Stari grad moje starosti

[Kont]

Odmah na početku moram napomenuti da naslov teme nije ispravan.Stari grad u Rijeci više ne postoji,a i ja nisam star.Ipak mi se naslov učinio zgodnim kao paralela naslovu knjige "Stari grad moje mladosti"  grupe autora iz 1998.godine,odnosno usporedba starih slika zgrada i ulica koje više ne postoje u današnjem vremenu ili su slučajno djelomično sačuvane. 
Naime,dok sam bio nešto mlađi ,stari grad sam izbjegavao jer je bio ružan,smrdljiv,mračan,vlažan,pun čudnih likova...Od svih starih gradova koje sam obišao,samo u našem starom gradu sam se tako osjećao.
Danas,kada je stari grad gotovo u potpunosti nestao,shvatio sam da je s njime nestala i prošlost našeg grada.Izuzetno je teško samom sebi (a kamoli mlađem naraštaju) dočarati sliku nestalih kuća,uskih kala,prolaza,volti i portuna kada stojite usred hladne i sterilne arhitektonske pustopoljine okruženi staklenim zgradama u kojima kao i da nema ljudi.
Da,zajedno sa kućama nestali su i stanovnici starog grada koji su ga činili životnim.Danas su  u njemu samo prolaznici koji užurbano prolaze i čudno vas pogledavaju ako stojite usred ničega.Međutim,ta ništavilost u mojim očima je ispunjena slikama starog grada kakav je nekada bio.Dakle,postajem i ja jedan od čudnih likova starog grada...
U stari grad ulazim kroz Kirin kulu koja je navodno postojala još i u XIX stoljeću iza bivšeg municipija.Riječ je o maloj kuli u sklopu zapadnih gradskih zidina koja je ucrtana na planu grada iz godine 1671.Ulica Kirin Kula je nastala na mjestu nekadašnjeg zapadnog gradskog bedema i vodila je do Slogin kule koja je jedno vrijeme bila i barutana,pa je imala naziv Contrada della Polveriera ili Calle Staio Romano jer je sjeverno od kule, pa sve do kaštela  bio „Trg od stara”(Piazza dello Staio Vecchio).
Kako su ti podaci poznavaocima povijesti grada dobro poznati,obrađeni i prezentirani, pa  da ih ne ponavljam zadržat ću se na kratkim informacijama.


Početak današnje Ulice Šime Ljubića ili u prošlosti (1896-1955) Marsecchia,Marseća što bi također bio antroponim odnosno ime osobe.Podatke o toj osobi iz prošlosti  nemam za sada.


Ulica Marseća 1954.godine...

[Kont]

a koja se raširila na račun nestale Kovačke ulice kada su srušene kuće u sredini ulice.

[Kont]

Ne tako davni običaj da portuni,pa i ulazna vrata kuće i stana budu otključani je nestao  pred navalom materijalizma i svim negativnostima koje on donosi.Šteta,jer skrivaju ostatke starog grada,


ali i omogućavaju prividan mir i privatnost stanarima.


Pogled na Tkalačku ulicu.Inače mi je krasno da ulice dobiju ime prema obrtima jer opisuju ulicu (Kovačka,Krojačka,Ribarska,Mornarska itd),dok davanje imena više-manje zaslužnih osoba u određenom trenutku povijesti baš i ne.Bilo bi zabavno davati imena ulicama  prema današnjim zanimanjima (prijedlozi?).

[Kont]

Portun sam morao doći uslikat neradnim danom.


U nastavku iste ulice koja je čudom preživjela razne ricoverije, sanacije, revitalizacije  je zgrada u kojoj se moglo nekad platiti za putene užitke...


