Stare ceste zaleđa Bakra i Kraljevice

[piket]

Budući da je za Karolinsku i Krasičku cestu otvorena posebna tema, ja bih u ovoj temi opisao sve ostale važnije ceste na bakarskom i kraljevičkom području.
Prvo bih spomenuo Suzanovu cestu mada je ona i djelomično opisana u temi Povijesna i bunkeraška tura oko Križišća 28.01.2017..

SUZANOVA CESTA

Veliki napredak u izgradnji novih makadamskih cesta se događa u 18.stoljeću i to izgradnjom Karolinske ceste o kojoj smo već govorili. Izgradnja brodogradilišta, ratne luke i arsenala u Kraljevici je iziskivala nužnost izgradnje prometne komunikacije koja će spajati Kraljevicu s Karolinskom cestom budući da je Kraljevica ostala prometno izolirana. Spojna cesta je napokon izgrađena i to za samo dvije godine 1786.godine, te je Kraljevici omogućila da od malog neuglednog mjesta postane za ono vrijeme veliki centar trgovine i prekomorskog prometa. Cestu Križišće-Plase u dužini od 7 km je dao sagraditi senjski trgovac Marko Suzan (Sussani) koji je u Kraljevici imao skladišta za lijes i žito te izravni interes da lakše doprema i otprema robu prema unutrašnjosti. Marko Suzan se navodi tih godina kao najveći brodovlasnik na ovom području, te jedan od najuspješnijih trgovaca. On je uspio od cara Josipa II. dobiti odobrenje za izgradnju ove ceste, a poslije i vratiti svoj novac uložen u nju iz državne blagajne. Cestu je gradio građevinski poduzetnik iz Kraljevice Ivan Evanđelista Turković od 1785 do 1786. i to velikom vještinom kroz iznimko težak krški teren. Cesta je napuštena sredinom 19.stoljeća nakon punih 70 godina prometovanja zbog njenih prestrmih dijelova kada je izgrađena nova šira cesta s puno blažim nagibom.

SUZANOVA CESTA OD PLASA DO KRIŽIŠĆA

Cesta se uspinje od raskrižja prema sjeveru kroz mjesto te, nakon 200 metara asfalta postaje put koji nedugo zatim skreće prema istoku širokom serpentinom prema malom cerkulu koji dominira tim područjem i nalazi se na brdu iznad mjesta. Mali cerkul je za ono vrijeme pravi građevinski pothvat. To je čak mjestimice deset metara široka strma serpentina koja ima potporne zidove visoke 11 metara. Na samom zavoju se danas nalazi i stalak za zastave. Cesta nakon cerkula ide prema zapadu usječena strmu stjenovitu padinu s konstantnim visokim potpornim zidovima od grubo klesanih kamenih blokova, širine je cca 5 metara, te presječena dalekovodom sljedećih 200 metara je jedva prohodna zarasla u žbunje, s urušenim podzidom i zasuta odvaljenim stjenama i kamenom sipinom. Nakon toga je sjojevrsni vidikovac s kojeg puca lijep pogled na cijeli bakarski i riječki zaljev, te otoke. Cesta nastavlja između stupova dalekovoda, te prelazi jarugu lijepim starim kamenim mostom raspona četiri i pol metra koji je jedan od rijetkih očuvanih kamenih mostova iz 18. stoljeća na našem prostoru. On je očuvan u svojem izvornom obliku sve do 2010.godine kada je prilikom postavljanja dalekovoda oštećen južni upornjak.S obzirom da postoji još mali broj kamenih mostova iz 18.stoljeća u Hrvatskoj trebalo bi ga bolje zaštititi kao dragocjeni primjer stare mostogradnje. Do Melnica cesta stiže manje zahtjevnim terenom prolazeći šumu i livade, te se strmo uspinje u naselje prolazeći još jednu jarugu koju savladava izdignuta na visokim podzidima s velikim lijepo sazidanim kamenim propustom.. Tu počinje i asfalt te cesta prolazeći kroz Melnice na n/m preko 500m izbija na Karolinu. Cesta je od Križišća do Melnica duga oko 3 kilometra.

[piket]

Evo još nekoliko fotografija Suzanove ceste, u prethodnim fotografijama je stari kameni most, dok je u ovim i kameni propust-most neposredno ispod Melnica

[piket]

Još nekoliko fotografija dionice od Križišća do Melnica.

[piket]

S dijela ceste se pruža lijep pogled na Riječki i Bakarski zaljev.

