Zanimljivosti iz tiska ili portala

[elvis]

Znam da govoriš o drugim vlastima kao i o drugom razdoblju ali meni se čini da situacija u Hong Kongu ima više sličnosti sa situacijom 1945.

Mislim da je 1913 više smetao mađarski jezik nego policija i zakonske odredbe.

Danas u Hong Kongu su s jedne i druge strane Kinezi, kao što su 1945 s jedne i druge strane Učke bili Hrvati (ok, bilo je i drugih ali ne u značajnom broju, barem ne 1948 i dalje).
1913 su s jedne strane bili Hrvati (Talijani?) a s druge Mađari.

Uostalom, među Optantima je bio i nezanemariv broj faktički Hrvata ili barem ne-talijana koji nisu htjeli pod Kinu, ops pod FNRJ 

[kobler]

A ja mislim da te kroatocentričnost i antikomunizam ometaju da vidiš ono o čemu govorim.

1913 su s jedne strane bili Hrvati (Talijani?) a s druge Mađari.

U Rijeci 1913. Hrvati politički ne znače ništa i praktički nemaju utjecaja. Natezanje Fiumana (autonomaša / lokalpatriota) s Mađarima traje od 1895. Natezanja su sa vladom koja pokušava slomiti otpor "peglanju" i stanovnike Rijeke dovesti u isti status sa svim ostalim stanovnicima Mađarske.
Tu talijanski nacionalisti još nemaju značajan utjecaj, njihovo djelovanje je na razini ekscesa, a utjecaj se javlja tek iza 1917., kad perspektive za talijansku aneksiju počinju poprimati stvarnije dimenzije. Nema međuetničkih sukoba. Pogotovo ne odlučujučeg značaja međuetničkih sukoba

Danas u Hong Kongu su s jedne i druge strane Kinezi, kao što su 1945 s jedne i druge strane Učke bili Hrvati (ok, bilo je i drugih ali ne u značajnom broju, barem ne 1948 i dalje).

Iskrenja na relaciji Torcide i Armade mogla su te uvjeriti kakve su minimalne razlike potrebne da do iskrenja dođe. A valjda ne vjeruješ da su u Armadi jugonostalgičari i komunjare, pa da je riječ o ideološkom sukobu? Ili međuetničkom?
Da, Kinezi su Kinezi. To misli i kineska vlada. Jedino stanovnici Hongkonga misle da se dovoljno razlikuju pa imaju prava čuvati te razlike i ne pristati da ih se tretira kao dio kineskog "stada".

A za kraj: jesi li pomislio koliki je stvarni utjecaj hrvatskog i općenito slavenskog nacionalizma bilo u događajima 1945.-1953.? Neizrečenog i prikrivenog!? Jer komunisti su za sebe mislili da su cijepljeni od nacionalizma.

[ilirija]

a relaciji Torcide i Armade mogla su te uvjeriti kakve su minimalne razlike potrebne da do iskrenja dođe. A valjda ne vjeruješ da su u Armadi jugonostalgičari i komunjare, pa da je riječ o ideološkom sukobu? Ili međuetničkom?

Interesantno mi je da si se ti taknuo navijačkih skupina. Mislim da nitko ne vjeruje u priču o jugonostalgičarima. Sve su to instruirani ljudi. I iskrenja su namještena. Nije baš da se tiče teme. Samo da spomenem sa navijačke strane

[elvis]

A baš si mene našao "optuživati" za kroatocentričnost i antikomunizam.     

O povijesti Hong Konga znam samo nešto površnih informacija. Koliko mi je poznato Kina se odrekla, tj ustupila HK britanskoj kruni (na 99 godina?) sa podjednakom mogućnostu izbora kao i Pavelić u slučaju Dalmacije, otoka i dr 1941.

No vladavina Krune je na kraju ispala pozitivna za raju inače se ne bi toliko bunili protiv vraćanja "matici zemlji" vjerojatno i zato jer koliko znam nije da su englezi tjerali domaće i na njihovu zemlju naseljavali svoje. Niti su provodili prisilnu "anglikanizaciju" ili su barem bili puno suptilniji u tome. Plus veći doživljaj mogućnosti izbora što se (pre)često doživljava kao veća sloboda (koliko stvarno imaju izbora je druga priča).

