MATULJI, KASTAV I OKOLICA

[zokxy]

Kao stari matujski lokalpatriot, Jazbac mi neće ča zamjerit ako ovo zanimljivo uprizorenje nekadašnjeg tunolova uz pomoć tunera u Preluku stavim ovdje   








A ovako se lovilo mrežama




Koča:



Jednostavna palandara? (Ribari?)



Mreža migavica? (?)

[zokxy]

Kastav

[ilirija]

Još jedna tunera iz Preluka

[jazbac]

Kao stari matujski lokalpatriot, Jazbac mi neće ča zamjerit ako ovo zanimljivo uprizorenje nekadašnjeg tunolova uz pomoć tunera u Preluku stavim ovdje   

  Samo mala korekcija: stari matujski lokalšovinist 

[ilirija]

Kad smo kod tunera, evo i jedne fotke iz slovenske Preluke iz 1896. (vidi zadnji red)

[fusher]

danas va sele se našlo par starejeh pak ćakulaju...a ja kurba zajeno obrnen temu na 2. sv. rat, taljani, nemci, partizani...pak tako čujen štoriju od ke san se va brageše od smeha skoro pocural!!
da su četnici prišli h'matujan tamo negdere pred kraj rata i ni pet ni šest nego drito frizerke..i gledaju onako zarašćeni škare, češji, škoveti, britvi i zagledaju starinski vikleri, oni železni ča se na ognje teple.."ima ,bre, da nas satim sokocalima nafriziraš", i ča će nego frizerka hiti ta železa va oganj njih dva tri posede va katridu i počne stavjat vreli vikleri..kako ih stavja tako se čuju šenci kako pucaju od teplini!!
 

još da san zapametil kako se je frizerka zvala...(Jazbac?)

[zokxy]

[zokxy]

[zokxy]

[zokxy]

[zokxy]

[jazbac]

danas va sele se našlo par starejeh pak ćakulaju...a ja kurba zajeno obrnen temu na 2. sv. rat, taljani, nemci, partizani...pak tako čujen štoriju od ke san se va brageše od smeha skoro pocural!!
da su četnici prišli h'matujan tamo negdere pred kraj rata i ni pet ni šest nego drito frizerke..i gledaju onako zarašćeni škare, češji, škoveti, britvi i zagledaju starinski vikleri, oni železni ča se na ognje teple.."ima ,bre, da nas satim sokocalima nafriziraš", i ča će nego frizerka hiti ta železa va oganj njih dva tri posede va katridu i počne stavjat vreli vikleri..kako ih stavja tako se čuju šenci kako pucaju od teplini!!
 

još da san zapametil kako se je frizerka zvala...(Jazbac?)

Dobraaaa! Ne znan ka j bila frizerka vreme rata  ću malo pitat Inače, četniki su bili stacionirani va Rukafce. Postoji dosta štoriji od njih, neke smešne, neke tužne. Uglavnom, va seh štorijah je poanta da su se ponašali kako blaga i da su bili strašno blatni i gnjusni. Tr takovi su njin i nasljedniki 

[jazbac]

Imao sam ja osjećaj da će među tvojim dokumentima isplivati i ovaj koji ja želim već godinama!!!!!! A slijedi i pričica zašto

[milić]

Pretvorio sam se u uho, hm, oko.

[jazbac]

