Forum Udruge 051

Povijest Rijeke => Povijest Rijeke => Autor teme: kobler - 05.11.2020., 21:27:49

Naslov: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 05.11.2020., 21:27:49
Pomislio sam da bi možda bilo zanimljivo prikupiti na jednom mjestu sve podatke o običnim stvarima koje uzimamo zdravo za gotovo i o dobu kad su se zapravo pojavile u Rijeci i Sušaku. Počeo bih sa rasvjetom, kako u stanovima, tako i onom javnom, rasvjetom ulica i trgova.

-o0o-
Prvo su bila ognjišta i sjedenje oko njih navečer kad padne mrak. Naravno i zapaljene grane kao baklje kad po mraku treba pogledati nešto daleko od ognjišta. No, to ste i sami mogli zamisliti, bez potrebe da vam ja to pričam.

Arheolozi kažu da su prvi dokazi upotrebe osvjetljenja pronađeni u Kini i to za upotrebu pčelinjeg voska (kao svijeće? - to ne kažu) sa stijenjem od papira još iz doba 40. godine pr. n. e. Također, ne kažu jesu li to svjetlo imali samo odabrani ili uopće svatko. Tja!



Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 05.11.2020., 21:30:06
U Starom Rimu, pogotovo u doba kad je Rim bio na vrhuncu razvoja kao uređeno društvo, mnogo toga bilo je zasnovano na upotrebi maslinovog ulja. U Rim se ulje uvozilo u robusnim amforama iz Sjeverne Afrike i iz Španjolske, te Grčke. Služilo je za jelo, naravno, i pripremu hrane, ali i za osobnu higijenu onih koji su je održavali. Čovjek bi se namazao uljem, pa bi ga grebalicom skinuo sa sebe. Naš kip Apoksiomena zorno dočarava kako se to tada radilo. Istina, u antici su i mnoga druga društva i prije Rima poznavala svjetlo uljanica, recimo Sumerani i Akađani, Stari Egipćani, već spominjani Kinezi, valjda i mnogi drugi.

No, maslinovo ulje bilo je i glavni izvor svjetla u Rimu. Velike količine i laka dostupnost maslinovog ulja učinile su da su uljanice postale sveprisutne i jeftine, pa su svijeće bile nepotrebne. Pred bogatijim vilama recimo, na radost prolaznika, stalno je gorilo svjetlo uljanica, a o njemu je brinuo poseban rob zvan lanternarius. Jedini njegov posao bio je briga da se svjetlo nikad ne ugasi, pa bi dodavao ulje kad bi izgorilo i slično. Nažalost, s propašću Rima, nestala je i dostupnost maslinovog ulja, jer ga nije više imao tko dovoziti preko Sredozemnog mora, a niti distribuirati. To je izazvalo rast cijena ulja, pa je ono mnogima postalo nedostupno. Glavni potrošač i glavni distributer postala je katolička crkva, koja je maslinovo ulje rabila za pomazanja te za tzv. vječno svjetlo na oltarima, za što su služile uljanice. U krajevima na sjeveru Evrope i uz Atlantik istu je ulogu imalo riblje ulje.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 05.11.2020., 21:32:50
Rijeka se tada zvala Tarsatica i bila je dio rimskog carstva, pa je s ostalima dijelila blagodati života u uređenoj državnoj zajednici. I u Tarsatici su tada uljanice bile glavni izvor noćne rasvjete.

Ista priča kao s uljem bila je i sa svijećama. Postojale su i u antici, u Starom Rimu, ali ih je jeftino maslinovo ulje posve istisnulo iz upotrebe. Međutim, u srednjem vijeku postale su važne u crkvi, ali su i one, kao i maslinovo ulje, postale vrlo skupe za obične smrtnike. No, i u crkvi svijeće od pčelinjeg voska nisu bile pravilo, već su se koristile u posebnim prilikama, za one koji su si to mogli priuštiti. Inače su korištene svijeće od loja, goveđeg ili ovčjeg. One su dimile i smrdile, čađu neću ni spominjati, ali šta sad?! Sigurno će vas veseliti činjenica da je čađa zapravo ugljik (pa šta, ako ste to znali?), a u Bakru je postojala cijela tvornica čađe. A siromasi su se u srednjem vijeku vratili na praksu iz prethistorije: ognjište i baklje. U crkvi su svijeće ljudi uglavnom gledali, a ne palili.

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 07.11.2020., 09:46:10
Ovdje je vrijedno spomena primjerice, da je Reinprecht IV/III. Walsee svojim listinom iz 1429. potvrdio dotaciju Hugona VIII. Devinskog (svog djeda po majci) samostanu sv. Jerolima u Rijeci, a u njoj se spominje i ravo augustinaca na ubiranje desetine usjeva, kozlića i pčela (dakle meda) za sela Podgraje, Zabiče, Kuteževo i Trpčane. <Medved, Augustinci ... 2020:44> Nekako mislim da bi se “desetina od pčela” trebala odnositi i na vosak. Jer tada je vosak bio barem jednako dragocjen kao i med, ako ne i više. Znači, ovdje imamo najstariju i stvarnu potvrdu za Riječke augustince i prikupljanje voska za izradu svijeća iz tako ranog izvora iz 1429.

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 07.11.2020., 10:05:44
Preskočimo li oko jednog stoljeća, tj. preskočimo li godine koje su prošle bez ikakvih promjena, vrijedi tek spomenuti kako je Rijeka 1530. dobila svoj statut – neku vrst ustava i civilnog i krivičnog zakonika, sve u jednom. U statutu je o rasvjeti samo rečeno kako “NITKO ne smije po noći napustiti kuću, a da ne ponese svjetlo sa sobom”. Ne kaže se kakvo – valjda baklju, svijeću ili takvo što. Pod jednim svjetlom moglo je biti najviše tri osobe.
U doba donošenja gradskog statuta u Rijeci je carski kapetan bio Nikola Jurišić (1529.-1536.), njegov zamjenik Ivan Ričan, a gradski vikar (sudac i kriminalnim prekršajima) Goffredo Gonfaloneri (1527.-1536.). Prior riječkih augustinaca bio je Ivan Primožić (1523.-1558.)

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 07.11.2020., 18:58:51
Moram ovdje napomenuti jednu stvar. Mada svi mjerimo normalnost po sebi, način na koji danas spavamo i gledamo na spavanje star je tek stoljeće – stoljeće i pol! Tisućama godina prije bilo je sasvim normalno “lijegati s kokoškama”, pa se probuditi negdje prije ponoći, obaviti štogod sat-dva, pa ponovo zaspati do prvih pijetlova i zore. Bilo je, znači sasvim normalno spavati u dva-tri maha. S umjetnom rasvjetom u našim domovima i nakon nekoliko generacija koje su živjele uz umjetnu rasvjetu i kasno lijeganje, više se nitko nije sjetio kazati nam da je spavanje prije bilo drugačije i da je nešto drugo bilo normalno.

Zato je u Statutu bilo očekivano da će ljudi izlaziti po noći, obilaziti blago, vrt ili štogod drugo, mada je većina to vrijeme koristila u kući za neke manje važne poslove ili za produženje vrste. Vani ionako niste mogli poći daleko, jer je grad bio okružen zidinama, a gradska vrata su zaključavana pojavom mraka. Iz ovoga se posredno dade zaključiti da javne rasvjete nije bilo ni u primisli. Ipak, Kobler (III. knj. str. 33) spominje dvije lanterne na općinski račun, ali nit kaže u koje su doba postavljene niti gdje su u stvari bile. Ne kaže niti tko je brinuo o njima (općina ha!?), a trebalo je bar nadolijevati ulje, kad bi izgorilo, ako uzmemo da su nekako bile zaštićene od vjetra, da ih ne ugasi. A za brigu o lampama su vjerujem usrećili nadležnog kvartovskog poglavara, koji je već imao zabavu oko brige za čistoću ulica u svom kvartu.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 07.11.2020., 19:06:37
Treba sad opet preskočiti stoljeća u kojima je sve teklo ustaljenim tokom, tj. ništa se nije mijenjalo. Ljudi su, kad bi im ustrebalo svjetlo, pribjegavali staroj navadi – spaljivali su nešto, a plamen u kome bi to nestajalo (brže ili sporije) davao je i potrebno svjetlo.

Mada tek rubno spada pod povijest rasvjete, neki besposleni su već odavno primjetili da svijeće zapravo gore postojanim tempom, pa su neki još besposleniji podijelili svijeću oznakama koje su im pokazivale koliko je vremena prošlo otkad je svijeća zapaljena, tj. koliko je zapravo sati. Oni još besposleniji su čak staljavli metalne kuglice koje bi onda padale kako bi svijeća izgorila. Da, bio je to dosta precizan način mjerenja vremena u svijetu koji se ravnao prema događajima tipa počistiti staju, rasprostrti stelju, pomusti krave i sl.

Ovdje bismo se trebali malo otputiti u bijeli svijet. Početkom XVIII. stoljeća tj. oko 1700. godine Pariz ima više od 2.700 uljanih uličnih svjetiljki. Rijeka, pak, još uvijek samo one dvije. Tek će rušenje gradskih zidina i prestanak  zatvaranja gradski vrata 1775. godine donijeti promjene. Pred gradom su sagrađene nove kuće, pa je poraslo i očekivanje za uvođenje javne rasvjete.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 07.11.2020., 19:08:02
Jasno da ni ove novotarije nisu mogle proći glatko. Mada nemam glas onodobnih anti-vaksera iz naših krajeva, imam krasan vapaj pristalice prirodnog stanja stvari iz tog doba:

Sedam najozbiljnih razloga PROTIV
JAVNE RASVJETE ULICA
objavljenih 1816. godine u Kölnskom „Dnevniku“ (Kölnischer Zeitung)

Citat:
S teološkog očišta, umjetna rasvjeta je pokušaj da se [čovjek umiješa] u božji plan za svijet, koji za svijet predviđa mrak tijekom noći.
Iz očišta vladavine prava, oni pojedinci koji ne žele svjetlo, ne bi trebali biti prisiljeni plaćati za njega [kao porezni obveznici].
S medicinskog stajališta, emanacije svijetlećeg plina škode. Štoviše, rasvijetljene ulice navest će ljude da vani ostaju dulje, što izravno vodi u boleštine uzrokovane pothlađenjem.
Iz očišta moralnog, strah od mraka nestat će, no narast će pijanstvo i izopačenost.
Iz policajnog očišta, konji će bit ustrašeni, a lopovi ohrabreni.
Iz očišta narodno-gospodarstvenog, velike svote novca izvest će se u tuđe zemlje.
A iz očišta obična čovjeka, stalna noćna rasvjeta ulica otet će [velik dio] šarma prazničkoj rasvjeti.

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 09.11.2020., 12:40:24
Vratimo li se sad natrag u doba rušenja gradskih zidina, ali ostavši u bijelom svijetu. Oko 1780. godine Aimé Argand, švicarski kemičar, napravio je “Argandovu lampu”, odnosno “Argandov plamenik” što je bila radikalno poboljšana uljanica s cilindričnim stijenjem zatvorenim u dva koncentrična metalna ili kasnije staklena cilindra (cijevi), a oko tih cijevi stavio je vanjski dimnjak (kao kasnije kod petrolejki) koji poboljšava protok zraka svjetlo čini jačim, pa je manju bilo lampu pogodnije nositi bez opasnosti od gašenja. Svjetlosna emisija im je bila 6-10 kandela. Nije puno, al' čovjeka veseli, jer je bitno bolje od proste uljanice. Kasnije su još poboljšane tako što im je preko stijenja dodana i mrežica tretirana torijevim dioksidom, pa onda plamenici s čak do deset koncentričnih stijenjeva tj. jedan u drugom, od kojih je svaki služio kao dimnjak za protok zraka onom manjem, što je još više pojačalo i umirilo svjetlosni učinak, zato što je gorenje bilo temeljitije bez dima i treperenja plamena.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 09.11.2020., 13:17:39
On svoj plamenik patentirao 1784. godine i od tada se koriste u kućama i lampama na svjetionicima, a proizvodio ih je engleski tvorničar Matthew Boulton u suradnji s Argandom. One su protokom vremena postale standardna oprema svjetionika, jer su puno manje dimile od prijašnjih vatri na vrhovima tornjeva. Prvo je u njima gorilo riblje ulje (nastale su na sjeveru Evrope), a širenjem upotrebe i biljno (repičino, maslinovo), te napokon mineralno, tj. nafta, odnosno njeni plinoviti derivati.

