Auto i moto utrke na našem području

[ja moren]

A najveći uspjehi je ostvaril na tomosima na trkami za prvenstvo europe-tomos je preja faze z Matuljun razvijal motori u suradnji z Parlottien i po meri za njega.....

[seas]

Preduhitrio si me sa time!
Kada smo već kod Tomosa evo samo kratka povijest njihovih motora, samo u par riječi, onako kronološki koliko sam uspio prikupiti.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Priča počinje sa D3. (D označuje "Dirkalnik", a broj iza za broj brzina, a kod kasnijih GP modela godinu izrade)
Prva trke klase 50cc u Jugoslaviji je bila 10. Svibnja 1959. u Portorožu na utrci "Prix Litoral". Tomos je nastupio sa dva D3 motora i pobjedio. Na istoj utrci 1960. godine Slovenac Leon Pintar je zauzeo prvo mjesto u klasi 50 ccm. Proizvedena su ukupno 2 komada. Motor je bio 5 KS pri 8000 okretaja. Imao je 3 brzine, masa je bila 47 kg. Maksimalna brzina oko 110 km/h.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------




Tomos D5 je proizveden 1962., a utrkivao se je i 1963/64. proizvedeno je oko 100 komada, za privatne vozače. Motor je imao 8,5 KS kod 12000 okretaja sa karburatorom od 18mm Dell'Orto SSI, 5 brzina, a max. brzina mu je bila oko 120kmh. Masa: 50 Kg. Bile su dvije izvedenice modela D5, sa različitim portmapom i razl. Auspusima. Postojale su dvije verzije tog modela, jedna otvorena i jedna sa aerooklopom. NA utrci u Hockenheimu  osvaja "Jesenski pokal" i "Evropski pokal" za prvo mjesto, a na utrci u Zandworthu "Evropski pokal" za osvojeno drugo mjesto. Taj je motocikl bio državni prvak Nizozemske 1964 i Švedske 1965.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------



Godine 1962., paralelno s D5, razvija Tomos D7, namjenjen tvorničkim vozačima. Proizvedeno je 5 komada. Motor je bio od 9,5 KS pri 12000 okretaja. Imao je 7 brzina i težinu od 48 Kg. Max brzina mu je bila oko 135-140 km/h. Jedini sačuvani originalni primjerak je u posjedu tvornice Tomos.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------



Nevjerovatan za to vrijeme, plasični monocoque (okvir motora).Na slici, jedan od prvih, najpopularniji Tomosov vozač Slovenac Adrian Bernetić u rukama drži D-9 moped od težak svega 38 kg.

Preteća slavnog D6 je bio nevjerojatni D9 sa 9 brzina, polyester monocoque konstrukcije, i samo 39 kila ukupne težine, što naravno nije bilo dozvoljeno za svetska prvenstva, nego 60, a kasnije 55kg. Da bi bio što lakši napravili su razna čuda. Motor je bio sa klipom bez karika i okvir MONOCOQUE od poliestera, prvi okvir u svijetu od stakloplastike-umijetnih vlakana. Prvi okvir motora napravljen kompletno od plastike (troslojna stakloplastika), i onda se sve ostalo vješalo na nju, tj., nije bilo klasičnog metalnog okvira! Imao je i disk kočnice. Umjesto karburatora koristio je roto-disk Dell'Orto od 22mm i vodeno hlađenje. Motor na bazi D-7 je imao 11 KS pri 14 000 okr./min a mjenjač 9 brzina. Max brzina: 150 km/h. Bio je državni prvak Jugoslavije 1965, 66 i 67.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------