Dakle, evo pričice koju ću morati pisati u 2-3 nastavka jer očekujem još neke podatke i informacije.
Ova dva dokumenta koje je objavio naš vrijedni veliki šef Zoxy nedvosmisleno i vrlo jasno dokazuju nešto što je mnogo ljudi u mom kraju znalo, ali je komunistička propaganda uporno nametala svoju (ne)istinu.
Dokumenti se odnose na imenovanja Giuseppe-a Maurera za načelnika Općine Matulji u vrijeme nakon kapitulacije Italije. Riječ je o čovjeku kojeg možemo nazvati matujskim Schindlerom, koji je zahvaljujući svojoj hrabrosti, ali i velikom talentu za komunikaciju uspio spasiti jako velik broj domaćih ljudi čiji su članovi obitelji bili u partizanima. I nije spašavao samo ljude. Doslovno je, svojom zaslugom, spasio i dva sela od spaljivanja. Mještani tih sela to mu nikad nisu zaboravili, a kako su se odužili biti će riječi u ovom textu. No, njegove zasluge komunisti nikad nisu priznali. A i to ćemo objasnit zašto.
Impresivna je, gotovo filmska biografija Josipa Maurera ili kako su ga domaći judi zvali Pepić Najdeni ili Pepić Dragonar. Ovo Dragonar dolazi od kućnog nadimka njegovog očuha, a vjerovatno dolazi od nekog zanimanja koje u svom opisu ima glagol vući (njem drag=vući). Nisam još otkrio kojeg pa molim pomoć ako netko zna  Moja pretpostavka je da su dragonari bili kočijaši jer upravo to je bio njegov očuh Franc Škrlj.
No, puno je zanimljiviji ovaj njegov drugi nadimak "NAJDENI".
Josip Maurer rođen je kao Joseph Maurer 1900. godine u Opatiji od majke Anne Maurer, bečke dame iz visokog društva, koja je tada imala 23 godine. Anna je Josipa začela u Beču sa bogatim vlasnikom mesne industrije (čije ime ne znam). Da li se radilo o oženjenom čovjeku ili nekom koji Annu nije htio oženiti također mi nije poznato, no ono što je sigurno je to da je Anna s njegove strane bila poslana u Opatiju koja je u to vrijeme bila na vrhuncu svoje slave. Bogato je zbrinuta s obavezom da u tajnosti i daleko od Beča rodi neželjeno dijete te da se pobrine za njegovu daljnju sudbinu. Koliko god to zvučalo čudno za jednu majku koja ostavlja tek rođeno dijete, može se reć da Anna nije bila bezobzirna i bezosjećajna majka. Prije nogo je ostavila tek rođenog Josepha, Anna se je dobro raspitala kome će dijete ostaviti. Odlučila se za dobrostojeću obitelj bez djece koji su imali gostionu na Kuku na jedinoj cesti koja je u to vrijeme vodila iz Rijeke u Opatiju, a uz to je Franjo (Franc) Škrlj dodatno zarađivao prevozeći goste kočijom sa željezničke stanice u Matuljima u opatijske hotele. Kao u nekom romanu Franjo i njegova žena Tonka začuli su jedne noći plač djeteta ispred vrata. Nakon što su se oporavili od šoka odlučili su zadržati ostavljeno dijete. Ubrzo iz Beča stiže pismo sa slikom biološke majke i nešto novca od gospođe Anne Maurer koja se zahvaljuje na njihovoj plemenitosti te šalje svoje podatke sa željom i molbom da mali Joseph nosi njezino prezime te da jednog dana dozna i za svoju biološku majku. Sa svojim pismima i novčanom pomoći nastavila je i sljedećih 6 godina kada u svom zadnjem pismu piše da se je razbolila i da se nalazi u nekom sanatoriumu. U pismu je navela da je kućevlasnica 14 zgrada u Beču te da će sve napraviti da Josip to naslijedi. No, nagla smrt spriječila ju je u tome, a mali Joseph postao je Pepić Najdeni i odrastao je u predgrađu Matulja čuvajući ovce i igrajući se na obroncima Preluka. Da li zbog genetike ili urođenog talenta Pepić je od malih nogu briljirao u učenju stranih jezika. Sa 18 godina zapošljava se kao recepcioner u današnjem hotelu Kristal u Opatiji, a njegov nemirni duh vodi ga u Rijeku gdje se zapošljava 1921. u Questuri (policiji?) kao  prevoditelj. Oženio se za Fanny Samt, kćerku austrijskog gostioničara u Matuljima te se zapošljava kao knjigovođa novopečenih matujskih veleposjednika koji su u vrlo kratko vrijeme stekli bogatstvo zahvaljujući zoni franki. Rađa su i prva hćer Wally, a nakon nekoliko godina i Lidia. Wally sa samo 7 godina obolijeva od ankilozantnog spondilitisa i cijeli će svoj kratki život do 19. godine provesti po bolnicama i lječilištima. Zahvaljujući solidnim prihodima, a kao pravi Matujac , kupuje si novi motocikl Moto Guzzi GTV 500, u to vrijeme pravo čudo tehnike. Upravo je taj motor postao njegov zaštitni znak sve do svoje smrti 1957. godine u dobi od 57 godina. Bio je izrazito društven tip zaljubljen u svoj kraj pa je svojim Guzzijem često obilazio sela u okolici. Tako je upoznao mnoge ljude i stekao mnoge prijatelje, a što će se posebno pokazati tijekom drugog svjetskog rata koji je kucao na vrata... (nastavlja se)