Ako se ne varam ova diskusija je krenula jer si ti (kobler) usporedio situaciju HK vs Kina sa situacijom Rijeka vs Mađarska. Nije da nema sličnosti ali meni više podsjeća na Istra vs Hrvatska (Jugoslavija) 45-te, samo sa totalno suprotnim predznakom. Te je moj komentar bio da se možda isto moglo desiti tada samo da su talijani bili suptilniji u vladanju nad "schiavima" prethodnih desetljeća. I da se desilo čudo, odnosno da nije bilo rata te uništavanja, pa da je Italija, pa time i Istra u to doba bile puno razvijenije od "hrvatskih zemalja" kao što imam dojam da je slučaj sa HK. Mada se ta razlika (u odnosu na Kinu) dosta smanjila u zadnjih nekoliko desetaka godina.

[elvis]

Interesantno mi je da si se ti taknuo navijačkih skupina. Mislim da nitko ne vjeruje u priču o jugonostalgičarima. Sve su to instruirani ljudi. I iskrenja su namještena. Nije baš da se tiče teme. Samo da spomenem sa navijačke strane

Naravno, pa navijači su poznati kao nadasve staloženi, racionalni te mirni ljudi kojima treba nešto stvarno ozbiljno da "zaiskre".
Ono, prije ćeš kamen natjerati da zaplače nego navijača da napravi nešto iracionalno, tipa, štajaznam da razbije stolice, autobus, glavu protivničkom navijaču, .... 

[elvis]

https://www.portalnovosti.com/stogodnjak-28-8-4-9-1920

Stogodnjak: 28. 8. – 4. 9. 1920.

Naši ljudi najčešće završavaju u bivšoj Jelačićevoj vojarni u Rijeci koja se sada zove Diaz. Tu uhapšenike bacaju u mračne ćelije koje su dva metra ispod zemlje i koje su pune blata i nečistoće



Kakvo je stanje u D’Annunzijevim riječkim tamnicama? Potresnu priču o tome ispričao je jedan zatvorenik kojem je uspjelo pobjeći iza rešetaka: ‘Talijani našim ljudima ne dozvoljavaju da primaju hranu od kuće. Štoviše, muče ih glađu. Zatvorski stražari za skupe novce hranu nabavljaju vani. Batinanja su svakodnevna i strahotna: stražari najčešće koriste željezne poluge, udarajući nas po najosjetljivijim dijelovima tijela. Nema dana kad netko ne završi u bolnici… Naši ljudi najčešće završavaju u bivšoj Jelačićevoj vojarni koja se sada zove Diaz. Tu uhapšenike bacaju u mračne ćelije koje su dva metra ispod zemlje i koje su pune blata i nečistoće. Ćelije služe i kao mjesta za veliku i malu nuždu. Kad se dijeli ‘hrana’ onda se najčešće dijele i batine, ako ne željeznom polugom, onda volovskom žilom, sigurno. Svi uhapšenici, koji dopadnu u ove kazamate, već za nekoliko dana poprimaju mrtvačku boju. Mnogi se razbole, a neki i umru ili naprosto preko noći nestanu…’

[elvis]

 Slađe nam slatko nego demokracija
Nova knjiga: Riječane nakon Prvog svjetskog rata nisu mučili fašisti nego – cijena šećera i nestašica slatkiša

Profesorica Dominique Kirchner Reill napisala je knjigu ‘The Fiume Crisis’ (‘Riječka kriza’) o tome “zašto su ljudi birali kako su birali, a ne o njihovim vođama i o tome što su im oni govorili da je za njih dobro”, kako kaže u intervjuu Jutarnjem. Kaže da su ljudi “većinom željeli nastaviti živjeti kao i do tada i izabrali su političke opcije koje su nudile više sigurnosti, a manje kaosa. Ljudima koji su tamo živjeli problem cijene šećera i nestašica slatkiša bili su važniji od radikalne ideologije” (potrošnja šećera bila ograničena).

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/rijecane-nije-mucila-radikalna-ideologija-mucila-ih-je-cijena-secera-i-nestasica-slatkisa-15055666