[piket]

SUZANOVA CESTA OD KRIŽIŠĆA DO KRALJEVICE

Od dijela Suzanove ceste koji ide prema Kraljevici nije puno ostalo budući da je ona djelomice išla ispod novije ceste iz 1856. godine, a na tom mjestu je napravljena riječka obilaznica, te je ustupila mjesto njoj. Šteta što u tom dijelu nije sačuvana zbog lijepe perspektive budući da su čak tri ceste iz različitih povijesnih razdoblja smještene jedne ponad druge. Suzanova cesta je žrtvovana, te sad umjesto nje imamo izgrađenu riječku obilaznicu koja je u potpunosti izmjenila krajolik ali i izrazito skratila put i poboljšala protočnost vozila naročito za vrijeme turističke sezone. Prolazeći sadašnjom cestom iz 1856. pedesetak metara nakon rotora prema Kraljevici vidljiv je skroman nastavak Suzanove ceste koji je prohodan, da bi opet prelazeći preko iste asfaltirane ceste u potpunosti zarastao. Omeđena suhozidima cesta dobiva asfalt u ulici Vršina, te ulazi u naseljeni dio Kraljevice. Ona presijeca magistralu, te ulicom Podfara i Filipa Pavešića ulazi u centar mjesta. 

Na fotografijama je dio ceste od ulice Vršina do sadašnje ceste iz 1856. godine. Na zadnjoj fotografiji se lijepo vidi pokaldrmljeni kolnik slagan od kamenja.

[piket]

Evo i karte s oznakama kuda ide Suzanova cesta, svakako najzanimljiviji i najatraktivniji dio za šetnju od Križišća do Melnica, ili skraćeno od Križišća do starog kamenog mosta budući da dalje cesta prolazi kroz šumu pa nema otvorenog vidika.

[piket]

CESTA KRALJEVICA-PLASE IZ 1856.GODINE (Ž5068)

Sredinom 19.stoljeća javila se potreba izgradnja nove ceste koja bi kao i Suzanova cesta spajala Kraljevicu s Plasama. Cesta je bila gotova i pravo je remek-djelo cestogradnje u ono vrijeme. Cesta prolazi novom trasom uz Vršinu i Medomišljinu pa se penje kroz Križišće uz crkvu na strmi istočni dio Debeljca koji svladava jednom dugačkom impozantnom serpentinom. Serpentina Veli cerkul široki je zavoj položen na potporni zid visok čak 17 metara. U odnosu na Suzanovu cesta je dovoljno široka da se mogu mimoići dva vozila, znatno blažeg nagiba i poduprta visokim podzidima od brižljivo klesanog kamenja. Zbog puno blažeg nagiba duža je od Suzanove. Za vrijeme drugog svjetskog rata 1942.godine djelomično je preuređena i proširena od Križišća do Hrastenice (razbijeni bunker). Tad je dobila lijepo izvedene i pravilno raspoređene propuste za vodu, rubnjake, bankine, zaštićene kolobrane i parapete. Dobila je čak i asfalt koji se danas na djelu od Križišća prema Plasa djelomično uništen , te se danas nazire tek u tragovima. Uz nju se nalaze izgrađena ugibališta koja služe kao fantastični vidikovci na Vinodolsku dolinu i Kvarner.