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 09.11.2020., 14:01:29
Taj proces trajao je cijelo stoljeće i više. Naravno, ne u Rijeci. Kod nas su tada još bile proste uljanice. Tek negdje početkom XIX. stoljeća i kod nas su prodrle stolne svjetiljke u raznim izvedbama, od prostih do bogato ukrašenih, u biti i kao indikatori statusa. Sigurno ste ih vidjeli u engleskim serijama ili holivudskim filmovima, ali je znanje o Argandovim lampama kod nas mahom izgubljeno.

Od ove prve lampe u ilustracijama, po nalogu Washingtona kupljeno je 1790. u Londonu 19 komada, pa je tako znanje o njima dospjelo i u Ameriku.
Zadnja od lampi je također američka, ali iz 1837. i iz Teksasa. Uočljiva je potreba za ukrašavanjem i postizanjem utiska statusnog simbola.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 11.11.2020., 22:19:39
Orijentalna kompanija: osnovana 28. VII. 1719. sa sjedištem u Beču s podružnicama u Rijeci, Bakru i Kraljevici, Beogradu i Messini (tada svi ti gradovi unutar austrijskog Carstva). Mada je od početka imala problema u motiviranju ulagača i prikupljanju novca, no možda i stoga što su je vodili državni službenici, njeno slabo financijsko poslovanje dovodi je do stečaja 1731., pa je ukinuta 1742. Godine 1721. osnovala je radionicu za preradu voska i izradu svijeća, radionicu potaše te tvornicu užadi, uz monopol na trgovinu na veliko u Rijeci.

Zatim je u prosincu 1750. prvi direktor tek osnovane Povlaštene kompanije Rijeke i Trsta (koja nije isto što i Orijentalna!) Urbano Arnold kaže u jednom pismu da u Rijeci traže lokaciju za izgradnju pogona za izbjeljivanje voska, odnosno proizvodnju svijeća. Naime, bečki Trgovački direktorij kome je na čelu bio Rudolf Chotek oštro se protivio širenju na Rijeku, a pogotovo da se sjedište kompanije premjesti u Rijeku, mada se to s vremenom ipak dogodilo.
Dana 16. veljače 1751. ostvarila se najava iz pisma, pa iz Trsta u Rijeku stiže delegacija direktora Povlaštene kompanije s građevinskim inžinjerom Francescom Saveriom Bonomom kao ekspertom, te unajmljuje kuću iz koje će dalje moći organizirati poslove u Rijeci, a za pogon izbjeljivanje voska uzimaju u najam od Orijentalne kompanije zemljište s radionicom na Mlaci. Ta zgrada danas ne postoji, a bila bi u krugu današnje Riječke bolnice. Dakle, u Rijeci se od 1721. kontinuirano proizvode svijeće ili sirovine za svijeće, tj. pčelinji vosak a potom parafin do prestanka rada Rafinerije na Mlaci.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 11.11.2020., 22:30:09
Godine 1766. radionicu za preradu voska i izradu svijeća kupuje Giuseppe Pessi, koji je u Rijeku došao iz Bergama kao voštar (ceroplasta), a 1784. dobio je povlasticu za svoju manufakturu. Imao je dva zaposlena radnika. Naslijedio ga je sin Francesco.
U Katastru iz 1785. nalazimo starog Giuseppea Pessija kao vlasnika kuće s dvorištem kbr. 576. To i mogla biti kuća u današnjoj Ciottinoj (tada Via del Governo), koju spominje Kobler (II:50) kao treću od početka ulice na lijevoj strani (casa Pessi).
U neko doba, neznam još kada, cijelo bivše zemljište s radionicom voska i radionicom potaše postaje ljetnikovac Isusovaca, koji to zemljište 1773. prodaju Ignaziu bar. de Lazzariniju (Ignaz Gottfried Frh. v. Lazarini). On je umro 1811. pa je sasvim moguće da zemljište sam prodao A. L. Adamichu 1808. godine.
Tada, 1808., zemljište (posjed) koji se sastoji od tvornice potaše, jednokatnice, tvornice svijeća, skladišta potaše i dva manja zemljišta za 8238 fl. kupuje Adamić i uređuje kao svoj ljetnikovac. U blizini je i kava (kamenolom) gdje se vadio mandorlat. Adamichev unuk Ciotta prodaje posjed gradu, koji ga pak poklanja vojnom eraru za izgradnju Vojnopomorske akademije.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 11.11.2020., 22:48:15
Francesca Pessija nasljeđuje sin Vincenzo, ali i njegov nećak Carlo (Dragutin), sin Vincenzove sestre Marie Cattarine, udate Rudan. Njen sin seli radionicu i proizvodnju na Sušak. Prema podatku iz Guide za 1890. radionica je bila na cesti za Martinšćicu. Zanimljivo je da u istoj Guidi navodi i radionica prerade voska u vlasništvu Ide Pessi udate Gelletich, za koju se također kaže da je na cesti za Martinšćicu, tako da su zapravo susjedi. Po svoj prilici to su one kuće na početku zavoja kad cesta zaobilazi današnje brodogradilište.
Navodim sve ove detalje, kao što ću spomenuti i da je tvornica Ide Pessi imala ured i dućan u Via del Governo kbr.553 u kući Corossacz (to nije baš kbr. 576), dok je Carlo Rudan imao ured u Rijeci na Korzu kbr. 502 u kući Pauletich, koju mi bolje poznajemo kao kuću Steffula!

Razlog ovog zadržavanja je ujedno činjenica koja kaže da su bolje stojeći (bogatiji) Riječani koristili uljanu svjetiljku s Argandovim plamenikom, siromašnima su lojanice i svijeće postajale pristupačnije, a prava sirotinja je morala pričekati do pojave petrolejskih svjetiljki i lampaša, jer je tek petrolej omogućio jeftino osvjetljavanje, time što je proizvođen u velikim količinama i postao dostupan u mnogim trgovinama.

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 13.11.2020., 17:13:08
Jasno, nisu samo Pessijevi bili skupljači voska i proizvođači svijeća. Uz njih se spominju i:

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 13.11.2020., 19:06:42
Razlog ovog zadržavanja je ujedno činjenica koja kaže da su bolje stojeći (bogatiji) Riječani koristili uljanu svjetiljku s Argandovim plamenikom, siromašnima su lojanice i svijeće postajale pristupačnije, a prava sirotinja je morala pričekati do pojave petrolejskih svjetiljki i lampaša, jer je tek petrolej omogućio jeftino osvjetljavanje, time što je proizvođen u velikim količinama i postao dostupan u mnogim trgovinama.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 13.11.2020., 19:12:34
Razlog ovog zadržavanja je ujedno činjenica koja kaže da su bolje stojeći (bogatiji) Riječani koristili uljanu svjetiljku s Argandovim plamenikom, siromašnima su lojanice i svijeće postajale pristupačnije, a prava sirotinja je morala pričekati do pojave petrolejskih svjetiljki i lampaša, jer je tek petrolej omogućio jeftino osvjetljavanje, time što je proizvođen u velikim količinama i postao dostupan u mnogim trgovinama.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 13.11.2020., 19:56:49
Ali, da se sjetimo još jednog događanja. Dana 23. rujna 1847. Rijeku je posjetio nadvojvoda Stjepan, koji je početkom te godine nakon smrti svog oca postao posljednji mađarski palatin. Svečani doček opisan je u tjedniku “Illustrierte Zeitung” koji je izlazio u Leizigu, a mislim da ga vrijedi prenijeti i ovdje.
Citat:
23. rujna, na dan kad je nadvojvoda stigao u Rijeku, grad je bio svečano osvijetljen. Pogled na glavnu ulicu pružao je prekrasan prizor, gradski toranj do najviše točke, veličanstvena kazališna zgrada, glavna straža i kasino trgovačke komore plivali su u moru plamena, potpuno zatvoreni niz kuća zasjao je u jarkim svjetlima na ulazu u grad Fiume bila velika trijumfalna vrata, a nedaleko je grad Bakar podigao drugi spomenik iste veličine. Osvijetljena ulica kojom je nadvojvoda stigao posebno je iznenađujuće djelovala. Osvjetljenje ove ceste - nazvane Louisenchraße, po carici Mariji Ludoviki - dogovoreno je na trošak vlasnika ceste, princa Lichtensteina, princa Esterhazyja, princa Dietrichsteina, a pojedinačne zgrade i drveće na Rečini bili su sjajno osvijetljeni bengalskom vatrom, što je izazvalo opće odobravanje. Lijepo vreme uljepšalo je događaj; tisuće su izašle na ulice u znak dobrodošlice uvaženom gostu, a svi su prozori bili zauzeti da ga pozdrave jednodušnim klicanjem.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 13.11.2020., 20:21:00
Na gornjoj slici je brodogradilište na Pećinama s trojarbolnim jedrenjakom "Nadvojvoda Stjepan", a na donjoj Lloydov parobrod "Austria", kojim je nadvojvoda išao na izlet drugi dan posjeta.
Uostalom, u članku se kaže:
Citat:
Sljedećeg dana, 24. rujna, napravljen je izlet velikim parobrodom "Austrija", koji je vijeće austrijskog Lloyda stavilo na raspolaganje njegovom veličanstvu u susjedni grad Bakar koji također pripada mađarskoj obali.
Malo dalje nastavlja:
Citat:
24. večeri navečer u zgradi gradskog kazališta održan je bal koji je nadvojvoda počastio prisustvom od nekoliko sati. Unutrašnjost kazališta bila je jarko osvijetljena pozornica okićena baršunom i nacionalnim bojama, bijelom, crvenom i zelenom, veličanstveno prekrivenih balustrada, primila je brojni i dobro uvježbani orkestar; prvi plan pozornice pretvoren je u cvjetnu gredicu, što se vidi iz ilustracije.
A iz ilustracije se vidi da je osvjetljenje bilo sa svijećama.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.11.2020., 12:31:55
Usput, iz knjige Eugena Defrancea. Histoire_de_l'éclairage_des_rues ... tj. Povijest oscjetljavanja ulica ... (str. 14) kaže da je Pariz 1318. službeno imao tri svjetiljke javne rasvjete. Tja! Kasnimo kojih 400 godina, ali bar ne odustajemo.
U Rijeci su s vremenom vjerojatno ušle u upotrebu u javnoj rasvjeti Tourtille-Sangrainova uljanica ili Argandov plamenik za uljanice, mada o tome nemam podataka. Nemamo još, naravno, istraženu građu u fondu gradske arhive, pa nemamo niti dokaze. Ako su se slučajno sačuvali, još leže u Državnom arhivu i čekaju istraživače. Za one već spomenute prve dvije uljanice, knjiga “125 godina elekrične energije” navodi prema izvješću o poslovanju ASPM za 1908.-1939., bile na današnjem Koblerovom trgu: jedna kod prolaza ispod Gradskog tornja tj. na gradskim vratima, a druga ispred zgrade općine, tj. uglovnice u kojoj je u prizemlju trgovina kozmetike.
Ipak, bar Kobler (III:33) donosi podatke u javnoj rasvjeti u Rijeci početkom XIX. stoljeća. Neću prepisivati brojeve u tablicu, nego dajem dijagram.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 19.11.2020., 13:47:48
Osim rasvjete po kućama i one osobne koji čovjek nosi sa sobom, te javne rasvjete na ulicama ili na radnim mjestima, ima još jedan važan aspekt osvjetljavanja: rasvjeta na moru. To su svjetionici koji pomorcima svojim svjetlom kažu gdje se nalaze ili upozoravaju na opasnost nasukavanja ili brodoloma. Jedrenjaci su po nepreciznosti uređaja i tehnika, ali i zbog načina plovidbe, gonjeni vjetrom moglo bez problema pogriješiti i 200 km u određivanju vlastitog položaja. Najstariji svjetionici još od antike imali su na vrhu neko ognjište u kom su spaljivana drva.
Prvi pokušaj osvjetljavanja svjetionika uljanicom, već usavršenom Argandovom svjetiljkom bio je 1790. uveden u Francuskoj na svjetioniku Cordouan na atlantskoj obali, u ušću rijeke Gironde. Na njega je oko 1760. bila prvo ugrađena Suangrain-Bourgeoisova uljanica s reflektorm umjesto dotadašnjeg ognjišta na ugljen. Inače ovo je “djed” svih svjetionika u Francuskoj, sagrađen 1611. na dva i pol metra visokom kamenom kružnom promjera podesta od 40 m. Sam svjetionik prvotno je bio visok 49 metara i imao 15 u promjeru. Naravno, sužavao se prema vrhu. Imao je 4 kata: u prizemlju bogato urešeni ulazni hodnik (hol!) i četiri stana za posadu (svjetioničare) – savršen komfor: 23,5 kvadrata za 4 stana! Zato je strop bio visok 6 metara.
Na prvom katu bio je stan za kralja (ako dođe u posjetu), a kat iznad bbila je kapelica ukrašena mozaikom. Iznad toga, na trećem katu je bilo rezevno svjetlo svjetionika, a na vrhu pravo svjetlo. Ono je prvotno bilo metalna košara u kojoj je spaljivan ugljen, što se vidjelo na 5-6 milja, ali je 1770.-tih zamjenjeno uljanicom Tourtille-Sangraina. Vidljivost svjetla svjetionika je postala još manja.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 19.11.2020., 13:51:27
Godine 1782. do 1789. svjetionik je renoviran, zadržane su donje tri etaže i povišen je na 63 metra, a onda je od Étienna Lenoira naručeno okretno postolje za izvor svjetlosti. Lenoir je bio najpoznatiji izrađivač znanstvenih uređaja svoga vremena. Prvo je na okruglo postolje postavio 10 posrebrenih reflektora, a sve je pokretao satni mehanizam. Ovaj uređaj je 28. VII. 1788. predstavio kralju i pratnji u vrtu Versaillesa, a potom je dao izraditi veći uređaj s 12 reflektora od 90 cm i Argandovim lampama, ali su se oni pokazali preteški za satni mehanizam, nakon što je uređaj bio ugrađen 29. VIII. 1790. Lampe su još bile postavljene preblizu zaštitnom staklu, a i reflektori su bili slabe kvalitete. Svjetionik je bio vidljiv tek s daleko manje udaljenosti nego li je planirano. Sve u svemu katastrofa. Tako su svjetionici morali pričekati još kojih 30 godina za ozbiljniji napredak.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 22.11.2020., 12:16:27
Oko pola stoljeća kasnije, 1863. riječan Johann Nepomuk Carl Pauer von Budahegy (1830.-1885.) objavio je knjigu “O potrebi pomorskog osvjetljavanja obala duž Jadranskog mora” ("Sulla necessita' d'illuminazione marittima lungo le coste del mare Adriatico", Stabilimento Tipo-Litografico fiumano di Huber & Mohovich.). Očito zato, jer na Jadranu još nema takoreći ničeg: svjetionik Savudrija, građen po projektu Pietra Nobilea 1817.-1818. prvi je i najstariji svjetionik na Jadranu, koji je od početka trošio plin dobiven suhom destilacijom ugljena. S obzirom na razvedenost obale kao i važnost plovnih puteva, svjetionici su na Jadranu postojali još u antici - grčki Faros na Hvaru (Lampić), Issa na ulazu  u višku luku; te rimska Salona na rtu Marjana, za ulaz u luku -, pa i u srednjem vijeku, napr. otoku Sv. Nikola ispred Poreča, koji su sagradili i održavali benediktinci, a čiji ostaci još uvijek postoje.
Pauer se kao penzioner (1879.) vratio u Rijeku i riječki ga autori spominju kao “admirala Pauera” i autora crteža rasporeda grobnica u Asunti i sv. Jerolimu  prije dizanja podova i nadgrobnih ploča.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 23.11.2020., 10:58:54
Škotski inžinjer William Murdock (1754.-1839.) radio je za firmu “Boulton & Watt” Jamesa Watta i Matthewa Buoltona u nadzoru instaliranih parnih strojeva, a u slobodno vrijeme zainteresirao se za proizvodnju plina kroz suhu destilaciju ugljena i te je pokuse izvodio sam, jer tvrtka nije bila zainteresirana za širenje poslovanja.  Tako reći istovremeno u Francuskoj Philippe Lebon patentira 1799. metodu destiliranja plina iz drveta za upotrebu s njegovom svjetiljkom (Thermolamp). On već 1801. Philippe Lebon izlaže u Parizu veliki model prototipa svoje Thermolampe na nekoliko mjeseci, ali ne dobija potporu države. Međutim, ovaj njegov postupak alarmira Jamesa Watta, koji potaknut strahom od francuske konkurencije, potiče razvoj i dovršenje svjetiljke na plin iz ugljena. Dvije godine kasnije, 1803. plinska rasvjeta prelazi Atlantik i njome bude osvijetljen Pelham Street u Newportu, Rhode Island (USA). Konačno, nakon još dvije godine i James Murdock uspijeva i osvjetljava postrojenja Philips and Lee cotton mill u Manchesteru s 50 rasvjetnih mjesta (1806. već 904 mjesta), a potom je Frederick Albert Winsor (aka Friedrich Albrecht Winzer), njemački pronalazač, osvijetlio jednu stranu ulice Pall Mall u Londonu, a Murdock 1808. čita u Royal Society “Izvještaj o primjeni plina u ekonomske svrhe” ("Account of the Application of Gas from Coal to Economical Purposes").
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 24.11.2020., 08:14:40
Britanski Parlament podijelio je 1812. koncesiju za London i Westminster Gas Light and Coke Company, prvoj kompaniji na svijetu za plinsko osvjetljenje, a istovremeno su u Freibergu u Saskoj postavljene prve plinske svjetiljke u Njemačkoj. U Londonu je na Silvestrovo 1813. je osvijetljen plinom most Westminster, a i. IV. 1814. postavljena su plinska svjetla oko St. Margaret's Church, zajedno s uljanim lampama. U Americi je 1816. postavljena plinska rasvjeta u muzeju Rembranta Pealea u Baltimoreu, a Pealeova Gas Light Company je prva u USA koja je osvijetlila ulice. Na koncu je 1820. uvedena plinska rasvjeta svih ulica u Parizu.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 24.11.2020., 08:16:03
U Europi, bliže našim krajevima, uvedena je 1844. plinska rasvjeta u Firenzi i Livornu uz izgradnju gradske plinare (na destilaciju drveta), a koncesionari su Camillo Montgolfier Bodin i drugovi iz Liona; s direkcijom za izgradnju Camillo Montgolfier Bodin, Carlo Blanchet i Pietro Franquet, jedan od najglasovitijih francuskih graditelja plinara. <Manteri Vincenzo, Cenni sulla illuminazione a gas ... Firenze, 1844.>. Zatim je 1845. uvedena plinska rasvjeta u Parmi, opet s koncesijom sardsko-francuskog društva <Gazzetta di Parma, 1845,102:408, 20.XII. 1845.>, pa istovremeno 1845. i u Beču <Gazzetta di Parma, 1845,54:216, 5. VII. 1845.>
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 24.11.2020., 22:17:21
Sljedeće godine. 28. VII. 1846. Grad Rijeka sklapa ugovor s pariškom kompanijom Pietra Franqueta i Antonia Buzzia za uvođenje plinske rasvjete. [Buzzi je možda Anton August Buzj, rođen u Rijeci 25. IX. 1816.], a 20. XI. 1846. zbilo se svečano puštanje u eksploataciju plinske rasvjete u Trstu, ali je odjednom nestalo plina iz plinare izgrađene u Via Molingrande - osvijetljeni su Korzo i Via Nuova (danas Carducci); mreža je razvijana s ciljem da kandelabri budu na svakih 35 metara; koncesionar tvrtka Pierre Franquet. Prve svjetiljke su bile velike s plamenicima u obliku lepeze, kasniji manji, šesterokutni s jednm plamenikom, a na kraju s mrežicom (gas mantle).
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 24.11.2020., 22:25:07
Pierre Prix Franquet, koji je onaj isti koji je uveo gradski plin u Firencu, Livorno, Parmu i Trst, obvezao se 19. VI. 1847. ugovorom da će grad Rijeku osvijetliti plinom za naknadu od 4.000 fl. godišnje s početkom od 1. I. 1848., ali su ga političke okolnosti spriječile u tome. <Kobler 1896,III:33>. Naime, vremena su postala vrlo nestabilna, nezadovoljstvo se širilo Francuskom jer je vlada u srpnju 1847. (dakle mjesec dana nakon Franquetovg potpisivanja ugovora!) odbila proširiti pravo glasa na šire slojeve, a kaad je to ponovo odbila u veljači 1848. izbila je martovska revolucija, pa je kralj Luj Philippe abdicirao i proglašena je republika te uvedeno opće pravo glasa. Istodobno, u Habsburškoj monarhiji izbio je ustanak u Beču (13. III. 1848.) i smijenjen je dotad moćni ministar Metternich, objavljen novi ustav i ukinuta cenzura.
Onda je u Rijeci krajem kolovoza 1848. došlo do smjene vlasti jer su se mađarske vlasti na čelu s guvernerom Erdödijem povukle, a hrvatski ban Jelačić preuzeo je i funkciju riječkog guvernera.
Kad su se u Rijeci stvari koliko-toliko sredile, Franquetov ugovor preuzelo je 1851. neko riječko društvo, pa je s 1. VIII. 1852. u Rijeku uvedena plinska rasvjeta osim nekih udaljenih svjetiljki koje su i dalje ostale na ulje. Svoje sjedište je Društvo imalo na Školjiću, na terenu Troyera <Kobler 1896,III:33>. Tko su bili dioničari nije mi poznato jer nigdje se ne može naći niti trag o tom društvu.
Znam samo daje u početku bilo 226 fenjera. Broj svjetiljki je rastao tako da ih je 1878. bilo 318, 1898. 511, a najviše 1914. - 556. Prijelaz s plinske rasvjete na električnu počeo je 1923. godine, pa je broj plinskih svjetiljki u slijedećih 10 godina pao na 52. Posljednje dvije ukinute su 18. XI. 1938. u calle dello Staio romano. <La Tore, n. s. a. 1993, n. 3, p.40>
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: Daluka - 25.11.2020., 11:48:34
Znam da se nesmije komentirati, ali ..., ista osoba, godina sklapanja ugovora?

... 28. VII. 1846. Grad Rijeka sklapa ugovor s pariškom kompanijom Pietra Franqueta i Antonia Buzzia za uvođenje plinske rasvjete.

Pierre Prix Franquet, ..., obvezao se 19. VI. 1847. ugovorom da će grad Rijeku osvijetliti plinom

...  pa je s 1. VIII. 1862. u Rijeku uvedena plinska rasvjeta ...

Što je ispravno, ovo što navodiš ili 1852?
Sustavi gradske javne rasvjete podignuti su nešto kasnije: u Rijeci 1852., u Zagrebu 1862. (pušten u rad 1863.), u Splitu 1870., u Puli 1880., u Osijeku 1886., itd. (https://www.zgh.hr/aktualnosti-10/novosti-170/150-godina-plinske-javne-rasvjete-u-zagrebu/1798)

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 25.11.2020., 15:16:32
Isti je čovjek, ali Grad sklapa ugovore s dvije kompanije koje imaju različita imena. Ustvari je ista kompanija, ali su se nazivi mijenjali.
Nisam se baš trudio pronaći sve promjene, znam da su prije bili E. DE CHOISY, BLANCUET, FRANQUET and Comp., pa onda slijede sve ove promjene spomenute u tekstu.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: Daluka - 25.11.2020., 18:41:06
...  pa je s 1. VIII. 1862. u Rijeku uvedena plinska rasvjeta ...

