Stare ceste zaleđa Bakra i Kraljevice

[piket]

Da malo razbijem monotoniju stavljanja postova o cestama kojih ima prilično, ukratko bih opisao specifičnosti mjesta Križišće koje je svakako jedinstveno kao raskrižje puteva.

Križišće je smješteno u zaleđu današnjeg grada Kraljevice smješteno na blago uzdignutom prijevoju omeđeno brdima s morske strane koji dosežu 300 metara nadmorske visine, dok sa sjeverne strane su brda sa nadmorskom visinom inad 400 metara, prema istoku smješten Dedomir koji se uzdiže iznad Ožlaka i najviši je vrh na području Kraljevice a prema zapadu Debeljac. Mjesto Križišće je jedinstveno područje zbog svojih brojnih starih puteva i cesta, koji se sijeku na jednom raskrižju koje se nalazi u centru mjesta. Na tom glavnom raskrižju križa se čak 7 cesta, dok već nekoliko stotina metara ukrug ima još nekoliko varijanti cesta. Prateći njihov nastanak, način gradnje i trajanje može se sagledati cjelokupna povijest cestogradnje u Hrvatskoj, od rimskih vremena pa do danas.  Brojne ceste svladavaju reljefne prepreke ovog krajolika, a smjerovi u kojem pravcu one idu su prvenstveno:
•   ISTOK (pravac Drivenika preko Triblja prema Bribiru ili Crikvenici, pravac Šmrika prema Jadranovu i Crikvenici)
•   JUG (pravac Kraljevica i otok Krk, pravac Bakarac)
•   ZAPAD (Pravac Hreljin, te iz Hreljina prema Bakru, Rijeci,Zagrebu ili Fužinama)
•   SJEVER (Pravac Plase prema Fužinama)
 Prometnu važnost raskrižja u Križišću je neosporno umanjila autocesta A7, koja ga zaobilazi i prolazi vanjskim rubom Križišća tako otvarajući nove mogućnosti prometnih komunikacija. Tijekom stoljeća je raskrižje bilo ključno za prometnu povezanost i razvoj okolnih prostora, te je najintezivniji period bio praktički u dvadesetom stoljeću, i to na naročito na početku kada se razvio turizam i malo poduzetništvo.

Velik utjecaj na ceste Križišća svakako ima željeznica, koja je indirektno utjecala na razvoj naselja. Željeznička pruga Rijeka-Zagreb je puštena u promet 1873.godine. Ona je svojevremeno bila prilično veliki građevinski pothvat s nemjerljivim značajem za razvoj ovog kraja. Iznad Hreljina su Plase, malo mjesto poznato po vapnenicama. Plase su jedna od većih željezničkih postaja i to s četiri kolosijeka smješten na čak 618 metara nadmorske visine. Kolodvor Plase je od otvaranja pruge sljedećih osamdesetak godina bio najvažnija postaja za putnike i turiste koji su dolazili na Jadran i to na područje Kraljevice i Crikveničko-vinodolske rivijere (zbornik str.192.). Čak se i kolodvor svojevremeno zvao Plase-Crikvenica, mada je Crikvenica udaljena gotovo 20 kilometara. Kolodvor je svojevremeno bio prilično živ, imao je dvije čekaonice, slijepi kolosijek za vagone „na čekanju“, te je postojao i ugostiteljski objekt s terasom.
Godinama su putnici silazeći s vlaka u postaji Plase nastavljali svoj put nizbrdo cestama preko Hreljina ili po cesti blaže strmine preko Melnica do Križišća. Putnike su prema obali razvozile kočije, dok se prva motorna vozila javljaju 30-ih godina 20. stoljeća. U prijevozu putnika prednjače mali autobusi prijevozničkog poduzeća Tapred koje je imalo sjedišta u Crikvenici i na Sušaku. Zanimljivost je da je na relaciji Crikvenica-Plase postojala redovita linija preko Križišća četiri puta dnevno . Tad je i Kraljevica kao i ostala mjesta na obali u to vrijeme prošla svojevrsni razvojni put od malog ribarskog mjesta do pravog turističkog odredišta. Počinju se uređivati prva javna kupališta i parkovi, te graditi hoteli, vila i pansiona.
Najveći poduzetnički uzlet u Križišću se dogodio između dva svjetska rata kao direktan rezultat prometa i turizma. U to vrijeme se otvaraju gostionice, konačista, trgovine, mesnice, pekare. U Križišće se dolazilo iz okolnih mjesta, te je danas nezamislivo da se kupovalo robu poput štednjaka, bicikla, tekstila, itd. Čak je u centru Križišća postojala mala benzinska pumpa. S današnjeg gledišta je nezamislivo da su postojale tolike trgovine i gostione, no očito su svi imali posla.
Kao zanimljivost možemo spomenuti da su okolna brda Križišća bila prilično gola, te se početkom dvadesetog stoljeća intenzivno radi na pošumljavanju, i to sadnjom borića. Na vrhu brda Škabac je smještena špilja Škuljina, te se do nje može doći strmim putom koji ide od boćarskog igrališta uzbrdo.