Onda dolazi Svetinja Tomosa, model D6. Model D-6 bio je sve ono što nije D-5. Broj napravljenih motora: 1 komad. Max brzina: 185 km/h. Broj brzina na mjenjaču: 6. Snaga motora: 14KS pri 14000 okretaja Trkaći Tomos D-6 iz 1965 g. kao i D-5 u serijskom modificiranom okviru od štampanog lima, redizajnirani spremnik goriva te sjedište "osin rep", sada s punim aerodinamičkim oklopom i velikim pleksi staklom. Motor je također redizajniran, vodeno termosifonsko hlađenje, mjenjač sa šest brzina, modificirani ispušni sustav, kotači od aluminijskog profila 18 inča. Ovo je bio jedan od najuspješnijih i najpoznatijih Tomosovih trkaćih modela. Bio je namijenjen privatnim vozačima natjecateljima. Taj je motocikl bio, u raznim verzijama prvak Jugoslavije 1968, 69, 70 i 1971, državni prval Italije 1969 i 70,
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Branko Jelavić, iz Splita, sa takmicarskim Tomosom D-6 S

1967 godine Tomos razvija model D6S ("D" - "dirkalnik", "6" za 6 brzina i  "S" za "serija"). Proizvedeno je ukupno 12 primjeraka. Motor od 12 KS kod 13200 okretaja, zračno hlađenje i max brzina od oko 150kmh. Gilberto Parlotti je motorom Tomos D6 S osvojio prvenstvo Italije 1969 i 70 i završio na 3. mjestu GP Njemačke 1970., a Janko Štefe zauzeo 6.mjesto na GP Njemačke 1968., i to su bili prvi bodovi za TOMOS,

[seas]

Obaj motor je 1971. razvijan u suradnji sa Parlottijem i Ringhinijem, ali nije postigao neki uspjeh, pa Parlotti vozi te godine za Derbi.

1971 TOMOS GP71 proizvodi motor  koji mu dozvoljava puno veće okretaje. Kako možete vidjeti na slici, karburator nije kao kod klasičnih motora na glavi motora nego sa strane i ima poseban roto disk koji mu omogućava 15500 okretaja. Mjenjač je sa 7 brzina. Motor ima 49cc i  14KS. Proizveden je samo 1 komad. Max. brzina oko 185 kmh i masa od 55 Kg.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Tokom 1972, Tomos D6 motore ugrađivala je Talijanska firma NCR u svoje NCR D6, (tipično talijanske) cjevnate konstrukcije. Firma NCR je bila (i ostala) poznata kao Ducati-Tuner firma, nešto kao AGM kod Mercedesa. Sa NCR i Tomosovim D6 motorom Giancarlo Bolelli je osvojio Talijansko nacionalno prvenstvo 1972.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------



1975.g. sljedi DMS GP 75  (DMS = "Dirkalni" "Motor" "Serijski"). Proizvedeno je 20 komada. Internacionalno nije bio naročito uspješan model. Konkurencija je u to vrijeme već postala mnogo jača i proizvodila močnije makine. Motor je imao 14KS kod 13500 okretaja, i postizao maksimalnu brzinu od oko 160kmh.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------



1977, Zbog pomankanja internacionalnog uspjeha, Tomos izbacuje GP 77 (Grand Prix 77). Sa motorom od 16 KS kod 14500 okretaja i max brzinom od oko 180 kmh. proizvedeno je ukupno 6 komada. NEKI JOS NEMOGU VIJEROVAT DA TAKO MALA MAŠINA MOŽE IĆI 180 KMH  i više. Ovaj motor također ima roto-disk. Roto disk je daleko najbolji način usisa kod 2t motora, moguće je namjestiti kuteve usisa kako hoćeš, ne mora biti simetričan... Velika mana je još jedna rotirajuća pizdarija nepogodna za višegodišnju eksploataciju dugotrajnom uporabom  komplicira samu izradu motora.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------