Što je ispravno, ovo što navodiš ili 1852?
Sustavi gradske javne rasvjete podignuti su nešto kasnije: u Rijeci 1852., u Zagrebu 1862. (pušten u rad 1863.), u Splitu 1870., u Puli 1880., u Osijeku 1886., itd. (https://www.zgh.hr/aktualnosti-10/novosti-170/150-godina-plinske-javne-rasvjete-u-zagrebu/1798)

Povijest Rijeke, 1988.
"Urbani razvoj prati i razvoj infrastrukture. God. 1852. uvedena je plinska, a 1895. električna rasvjeta"

Do sada sve se svodi na "kopiraj - zalijepi", kad sisi dal toliko truda da kronološki to obradiš bilo bi dobro da svaki bar važniji podatak možeš podkrijepiti izvornim dokumentom.
U postu broj 4 spomenuo si Nikolu Jurišić, kod njega se takodjer mogu pronaći proturječni podatci do kada je bio riječki kapetan. (https://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=2823.msg100850#msg100850)
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 26.11.2020., 12:54:06
Naravno, u pravu si što se tiče godine: 1852.
Kad je riječ o drugom, malo je teže: izvorne dokumente uglavnom nemam, a sad je loš trenutak za njihovo traženje. Ipak, nadam se da i samo kronološko slaganje i podsjećanje na ono s čim raspolažemo isto pomalo korisno, mada je mi je jasno da može biti razočaravajuće.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 30.11.2020., 11:59:04
Od plinske javne rasvjete jedva da se išta sačuvalo.  Nema više niti spremika za gradski plin, niti ovog prvotnog sa gornje slike, niti onog mlađeg iz Industrijske (Baračeve) ulice. Postoji samo nacrt teleskopskog spremnika, koji je porušen.
Sačuvan je nacrt rasporeda plinskih kandelabera (uličnihh svjetiljki) na Korzu, a objavljen je u knjizi 125 godina elektrifikacije u Rijeci, no ja sad jednostavno nemam kopiju tog nacrta. Ipak, na fotografiji stražnje fasade stare guvernerove palače, koju je oko 1880. snimio  Carlo Zamboni, vide se nizovi svjetiljaka uz pločnik s obje strane ulice. Kako se vidi na slici, riječ je o običnim kaneliranim stupovima od lijevanog željeza (gize) na kojima stoje svjetiljke u okruglom staklenom štitniku. Imamo i sliku svjetiljke fotografa Waffiera koja pokazuje istočnu stranu zgrade glavne pošte na Korzu. Na njoj se lijepo vidi stakleni dio svjetiljke, kao i mali dvogglavi orao iznad svjetiljke, kao oznaka da je riječ o javnoj rasvjeti u vlasništvu grada. Male razlike u izgledu samog stupa kod ovih lampi mogu se posve zanemariti i pripisati raznim fazama nabavke samih kandelabara, čak možda i različitim proizvođačima.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 30.11.2020., 12:48:53
Jednaka lampa bila je i na drugom kraju Korza, a isto je bilo i u luci, na primjer na Adamićevom gatu. Čak i kod kazališta, iako je ono bili elektrificirano i imalo svoju električnu rasvjetu. Na slici je lijevo plinski kandelaber i desno električni od kazališta.
Sve su ovo povećani izresci razglednica ili fotki.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: Daluka - 30.11.2020., 19:18:32
D.A.Rijeka, TEHNIČKI UREDI GRADA RIJEKE 1845-1945
Kutija 49
3.1.7.1. Gradska rasvjeta
1. Plinska rasvjeta (Illuminazione a gas della citta di Fiume), uvođenje: ugovor o uvođenju javne plinske rasvjete u gradu Rijeci iz 1872. godine.5

51 nacrt rasvjetnog tijela iz 1875. godine;
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: Daluka - 30.11.2020., 20:20:08
Izvor: DAR
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 01.12.2020., 23:58:39
Po starom gradu još od doba uljanica svjetiljke su postavljane konzolno na zidove kuća, a kad je došao plin za rasvjetu, prerađene su za novo gorivo. Ipak, i konzole su mijenjane, da li s vremenom ili kad bi popustile, kao što se vidi s razglednica ulice kod Rimskog luka.

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 02.12.2020., 00:00:39
Kad je sagrađen kolodvor 1873. i on je dobio plinsku rasvjetu: na konzolama za peron uz kolodvorsku zgradu, a na vanjskom peronu su postavljeni kandelabri.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 02.12.2020., 00:06:49
Ovo je zgrada starog kolodvora iz koje su izrezani dijelovi u prethodnom postu. Zgrada je izgorila, pa je sagrađen novi kolodvor, koji postoji i danas.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 02.12.2020., 10:54:47
A na nekim mjestima postavljene su raskošnije svjetiljke, možda prvotno postavljene kao uljanice pa prerađene na plin. Meni su indicija da je riječ o uljanicama one dvije vodoravne prečke ispod same svjetiljke, koje su kod uljanica služile za oslanjanje škala, jer se “picaferaj” trebao popeti gore do svjetiljke da je dopuni uljem i da je zapali. Kod uvođenja plinske rasvjete, nestala je potreba penjanja, jer su lampe paljene pomoću dugog štapa, kojim je “picaferaj” otvarao ventil, te s plamičkom na njegovom kraju, kojim je palio lampu.
Dakle, moja je pretpostavka da kandelabri s dvije prečke pod svjetiljkom potječu iz doba uljanica i da je na stari kandelaber (stup) samo pričvršćena nova plinska lampa, a kroz njegovu šuplju unutrašnjost provedena cijev za plin.

Takav kandelaber imamo, primjerice, u Giardinu, a na piazza Scarpa (danas Jelačićev trg) čak dvije. Samo treba bolje pogledati. Na slici se vidi i stup sa lučnim svjetlom (desno), što sugerira  da je fotografija nastala potkraj devedesetih XIX. st. ili čak koju godinu kasnije.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 02.12.2020., 11:40:46
Ovdje je još jedan detalj s druge razglednice istog kandelabra na trgu Scarpa.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 02.12.2020., 11:47:57
Najzanimljivije je što takav kandelaber nalazimo i ispred hotela “Continental” i to trokraki. Kont je sagrađen 1888. po projektu Mate Glavana iz 1885. Naravno da ne znam jesu li plinske cijevi rasvjete ikad prešle Rječinu, mada nije nemoguće. Možda je ipak riječ o ljanicama, ali me ovako kasno doba ipak kopka da bi mogao biti i plin, jer investitoru (Hinko Bačić) to ne bi trebao biti nepremostiv problem, a i blizina  mreže na riječkoj strani bi mogla govoriti tome u prilog.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 02.12.2020., 11:52:58
Konačno, u doba kad je u Rijeci građeno Gradsko kazalište, što je praktički isto kad i gradnja Konta, na mjestu već srušenog Adamićevog kazališta sagrađena je zgrada palače Modello za Gradsku banku i štedionicu (Cassa comunale di risparmio). Mada su projektanti palače bili isti kao i gradskog kazališta, projektirana rasvjeta u palači bila je plinska. O tome svjedoči i danas postojeći luster u svečanoj sali, koji je doduše već odavno prerađen na elektriku, ali i dva ferala ispod nadstrešnice glavnom ulazu u zgradu. Oni su, nema tome dugo, obnovljeni zajedno sa nadstrešnicom, Iako odavno elektrificirani svjedoče o kvalitetnom projektu Ignazia Donegania, koji je izveo i portrete na južnom pročelju zgrade.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 02.12.2020., 18:42:00
Na koncu, znam da je zadnja konzolna plinska svjetiljka u Starom gradu bila je na onoj "okovanoj" zgradi na kraju ulice Stari luk, uza sam arheološki park, ali midlim da je više nema, niti znam njenu sudbinu.
A dio zadnjeg lampiona (kandelabra) bez svjetiljke stoji još i danas na početku Trinajstićeve. Mislim da je još manji "patrljak" kandelabra postojao i na početku ulice 1. maja, ali danas više ne mogu reći gdje je točno stajao i postoji li uopće još.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 03.12.2020., 09:28:23
Kont me podsjetio da na zgradi palače Modello postoje i druge jednake svjetiljke očito istog autora, tako da je i njih projektirao Donegani, ili je pak riječ o standardnim svjetiljkama, koje su samo uklopljene u Doneganijev projekt.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 03.12.2020., 09:29:13
Pomalo mistična je bila i pojave iste svjetiljke na zgradi Radio Rijeke, koja je bila postavljena u nekom času, ali je zatim skinuta, tako da je od nje ostala samo fotografija, koju je Kont srećom sačuvao.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 03.12.2020., 09:30:32
S druge strane Rečine imamo. pak svjedočenje ondašnjih novina iz 1889. kako je Hinko Bačić, tadašnji trsatski načelnik kao 300 Kr. za postavljanje četverokrakog kandelabra ili kako ga nazivaju četvornika (očito uljanice) nasred Jelačićevog trga. Sačuvane su i slike, koje mi je također poslao Kont. Prema tome, riječ je o već spomenutom kandelabru ispred Kontinentala, za koji sam pomišljao da je možda bio spojen na mrežu gradskog plina u Rijeci. Sad je očito da nije.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 03.12.2020., 09:32:46
Na koncu, jedan od rezultata reportaže o samostanu benediktinki bile su i fotke kandelabara koje su izlivene u ljevaonici Skull, koje i danas postoje u dvorištu samostana. Samo, za njih nije posve jasno jesu li odmah bile elektrificirane ili su možda postojanje započele kao dvokrake uljanice.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 03.12.2020., 09:41:47
Pojedini autori, pišući o razvoju javne rasvjete u svojim mjestima spominju da su na kraju postojanja, a prije elektrifikacije njihova mjesta imala petrolejsku rasvjetu, a prije postavljanja električne rasvjete. No, to me iskreno zbunjuje, stoga što bi se trebalo raditi o periodu prije 1850. godine, a tada još uopće ne postoje rafinerije koje bi proizvodile petrolej u takvim količinama da bi pokrivale potrošnju javne rasvjete nekog grada. U Rijeci je Rafinerija (ROMSA) sagrađena tek 1882. i proizvodila jeftini petrolej kao glavni proizvod, ali to je 30 godina nakon što je u Rijeci uvedena plinska rasvjeta. Osim toga, petrolej nikako nije mogao konkurirati gradskom plinu bilo za javnu rasvjetu, bilo za osvjetljenje stanova za slojeve koji su si mogli priuštiti takav trošak, tako da je petrolej postao zamjena za uljanice onima koji si rasvjetu gradskim plinom nisu mogli priuštiti, jer je petrolej bio vrlo jeftin., a prilično jednostavan za korištenje u malim količinama. Cijenom je jednostavno istisnuo sva ulja i svijeće, a davao je daleko jače svjetlo i manje je smrdio. Osim toga, petrolejski lampaši bili su lako prenosivi, pa ih se moglo koristiti i u pokretu.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 03.12.2020., 09:49:52
Konačno, još par riječi o izrazima. Petrolej nastaje spajanjem starogrčkog Petrus (što je “kamen, stijena”) sa ol od öl (“ulje”). I tako imamo naš stariji izraz za naftu: “kameno ulje”. Engleski se ta tekućina naziva kerozin, ali je ovaj izraz u hrv. rezerviran za avionsko gorivo, pa bi izraze kao “kerozinska lampa” trebalo zapravo prevoditi sa “petrolejska lampa”, a sam izraz “kerozinska lampa” zabaciti kao nepotreban i netočan, jer lampa na avionsko gorivo ne postoji. Inače, pogotovo za kampiranje, plin pakiran u posudice veličine rezervoara kakav po prilici imaju i petrolejke i koji se samo zamijeni novim kad se potroši. posve je istisnuo petrolejke, tako da pertolejke nalazimo samo u situacijama kratkotrajne upotrebe kod grubih poslova gdje smrad petrolejke i nije presudan. Ručne lampe, pogotovo akumulatorske i s LED diodama sasvim su istisnule lampaše, čak i na željeznici.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 05.12.2020., 10:50:53
Dobio sam od Konta još nekoliko (7) slika, sve povezane uz Kont i most preko Rečine. Prva od njih je iz perioda od 1889. i prikazuje jasnije četverokraki kandelaber Hinka Bačića na Jelačićevom trgu, a s obzirom da je riječ o crtežu, puno se jasnije vidi nego li na već objavljenoj fotografiji.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 05.12.2020., 11:09:55
Druga slika koju sam dobio prikazuje stanje na mostu preko Rečine 1860., dakle stanje dva desetljeća prije postavljanja Bačićevog kandelabra iz prethodnog posta. Taj most sagrađen je 1855., a u nekom času su na riječkoj strani na kraju ograde mosta postavljene dvije svjetiljke za koje ne mogu određeno reći jesu li uljanice ili plinske, što bi također moglo biti jer je gradska plinara tada zapravo blizu.
Taj most je bio postavljen pod kutem, takoreći dijagonalno u odnosu na Rečinu, ne bi li se smanjio oštar kut pod kojim vozila dolaze na riječku stranu, odnosno ulaze na most.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 05.12.2020., 11:13:06
Nešto kasnije most dobija identične svjetiljke na oba kraja, što opet nije isključeno ni za plinske, jer treba samo provući po jednu cijev sa svake strane mosta. A kako su o mostu zajesdnički brinile obje općine, ni troškovi postavljanja i eksploatacije nisu morali biti neka zapreka.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 05.12.2020., 11:30:57
Zbog oštećenja od nabujale Rečine most je stradao 1898. godine, ali nije popravljan nego je zamijenjen novim. U pobliže neodređenom trenutku 1898. ili 1899. sagrađen je most s lučnom rasteretnom konstrukcijom i s vertikalnim rešetkastim okomicama (10kom) umjesto vetikalnih greda koju podupiru kose metalne grede s desne strane. Uza svaki kraj luka na obje strane dobio je na kamenim podestima trokraku svjetiljku, za koju po izgledu ne mogu reći jeli uljanica ili plinska. Što je najbolje, je već imala neke dijelove grada osvijetljene elektrikom, ali zbog ugovora s plinarom nije mogla koristiti elektriku za javnu rasvjetu, tj. onu postavljenu u aranžmanu gradskih vlasti.
I ovaj most je položen dijagonalno.

