Stare
Calle del Castello
koje vode na nekadašnju
Piazzetta San Michele, jedini trg u Starom gradu koji nije nastao rušenjem zgrada te koji je dobio ime po crkvici sv. Mihovila (1408.-1833.) koja se nalazila na mjestu ove novouređene zgrade ruskog investitora Gennadyja Kurinnyja iz Ukrajne i Marie Anikina iz Rusije. A da su mogli ili morali pustiti staru kamenu fasadu umjesto ove sranje sive, trg bi donekle ljepše izgledao.
Crkvica sv. Mihovila koja je tu stajala više od 4 stoljeća zaslužuje barem nekoliko riječi više.
Pročelje crkve bilo je okrenuto prema zapadu, a imala je dva oltara: glavni je bio od mramora, a pobočni od drveta, posvećen Sv. Luciji. Nije zabilježeno kada je sagrađena i posvećena ovome svecu, no prema jednoj javnoj knjizi u njoj je godine 1441. obavljao bogoslužje svećenik Vito Skolich, a održavala ju je jedna sveta bratovština, čiji je upravitelj dobara bio neki Simone Pilar.
Prema jednome dokumentu od 4. rujna 1506. godine, koji se u njemačkom izvorniku čuva u bečkom Državnom arhivu, car Maksimilijan I. dao je tu povlasticu Luchi Rinaidisu, svom savjetniku (istome, koji je 1507. dobio Opatiju Sv. Jakova kod Voloska), a riječkome kapetanu Giovanniu della Toneu naredio je da mu preda crkvu u stvarni posjed, ali u riječkim dokumentima o tome nema ni traga. Godine 1604. Bratovština Sv. Mihovila povjerila je bogoslužje u ovoj crkvi Kaptolu Zborne crkve. Godine 1787. odlukom cara Josipa ll. zatvorena je, kao i mnoge druge koje su se smatrale suvišnima, na na zahtjev vjernika ponovo je otvorena 1793., te se u njoj obavljalo bogoslužje sve do 1833. godine, kada je porušena. Tom su prilikom glavni oltar i crkvena oprema dodjeljeni kapeli Sv. Mihovila, koja je pripadala mrtvačnici, smještenoj pod Kaštelom sa zapadne strane. Dne 16. lipnja 1872. godine isti je oltar prenijet u novu kapelu na groblju. Dva zvona stare crkve smještena su u vrt oko Crkve Sv. Jeronima; jedno je godine 1835. dodijeljeno Crkvi Sv. Vida, a drugo je možda ono, koje se nalazi u sakristiji Bezgrešne Djevice i na kojemu je urezana godina 1676.
Upravitelji dobara bili su: 1616. Matteo Stuva, a 1628. Martino Stupar.
