Auto i moto utrke na našem području

[seas]

Evo još malo Lucijana

[seas]

fusher, možda ti imaš šta podataka i biografskih činjenica o ova dva iznimna lika. Na netu je skoro nemoguće naći nešto više o njima.

[zokxy]

Evo jedne i od mene   

[zokxy]

I druga ...

[zokxy]

[seas]

U tradiciji Rijeke i riječke okolice, prvi put se priređuje velika međurepublička auto i moto utrka i u centru grada. Prva utrka oslobođenja Rijeke održana je 30. 04 1961. uoči proslave dana oslobođenja Rijeke po čemu je utrka i imala ime "Utrka Oslobođenja Rijeke". Utrka je bila međurepubličkog karaktera, a vožena je u konkurenciji kako automobila tako i motocikala. Staza je bila duga 1.150 metara, a start je bio na obali ispred zgrade Jadrolinije.



Sportske radnike među kojima su bili: Milan Devčić, Slavko Matešić, Rudolf Fišer, Bogumil Ćiković, Aleks Šragalj, Leone Uliani, Svetozar Pjevac, Krešimir Boras, Ljubo Pavlović, Branko Skračić,   Zvonko Brezak, Mario Hladnik, Marko Markovina, Nikola Kunst i drugi u uspješnoj realizaciji nije spriječila niti kiša.














Na utrci je sudjelovalo oko stotinu vozača iz Hrvatske i Slovenije na motociklima i automobilima. Među pobjednicima bio je i Rino Rodica, član AMD "Preluk", preteče Autokluba "Rijeka" u klasi do 850 ccm sa automobilom «NSU". Među motociklistima njegovi klupski kolege Pavle Maršanić (175 ccm, Parilla) i Veljko Živčić (600 ccm, BMW) osvojili su treća mjesta.






Već slijedeće godine, 1962. organizacija utrke "Oslobođenje Rijeke" seli se na kružnu "stazu" oko Trsata, dionicu dugu nešto više od 3.000 metara, jednu od najzahtjevnijih u to vrijeme u Jugoslaviji.

[seas]

Organizaciju utrke sada preuzima na sebe AMD "Rudolf Štiglić". Utrka se održavala od 1962. do 1972. godine na nešto više od 3000 metara dugoj stazi oko Trsata, a od 1967. godine boduju se i za Prvenstvo Jugoslavije i tradicionalno je  označavala početak natjecateljske moto sezone bivše države. To su bile najdramatičnije, najopasnije, pa i najtragičnije utrke.
U prvoj utrci tri pobjede imaju riječani: Milutin Zavidić (125 ccm, Ducati), Branko Bevanda (više od 250 ccm, BMW) i Veljko Ţivčić (automobili do 850 ccm, Fiat).

NA slici su legende riječkog motociklizma Marijan Kosić i Branko Bevanda čiji su stalni dvoboji bili najzanimljiviji.



Sve do 1967. godine, od kada se trsatske utrke boduju i za Prvenstvo tadašnje Jugoslavije niz pobjeda bez prekida ostvaruje MILUTIN ZAVIDIĆ u klasi 175 ccm, a 1964. i 1965. godine priključuje mu se još jedan član AMD «Rudolf Štiglić» BRANKO BEVANDA u klasi 250 ccm, doprinoseći 1965. i ekipnoj pobjedi domaćina na svojoj stazi, a redovni su i rekorderi staze. Pobjedu 1967. bilježi još jedan «domaćin» PAOLO MARŠANIĆ u klasi 50 ccm.

[seas]

Što je danas nezamislivo, dio staze bilo je popločeno granitnim kockama ( dio uz Orjentovo igralište) a cijela utrka vozila se između smrtonosnih drvoreda. Publika nije bila izolirana od staze i stajali su tik uz vozače što je nerjetko dovodilo da povreda i smrti publike.





»Na Trsatu su jučer održane tradicionalne auto-moto trke Oslobođenje grada na kojima je sudjelovalo blizu 80 vozača iz Bosne i Hercegovine, Slovenije i Hrvatske. Trke su privukle više od 20.000 gledalaca. Vozilo se na kružnoj stazi dugoj tri kilometra, a prema kubikaži mašina u pojedinim kategorijama vozilo se četiri, šest i osam krugova.
Pobjednici u pojedinim kategorijama su slijedeći:
motori do 50 ccm - Jakov Malaver ( Kranj ); motori do 125 ccm - Milutin Zavidić ( Rijeka ); motori do 175 ccm - Viktor Marčan ( Matulji ); motori do 250 ccm - Drago Štagljir ( Zagreb ), motori iznad 250 ccm - Josip Bevanda ( Rijeka ); motori s prikolicom - Stjepan Požar ( Zagreb ); automobili do 850 ccm - Veljko Živčić.
Na ovom takmičenju rekord najbržeg kruga postavio je Vlado Fabijanec koji je jedan krug prešao prosječnom brzinom od 102 km.« (»Novi list«, 1. svibnja, 1962., str. 16 )

Trsatska Utrka oslobođenja iz godine u godinu otvarala je motociklističku sezonu u državi. Najviše uspjeha tih godina imali su Milutin Zavidić u klasi 175 ccm, te Branko Bevanda u klasi 250 ccm. Godine 1967. u klasi do 50 ccm priključio im se još jedan domaći vozač - Paolo Maršanić.

[seas]

Godine 1968. u utkre se uključuje i Marijan Kosić, najsupješniji jugoslavenski motociklist svih vremena, koji je ostvario prvu pobjedu u klasi 250 ccm. U utrci 1969. godine i Kosić i Bevanda su morali odustati zbog kvara u klasi 250 ccm, ali se Bevanda utješio pobjedom u klasi 175 ccm, pred 25.000 gledatelja.