1978., 1979. Tomos proizvodi GP 78 i GP 79 (DMPG). GP 78 je nastao tek na kraju sezone 1978 tako da rezultati nisu monogo značili u poretku. GP 79 je skoro identičan prethodniku sa nešto boljom aerodinamikom i povećanjem snage s 16,5 na 18KS. Oba modela su bili povratak Tomosa na svjetsko prvenstvo, i ponova upotreba Polyester-Monocoque konstrukcije prvi put nakon D9. Te godine Tomos ponovno postaje prvak države s vojvođanskim pilotom Zoranom Krističem. Originalnih GP 79 više nema, jer su originali korišteni za modifikacije i dorade od kojih je nastao GP 80-83 model koji je vozio Zdravko Matulja.
GP 79 modela je proizvedeno 4 komada. Imali su motor od18KS kod 15500 okretaja.
GP78 i GP79 nisu donjeli Tomosu zamišljen uspjeh, 50-klasom je u to vrijeme harao Kreidler, pa je Tomos sa GP79 "završio" povjest službenog tvorničkog racing tima i podržao Matulju u izradi "GP 80-83 Matulja" motocikla kao privatnog vozača. GP79 je još značajan po tome, da je Vilko Sever iz Zagreba "dobio" kalupe za proizvodnju GP78/79 i dalje vodio sam za svoj tim SEVER i radio dosta uspješne jurilice, ali sa Kreidlerovim motorima. Tomosove studije u zračnom aerodinamičkom tunelu započele su također 1979. godine na Strojarskom fakultetu u Beogradu



Matulja je u početku vozio originalni GP78 na kojem je ubrzo počeo sam modificirati aerodinamiku i motor. Tako su se njegovi motori sve više počeli razlikovati od onih original tvorničkih. Izgleda da je njegov talent (ne samo vozački) brzo prepoznao Tomos, i zajedno s njim radio na kasnije najpoznatijem trkaču GP 80-83 ili kako su ga zvali GP Matulja.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------




GP Matulja (GP80, Verzija 4)

Broj napravljenih motora: dva puta po četiri primjerka Posljednji su izrađeni 1980 i 1981., a 1982. s modificiranim i pažljivo pripremljenim Tomosovim motociklom DM-GP 50 Zdravko Matulja  osvojio je prvenstvo Europe u klasi 50ccm.To je na neki način bila kruna Tomosovog truda, rezultat dugo godišnjeg rada i velikog tehničkog napretka koji je (naročito u onoj drugoj fazi razvoja uz ograničene financijske i kadrovske mogućnosti ) ostvario Tomosov tim. Visoka tehnologija poput lijevanje kartera u elektronu (specijalnoj leguri vrlo male mase) ili kromiranja cilindrične košuljice (nikasil tehnika Cro-nil-sil) bila je skupa i teško izvediva.  Motor je imao snagu 18 - 19,5 KS kod 16000 U/min i mjenjač sa 6 brzina sa 5-lamelnim suhim kvačilom
Max brzina:180 kmh. Karburator: Bing 30 i Visoko naponsko, kondezatorsko, bezkontakno "Kröber" paljenje. Masa:55kg Koristio je posebni superbenzin proizveden od Castrola sa 1% eksperimentalnog ulja "Castrol". Najveća brzina koju je Zdravko Matulja postigao na motodromu Grobnik iznosila je 204 km/h i to s agregatom koji je na probnom stolu u Kopru davao 18,5 KS pri 15.000 okr./min.
Z. Matulja je odličnom vožnjom i vrlo dobro pripremljenim motorom osvojio Prvenstvo Europe 1982. godine.

Godine 1983., na žalost svih ljubitelja motociklizma, gasi se prvenstvo svijeta klase do 50ccm.Tomosov razvoj u tom smislu prestaje, a uspjesi odlaze u povijest. Najpoznatiji vozači Tomosovih modela DMS i DM-gp bili su Adrijan Bernetič, Gilberto Parlotti, Luigi Rinaudo, Zoran Krstić i Zdravko Matulja.

[seas]

Ali  vratimo se mi Preluku!!

1967. godine na velikoj nagradi Jadrana 18. Lipnja održane su utrke motora i automobila Formule 2.
U utrkama Formule 3 vozile su se dvije utrke od po 10 krugova. Pobjedio je Australac David Walker vozeći za ekipu Merlyn Racing Team u bolidu Merlyn Mk 10 sa motorom Ford/Holbay. Utrku je završio sa vremenom 31'01.0". Drugu poziciju osvojio je Belgijanac Georges Crenier vozeći za ekipu CAP Ecurie Baudouin u bolidu Merlyn Mk 10 sa motorom Ford. Utrku je završio sa vremenom 31'59.2". Treći je bio Švicarac Martin Stephani vozeći za ekipu Merlyn Racing Team u bolidu Merlyn Mk 10 sa motorom Ford/Holbay. Utrku je završio sa vremenom 32'07.2". Britanac Tim Cash, završio je na četvrtoj poziciji vozeći za ekipu CAP Ecurie Baudouin u bolidu Merlyn Mk 10 sa motorom Ford.

