MATULJI, KASTAV I OKOLICA

[Daluka]

Mislim da je iz ovoga jasno da se radi o evidencijskoj markici, a ne markici kao dokaz o cijepljenju protiv bjesnoće.
PRIRODA, popularni časopis hrvatskog prirodoslovnog društva, 1928.

[nevoso]

Markica za psa, Kastav 189? (iskopina).

[zlukac89]

Lijep pozdrav, ima li tko kakvih informacija o ovoj psecoj znackici. Dali je uopce moguce dobiti kakve informacije osim toga da je to veterinarska znackica za psa. Hvala

Zašto jednostavno ne pošaljete upit na Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, on je osnovan prije gotovo sto godina i jedan je od najstarijih fakulteta u  Hrvatskoj, i gotovo sam sigurna da će Vam znati odgovoriti.

Kontakt: info@vef.hr

Kontakt za medije: pr@vef.hr

Svakako nam javite odgovor 

Poslao sam njima, iako sam nasao podatak da je cijepljenje protiv bjesnoce obavezno tek od 1948.g
Pa ako odgovore nesto javim 

[zlukac89]

Lijep pozdrav, ima li tko kakvih informacija o ovoj psecoj znackici. Dali je uopce moguce dobiti kakve informacije osim toga da je to veterinarska znackica za psa. Hvala

Zašto jednostavno ne pošaljete upit na Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, on je osnovan prije gotovo sto godina i jedan je od najstarijih fakulteta u  Hrvatskoj, i gotovo sam sigurna da će Vam znati odgovoriti.

Kontakt: info@vef.hr

Kontakt za medije: pr@vef.hr

Svakako nam javite odgovor 

Poslao sam njima, iako sam nasao podatak da je cijepljenje protiv bjesnoce obavezno tek od 1948.g
Pa ako odgovore nesto javim 

Eto bolje ikad nego nikad ipak je ove godine 100 godina od izdavanja te markice pa evo odgovora kojeg sam dobio nakon 4 mjeseca i slanja nekoliko mailova na razne adrese raznih muzeja.

"Poštovani,

Javljam Vam se povodom Vašeg upita o predmetu koji ste pronašli. Kolegica mi je proslijedila Vaš upit. Ja sam voditelj Numizmatičke zbirke u kojoj su pohranjene i različite pseće markice Sušaka i Rijeke. Pseća markica koju ste pronašli je iz 1922. godine, a izdavao ih je Grad Kastav kao potvrdu o plaćanju psetarine i cijepljenju psa protiv bjesnoće. Nedavno smo na temu psećih markica objavili kraći pa Vam ga u nastavku proslijeđujem.
Držanje pasa na  području grada Kastva regulirano je tijekom 19. stoljeća državnim zakonima i općinskim propisima s ciljem da se smanji broj slučajeva bjesnoće. Zakonom o uređenju veterinarstva iz 1888. svako je gradsko poglavarstvo bilo dužno donijeti “Štatut o držanju pasa” i na pse uvesti porez. U Kraljevini Jugoslaviji Zakonom o suzbijanju i ugušivanju stočnih zaraza iz 1928.  drugostupanjska vlast morala je propisati “Pravilnik o držanju pasa” i njime uvesti porez na pse, tzv. psetarinu. “Pravilnik o držanju pasa” za područje Savske Banovine iz 1938. propisivao je da psa može držati svaka pravna i fizička osoba, osim skitnica, Roma "koji sele" i Roma “šatoraša”. Općinska uprava je bila dužna svake godine izraditi popis pasa i dostaviti ga sreskom načelstvu, koje je podatke o naplati psetarine slalo Odsjeku za veterinarstvo banske uprave. Psetarina i pseća markica plaćale su se gradskom poglavarstvu, a prikupljena svota je u cijelosti pripadala općinskoj ili gradskoj Veterinarskoj zakladi. Psetarina se nije plaćala za vojne i policijske pse, pse kinoloških društava, ovlaštenih trgovina pasa i za pse koji nastupaju u cirkuskim predstavama. Psi su se razvrstavali u kućne (čuvari), pastirske (čobanski), lovačke i raskošne. Za kućnog ili pastirskog psa plaćala se psetarina od 10 dinara (na selu 5 dinara), za lovačkog psa 30 dinara, a za držanje “raskošnog” psa 50 dinara. Za svakog sljedećeg psa iste vrste vlasnik je plaćao dvostruko. Kućni je pas tijekom dana morao biti vezan lancem u dvorištu, a noću se smio puštati s lanca samo u ograđeno dvorište ili je cijelo vrijeme morao biti na lancu. Kućni se pas na ulici morao voditi na uzici i pod brnjicom. Svaki je vlasnik morao s psom dobro postupati, timariti ga i držati u čistom, a u slučaju bolesti  morao ga je na vrijeme liječiti. Pse je bilo zabranjeno držati ili voditi u crkve, škole, javne urede, kazališta, gostionice, mesnice, klaonice, trgovine, pekarne, groblja i na javne svečanosti. Psi se nisu smjeli noću ostavljati izvan kućnog prostora, puštati na ulice ili se voditi na javna mjesta. “Zloćudni” psi morali su biti privezani i danju i noću lancem na mjestu koje nije prolazno, a u kući u kojoj se držala “zloćudna” životinja moralo se na vidljivom mjestu označiti “Čuvaj se psa!”. Ako je pas bio opasan za okolinu, gradsko poglavarstvo ga je moglo uspavati. U prošlosti su zakonski propisi vrlo šturo regulirali prava i zaštitu životinja, koja su u Republici Hrvatskoj regulirana donošenjem Zakona o zaštiti životinja iz 1999. godine.

