Slika koja je objavljena prije par sati na Nrefu je relativno prošla nezapaženo. Jedan od razloga je i taj što nam slike bez zanimljive priče i nisu zanimljive.
Kako je ovo vrijedna slika prvog opatijskog javnog kupališta iz razdoblja 1886. - 1891. godine, zavrijedila je i par riječi više.
A možda ispadne i zanimljiva priča.
Paskvale Jačić, (1822. - 1899.) gradi 1886. godine manje kupalište ispod vrta Vile Hasslinger (Hotel Milenij).
Prije nasipavanja terena za gradnju temelja budućeg kupališta, zatražio je od općinskih vlasti manju novčanu pomoć za jaružanje morskog dna radi čišćenja lučice od mulja i povećanja dubine, međutim njegova molba je odbijena.
Kako bi ipak ostvario svoju ideju o gradnji prvog javnog kupališta u Opatiji, prodaje svoj teren nedaleko kupališta Bečaninu Hasslingeru koji će na njemu izgraditi vilu
Al mare (južni dio današnjeg Milenija) koji je u prošlosti nosio imena:
Hotel Hasslinger, Al Mare, Hausner, Park, Jadran i
Millenium.
A kavana Wagner u prizemlju je otvorena 1898. godine.
S početnim kapitalom od nekoliko tisuća guldena, od Društva južnih željeznica kupuje kamene blokove koji su postali nepotrebni nakon obavljenih radova na uređenju šetnice. Na nasipu postavlja jednostavnu drvenu kućicu nalik sojenici koju je za 700 guldena kupio i dovukao iz poznatog kupališta Vöslau južno od Beča.
Ta daščana konstrukcija je imala odvojene koridore za muškarce i žene te drvene stepenice za silazak u more koje su se mogle postaviti u vodoravni položaj kada se nisu koristile. Tome je služila drvena konstrukcija s koloturnicima preko kojih se zatezanjem užeta moglo podizati i spuštati stepenište.
Kupanje na Jačićevom kupalištu je stajalo 25, a zajedno s
iznajmljivanjem kupaćeg kostima 30 krajcera.
Kupalište je 1891. godine premješteno prema Slatini, gdje je učvršćeno na kamene stupove i prošireno.
Pretpostavljam da je to ova slika:
A ovdje je u zimskoj idili sa SlatinaBadom.
Međutim, naš Paskvale je za povijest ostao poznatiji kao skrnavitelj leševa.
Poprište tog zanimljivog slučaja bilo je groblje, inače najstarije opatijsko groblje, koje je u to vrijeme bilo na mjestu današnjeg Paviljona Juraj Šporer. Nekoliko godina poslije, 1885, groblje je s tog mjesta premješteno, jer su u njegovoj neposrednoj blizini počeli nicati hoteli, pa je bilo nezgodno da je »podsjetnik na smrt« tako blizu turističkim objektima. U tom opatijskom slučaju ima još kuriozuma, a to je da je vinovnik cijelog događaja bio član tadašnjeg opatijskog općinskog poglavarstva, 59-godišnji Pasquale Jačić. On je s po jednim fjorinom potplatio 33-godišnjeg slugu Antuna Benčinu i 60-godišnjeg grobara Ivana Frankovića te s njima noću došao do jednoga groba. Njih trojica su potajno, noću, 17. lipnja, iskopala iz toga groba leš Ivana Varljena koji je bio optužen da noću ustaje iz groba, maltretira žene te straši djecu i slično. Postupili su, lege artis, prema priručniku koji je upućivao na to kako uništiti vampire, tako su ga probili kolcima, čak mu prerezali i tetive odostrag, ispod koljena, kako se više ne bi mogao osoviti na noge i okrenuli ga u grobu potrbuške te potom ponovno zatrpali. No, kako se radilo o 1881. stvar je, dakako, ubrzo izašla na vidjelo. Sve je priznao stari Franković i prikazao se žrtvom druge dvojice. Sva trojica su optužena, ali su se zahvaljujući dobrim odvjetnicima uspjeli izvući sa dva-tri mjeseca zatvora, a Pasquale Jačić, koliko je poznato, nije čak izgubio ni mjesto u općinskom zastupstvu.
Neki su posmrtni ostaci preneseni, ali se ne zna jesu li među njima bili i oni Ivana Varljena.
Ne insinuiram ništa, ali Ivan Varljen danas ima svoju stranicu na fejsu.
A Šporer ću obilaziti u širokom luku. Zbog čega su postavili ove grote? Da ne leži ispod, još uvijek...