Danas niš od toga 

[Kont]

U nastavku dolazim do dijela starog grada koji mi je zadao najviše glavobolje,sve dok Superinadecosala  nije razriješio enigmu lokacije,a ja otrčao da provjerim.Dakle,Calle della Marsecchia na koju se spajaju Calle degli Agostiniani i Calle del Pozzo iliti Kod bunara.Prvo sačekaš da se parkirani auti maknu.Onda otrčiš po jednu pivu,pa drugu,treću...


pa nakon "nemam pojma koje pive" doživiš trenutak kakav je stari grad nekad bio: Vozačica nemož nikako izaći s autom jer ju je blokirala druga vozačica čekajući da se uparkira na njeno mjesto,pa su se posvađale dok sam ja morao biti u sredini zbog slikanja iz istog kuta.Istovremeno se miris prženih ribljih štapića iz stana na katu miješao sa "mirisom" pišaline kod bunara i pive u ruci.Uz tu kakofoniju zvukova i mirisa ipak je usporedba ispala dobro (ako je to to?) Izgled ulice 1954.


i 1966.

[Kont]

Do prije nekoliko mjeseci sam mislio da je na ovom mjestu bila gradska šterna,


a onda sam pomislio koja budala napravi kuću na šterni,međutim to je bio prolaz k bunaru odnosno Calle del Pozzo.


Zapitao sam se gdje je bio taj bunar i odgovor našao na staroj mapi iz 1875. na blogu LPR.


Zanimljivo je to što je još jedna kuća bila ispred bunara.Dakle,to danas ovako izgleda:

[Kont]

Za slijedeću fotku sam se morao popeti na kontejner i istrpjeti uvrede moje supruge tipa "dabogda upo u kontejner"jer joj se žurilo u kupovinu cipela.Kako to nije bio ispravan kut,morao sam se  izbalansirati na metalnim škalama Rk Korzo i opet nije pogođena visina.


Naravno kad se fotograf Šerak 1966. mogao izbalansirati gdje hoće.


A da bi dobili cjelovit pogled na ovaj trg sa visine,trebalo bi pitati Obija za dopuštenje, što mi ne pada na pamet.Dovoljna je i ova stara fotka od Zokxya.(Izgleda da su i onda tražili di je taj bunar?)


Kad sam već bio prisiljen da gledam u izloge cipela,nisam mogao izdržati da ne opalim još jednu usporednu.Valjda sam trebao slikat iz izloga s cipelama.Dječica su u 1966.godini.

[Kont]

I... tako sam izgubio suprugu,pa sam se mogao posvetiti solo šetnji starim gradom.Ovu staru kuću izgleda drži inat i ovaj potporni zid lijevo...


...koji je naravno napravljen od ostataka srušenih kuća.To je uvijek zanimljivo


Da ne krivite vratove,ovaj natpis mi je zanimljiv,pogotovo što je isklesan reljefno.Ono što kao laik mogu isčitati je " ? Domus ? Marciche".U popisu vlasnika kuća u Rijeci 1785.-1858. se spominje kuća broj 55 vlasnika Marcich et Georgius Pauletich.Detalj za daljnju istragu.


To bi bio otprilike kraj obilaska južnih granica nekadašnje Gomile.Po mojoj matematičkoj računici iz doba Šuvara,trebao bi obaviti još...šetnji kako bi zaokružio bar taj dio nestalog grada.U stvari,shvatio sam da mi je kod supruge ostala Diners kartica...

[zokxy]

 

Dakle, pohvale u izobilju ... Vrijedilo je čekati tvoju pravu temu! 

[Rijeka]

Svaka čast Kont  Em poučno em duhovito! Poprilično sam mlada za kale Starog grada pa mi je svaka ovakva šetnja zanimljiva. A ovaj isklesani kamen pak pogotovo 

[mikimiki]

  kont

[ilirija]

  kont. Mislim da bi sad legla pčelica samo tako. Još jednom 

[milić]

Ne dobro nego odlično!
Lepršavo, kao pčelica, a poučno.

[Kont]

Pohvala od Vas koji ste toliko toga istražili i napisali je oooogromna,veća nego moj dug za Diners.Hvala svima! 

[superinadecosala]

  Kont