Najbrži krug utrke odvozio je Australac David Walker (na slici) vozeći sa vremenom 2'31.2"

Utrka Bolida Formule 3 koja se je trebala održati 30. Travnja odgođena je iz meni nepoznatih razloga. Ima li neko kakvu ideju ili podatak???

U utrkama motocikala u klasi 50cc pobjedio je Njemac Peter Eser na Hondi. U klasi 125cc pobjedio je Mađar László Szabó na motoru MZ. U klasi 250cc pobjedio je Švicarac Luigi Taveri na Hondi. U klasama 350 i 500cc pobjedio je Italijan Silvio Grassetti na motoru Benelli.


Nikola Mika Šnjarić tokom Velike Nagrade Jadrana 1967 na motoru Tomos D-6-S.
Inače, Mika Šnjarić rođen je 1919. godine u Crikvenici, gdje živi i danas. Negdje 1938. ili 1939. godine svoje prve natjecateljske "korake" započinje na speedway utrkama vozeći Wanderer 125 ccm. Mika je bio šampion Kraljevine Jugoslavije u 125 ccm, zatim prvak Nezavisne
države Hrvatske, te kasnije i najbolji u Titovoj Jugoslaviji. Mika je uz ostale renomirane, ali i daleko mlađe vozače, bio sinonim za uspjeh Tomosa u njegovim najboljim sezonama. Vozio je Tomos D-5 i D-7, a u svim sportskim izdanjima onog vremena Mikino se ime spominje s velikim poštovanjem. U tvorničkoj ekipi Tomosa vozio je zajedno sa Gilbertom Parlottijem i  Ginom Rinaudom iz Italije, Slovencima Jankom Štefeom, Adrijanom Bernetićem, Petrom Seljakom te Hrvatima Severom, Kraljem, Marušom, Maršanićem i drugima. Bio je vrlo
popularan i bez straha je nosio kacigu obojanu u hrvatsku zastavu, crveno bijelu šahovnicu, što je u ono doba bio sinonim za ustaštvo (http://www.motopuls.com/images/stories/TESTOVI/T052/052PO_Nikola_Mika_Snjaric.pdf).

1968 je bila i zadnja godina koja se nije bodovala za svjetsko prvenstvo. Već sljedeće godine, 14.rujna 1969. godine Adriatic Grand Prix postaje dio Svjetskog FIM Motociklističkog prvenstva svijeta. I tako  sve do kraja 1977. godine kada je stigla već neko vrijeme najavljivana, a tada i konačno potvrđena zabrana održavanja cestovnih Grand Prix utrka, ubuduće isključivo na motodromima. Odluka je bila jasna zbog sve većih brzina i u cilju sigurnosti vozača i publike.

[ja moren]

Kako je tekst od nekud prekopiran - provukla ti se je greška

Nažalost Mika Šnjarić je umrl pred par let

Do zadnjega je pejal i spametin se da je redovito bil na relijeh oldtimeri va našen kraje ovavezno z svojun crvenobelun kacigun

[seas]

Je kopiran je djelomično sa onog linka koji sam isto postao.
Znao sam da je umro i mislio sam ispraviti dok sam pisaoali sam zaboravio. A jbga.
Inače, umro je u 90-toj godini, u Sječnju 2008 u Crikvenici.

[Marck]

Subota trening - Rudolf Kuntz 1973. - Milicajac je Branko sa Zameta - (Foto Pop)

50cc na riječkom zavoju

[Marck]

Ernst Vogel - Preluk 1956. - petak trening.