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 05.12.2020., 11:39:16
Ipak, tako je bez pokrajnjih kugli svjetiljaka izdržao dva deseljeća, sve do dolaska D'Annuzia i Krvavog Božića. Znam to po slici koja prikazuje britansku vojsku iz Mirovnog kontigenta koja prelazi most.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 05.12.2020., 12:12:41
Odmah u veljači 1921. riječke vlasti dale napraviti provizorni kolni most, a nedugo zatim je sa sušačke strane malo nizvodno sagrađen i mali, uski pješački mostić bez ograde koji je povezivao Sušak s Porto Barošem. Oni nisu bili osvijetljeni.
U tom periodu je sagrađen i trajni kolni most, koji je svečano otvoren na Silvestrovo 1926. godine. On je, kao i prethodnik bio metalni, lučni s okomitim gredama (6) i kamenim upornjacima.
Za njega su bili projektirani i četverokraki kandelabri, sada već s električnim svjetlom, jer je u međuvremenu (1923.) Riječka općina otkupila plinaru i iste godine već postavila prve svjetiljke elekrične javne rasvjete. Također, na sušačkoj strani već je 1922. Grad Sušak potpisao ugovor sa novoosnovanom “Elektra” d.o.o. za uvođenje eletrične mreže u gradu.
Tako je moguće da su svjetiljke na mostu s riječke strane napajane iz riječke el. mreže, a one sa sušačke iz njihove mreže.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 05.12.2020., 13:28:31
Ovo su dva privremena mosta, kolni i pješački. Mada vizura i kvaliteta razglednice nisu senzacionalne, mosovi se barem vide.

Puno bolja je slika četverokrakog kandelabra, jer je to prava fotografija bez ikakvog retuša.
Sve slike označene sa zp su iz zbirke razglednica Zvonka Pliskovca, kome zahvaljujem na valikoj pomoći i ljubaznosti.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 06.12.2020., 11:01:50
Ali ni most svečano otvoren zadnjeg dana 1926. nije potrajao dugo, tek dva desetljeća. Rušilo ga je dvaput. Prvo je srušen u rujnu 1943., kako bi neprijateljske snage imale teškoća prijeći u oslobođeni Sušak, a zatim je preko oštećenog kolnika improviziran dašćani pokrov, tek toliko da se može proći jer se za nosivost nije moglo baš garantirati. Zatim su ga Nijemci za povlačenja iz Rijeke dokusurili 3. V. 1945. (ili su to učinili partizani!?), da bi potom oslobodioci opet improvizirali prijelaz preko njega za hrabre po daskama.
Četverokraki kandelabri su preživjeli, ali neće još dugo.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 06.12.2020., 11:17:29
Nakon rata, u svjetlu odluke u ujedinjenju Rijeke i Sušaka u isti grad, koja je donesena u veljači 1946., počela je izgradnja novog mosta, tzv. simbioznog koji će ujediniti kolni i pješački promet i izbrisati stoljetnu granicu i razdvojenost. Glavni projektant bio je građevinski ing. Kruno Tonković, a pomagali su mu kao urbanisti Božidar Rašica d.i.d. i  Zdenko Strižić d.i.a. Po gradilištu se motao i ing. Makso Peč u ime sušačkog Tehničkog ureda, a izođač je bio Konstruktor.
Električno osvjetljenje je postavljeno rubno, u dva reda po tri kandelabra sa svake strane. Kako su električne mreže Rijeke i Sušaka spojene još 1941., tako je rasvjeta bila napajana iz zajedničke gradske mreže. Kandelabri su bili isti kao i u drugim gradskim ulicama s novom rasvjetom: na vrhu visokog metalnog stupa svjetiljka sa sjenilom iznad, poput gljive.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 06.12.2020., 11:19:26
Taj most pušten je u promet 23. listopada 1946. i povezan je s riječima iz govora maršala Tita, koje su uklesane na ploči uz rub pješačkog dijela mosta. Tko ne zna za njih, neka ode tamo, pa se uvjeri.
Priložio sam gore sliku otvaranja iz 1926. Sad vrijedi priložiti i sliku ovog otvaranja, mlađu takoreći točno 20 godina. Kad bi i bilo točno da je prosti puk nevoljko sudjelovao u kerefecima ondašnje komunjarske (protunacionalne) vlasti te da je UDBA satjerala svih iz ureda, tvornica i škola na otvaranje, jedva vjerujem da bi ondašnji #Magnum uspio uslikati ovakvu sliku prije nego li su se razbježali. Naroda ima više nego li za karneval.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 06.12.2020., 11:29:31
Vrijeme je da se opet vratimo u bijeli svijet i to koji dan u prošlost.
Dakle, 1808. dogodilo se nešto izvanredno: prvi puta u povijesti – od kad je svijeta i vijeka – Sir Humphrey Davy osvijetlio je cijelu dvoranu, a da nije NIŠTA spalio!
Davy je bio britanski kemičar koji je još 1799. eksperimentirao s dušikovim oksidom (plin smješkavac, laughing gas) i uočio njegov potencijal kao anestetika, a 1807. izdvojio je elemente kalij iz kalijeva hidroksida te natrij, a 1808. kalcij, stroncij, barij, magnezij i bor. Sve pomoću elektrike, a za tu je svrhu dao u podrumu Kraljevskog društva postaviti masu baterijskih članaka (galvanski članci) dugačku 8, a široku 4 metra. U jednom predavanju, izvori se ne slažu točno koje godine (od 1802. do 1809.), Davy je držao u rukama dva grafitna štapića (bez brige, držao je za izolatore) i približio ih jedan drugom da je iz jednog skočila iskra na onaj drugi, a svjetlost nastala pri tome osvijetlila je dvoranu kao usred sunčanog dana, mada se u tu svjetlost zapravo nije dalo gledati jer je bila prejaka.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 06.12.2020., 13:09:02
Prvi spomen električne energije u Rijeci vezan je uz električni stroj (macchina elettrica) kojeg je liječnik Girolamo Fabris molio 3. VII. 1838. da se nabavi za potrebe Gradske bolnice Sv.Duha koja se tada nalazila zapadno od kapucinskog samostana <Palinić 2006:22>
Kapetansko vijeće odobrilo je 7. VII. 1838. 60 fiorina za kupnju stroja i zadužilo Upravu sirotinjskog zavoda koji se tada nalazio u sklopu bolnice da preuzme brigu oko njegova čuvanja. <Palinić 2006:22> Kakav je to zapravo bio stroj nije moguće točno odrediti, jer nema njegovih tahničkih karakteristika, ali nije mogao biti išta drugo do ručno pokretang stroja koji je generirao statički elektricitet. Nije mi poznato kakva je bila upotreba tog stroja, kao niti njegova dalja sudbina, ali je svakako tema koju bi vrijedilo istražiti.
Inače, Benjamin Franlin, mada nije bio liječnik, provodio je eksperimente s elektricitetom s ciljem poboljšanja stanja kod parariziranih udova, a potom kod slučajeva melanholije. Nabava ovog stroja, pola stoljeća i više nakon ovih eksperimenata očito mora biti s njima u vezi, pogotovo ako znamo da je u ovoj bolnici postojao odjel koji bismo danas bez krzmanja nazvali ludnicom.
Stroj kupljen za Rijeku mogao je, ali nije nužno trebao izgledati kao ovaj na slici.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 06.12.2020., 21:50:26
1863. zbila se prva upotreba elektriciteta u svjetioniku bila je u Francuskoj na svjetioniku Cape La Heve u južnom tornju dvojnog svjetionika sagrađenog još 1775. na ušću rijeke Seine, a ujedno je za povećanje dometa je ugrađena Fresnelova leća. Struja je generirao induktor pokretan parnim strojem.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 06.12.2020., 22:12:07
Pod utjecajem Davyjevih eksperimenata, ruski elektro inžinjer Pavel Yablochov*, konstruirao je 1876. svjetiljku s dva grafitna štapića (promjera --12 mm) razdvojena gipsom (Pariški gips za štukature) ili kaolinom kao izolatorom. Na gornjem kraju oba štapića spaja komadić žice otpornika ili malo grafitne paste. Donji dio štapića bio je uglavljen u držač od izolatora. Svjetiljka je u početku bila napajana iz Grammovog stroja koji daje istosmjernu struju, pa se jedna elekroda trošila jače od druge. Kasnije je uvedeno napajanje iz izvora izmjenične struje, što je riješilo problem, tako da je ostao samo problem zamjene potrošenh grafita.
* U vezi engleske ustvari američke grafije ruskih imena treba se držati odredbi našeg pravopisa, koji kaže da se imena preuzimaju iz originalnog jezik, dakle ruskog, a ne engleskog, čime izbjegavamo nakaradnu grafiju jer se predmetni čovjek jednostavno zove Jablokov, bez svh ovi nepotrebnih u "egzotičnih" ipsilona i grupa "kh". Originalna ruska grafija nema nitijedan od tih američkih kerefeka.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 06.12.2020., 22:24:56
Već 1878. postavljena je javna rasvjeta s lučnim svjetiljkama u Parizu s tzv. Jablokovim svijećama (Yablochov candels - Jablokove svijeće). Tvrde da su prvi na svijetu, s 4000 električnih svjetiljki umjesto plinskih.

A u Londonu je malo kasnije, u prosincu 1878., jednako osvijetljeno Viktorijina obala (Victoria Embankment), dok je 1879. postavljeno električno osvjetljenje na Public Squareu, Cleveland, Ohio (12 svjetiljki).

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 08.12.2020., 11:17:51
Prva javna zgrada koja je bila stalno osvijetljena električnom rasvjetom bilo je Gradsko kazalište u Rijeci 5. X. 1885. Odluka gradskog zastupstva donesena u siječnju te godine bila je da se kazalište osvijetli električnom rasvjetom.
Posao je izvela firma Kremeneczky, Mayer i Co. iz Beča, kao dobavljač i izvođač električnih strojeva: za pogon dva vodoravna parna stroja tipa Siegl od najveće austrijske tvornice lokomotiva Georga Siegla, svaki s kotlom tipa De Nayer, uspješnog belgijskog proizvođača, s 4 dinama, sve smješteno u strojarnici u zgradi nasuprot kuće Minach.
800 žarulja jakosti 16 svijeća tipa Lane-Fox* i 6 velikih lučnih svjetiljki <Balbi 1889:99> Svi poslovi instaliranja bili su završeni 18. VIII. 1885.
Ujedno je 11. IX. 1885. instalirana i telefonska linija koja je povezivala kazalište s policijom i sa sjedištem Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Klaoničkoj ulici, koju je instalirao ing. Mayer iz tvrtke Mayer & Wolff iz Beča.

