Eto, ove fotke nisu iz naših krajeva, ali neka stoje - za ovo nisam znao:
Ovo je piramida sačinjena od šljemova zarobljenih njemačkih vojnika podignuta u New Yorku 1918. g !!
A ovo je sjedište Fašističke stranke Italije u Rimu 1934. godine!!
Hitler 1942. g. gleda u Gustava - ogroman željeznički top koji je toliko dugo razvijan, građen i uz toliko troška da je proizvedeno samo 2 kom - Gustav prvi, a Dora druga!
Gustav i Dora
Pripremajući se za rat, Hitlera je zanimala mogućnost proizvodnje teškog topništva sposobnog da sa sigurne udaljenosti uništi Liniju Maginot.
Gustav Krupp iskoristio je priliku i prezentirao Führeru koncept 800 mm dalekometnog teškog topa, čiji su nacrti već nekoliko godina skupljali prašinu. Ispravno ciljajući na Hitlerovu slabost prema grandioznom, Krupp ga je uspio pridobiti za taj projekt. Uz izričitu Hitlerovu potporu, HWA je s koncernom Krupp sklopila ugovor o izgradnji tri topa. Njihova izgradnja trebala je krenuti početkom 1937. a isporuka trećeg topa trebala je biti do početka 1940.
No, proizvodnja nije tekla onako kako su se u Kruppu nadali. Pri proizvodnji topovske cijevi dugačke gotovo 29 metara pojavili su se ogromni problemi koje nije bilo jednostavno riješiti. Zbog tih problema Krupp je probio sve dogovorene termine isporuke. Njemačka vojska je u međuvremenu pregazila Nizozemsku i Belgiju i krenula u osvajanje Francuske, jednostavno zaobišavši sa sjevera Liniju Maginot. Budući da na zapadnom bojištu više nije bilo ciljeva zbog kojih bi trebalo žuriti, radovi na 800 mm topu bili su ponešto usporeni. Tijekom 1941. završena je tek prva cijev teška 400 tona. Tad se pokazalo da proizvodnja zatvarača i kompliciranog postolja-kolijevke topa nije laka zadaća, pa se protegnula sve do 1942. Kad je napokon prvi primjerak bio završen, u dijelovima je na posebnoj željezničkoj kompoziciji prevezen do topničkog poligona Rügenwald, smještenog na obali Baltičkog mora. Tamo je bio sastavljen i pripremljen za testiranja kojima je nazočio Hitler s najbližim suradnicima. Testiranja su prošla iznimno uspješno. Prvi primjerak topa povijest će zapamtiti po imenu Teški Gustav kojim je kršten u čast utemeljitelja koncerna Krupp. Vrlo brzo pošto je njemačkoj javnosti predstavljeno novo oružje, slijedilo je kompletiranje i drugog istovrsnog topa koji je dobio ime Dora po supruzi glavnog inženjera-konstruktora Ericha Mullera.
Tijekom 1942. ratna zbivanja su poprimila dramatičan tijek. Posebno se to može reći za razdoblje poslije 22. lipnja 1941., odnosno nakon napada Njemačke na SSSR. Za razliku od zapadnog bojišta gdje se za Kruppove gorostase nisu mogli pronaći ciljevi (jer je sve kapituliralo pred njemačkim snagama), na istoku ih je bilo u izobilju.
Teški Gustav rastavljen je na sastavne komponente, ukrcan na posebno konstruirane željezničke vagone i upućen prema poluotoku Krimu, gdje su njemačke snage držale pod opsadom grad Sevastopolj. Top je postavljen na odabranom paljbenom položaju, nekih 16 km sjeveroistočno od grada. Tijekom borbenog djelovanja na Krimu, Gustav je ispalio 48 granata (uključujući i onu najspektakularniju koja je prodrla u sovjetsko podzemno skladište streljiva na dubini od 25 metara) i svakako odigrao važnu ulogu u osvajanju grada.
Odmah nakon pada Sevastopolja njemačko vrhovno zapovjedništvo zapovjedilo je da se Gustav hitno pošalje natrag u Essen radi reparacije topovske cijevi i ponovnog žljebljenja.
Kao zamjena na sevastopoljsko bojište stigla je Dora. Prema dostupnim podacima i danas je još dvojbeno je li Dora sudjelovala u nekoj od tadašnjih kampanja njemačke vojske na Krimu, budući da su postrojbe Crvene Armije uskoro izvele protuudar kojim su prvo odbacile, a zatim i okružile njemačke snage. Nijemci su uspjeli izvući Doru. Od tada pa do kraja II. svjetskog rata nema vjerodostojnih podataka da su ti teški dalekometni topovi uporabljeni u borbi, premda postoje neke tvrdnje da je Gustav ponovno bio uporabljen u bitki za Lenjingrad, odnosno da je Dora bombardirala Varšavu nakon ustanka 1944.
Nakon II. svjetskog rata pojedini dijelovi Dore pronađeni su u okolici Leipziga, dijelova Gustava bilo je po čitavoj Bavarskoj, dok su komponente trećeg - nikad završenog topa pronađene u Kruppovoj tvornici u Essenu. Uvidom u zaplijenjenu njemačku dokumentaciju moglo se tek naknadno zaključiti u kojoj su mjeri to bila ekstremno skupa i neracionalna oružja. Cijena svakog topa premašivala je tadašnjih sedam milijuna Reichsmaraka, bez troškova gradnje specijalnih dvostrukih kolosjeka na paljbenim položajima, bez transportnih troškova prijevoza do bojišnice i bez troškova osoblja potrebnog za rukovanje, opskrbu i održavanje tih kolosa.
Treba spomenuti i da je njemačka vojna industrija predlagala i konstruirala nekoliko inačica potkalibarskog streljiva kojim bi se povećao domet i unaprijedile tehničke karakteristike tih topova.
Prvi od takvih prijedloga predviđao je uporabu potkalibarske granate kalibra 520 mm, teške "samo" 1420 kg, koja bi imala domet od čak 113 km. Drugi se odnosio na uporabu 380 mm potkalibarsko-zalivenih granata dometa 145 km, a treći na uporabu reaktivnih granata koje bi mogle dosegnuti ciljeve i do 190 km. Zanimljivo je da se za te topove koncepcijski razrađivala streljivo čiji su projektili stabilizirani malim krilcima, a nalikovalo je strijeli. Poznati su pod nazivom Peenemünde Pfeilgeschoss. Nijedan od tih konceptualnih prijedloga nikad nije realiziran za Gustavov 800 milimetarski kalibar.