CESTOM IZ 1856.GODINE OD KRIŽIŠĆA DO PLASA

Cesta je duga 6 kilometara, gotovo dvostruko od Suzanove na tom potezu, ali je znatno blažeg nagiba. Cesta iz 1856. vodi iz glavnog raskrižja prema istoku, prolazi uz crkvu, te nakon kilometra kod velikog bunkera iz drugog svjetskog rata postaje makadamska. Inače u ovom kraju ima nekoliko bunkera, koji su smješteni uz ceste. Prolazeći dalje prema istoku dolazimo do impozantnog velog cerkula. To je serpentina s podzidima od 17 metara. S nje puca pogled na vinodolsku dolinu. Potom cesta vodi prema zapadu usječena u brdo sa jedne strane, a s druge strane s visokim podzidima. Na tom dijelu su čak tri proširenja koja su služila kao odmorišta. Nedugo nakon cerkula se od ceste odvaja planinarski put za Dedomir, najviši vrh područja Kraljevice. Do dijela koji se zove Hrastenica (dio ćemo prepoznati po porušenom bunkeru neposredno uz cestu s južne strane) je cesta proširena u drugom svjetskom ratu od 1941.do kapitulacije Italije 1943. Cesta je tad proširena jer je bilo važno za potrebe ratovanja i obranu zaprečne linije talijanskog teritorija na istoku. Namjera talijana je bila da se cesta rekontruira do Karoline na Melnicama, no zbog kapitulacije Italije se došlo do Hrastenice. Cesta je proširena dovoljno da se mogu mimoići dva teretna kola, jer su do tad budući da je cesta bila uža mogla proći samo jedna. Prilikom tog proširenja, te izgradnjom novih cesta prema Šmriki i prema Hreljinu, neke kuće u Križišću su morale biti srušene. Tu je nasuprot trafostanice prolazeći pored talijanskog bunkera, pored kojeg prolazi naftovod prema moru nailazimo na vidikovac s kojeg se pruža fantastičan pogled na cijeli zaljev i okolicu. Negdje 200 metara nakon bunkera cestom prema Melnicama je ispod ceste vidljiv pokušaj gradnje kamenog nasipa, možda baš u vrijeme proširenja donjeg dijela ceste. Prema Melnicama je širina ceste uža i kreće se kao i dotad uvijek podjednakim blagim usponom koji nije zahtjevan za bicikliste. Cesta je do pred Melnice pod makadamom, te se opet pojavljuje asfalt. Cesta od Križišća do Melnica je pravo remekdjelo, dobro očuvana s kvalitetno izrađenim podzidima i rubnim zidovima, te odvodnjom svojevremeno je i bila asfaltirana, a danas je nažalost zapuštena.

[piket]

CESTOM IZ 1856.GODINE OD KRIŽIŠĆA DO KRALJEVICE

Od Križišća prema Kraljevici je cesta skoro cijelom trasom asfaltirana, te danas teče promet po njoj i vodi se djelom kao državna cesta D523. Danas do čvora Šmrika na riječkoj obilaznici dolazi prolazeći ponad nje, te su na njoj dobro očuvani visoki parapetni zidovi od finih klesanaca i kolobrani. Na samom čvoru Šmrika nalaze se ostaci najimpresivnijeg objekta na toj cesti. To je 140 metara dugačak nasip koji dominira prostorom i svima je vidljiv kad prolaze tim djelom obilaznice. On prelazeći ponikvu doline Medomišljina je poduprt golemim potpornim zidovima od brižljivo slaganih klesanaca koji na sredini ima svođeni propust.  Nasip je opremljen i raskošnim kamenim burobranom koji se djelomice urušio pri radovima na izgradnji obilaznice ali je ipak srećom obnovljen. Taj preložen potez ceste i dan danas ima vidljivu asfaltnu podlogu, stoji kao slijepi krak na čvoru Šmrika kao spomenik cestogradnji. Preložena cesta na čvoru prolazeći dva rotora se blago spušta te nakon dvije široke serpentine izbija na jadransku magistralu. Zatim sa sjeverne strane nasipanog dijela jadranske magistrale opremljenog burobranom po dužini oko 400 metara cesta prolazi u zavoju. Taj dio ceste je u potpunosti devastiran građevinskim otpadom i nasipanom zemljom, te zarasao. Vidljiva su još jedna dva kraća dijela ceste koja prolazi iznad magistrale, te ne jednom začudo stoje i dva kolobranska stupića kao spomen na tu cestu. Sljedeći dalje magistralu cesta se spušta zapadnim ulazom u mjesto ulicom Kalina te prolazeći još jednu serpentinu se spušta preko ulice Rovina pored dvorca prepoznatljivim kamenim podzidima i kamenim rubnim zidom do luke.

[elvis]

Tu je nasuprot trafostanice prolazeći pored talijanskog bunkera, pored kojeg prolazi naftovod prema moru

Koji je to talijanski bunker na toj lokaciji ? Mislio sam da su tamo samo bunkeri Kraljevine Jugoslavije, dijelovi tzv Rupnikove linije?   

[piket]

Tu je nasuprot trafostanice prolazeći pored talijanskog bunkera, pored kojeg prolazi naftovod prema moru

Koji je to talijanski bunker na toj lokaciji ? Mislio sam da su tamo samo bunkeri Kraljevine Jugoslavije, dijelovi tzv Rupnikove linije?   

Imate pravo, prije sam imao posla uglavnom s talijanskim bunkerima pa sam automatski pisao. Više o tim Rupnikovim bunkerima ima u zborniku grada Kraljevice br. 2, i temi ovog foruma Povijesna i bunkeraška tura oko Križišća 28.01.2017.