----
St. George Lane-Fox je britanski izumitelj, njegove sijalice bile su glavni konkurent "Swan-Edisonovoj" žarulji. <http://www.lamptech.co.uk/Spec%20Sheets/IN%20C%20Lane-Fox.htm> Njegove žarulje imale su prepariranu biljnu žarnu nit, drugačiju staklenu loptu, a takođe su se razlikovale u načinu hermetičkog spoja staklene lopte i vrata žarulje.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 08.12.2020., 13:01:00
Za to vrijeme u Rijeci, u jeku gradnje novog općinskog kazališta, Arthur Steinacker i John Whitehead uveliko su propagirali uvođenje elektrićne struje za javnu rasvjetu, a njihov autoritet je u gradu bio značajan. Artur Steinaker je bio predsjednik banke koja se zvala kao i on, a u stvari je bio čovjek od povjerenja Mađarske kreditne banke i imao pristup povelikim količinama novca za investiranje, ujedno je bio ključan čovjek u Rijeci za financijsko poslovanje, dok je John Whitehead u tom času postao glavna osoba tvornice Torpedo, otkako su se njegov otac Robert i Georg Hoyos povukli iz posla. O njihovom poduhvatu izlazi članak u glasilu Elektrotehničkog društva iz Beča “”Časopis za elektrotehiku” (str. 236):
“Agitiranje koje su gospoda Arthur Steinacker i John Whitehead pokrenuli za uvođenje električne rasvjete iz središnje stanice u Rijeci dovela je - kako se piše - u kratko vrijeme do vrlo povoljnog rezultata, jer je već zabilježena potrošnja više od 3000 priključaka je bio. Budući da je grad Rijeka vezan ugovorom sklopljenim s plinarskom tvrtkom, zasad se ne radi o električnom osvjetljavanju ulica i trgova, već samo o uvođenju električnog svjetla za privatnu uporabu u industrijskim objektima, u stanovima, trezorima i radionicama. Ako eksperiment uspije i ispostavi se da električno svjetlo nije znatno skuplje od plinskog svjetla, broj registracija vjerojatno će se znatno povećati, a također se treba nadati da će kraljevska pomorska uprava uvesti elektriku kod osvjetljavanja luke i skladišta. Inženjer Deri iz tvornice Ganz bio je u Rijeci kako bi proučio projekt i izvršio potrebne proračune.”
John Whitehead je, inače, dao uvesti električno rasvjetu za tvornicu Torpedo, koja je dobijala struju iz vlastitog postrojenja.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 08.12.2020., 13:19:29
Nažalost, sliku Artura Steinackera nemam, znam samo da je umro 1915. i pokopan u nišama polja H, u potpornom zidu ispod crkve sv. Romualda, ali je niša danas uništena, tako da nemam zapravo čime ilustrirati ovaj post, možda tek isječkom iz Guide di Fiume.
Oni lijepo ilustriraju kako su Steinacker i Ciotta imali priliku tijesno surađivati, pa da je i Steinacker imao utjecaja na uvođenje elektrike u Rijeci.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 08.12.2020., 14:16:05
Osvjetljenje na izmjeničnu struju u RI iz prve električne centrale instalirane u tri prostorije u zgradi sagrađenoj u luci 1884. po arhitektonskom projektu Francesca Placseka (Franz Platschek?) u korijenu današnjeg Orlandovog gata (tada Molo Rodolfo) za smještaj hidrauličkog postrojenja lučkih dizalica pokrenuto je 1. XI. 1890. Parni stroj od 40 KS pokretao je generator (dinamo?) od 22 kW koji je napajao 26 lučnih svjetiljki jakosti 12A - grupa od 10 svjetiljki svjetlosne snage 64 kandele, te 18 pojedinačnih svjetiljki svjetlosne snage 16 kandela postavljenih uz skladišta VI-VII-VIII na Bečkom pristaništu (Riva Stefania), a dvije na ulazu u luku sa Žabice (Piazza Zichy) te 12 priključaka za brodove uz rive i molove. Ujedno je ukinuto 28 plinskih svjetiljki kod željezničkih skladišta I i II.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 08.12.2020., 16:41:12
Prva telefonska linija u Rijeci uvedena je 3. XII. 1883. između ureda tvrtke Steinacker & Co. i ureda Ljuštionice riže, koju je postavio ing.Giuseppe Blau. I ovdje se spominje Steinacker, koji je očito bio među pionirima tehnološkog napretka u Rijeci.

S cjelodnevnim radom (0-24 h) počela je 5. X. 1890. telefonska centrala u Rijeci, koja je povezivala prvih 86 pretplatnika u Rijeci i Sušaku. Postavljena je u zgradi na Korzu donedavno poznatoj kao glavna pošta (danas Zara), sagrađenoj 1887. za potrebe državne pošte i telegrafa. Telefonska mreža postavljana je gotovo godinu dana. U planu je bilo i povezivanje s Voloskim.
U vezi s tim: The Telephone Company u Londonu izdao je 15. I. 1880. prvi telefonski imenik, samo s imenima vlasnika telefona, ali bez brojeva <The Telegraph 24 III. 2017.><https://www.bt.com/bt-plc/assets/documents/about-bt/our-history/bt-archives/major-collections/bt-archives-british-phone-books.pdf>
Riječki telefon kasnio je samo 11 godina i 1891. izdao je također telefonski imenik sa 86 brojeva. Imenik je bio dio Gradskog vodiča za 1891. godinu (Giuda di Fiume).
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 08.12.2020., 17:30:45
Godinu dana nakon izgradnje druge elektrane, gradski su čelnici zbog naglog razvoja grada bili prisiljeni raspisati natječaj za gradnju nove elektrane, uz koncesiju od 34 godine.
Zeitschrift fur Elektrotechnik Jahrgang XIII. (1895.), Kareis Josef (redigiert), 1894. str. 79 piše:
Citat:
Električna centrala u Rijeci.
U gradskom magistratu su dvije ponude, jedna od Bečkog društva za proizvodnju plina i Mađarskog društva za električnu energiju. Budući da se radi o koncesiji elektroenergetske centrale, tj. izgradnji, upravljanju i radu postrojenja, nije određen nikakav iznos kao osnova postupka, već će "shema" osnovnih uvjeta pod kojima se koncesija daje biti Izvješće komisije koja svoj prijedlog podnosi gradskom vijeću skupštine općine.

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 08.12.2020., 17:31:52
U “Časopisu za elektrotehniku” (Zeitschrift fur Elektrotechnik, Elektrotechnischen Verein in Wien), str. 490 objavljeno je:
Citat:
“Kao dopunu ranijih priopćenja na str. 270. ove godine, dodajemo da je za izgradnju centralnog električnog sustava za osvjetljenje grada - oko 3500 žarulja à 16 NK - s Ungarische Elektricitäts-Gesellschaft iz Budimpešte potpisan ugovor i da su građevinski radovi već započeli.”
Također, i u Kupalište Ilona uvodi se cjeloviti električni sustav (od 400 žarulja), a prema "Elektrische Rundschau" posao je preuzela tvrtka B. Egger & Comp.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 08.12.2020., 17:35:12
1896. Kabelska jednofazna mreža visokog i niskog napona postavljena je u središtu Rijeke 1896. godine, ali je kao zastarjela i pogonski nesigurna postupno zamijenjena u razdoblju 1929—1937. godine odgovarajućom trofaznom kabelskom mrežom.

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 08.12.2020., 17:35:41
1894., VI. 25. Grad Bakar po prvi je put bio osvijetljen električnim svjetlom, odmah iza Varaždina, dok je susjedna Rijeka svjetlost nove energije ugledala godinu dana kasnije. Toga dana, Bakar je rasvijetljen preko dinamo stroja koji se opskrbljuje vodenim pogonom iz vrela Jaz. Ta centrala u „Malenici“ obnovljena je 1921.g., a 1936. godine Bakar je priključen na zemaljsku mrežu.
<Izvor: Bakar – Jeste li znali>

1896., VIII. 28. Šibenik, ing. Vjekoslav Meinchsner, gradonačelnik Ante vit. Šupuk, izmjenična (tvrde prvi u svijetu). Vertkalna turbina Girard od 320 KS povezana na horizontalni dvofazni generator 320 kVA, 3000V, 42 Hz. Napon 3000V prenošen dalekovodom od 4 vodiča dužine 11 km u Šibenik, gdje je transformiran na napon 110V jednofazno. <izvor: Markovčić-Prpić-Plic-Busatto, Razvoj elektrifikacije Hrvatske, Institut za elektroprivredu, Zagreb 1984:146>

1897. sagrađena Termoelektrana Opatija; radila je do 1931., kad je priključena riječkom ASPM i postala rezervna elektrana, jer ke te godine položeno 10 km visokonaponskog kabela između Rijeke i Opatije, pa su Opatija i Lovran dobili struju iz riječke elektrane
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 11.12.2020., 13:06:21
Zastao sam kako bih ponovo prebrojao korake u kojima je Rijeka elektrificirana, jer sam se bio zapetljao.

Dakle, prvo je Luka Rijeka (ili Lučka uprava?) 1881.nabavila lokomobil na kome je bila instaliran sklop za proizvodnju struje. Lokomobil bismo mogli nazvati i parnim automobilom ili traktorom. Ima na sebi veliki kotao, gotovo kao lokomotiva, s ložištem i parni stroj koji omogućava kretanje cijelog vozila, no ima i sklop kojim se rad parnog motora može prebaciti, naravno u stanju mirovanja, na pokretanje dinama ili tzv. magnetoa. “Magneto” ima nekoliko stalnih magneta postavljenih u krug u statoru, koji kad se rotor od namotaja žice okreće u magnetnom polju ovih magneta induciraju električnu stuju u njima.

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 12.12.2020., 10:25:40
Magneto je postao glavni izvor struje za rasvjetu svjetionika, čak i onih automatiziranih, jer nema dijelova podložnih habanju, pa je održavanje svedeno na minimum. Ostali su to do duboko u XX. stoljeće, kod pomorskih svjetala za koje je preskupo dovođenje podmorskih kablova.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 12.12.2020., 10:51:06
Zatim je 1890. u korijenu Orlandovog gata montirana prva električna centrala izmjenične struje. Ona napaja rasvjetu lučnim svjetiljkama u krugu luke i omogućuje rad po mraku tj. noću.
Ova stalna rasvjeta, kombinirana je s prethodnom mobilnom (pokretnom) na lokomobilu, tako da je omogućila lakšu manipulaciju brodskog tereta i po mraku.

http://croinfo.net/forum051novi/index.php?action=dlattach;topic=4050.0;attach=45788 (http://croinfo.net/forum051novi/index.php?action=dlattach;topic=4050.0;attach=45788)
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 12.12.2020., 16:58:24
1892. Ugarsko društvo za elektriku d.d., nakon osvojenog natječaja, gradi na Ponsalu, uza sjeverni rub zemljišta Ljuštione riže drugu električnu (termo)elektranu, koja je proizvodila struju za potrebe grada i napajala rasvjetu željezničkog kolodvora, kolosjeka, lučkih postrojenja i velikog silosa Elevator, koji je imao tri visokonaponska elektromotora od 2.000 V snage 20 KS. Opskrbljivala je i ostale privatne potrošače, a na nju je tada spojeno i Općinsko kazalište. Istovremeno je svoju struju i rasvjetu dobila trornica Torpedo.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 12.12.2020., 17:42:00
Za treću elektranu gradski su čelnici zbog naglog razvoja grada bili prisiljeni raspisati natječaj za gradnju nove elektrane, uz koncesiju od 34 godine. Ona je sagrađena na mjestu gdje se danas nalazi Hotel emigranata, pa od nje više nema ni traga. Puštena je u pogon 1897. godine, a imala je tri parna stroja, dva po 150 KS i jedan od 100 KS. Generatorski napon bio je 1 000V, a distribucijski 100V. Uz ovu elektranu izgrađena je i prva baždarnica električnih brojila. Od nove elektrane položen je prvi kabel 2 x 100 mm² prema gradu za napon od 2 kV, kojim se napajalo sedam trafostanica snage po 210 kVA, 2 000/100 V. Tako Rijeka već na početku XX. stoljeća ima 200 potrošača električne energije s približno 300 brojila, a 1905. 730 brojila.
Njezine slike, koliko znam ne postoje. Vidimo je samo na karti Rijeke iz 1898.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 13.12.2020., 00:12:56
U poplavi nabujale Rečine 19. IX. 1898. stradala je tek sagrađena električna centrala (energana) u Harteri (započeta 1897.), koja će nakon obnove proraditi i kasnije postati glavni izvor elektrike za elektrifikaciju Sušaka. Godine 1930. postavljen je novi visokotlačni kotao tipa «Borsig» koji je proizvodio paru za turbinu s generatorom, tj. za struju. Tada je za električnu centralu sagrađena nova zgrada i podignut dimnjak visok 83 m. Zgrada je dorađena 1935. ugradnjom parnog kotla «Ganz» i turbogeneratora s turbinom «Stahl» od 1250 kW, čime je Tvornica stekla mogućnost isporuke viška struje sušačkoj općini.
U prosincu 1921. u poratnom Sušaku je najprije uspostavljena provizorna električna javna rasvjeta, a 22. X. 1922., potpisan je ugovor između Grada Sušaka i novoosnovane "Elektra" d.d. (dioničari Ružići, Kolacio, Kezele i dr.) o izgradnji visoko- i niskonaponske gradske mreže i transformatorskih stanica, a struja je nabavljana od ove spominjane energane (centrale) tvornice Smith&Meynier. Transformatorskih stanica bilo je 8 (1. Lujzijana, iznad tvornice SM; 2. Lujzijana, bliže početku ulice; 3. Brajdica; 4. Boulevard; 5. Podvežica, kod Pavlovića; 6. Draga: 7. Donja Vežica;8. Trsat), a izvođač je bio Siemens iz Zagreba. U periodu 1930—1934. riječka je elektrana povremeno opskrbljivala i Sušak. Od 1932. Elektra d.d. Sušak, Strossmayerova 5, tel. 34, opskrbljuje i Krk, a 1936.-1938. elektrificiranje Kostrene, Kraljevice i Drage, dok se područje Škrljeva, Krasice, Kukuljanova i Grobinšćina elektrificira 1940.