[piket]

Pola kilometra iza raskrižja u Križišću se odvaja Frankopanska cesta sjevernom padinom Mižolova poduprta dugačkim i danas ruševnim potpornim zidom od velikog slaganog kamenja i zaštićena pokojim grubo priklesanim kolobranskim stupićem. Prebacivši se preko hrpta obilazi s juga malu dolinu zvanu Medomišljina te se gubi zarasla travom, grmljem i rijetkim borićima. Tu ju je presjekla nova cesta koja ide prema krčkom mostu. Nakon toga izbija na staru obalnu cestu, te u Kraljevicu stiže današnjom Strossmayerovom ulicom. Budući da cesta dijelom nije prohodna prema Kraljevici, može se prošetati dalje isključivo prema Šmriki putom koji se naziva Englezova put. On je išao od obale (Plovanov stol ili uvala Dubno) uz današnje naselje Šmrika prema Medomišljini, te padinom Mižolova praktički frankopanskom cestom prema Križišću. Ovaj put nastao je vrlo vjerojatno u doba kada Knezovi krčki/Frankopani počinju širiti vlast izvan otoka krka na kopno.(dodati fusnotu-zbornik). Na natpisu koji je uklesan na cesti  stoji godina 1193. Frankopanima je put bio važan i radi tunolova u uvali Dubno, a franjevcima s Krka radi širenja bogoslužja. Danas je put zapušten mada je očito bio obnavljan, vjerojatno početkom 19.stoljeća kada je Aleksandar Scott imao ljetnikovac u uvali Dubno koju danas zovemo Uvala Scott, te danas taj put lokalni mještani zovu Englezov put.. Kasnije će biti poseban post o dijelu Englezovog puta od mora do Šmrike.

[piket]

Cesta od Križišća Prema Novom i Senju je modernizirana u 19. stoljeću i danas je to asfaltirana cesta kojom se s raskršća spuštamo prema Triblju. U pravcu Šmrike postoji stara cesta uz Kalvariju (Cesta Križišće-Šmrika) koja je iznad današnje glavne ceste koja je probijena tek 1942. i ide ispod Kalvarije i iznad Barbine drage. Taj novi odvojak ima znameniti usjek pred samim mjestom, te nasipane dijelove s visokom uzdignutim kamenim podzidom. Postojao je i put kojim se može ići iz pravca današnjeg groblja prema Šmriki i on se nalazi u samom usjeku. 
Na fotografijama je satelitska snimka okolice Križišća s označenim cestama i stara cesta prema Šmriki preko današnje Kalvarije.

[piket]

Evo još nekoliko fotografija te ceste prema Šmriki, od kojih je jedna s početka dvadesetog stoljeća fotografirana iz sličnog kuta kao u prethodnom postu. Očito je da je materijal sa stare ceste korišten kad se radila nova.

[piket]

Zanimljiv je bio Englezovog puta od Tifonove benzinske pumpe kod krčkog mosta prema Šmriki. Usput se dolazi i do zanimljivog jezerca Sitovica, te ruševina sela Sitovica.
Staviti ću naknadno rutu tog puta, sad prilažem samo fotografije.

[zokxy]

 "Na natpisu koji je uklesan na cesti  stoji godina 1193."



Gdje je ta godina? Ja sam našao samo 1853?

http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=3072.msg76411#msg76411

[milić]

Bravo piket! Lep putopis. 

[piket]

"Na natpisu koji je uklesan na cesti  stoji godina 1193."



Gdje je ta godina? Ja sam našao samo 1853?

http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=3072.msg76411#msg76411

Taj natpis iz 1193 spominju neki izvori pa tako i Radmila Toić u drugom zborniku Kraljevice, no on je vezan za tu Frankopansku cestu koja ide padinom Mižolova. Englezovu cestu koju spominjete je sagradio Scott kojom je selo u uvali Dubno spojio s glavnom cestom pred Križišćem iz 1856. godine. Ovaj link koji ste stavili s slikama nasipa Medomišljina je cesta iz 1856.godine Kraljevica-Plase.

[piket]

Evo stavio sam i trasu tog Englezovog puta koristeći katastarsku kartu iz 19.stoljeća. Za eventualnu šetnju je najbolje parkirati auto kod tifonove benzinske pumpe koja je na strani ceste u smjeru krčkog mosta. Tu je početak lijepog prohodnog puta širine 3-6 metara omeđenog suhozidima. Na mjestu gdje se susreće više putova prateći put koji mide crveni trag na karti dolazimo do glavne ceste Krčki most-Čvor Šmrika koja je presjekla put, te se treba vratiti. Na karti je označena pozicija lokve Sitovica od koje put vodi prema Kraljevici. Sjeverno od lokve se i nalaze ostaci sela Sitovica.