[piket]

Nije baš neko remek djelo al na fotografiji je prerađena satelitska snimka s ucrtanom trasom ceste, nasip Medomišljina slikan s Frankopanske ceste (duduše malo škura fotografija), stara fotka Velog cerkula i fotka Križišća gdje se vidi Mali cerkul s lijeve strane, te Veli cerkul na cesti iz 1856.godine na desnoj strani. Nebi bilo loše dronom fotkati Veli i Mali cerkul pa staviti tu.   

[piket]

Još nekoliko fotografija cerkula ceste iz 1856. i fascinantni nasip Medomišljina koji dominira na čvoru Šmrika.

[piket]

Frankopanski put od starog grada Hreljina prema Križišću.

Od starog grada Hreljina postoji stari frankopanski put koji se spušta nizbrdo do rimske trase u zaselku Kučani, te je on vjerojatno star koliko i sam grad Hreljin. To je bio put za luke i tunolovke  u Bakarcu i Kraljevici. To je karavanski put koji se danas može djelomice obići pješice jer je jedan dio zarasao u šipražje. Od platoa ispod groblja Hreljin postoji jedva prepoznatljiv put koji se spušta pored razbijenog bunkera, te nakon početnog zavojitog dijela put ide direktno prema Križišću gubeći visinu. Ispod puta je mjestimice dignut debeli kameni suhozid. Kod prvih kuća na području Kučana se može spustiti na glavnu cestu, dok dalje ide put omeđen suhozidima koji se račva na dva kraka i tu je zarasao. Jedan se spušta do glavne ceste prema rimskom putu, a drugi ide paralelno s glavnom cestu prema Suzanovoj cesti poviše glavnog raskršća na Križišću.   

[piket]

Frankopanski put nema elemente ceste za promet kolima, jer je širine od cca 1,5 do 3m i više je kao karavanski put.
Novija cesta Hreljin-Križišće koja je vodoravno položena na prilično strme padine podno grada Hreljina je izgrađena 1888.godine.
Na toj cesti je ispod samog starog grada Hreljina postojao tunel. On je probijen kako bi se zapreke zaštitile od odrona kamenja jer u tom dijelu ceste teren je izuzetno strm i kamenit, su odroni bili česta pojava. Cesta i tunel su obnavljani i proširivani nekoliko puta. Tunel, u narodu zvan Galarija, preuređen je 1938./1939., a zagrađen je 2000., kada je oko njega izgrađena obilazna cesta. (Na fotografijama tunel nekada i sada kada je zazidan) Iz Hreljina do Križišća danas postoje dvije ceste i to od zaselka Kučani do raskrižja na Križišću. Starija cesta se u Kučanima spaja na tzv.rimsku koja ide prema Bakarcu, te dalje prema Križišću, a novija današnja glavna cesta je izgrađena 1972.,te ide nešto sjevernije, paralelno sa starijom. Pri njenoj izgradnji su čak neke kuće porušene da bi se probio put.

[piket]

Najstarija cesta na ovom području je rimska cesta koja slijedi prirodnu udolinu Vinodolske doline od Bakarca uzbrdo preko Križišća prema Triblju, te je i danas prepoznatljiva u tragovima. U Bakarcu je pronađen rimski miljokaz.Od središta Križišća do Bakarca postoji kolni put koji se odvaja u zaseoku Kučani od ceste prema Hreljinu, te strmo spušta ispod vijadukta obilaznice. Put vodi gustom šumom vjerojatno prateći trasu stare rimske komunikacije.To je najkraća veza Križišća s Bakarcem, teško prohodna za automobile, eventualno terence. Cesta je omeđena suhozidima i lijepo slaganim kamenim potpornim zidovima koji su štitili od odrona. Putem nailazimo na malu kapelicu s lijepim kamenim vratima nad kojima je uklesana 1792.godina.Nešto dalje stižemo do Crkve Svete Trojice. Crkva je očito dograđivana u nekoliko navrata, a natpis na njenim vratima piše da je zadnji put produljena 1882.godine kada je i napravljen zvonik. Uz crkvu je stajalo i groblje u kojoj se pokapalo još početkom 20.stoljeća. Dio groblja je eshumiran, no iza željeznih vratiju ulaza u šipragu danas su vidljivi kameni nadgrobni spomenici, čuvajući uspomenu na pokojnike. U blizini groblja ima još ruševina koje su u potpunosti zarasle. O ovim lokacijama ima već dosta postova po forumima pa ću priložiti samo nekoliko fotografija. Vidljivo je da veliki utjecaj na cestu imaju bujice vode koji ju povremeno mjestimice unište.