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 09:49:47
Godine 1906. počela je izgradnja nove, četvrte po redu termoelektrane u današnjoj Vodovodnoj ulici uz izvor »Zvir« kao dio projekta kombiniranog hidro-termo-postrojenja. Ova općinska termoelektrana puštena je u pogon 9. V. 1908. te je raspolagala s 3 kotla i 2 turboagregata i bila je prva riječka elektrana s trofaznim generatorima.
Elektrana je vidljiva na karti iz 1924., označena brojem 1. Nalazi se preko puta Energane u Harteri, a dijeli ih takoreći samo Rečina.

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 09:55:36
Termoelektrana Rijeka imala je u početku 3 kotla »Babcock-Wilcox« po 300 m2 ogrjevne površine, 12 at tlaka i 300 °C pregrijane pare i 2 turboagregata "Erste Brunner- s generatorima »Ganz« po 1 500 kVA, 5 kV, 42 Hz. Razdioba električne energije provedena je sa 4 kabela 3 x 70 mm2, a razdjelna transformatorska stanica bila je smještena u TS »Volta« u petrolejskoj luci. Četiri transformatorske stanice u gradu transformirale su napon 5 kV na 2 kV i napajale postojeću kabelsku mrežu u središtu grada. Dva kabela napajala su donji dio grada, a 2 gornji dio.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 10:16:46
Prva električna svjetla zasjala su u Gradskom kazalištu 1885. Izvana, stajala su na balkonu iznad ulaza i na početku prillazne rampe sa svake strane ulaza.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 10:17:42
A oko zgrade kazališta još su bili kandelabri plinskog osvjetljenja, koji će stajati ovdje sve do 1923. Tek tada su mogli biti zamijeneni, jer je tek tada Grad otkupio Gradsku plinaru .i mogao riješiti spor s elektrifikacijom rasvjete centra grada.
Brojevima 1, 2 i 3 označene su plinske lampe, a s 4 nove električne.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 10:34:19
Osvjetljenje u luci počelo je postavljanjem “Jablokovih svijeća” tj. savršenijom varijantom lučne svjetiljke. Najprije je (1881.) bilo mobilno, tako da bi lokomobil došao na mjesto gdje je rasvjeta bila potrebna, no vrlo skoro (1890.) postavljene su i trajne svjetiljke (kandelabri) na visokim stupovima.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 11:05:44
Prva svjetla postavljana su na rešetkastim piramidalnim nosačima, - na Lidu, u Porto Barossu, rivi Szapary ...
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 11:08:03
Na Rivi Stapary kao da su prvo bila na metalnim stupovima, a potom su ih zamijenila svjetla na rešetkastom nosaču ...
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 11:18:42
Oerlikonova lučna lampa donekle nalikuje na lampu na Adamićevom gatu, ali je zatvorena u staklenu kuglu, dok je ova svjetiljka na gatu otvorena, a i dijeli ih nekih pola stoljeća. Vjerojatno je na gatu kandelaber s jakom žaruljom, a ne lučna svjetiljka.

Lučna svjetiljka iziskivala je i olakšani pristup, jer su grafitni štapići svjetiljke trebali često biti mijenjani kad se istroše, čak ako se uzme u obzir i njihovo automatsko poravnavanje.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 11:29:55
Što se tiče transformatora, i njih nalazimo prikazane na razglednicama. Bili su izvedeni u obliku cilindričnih oglasnih stupova i postavljeni na ulicama, na pločniku. Slični su bili i u Trstu.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 11:32:35
U Zagrebu su pak bili kvadratni.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 12:07:29
U Rijeci su bili na današnjem Jadranskom trgu (= Via Alessandrina, Via negozianti) ...
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 12:08:38
... na Korzu uz hotel Lloyd ...
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 12:09:54
... na kraju Korza, preko puta Palazza Modello ...
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 12:11:06
... sa stražnje strane Palazzo Modello, prema kazalištu ...
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 12:12:24
... uz hotel Europa, na Rivi (riva Szapary).
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: elvis - 16.12.2020., 12:53:35
Što se tiče transformatora, i njih nalazimo prikazane na razglednicama. Bili su izvedeni u obliku cilindričnih oglasnih stupova i postavljeni na ulicama, na pločniku.

Do sada neprikazan  a ne znam je li zato što nije u pitanju transformator  ili još nije došao red na njega?

(https://i.imgur.com/EqXZVyq.jpg)
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 16.12.2020., 16:59:26
Čini mi se da to nije transformator.
Ponajprije, nije mi poznato da bi transformator tamo prije stajao - to je negdje ispred art-kina ili koji metar u stranu.
Nadalje, ne znam točno u koje doba su ovi transformatori ukinuti i maknuti, ali u doba ove fotke (pretpostavljam 70-tih godina) više ih ne bi trebalo biti.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 18.12.2020., 21:14:43
Kozala je sređena kad je sagrađena tzv Kozalska crkva (ili crkva sv. Romualda). Bilo je to 1928., a tad je  sređena današnja Baštijanova ulice i današnji Volčićev trg. Osim što su asfaltirani (mada i ne izgleda baš), dobili su i rubno posađen drvored.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 18.12.2020., 21:15:36
Ono što me muči je, da su kandelabri, čini se, postavljeni naknadno, kako to svjedoče razglednice.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: sijori - 18.12.2020., 22:38:48
Nema te tu šta bas puno mučiti. Nije neka razlika u slikama, radi se o nekoliko mjeseci.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: elvis - 19.12.2020., 10:34:04
Još i gore ako je riječ o samo nekoliko mjeseci, jer je trebalo prekopati friško uređen trg/pločnik za povući/položiti kablove.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 19.12.2020., 10:40:20
Ima. Samo sam poslije skužio da nije asfaltirano.
Naime: za sadit drveće, moraš dosta raskopati. Za "sadit" kandelabere, opet kopaš, a oni koji bi sve poasfaltirali prije toga, ne bi bili baš sretni, a ni investitor.No, onda sam shvatio da nije asfaltirano.
Da, razlika je par mjeseci.
Kao drugo, ovakve kandelabre baš ne vidiš na drugim razglednicama. Ovi su valjda iz nabave nakon prelaska gradske mreže s jednofazne na trofaznu. Ali, nemam ih baš na drugim slikama.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: Kont - 23.12.2020., 08:06:50
Baš gledam kako je i nadvojvoda Josip prilikom preuređenja svoje vile 1895. uveo i struju. Nije mu baš bilo pametno što je žicu od stolne svjetiljke sproveo ispod tepiha, ali je očito napon struje bio stabilan :89 a žice dobro izolirane.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 23.12.2020., 13:19:37
U to doba, žice su bile izolirane kojekako, bilo čime što je glasilo kao izolator, čak papirom (!). Struju je tada uvodio kako je tko htio, niko nikog nije pitao za kvalifikaciju, a i ne bi bilo neke vajde od toga.
Možda je i napon bio nizak (24V i sl.), niska amperaža, pa je moglo proći ...
Tek 1903. Edison oblači šteker u gumu i tek od tada bude manje iskrenja - prekidači (ovakvi kao današnji) tek trebaju biti izmišljeni i ugrađeni u strujni krug. Do tada se sve uključivalo i isključivalo sa štekerom.
Edison je još 1881. patentirao grlo i navoj svjetiljke E27, pa su mnogi proizvođači koristili taj navoj umjesto utikača za spajanje svojih proizvoda (pegli, fenova i sl.). Tako je još i kod moje none dak sam bio mali u kuhinji u svjetlu znaalo biti po 2-3 druga navoja u grlu lampe.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: elvis - 23.12.2020., 23:14:03
U to doba, žice su bile izolirane kojekako, bilo čime što je glasilo kao izolator, čak papirom (!)

Papir je izolator i to sasvim dobar, a po pričama još prije 10-tak godina je bilo telefonskih kablova (i) sa papirnatom izolacijom.
Naravno, mana mu je da prestaje biti izolator kada se namoči.

Možda je i napon bio nizak (24V i sl.), niska amperaža, pa je moglo proći ...

Vjerojatno je snaga bila "niska" jer P=U*I   tj snaga je jednaka umnošku napona i struje, pa ako je napon nizak "amperaža" mora biti visoka, i obrnuto.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 23.12.2020., 23:24:19
Da. ali lampe nisu trebale neku snagu. Na to sam mislio kad sam komentirao Kontovu sliku. Zato su mogli hodat po njima - možda malo drmne, ali zato poslije paziš.
Što je najbolje: vidio sam reklamu za "božićni stolnjak" koji se sastojao od gole žice smotane zik-zak između dvije tkanine, pa je reklamiran da bilo gdje na njemu možeš zapiknuti božićne lampe, koje svijetle! Atrakcija za goste!
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: Daluka - 24.12.2020., 10:07:22
Možda je i napon bio nizak (24V i sl.),
A di ni bil 110V, parni stroj sa jednofaznim generatorom 1892., Edisonova žarulja iz Teatro Fenice 110v?

Tako je još i kod moje none dak sam bio mali u kuhinji u svjetlu znaalo biti
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 24.12.2020., 20:01:26
Možda je i napon bio nizak (24V i sl.),
A da ni bil 110V, parni stroj sa jednofaznim generatorom 1892., Edisonova žarulja iz Teatro Fenice 110v?
Vjerujem da misliš na žarulju iz Gradskog kazališta, koja se sačuvala u Teatro Fenice. No, ta bi trebala biti drugačija od Edisonove, jer je firma Kremeneczky ... koja je bila dobavljač opreme isporučila svoje žarulje tipa Lane-Fox, kao što sam već napisao u postu #65.

Što se napona tiče, 1892. bar je teoretski moguća primjena transformatora, za krug namijenjen samo osvjetljenju, pa je dakle moguć i manji napon, tim više što tada nije bilo nikakve kontrole ispravnosti instalacije niti ikakve kontrole poštivanja prvobitne zamisli isporučioca struje.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 24.12.2020., 20:39:17
Pročitao sam bio i objašnjenje zašto je napon baš 110V - to je kao 100 Voltinih članaka povezanih u seriju, a naš donedavni napon 220V je 200 takvih članaka. Objašnjenje, naravno ništa ne spominje da su članci izvor istosmjerne struje, a ovdje se objašnjava izmjenična, dok se njena frekvencija uopće ne spominje.
Inače, sami brojevi su zgodni.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: elvis - 24.12.2020., 22:04:54
naš donedavni napon 220V je 200 takvih članaka. Objašnjenje, naravno ništa ne spominje da su članci izvor istosmjerne struje, a ovdje se objašnjava izmjenična, dok se njena frekvencija uopće ne spominje.

To je sasvim u redu, 110V/220V/230V je efektivna vrijednost napona, tj napon kojeg bi imala istosmjerna struja (članci)  iste snage.

Struja "u utičnici" ne ide do (nekada) 220V a danas do 230V, zapravo ide do 310V, odnosno po novom 325V. Samo su voltmetri za izmjeničnu struju izbaždareni da pokažu ~230V kada ih spojiš na gradsku mrežu (50Hz).


Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 25.12.2020., 00:12:19
Jel' to ustvari spika kao sa Dedom Mrazom? Nećemo im reći da je 325V da se ne razočaraju ...
Nisam pojma imao da je lobi "električara" tako moćan, kao Coca-cola!
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: elvis - 25.12.2020., 12:44:29
 :lol1 :palacgore Dobra.

Čisto tehnički razlozi. Prvo su bili električni uređaji koji su radili na istosmjernu struju. I tu je sve jednostavno, snaga je umnožak napona i struje. Zanemarimo li fluktuacije u mreži , napon je kod istosmjerne struje stalan, izmjeriš ga jednom i to je to. No kako usporediti potrošač koji radi na npr 220V istosmjerene sa potrošačem koji radi na izmjeničnih 220V? I kako sa onim koji radi na 220V na 50Hz a kako na onom koji radi na 220V ali na 60Hz ?

S jedne strane, tj kod istosmjerne struje imaš stalan napon a na drugoj strani, kod izmjenične, napon samo u dva trena bude 220 (jednom u - a u drugom +) a dvaput  nula a u ostalom vremenu je negdje  između?

Da bi se dobila snaga izmjenične struje treba jednostavno "zbrojiti" snagu ispod sinusoide, a ispalo je da trebaš iznos istosmjernog napona pomnožiti sa korijenom iz dva da bi dobio maksimalnu amplitudu izmjeničnog napona koja će imati istu snagu. A da se ne bi trebalo množiti sa korijenom iz dva, odlučili su "baždariti" voltmetre i ampermetre za izmjeničnu struju da pokazuju efektivni napon/struju, odnosno da izmjereni max napon interno podijele sa korijenom iz dva.

