Ilok, Vukovar, Osijek, Kopački Rit...

[milić]

Evo malog putopisa s moga četverodnevnog izleta u Vukovar i okolicu.
Prvi dan, osim puta, najznačajnija i najdojmljivija je bila Vinarija Buhač u Iloku. Majko, koja vina... Počeli s graševinom nastavili s tramincom pa rizlingom i na kraju merlotom. Ovo na fotki je mladi gazda Domagoj Buhač.

[milić]

U Iloku, uz Dunav, nalazi se hotel originalnog imena Dunav. Tu smo predvečer sjeli i jeli riblje specijalitete koji me se i nisu baš dojmili. Pogotovo fiš. Grozno...

[milić]

Ovo (ova zlaćana crta) je pogled na most nazvan 25. maj koji spaja Bačku Palanku i Ilok. Otvoren je 19. svibnja 1974. g. od strane J.B. Tita.

[milić]

Drugi dan otpočeli smo na Adici - izletištu Vukovaraca. Tu se nalazi mnoštvo sadržaja u park šumi poput trim staze, raznih igrališta, restorana i kafića u Vukovarskoj kući - na slici.

[milić]

Močvarasti teren, koji je uz rijeku Vuku, premošćen je drvenim mostićima. Jednim od njih došli smo i do prekrasne pravoslavne kapele sv. Paraskeve na Dobroj vodi.

[milić]

Potom smo ogledali Židovsko groblje, malo znano izvan okvira Vukovaraca. Naš voditelj, tog dana, Tomislav Mišir, inače neonatolog u mirovini, nam je s toliko ljubavi, znanja, žara pričao o Židovima da sam mislio da je i on Židov. Ali, kažu, da nije. Već po tati Hrvat, a po mami Rusin. (A koji su pak ti Rusini?)
Kaže Tomislav da je čuo kako Židov postupa kad mu netko ne vrati dug. Sretne ga na ulici, kao slučajno, i s njim lijepo priča. Čim duže - to bolje. Tako da ga ćim veći broj ljudi vidi a kako bi znali da s njegovim sugovornikom nešto nije u redu, odnosno - nije vratio dug. A to automatski znači izopćenje iz društva jer tko se Židovu zamjeri ne može računati na njegovu pomoć ubuduće. Lukava metoda, bez batinaša i sličnih likova, a, kaže T., efikasna do bola.
Kamate, da su bile relativno male. Od sjetve do žetve 0, 5 %. Malo, a oni se bogatili. A kako je s današnjim kamatarima - moš samo mislit.
Inače, zapelo mi za oko ovo prezime - Winkler. Poslijeratni tehnički direktor 3. maja je bio inž. Zlatko Winkler, kasnije profesor na Tehničkom fakultetu u Rijeci, akademik. Možda mu je ovaj na spomeniku kakav rod.

[milić]

Uz žisovsko groblje, samo preko žice, nalazi se Memorijalni centar  Domovinskog rata. Tomislav me nije pustio da snimam. Zašto? Pojma nemam, a nisam htio pitati.

[milić]

Ovu crkvu sam slikao iz auta, u vožnji. Meni jako lijepa, posebno ovi tornjići što me podsjetilo na dvorce uz Rajnu odnosno Disneyland. Koja je ovo crkva - ne bih znao.Ne pronalazim je na stranici TZ Vukovara.

[milić]

Pogled na Dunav i Ćifutsku Adu.

[milić]

Stari vodotoranj u centru Vukovara.

[milić]

Crkva sv. Filipa i Jakova

[milić]

Centralni križ na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.

[milić]

Skromni spomenik Blagi Zadri, legendarnom branitelju s Trpinjske ceste.

[milić]

Spomenik Josipu Tomašiću, zadnjem zapovjedniku Vukovara prije pada. Iskreno, nikad nisam čuo za njega, a naš vodič Tomislav ga je tako nahvalio, toliko ljudskosti je spomenuo za njega ... Umro je 2004. kao što piše na spomen ploči.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/puzao-sam-u-bunilu.-nas-trojica-jedini-smo-uspjeli-izaci/189133/

[milić]

Spomen Dom na Ovčari.