Ako ste zainteresirani darovati nam predmet obratite se kolegi Marku Badurini koji vodi Muzejsku zbirku Kastavštine na mail: marko.badurina@ppmhp.hr
Ako imate još interesantnih predmeta koje biste htjeli identificirati slobodno nam se obratite.
Hvala Vam na upitu.
Srdačan pozdrav,
Ivo Mileusnić

[milić]

Eto lijepog objašnjenja.

[milić]

Ovo mi je bilo interesantno pročitati, možda će biti i vama.


FILATELISTIČKA SEKCIJA
PIMORskog NUMIZMATIČKOG DRUŠTVA
ILIRSKA BISTRICA
POŠTA SLOVENIJE JP KOPER POŠTANSKI URED 6254 JELŠANE

150. OBLJETNICA POŠTE JELŠANE
JELŠANE 1. RUJNA 2015.

RAZGLEDNICA PND/ 155/15
PRIGODNA POŠTANSKA MARKA,

Lipa, malo istarsko selo u neposrednoj blizini Jelšana, od sredine 18. stoljeća bila je važna poštanska postaja na raskrižju poštanskih putova prema Rijeci, Trstu i Ljubljani. U Lipi je pošta otvorena prije 1750. godine. Najbliža pošta prema Kranjskoj bila je u Zagorju na Pivki, a prema Trstu u selu Materija. Izgradnjom novih putnih pravaca, posebice izgradnjom željezničke pruge Pivka (Šempeter na Krasu) - Rijeka, i poštanski se pravac prilagodio novim okolnostima. Pošta u Lipi ukinuta je 31. kolovoza. 1865. i poštansko područje podijeljeno je između dvije nove pošte, Jelšane i Permani. Već sljedeći dan, 1. rujna. 1865. godine se smatra početkom poštanskog poslovanja u oba sela. Na taj događaj i danas podsjeća naziv gostionice Stara pošta u Permanima. Nekoliko godina kasnije pošta je preseljena u Jurdane, a jelšanska pošta na istom mjestu kontinuirano obavlja svoje poslanje već punih 150 godina. O bogatoj poštanskoj prošlosti Jelšana svjedoči poštanski miljokaz usred sela s oznakom III. i 12, što označava poštansku udaljenost do Rijeke..
U stoljeće i pol pošta u Jelšanima doživjela je mnoge promjene s promjenom država, režima i odnosa prema jeziku starosjedioca. Sve se to ogleda u nazivu naselja, pošte, u poštanskom poslovanju, na poštanskim žigovima i tekstovima na njima. Jelšanskoj pošti pripadalo je i pet sela, koja su danas u Hrvatskoj. Na starom austrijskom poštanskom žigu čitamo slovenski naziv pošte: JELŠANE, također dvojezično JELŠANE- JELSCHANE, ali nakon okupacije Italije samo talijanski naziv ELSANE. U to vrijeme jelšanska pošta pripadala je poštanskom ravnateljstvu u Rijeci. Talijani su ukinuli pomoćne postaje u Lipi, Pasjaku i Brdcu. Nekoliko godina radila je pošta u Rupi (Ruppa di Elsane) i Velikom Brdu (Berdo di Elsane). Pošta u Šapianama (Sapiane di Elsane) djelovala je i u razdoblju nakon II. rata do 1947. Nakon te godine poštu u Jelšanama i 49 drugih pošta na području slovenske Primorske preuzela je poštanska uprava u Ljubljani. Ponovno je podijeljena poštanska oblast, ovoga puta između Slovenije i Hrvatske. Na poštanskom žigu Jelšanske pošte ponovno je naziv pošte na slovenskom jeziku, a sljedećih deset godina naziv Jelšan ispisan je i na ćirilici. Jelšanska pošta tada je preseljena u zgradu "općine", gdje se i danas nalazi. Godine 1971. sve pošte u Jugoslaviji dobile su poštanske brojeve. Jelšanska pošta dobiva broj 66254. 1994. godine poštanski su prostori temeljito preuređeni i opremljeni suvremenom opremom. Dvije godine kasnije Slovenska pošta iz poštanskog broja briše prvu šesticu koja je označavala Sloveniju u sastavu Jugoslavije, tada jelšanska pošta dobiva današnji naziv POŠTA 6254 JELŠANE.
(Na slici: poštanski miljokaz usred Jelšana, 19. stoljeće i slika gostionice Stara pošta u Permanima, 1920.)
Filatelisti iz redova Numizmatičkog društva Primorje do sada su u ovoj pošti pripremili pet prigodnih poštanskih maraka za važne lokalne događaje i obljetnice: o 130. obljetnici Narodne čitaonice u Jelšanima (22. prosinca 1994.), o 130. poštanskom uredu Jelšane (1. rujna 1995.), 50. obljetnici Lovačkog društva Zemon (27. rujna 1998.), 90. obljetnici Dobrovoljnog vatrogasnog društva Jelšane (30. lipnja 2002.) i 140. obljetnici pošte Jelšane. ured (1. rujna 2005.). Ovoga puta prigodni žig i prigodnu razglednicu za 150. obljetnicu pošte dizajnirao je Romeo Volk, središnji motiv na žigu je jelšanski poštanski kameni miljokaz. Snimku Jelšana iz zraka za razglednicu priložio je Iztok Ljubič. Razglednicu u boji izradio je mještanin Albert Udovič, a izradila tiskara Bor. Stara jelšanska razglednica je iz zbirke Dušana Maljevca. Filatelističku izložbu o jelšanskoj pošti priredio je potpisani Vojko Čeligoj.