Nuspojava je da takvi mjerni instrumenti ne mogu dobro izmjeriti napon kod izmjeničnih struja drugih frekvencija, npr ako imaš vjetroelektranu kako vjetar ne puše stalno istom brzinom, frekvencija struje koju ćeš dobiti na izlazu će stalno varirati a najvjerojatnije nikada neće biti 50Hz, i tada moraš koristiti neki mjerni instrument sa True RMS  (https://en.wikipedia.org/wiki/True_RMS_converter) mogućnošću. Nekada skupo a danas se može naći za manje od 30$.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 26.12.2020., 07:13:53
Ja sam po formaciji odnosno po obrazovanju lingvist, zapravo opći lingvist ili kako se ranije govorilo jezičar-komparatist, a metodološki gledano, strukturalist. Danas bismo, pretpostavljam, spadali u "Jurski park", ali teško da bismo svi skupa napunili pošten starački dom!

Ne mislim vas sad zabaliti sa sjećanjima na prohujalu mladost, nego vas podsjetiti na postojanje ljudi, povjesničara iz kruga tzv. Annala, susret s čijim knjigama i pogledima na povijest je obilježio moje poglede na povijest. Ljudi poput Fernanda Braudela i Jaquesa Le Goffa, čiji je rad danas uglavnom zaboravljen i potonuo u općoj kakofoniji koja danas prodire "u svaku kuću" preko neta i utičnice na "mrežu svih mreža".

Da ne davim puno, glavna spoznaja bila mi je o povijesnim promjenama koje se zbivaju neprestance u sinusoidama, svaka sa vlastitom frekvencijom.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 26.12.2020., 07:16:17
Mada se čini da sam otišao na kvasinu, govorim to primjerice zbog rasvjete i žarulja. Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja tj. o "rasvjetnom muku" i obavezi da svaka lokalna zajednica osigura  rasvjetu u skladu sa zonama i vrijednostima rasvjete prema Pravilniku. A nema tome ni desetljeće-dva da je ideal bio obrnut: autoput za Zagreb ili Riječka obilaznica osvijetljene su tako da se čini kao da je Deda Mraz netom prošao njima.
Krajem devetnestog - početkom dvadesetog stoljeća borba za prevlast na tržištu žarulja i pronalazak magičnog materijala koji će osigurati pouzdanost i trajnost žarulje činila se nevjerovatno važnom sve do prvog rata - Franjo Hannaman uveo je 1906. u "igru" volframovu nit. Danas su se LEDice proširile poput epidemije na sva područja osvjetljavanja - osvjetljavanje kuća, televizori, automobili, ručne svjetiljke ... a i stručnjacima starije žarulje zadaju muka u prepoznavanju.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 26.12.2020., 08:27:38
Ustvari, želim vas podsjetiti na još jedan stalan izvor elektrike, koji polako, ali sigurno tone u zaborav, a to su "suhi članci" ilitiga baterije.

Znam da ih svi poznajete, ali sjetite se da Li-ion, tj. "punjive baterije" nisu ono na što se mislilo još prije dva desetljeća kad se kazalo "baterija" A sad se sjetite doze poštovanja koju osjetite kad se spomenu tzv. "alkalne baterije". To jest one "obične", koje se brzo troše i zapravo ih svi kupuju "preko volje", kad im je svejedno koliko će trajati, a cijena postane glavni faktor.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 26.12.2020., 08:28:06
Suhu bateriju izumio je Carl Gassner na osnovu Leclanceove baterije još 1886., a  sljedeće godine je japanski znanstvenik Yai Sakizo razvio bateriju kakvu i danas poznajemo, a nazivamo je alkalnom.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 26.12.2020., 08:31:05
U osnovi je baterija jako jednostavna: cinčani cilindar koji je na dnu zatvoren, a gore otvoren, puni se pastom amonijeva klorida kao elektrolita u koji se u sredini ulaže grafitni štapić. Cinčani cilindar je katoda, a grafitni štapić anoda. Elektrolit je vlažan taman dovoljno da kroz njega teče struja.
(Znam da su pred drugi rat razvijene baterije od manganova dioksida s anodom od cinkovog praha te s kalijevim hidroksidom kao elektrolitom, no to ovdje zapravo nije važno).
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 26.12.2020., 08:44:45
Bitno mi je osvijestiti vam činjenicu da su baterije omogućile portabilne električne uređaje, tj. da upotreba elektrike nije osuđena na priključivanje na utičnicu, već se neke uređaje moglo koristiti "u hodu".
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 26.12.2020., 08:48:18
Svi iz moje generacije sjećaju se baterijskih lampi, a potom i tranzistora, magnetofona, te na koncu gramofona tj. "mangiadischi".
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 27.12.2020., 09:46:28
Najstarije baterije koje su bile dostupne na tržištu proizvodila je National Carbon Co. kao "Columbia Dry Cell", a ta tvrtka postoji i danas kao "Energizer".
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 27.12.2020., 09:48:33
S vremenom je uvedena standardizacija, kako bi se omogućilo širenje primjene i korištenja baterija na nove proizvode.

Osnovna jedinica bio je članak napona 1,5V koji je proizvođen u obliku cilindra u nekoliko dužina i promjera. Svaki je imao vlastitu oznaku, od A do AAAA, pa onda dalje B, C, D, F.

Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 27.12.2020., 09:50:37
Nisu sve baterije bile u prodaji, jer su neke služile za proizvodnju drugih tipova baterija. Primjerice, 4 članka F spajana su serijski u kvadratnu bateriju od 6V, a tri B članka u plosnatu bateriju od 4,5V koja je bila vrlo rsprostranjena od 1901.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: elvis - 27.12.2020., 09:57:07
 :palacgore :bravo3 :bravo :cool2 :301

Usput, negdje sam naletio na tezu da bi ispravnije bilo reći akumulator nego baterija ali se potonji izraz uvriježio i tko ga više može "istjerati".
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 27.12.2020., 10:24:58
S kvadratnom baterijom od 9V, priča počinje s prvim tranzistorskim prijemnicima još 1956. Baterija je bila dio serije baterija s oznakama od PP1 do PP11, gdje je PP kratica za "power pack", a nosila je oznaku PP3. Proizvođač je bio "Ever Ready" (trgovačka marka) odnosno Union Carbide, što je danas opet "Enegizer Inc."
Ona je zapravo sklop od 6 članaka 1,5V spojenih u seriju, a svaki članak posve odgovara onom osnovnom članku 1,5V cilindričnih baterija.
Od cijele game PP baterija, jedino se ova PP3 ukorijenila, pa je i danas dostupna, mada ponešto usavršena .
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 11.01.2021., 19:24:53
U pripremi ovih postova naletio sam na letak što mi ga je, ima već desetak godina, poslao Sijori. U letku trgovac Janez Nepomuk Jelovšek (1827.-1898.) poziva poštovano općinstvo da kupi najnovije svjetiljke
 
"con Petrolio e Fotogene, gas liquido americano".
To me potaklo da se malo pobliže pozabavim ovim izrazima.
Naime, mada je reklama na talijanskom, obje ove riječi NISU obične u talijanskom u ovom značenju, nego dolaze iz njemačkog.
Naime, petrolio je u talijanskom vezan s pridjevom greggio, tj. "sirov", jer "petrolio greggio" je hrv. "sirova nafta".
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 11.01.2021., 19:29:48
Nadalje, sam izraz "petrolio" dolazi od kasnolatinskog "petroleum", sastavljenog od dva izraza: "petra" = "kamen" "stijena", što svi poznajete od Kristove izreke sv. Petru, za kog kaže "da će mu biti stijena".

Usput, kako sam već drugdje spomenuo, naši "nacional-romantični" jezikoslovci rado su prevodili i imena (sjetite se Ferdinand = Konjoslav), pa su našli prijevod i za ime Petar => Kamenko!

Drugi dio složenice petrolej je od "oleum" tj. ulje. Dakle, "kameno ulje", danas sasvim često "zemno ulje". Što je naprosto"nafta".
Njemački se nafta kaže "Erdol", a to je, nećete vjerovati, bukvalno "zemno ulje". Maštovito! Takvi se izrazi nazivaju kalkovi, tj. prevedenice.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 11.01.2021., 19:54:59
Petroleum je izraz koji je erdol istisnuo iz značenja nafte i gurnuo za naziv za gorivo za svjetiljke. Tako je ušao i u hrvatski.

Englezi, a s nima Južna Afrika koriste izraz "paraffin", a Amerikanci, Kanađani, Australci; Novozelanđani i Indijci "kerosene". Ovaj drugi izraz je zapravo trgovačka marka, naziv koji je pronalazač Abraham Gesner dao gorivu ulju za svjetiljke koje je proizvodio i prodavao .Nešto kao "kalodont" ili "žilet".
Sam naziv sastavljen je također iz dva sijela, gdje je prvi dio grč. riječ "keros" u značenju "vosak", a nastavak -sene je ustvari "kemičarski nastavak" - kod nas mu odgovara -zin.

Engleski i američki izraz uopće nisu daleko, jer se parafin i ubraja među voskove, a čisti petrolej je dobijan nakon istiskivanja krutog (voštanog) parafina iz tzv. tekućeg parafina.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 11.01.2021., 19:56:07
Ovdje (opet!) želim upozoriti na krivu i posve nepotrebnu upotrebu izraza "kerozinska lampa". Mi je već stoljećei pol zovemo "petrolejka", a izraz "kerozin" u hrvatskom je evoluirao u naziv za avionsko gorivo! Ono je, naravno, sasvim neupotrebivo za petrolejke, a sva sreća da se ionako ne može legalno kupiti. No, dovitljivci kojima smo okruženi, uspiju li ga nabaviti dobrano će se iznenaditi, uliju li ga u petrolejku.

A, koncu, onaj drugi izraz iz reklame "Fotogen". Moja prva asocijacija bila je da se tako zvalo društvo koje je nakon I. svj. rata prodalo R.O.M.S.U. talijanskoj državi.
I ovaj izraz je dvosložan, od dvije grčke riječi. Prva je "foto-" koji nalazimo i u foto-grafiji, a znači "svjetlost". Drugi dio je "-gen", onaj isti kao u "genezi", "genetici" i sl., a znači "rađa" ili "koji daje". Sve skupa dakle "koji daje svjetlost".
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 11.01.2021., 20:23:54
Fotografija je dakle "foto" + "graphein", tj. "svjetlost" + "pisati", a tako su je u počecima i zvali na hrvatskom: "svietlopis"!
A fotogen, kao naziv firme ima i riječku paralelu: na početku Vodovodne godinama je postojala tvrtka koja se zvala "Svjetlost", u zgradi gdje je danas detaširani dio Državnog arhiva.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 17.01.2021., 19:04:17
Našao sam i sliku koja vjerno pokazuje rezultat izostanka dogovora i standarda svih provajdera elektrike. Kao da se svi trude spriječiti druge da se spoje na njihovu mrežu.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: Rijeka - 18.01.2021., 09:09:26
...
A dio zadnjeg lampiona (kandelabra) bez svjetiljke stoji još i danas na početku Trinajstićeve. Mislim da je još manji "patrljak" kandelabra postojao i na početku ulice 1. maja, ali danas više ne mogu reći gdje je točno stajao i postoji li uopće još.
"Patrljak" postoji i danas.
Naslov: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: ja moren - 18.01.2021., 14:02:32
A i ja san neš otkril

Subotu dok smo na rečkoj place bili va paviljonu od mesa na katu ,ja san se zagledal va armaduru ka nosi krov ,razmišljal o zakovicami ke imaju 100+ let itd i va jenen času skontal da saka traverza ima još ostatki najvjerojatnije-plinske instalacije?
Naslov: Re: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 06.02.2021., 01:15:18
...
A dio zadnjeg lampiona (kandelabra) bez svjetiljke stoji još i danas na početku Trinajstićeve. Mislim da je još manji "patrljak" kandelabra postojao i na početku ulice 1. maja, ali danas više ne mogu reći gdje je točno stajao i postoji li uopće još.
"Patrljak" postoji i danas.
Vidiš, kad ostariš i odeš na kvasinu! Ja sam ga tražio na početku ulice.  :skartoc
 :thankyou
Naslov: Re: Odg: Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari
Autor: kobler - 06.02.2021., 01:17:21
A i ja san neš otkril
...
saka traverza ima još ostatki najvjerojatnije-plinske instalacije?
:bravo Svaka čast. A ja tamo još nikad nisam digao pogled!