Slijedeće dvije godine Kosić pobjeđuje u 175 ccm (Moto- morini), a Bevanda u 250 ccm (Yamaha), s time što je Bevanda postavio novi rekord staze. No 1971. godine počeli su ozbiljniji problemi za utrku jer je na subotnjem treningu po kiši stradao sarajevski motocklist Avdo Alić.

Sljedeća, 1972. godina osim što je bila posljednja utrka oko Trsata biti će zapamćena i po dvostrukoj pobjedi Marijana Kosića (u klasi 175 i klasi 250 ccm) te oborenim apsolutnim rekordom staze u vremenu 1:32', 2'', sa prosječnom brzinom od 129,496 km/h.

Utrka je ukinuta nakon nesrece koja se dogodila na subotnjem treningu kada se je jedan dječak otrgnuo majci iz ruku i pretrčao preko ceste. U pokušaju da ga izbjegne dijete, slovenski as Edvard Berden uletio je medu gledatelje pri cemu je ozlijedeno 12 gledatelja, a sam Berden ostao je doživotni invalid.
Priča se da je majka nesmotrenog djecaka ošamarala, nakon cega je nonšalantno odšetala svojim putem.

Inače trke prikolica su bile jedan od čestih razloga tragedija, no to nije bio jedini koji je poginuo na prvenstvu države. Bilo je stradalih i na Preluci na međunarodnim utrkama Nagrada Jadrana koje su vožene prije gp-a. Možda nekome izgleda danas smiješno ali publika je najviše čekala upravo utrke prikoličara, dosta ljudi je dolazilo iz cijele europe upravo zbog njih, a  obzirom da su uvijek vožene nakon kraljevske klase nitko živ išao doma sa tribina do posljednjeg zavoja utrke.

[seas]

Nakon 1945. ujedinjen je rad automobilističkih i motociklističkih klubova, pa je 1948. osnovan Auto-moto savez Hrvatske. Najveće automobilističko natjecanje, Velika nagrada Jadrana, održavala se 1946–77. na stazi Preluk u Opatiji.

Dvije slike iz 1.9.1946. godine

[seas]

Međunarodna utrka i prvenstvo FNRJ, 12.09.1948

[seas]

ZAboravio sam staviti još jednu rijetku sliku sa promenadnih vožnji kroz Opatiju prije utrke Abbazia – Monte Maggiore održane 8. Rujna 1930.

[seas]

Pripreme za start za brzinski ispit Jadranskog Relija 1955  u Preluku



Na slici je Ferrari Testa rossa 500. Proizvedeno je samo 20 komada od kojih je jedna jurila i prelučkom stazom 10.VI.1956. godine na utrci pod nazivom Nagrada Jadrana.



Još jedna slika sa te utrke

[seas]

Milivoje Božić 1958. godine od drzave dobiva Porsche 1500 RS ili 550 A- Spyder kako mu je još bila oznaka, koji je po nekim pričama naknadno i specijelno napravljen za njega s obzirom da je cijela serija od 30 komada bila unapred rasprodana. ( Jedan od njih je kupio i poznati Holivudski glumac James Dean. Poznati glumac, miljenik zenske publike, je kasnije tragicno izgubio život u tom autu u saobraćajnoj nesreći .)
Glavni "krivac" za kupnju tog automobila bio je Prof. Mihajlo Borisavljević (kasnijie profesor na strojarskom fakultetu u Beogradu) koji je studirao u Berlinu zajedno sa Ferdinandom Poršeom ( prije II Sv.rata ) najkvalitetniji i najcjenjeniji stručnjak za motore i vozila na našim prostorima. Zbog svojih privatnih veza s Porseom Borisavljevicu je bila povjerena misija pregovora oko kupovine tog sportskog Poršea za Milivoja Božića u čemu mu je veliku pomoć i podršku pružio tadašnji Generalni sekretar AMS Srbije Ozren Mihajlovic.

Kada je Porsche stigao bilo je čudo od trkačeg automobila u to vrijeme; 1500 ccm 135 Ks, lagana i aerodinamična karoserija s cjevastom šasijom. Sve je to obećavalo dobre rezultate.

Milivoje Božić u Porsche Spyder 550 A, Preluk 1958:



U početku je bilo problema sa automobilom. Na prvoj trci u Opatiji ostao je bez kvačila ali su ubrzo krenuli uspjesi. Pobjeda na utrci u Budimpešti mu je donjela posebno priznanje za atraktivnu vožnju. 1959. godine Božić dobiva pozive iz inozemstva da nastupa na Evropskim takmičenjima. Prva utrka te godine je bila u Monci. S obzirom da nije imao nikakvu pomoć Jugoslovenskog auto saveza Božić se je morao sam snalaziti da bi učestvovao u ovoj utrci. Sam je kupio gume koje su mu bile neophodne. Iz svog džepa je izdvojio 60.000 lira za nove gume a obzirom da je na utrku išao samo sa suprugom i mehaničarem morali su se snaći za hranu i spavanje jer više nisu imali novca. Milivoje je odvezao samo pet krugova na treningu i izašao sa staze kako bi sačuvao gume za utrku. Mnogima nije bilo jasno kako netko ko vozi Porsche nema love za gume, ali na žalost bilo je tako. Utrku je završio na trećem mjestu.

[seas]

Evo još par slika sa autoutra na Preluku iz 50-tih godina:

vozač Riolo-Federico










Pogled na Preluku sa najviše tačke staze


I još jedna slika iz 1959, na slici je Charles Vogerle u svom Lotus Eleven



I to bi bilo to za sada. Probati ću još postati sa broda ako bude dobar internet.