[piket]

CESTE OD HRELJINA DO BAKARCA
Iako su mjesto Hreljin koje ima najviše stanovnika na području općine Bakar, i koje se nalazi na rasponu nadmorske visine od 200 do čak 500 metara nadmorske visine i Bakarac koji je na moru i nalazi se u sastavu općine Kraljevice udaljeni samo jedan kilometar zračne linije današnje prometne komunikacije su tako raspoređene da se vozilom mora prijeći čak 9 km. Od Bakarca do Hreljina postoje dvije stare komunikacije. To su relativno kratke ceste, doduše strme, te su zbog toga i vjerojatno napuštene. Jedna od njih je ucrtana kao važna cesta na kartama još od 18.stoljeća, a ona skreće s rimskog puta malo prije crkve i starog napuštenog groblja prema Hreljinu velikom uzbrdicom. Široka je oko 5 metara, omeđena suhozidom, odnosno grubo zidanim podzidom s jedne, te usječena u brdo s druge strane. I danas je mjestimice vidljiv pokaldrmljen kamenit kolnik. Gornji dio ceste pred samim Hreljinom je uništen gradnjom zaobilaznice. Danas se može proći jedino pješice od ceste Hreljin-Križišće, te se prolazi tunelom ispod zaobilaznice, te dalje prema Bakarcu.
Druga cesta, odnosno put je položen zapadnije, a njime se od Hreljina do Bakarca može pješice stići već za dvadesetak minuta, za nazad ipak malo više zbog velike uzbrdice. Isto tako se izbija na rimsku cestu, ali ovaj put više prema Bakarcu. Taj put je djelomice skroz zarasao pa se do Bakarca može doći puteljkom koji je u nekim dijelovima više kao planinarski put. Do početka spusta ceste na kojem su Ljubavne stijene (domaći to tako zovu) dolazi se makadamom ulicom sa raskrižja gdje se nalazi kafić Millenium.
Na karti je označen i sustav lokvi na Biljinu (Hreljin). Te lokve sam otkrio slučajno vidjevši da je na nekoj staroj karti nacrtano jezerce, pa me zanimalo jer živim prilično blizu. Otkrio sam da se tu nalazi 5 lokvi, koje su prilično zarasle, i jedva se dođe do njih jer je sve zaraslo. Eto s akcijom čišćenja bi se napravio lijep prostor da je malo inicijative lokalnog stanovništva odnosno lokalne uprave.
Na fotografijama su rute i fotografija s te ceste. Na karti je ucrtana i obalna cesta o kojoj ću pisati kasnije.

[piket]

Na karti iz 19. stoljeća se vidi koje su ceste bile tad izgrađene i koje su se koristile. Vidljivo je da je komunikacija Hreljin-Bakarac bila itekako važna.

[piket]

Cesta od Hreljina (Lonja) prema Bakarcu je prilična nepoznanica, o toj cesti nisam baš ništa našao u literaturi. Ucrtana je na nekim starim kartama ali kao ne baš važna cesta. Širine je oko 4-4.5 metara i prilično strma. Još nekoliko fotografija te ceste...

[piket]

Od centra Praputnjaka se preko Kalvarije putemma može doći do konobe Bajta (Ravnica) na odvojku Lujzijane, te dalje prema želj.postaji Meja, te dijelovima Jelvica i Bakarsko polje. To je put koji je prilično strm na nekim dijelovima, širok oko 3,4 metara s grubo zidanim podzidom ucrtan na starim kartama. Od Lujzijane do želj.postaje Meja je preložena početkom dvadesetog stoljeća i cesta je asfaltirana. Dijelovima puta prolazi planinarska staza i označena je kao biciklistička na stazama riječkog prstena. 
Druga cesta na karti je također stara, i označena na starim mapama, a vodi od Karolinske ceste kod vapnenica na Plasama do Satničkog. Na dijelu ceste gdje se prolazi pašnjacima ispod pruge cesta prolazi izdignuta na nasipu i ima vidljive grube kolobrane. Ispod pruge prolazi tunelom, i isto tako prolazi planinarska staza njome.

[piket]

Kako budem nalazio, staviti ću još poneku fotografiju ovdje.
Na fotografijama je obalna cesta Bakarac-Bakar koja je asfaltirana, i očiti karavanski put koji je prethodnica Karolinske ceste, a spušta se s prijevoja Peć prema Plasama.

[piket]

Na fotografijama je dio očuvanog rimskog puta kroz Vinodolsku dolinu i lijep mlin u zaseoku ispod Drivenika. Fotke stavljam podsječajući kako u Vinodolskoj dolini ima očuvanih dijelova rimskog puta, al to je posebna tema o kojoj je već pisano na forumu.