[Marck]

Par slika sa moto utrke za veliku nagradu Jadrana 1965. Detaljnije podatke možete naći na mojim stranicama na http://www.formula1-dictionary.net/preluk.html





Grand-Prix de l'Adriatique (Velika Nagrada Jadrana), 125cc, pobjednik utrke Karel Bojer sa brojem 10 na CZ (nekada slavna i vrlo poznata češka čezetka!)


Hugo Brandstetter na Bultacu 125. Hugo je bio stalni gost Opatije i Rijeke. Obožavao je Moščenićku Dragu. Bili smo veliki prijatelji. Ustupio mi je mnoštvo materijala sa Preluke. Na žalost preminuo je lani.

[Marck]

"Very last lap", knjiga koju stvaram godinama izići će sljedeće godine. Sredinom ili krajem, neznam točno no priprema je pri kraju. Isključivo će biti na engleskom jeziku zbog popriličnih troškova tiskanja i biti će dobro ako se prodajom troškovi pokriju. Obuhvaćne su sve utrke na Preluku od 1939. do 1977. te samo Svjetska prvenstva na Grobniku. Uz mnoštvo još nikad prikazanih fotografija, potpunih podataka, rezultata te priličan broj priča natjecatelja koji su nastupali na tim utrkama uz knjigu će ići i kompletan reprint najave-prospekta utrke održane 1939. godine održane povodom "Opatijskog kulturnog ljeta" te DVD sa snimkama prelučkih i grobničkih utrka. Fale mi još neki, meni vrlo bitn podaci za koje se nadam da ću ih uskoro dobiti. Nažalost arhiva tih utrka ne postoji. Bačena je u smeće a na Grobniku ju je uništila poplava. Ljudi koji su pokrenuli Preluk nakon rata su se najvećom većinom preselili gore tako da je indentifikacija pojedinih izuzetnih fotografija podosta otežana.
Vidim da je SEAS tu postavio podosta toga a između ostaloga i dio mojeg materijala i mojih fotki. Neke slike su i iz arhive Luciana i Ester Saletnik koju su mi ustupili zahvaljujući mom poznanstvu sa Dariom ( iz školskih dana). Mnoge sam dobio izvana a dio će biti i mojih. Dotaknuo sam u knjizi i YU natjecatelje koji su vozili Svjetska na obje staze. 
   

[Marck]

Katayama vozi zadnji krug - Preluk 1977. (Sudačko mjesto 10. Slikano iz 9.) , prvi desni pa lijevi zavoj nakon Optijskoga.

[Marck]

Evo, možete napravit gir po Preluku. Malo je modificiranau odnosu na 1977. kad je vožena zadnja utrkano snimka je iz ove godine pa ne čudi.
Jedna zanimljivost sautrka za YU GP .
Ago , slavni Giacomo Agostini je nakon prvih treninga 1970. rekao mehaničarima MV da mu stave najkraću 1. brzinu koju su imali.
Zbog Opatijskog i Riječkog zavoja. Kako bi bolje ubrzao na izlascima iz njih i dobio dobru prednost nad ostalima.
U 500cc je drugoga Angela Bergamontia skinuo za cijeli krug. A u 350cc je jedino Kell Carruthers na Benelliu uspio zadržati 2. mjesto ne obiđen no sa 41 sekundom zaostatka.

[Marck]

Milovan Rodica  Sušak 1926. – Opatija 1994.
Učesnik utrka na Preluku, Jugoslaviji i Europi.
1956. Alfa Romeo ga je nagradio Zlatnom medaljom za uspjehe postignute sa vozilima Alfa Romeo   

[Marck]

Evo malo amarcorda. Ima snimaka i sekvenci filmova i sa Preluka
 i bez
enjoj

[ja moren]

Gledal uživo na slo tv

Preporučan sakemu ki pasuje od ljubljani naprvo  da kada se naji krafni va trojanah obavezno ferma va vransken i obajde privatni muzej motociklov u vlasništvu gospodina Groma ki je čuda pomogal u nastanku ovega dokumentarca- saka čast čoveku za kega se vidi da diše benzinu.
Pokle morete pasat naprvo na biricu va laško in potem va polzelu kupit kalceti za ženu da se ne jadi kade ste celi dan