Ilok, Vukovar, Osijek, Kopački Rit...

[milić]

Spomenik na Ovčari

[milić]

Vodotoranj, simbol opstojnosti Vukovara i Vukovaraca.

[milić]

Dr. Mišir uz grob svog učitelja dr-a Halasyja na katoličkom groblju. Moj prijatelj Janko nas je značajno upitao: - Znate li kako je dr. Halasy umro?
Na to je dr. Mišir skočio, kao oparen: - Nemoj Janko, molim te...
Bit će neka čudna smrt...

[milić]

Dan smo priveli kraju uz Dunav, pokraj veslačkog kluba. Tu vježba Damir Martin, samozatajni srebreni u samcu na OI u Riu de Janeiru.    
Inače, baklave za šest!

[milić]

Još za kraj dana, mala noćna šetnja centrom Vukovara. Na mostu Jeana Michela  Nicoliera vidljiva je granična crta između Slavonije i Srijema.

To be continued!

[milić]

3. dan rezervirali smo za put u Osijek i Kopački Rit.
Kratka šetnja Osijekom otpočela je na Tvrđi. Spustivši se do Drave Tomislav nam je pokazao mjesto gdje se Osječani najrađe kupaju - Kopakabanu. To je s druge strane od mjesta odakle je Vaš snimatelj snimao panoramu - samo za Vas.

[milić]

Pogled na Tvrđu.

[milić]

Osječka gimnazija - škola koja se može pohvalii, ne znam koliko takvih u svijetu ima, da je školovala 2 dobitnika Nobelove nagrade: Lavoslava Ružičku i Vladimira Preloga. A k tome treba pridodati i J. J. Strossmayera, istaknutog biskupa i utemeljitelja Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

[milić]

Centralni gradski trg u Osijeku - Trg dr. Ante Starčevića, s pogledom na katedralu sv. Petra i Pavla i spomenik Ocu Domovine dr. Anti Starčeviću. (Hm, a tko bijaše bila Majka Domovine?)
I na ovaj spomenik je naš Tomislav rigao vatru. To, da je, Anto Đapić napravio spomenik na svoju trbušastu sliku i priliku, a dr. Starčević da nije bio trbušaro, nego vako vitak kao ja (Milić da ne bude zabune!) samo malo korpulentniji. Dobar mi je bio Tomica - vodič naš. Zaljubljenik u Rimljane i rimske legije. Priupitao me vjerujem li da su legije iz Akvileje do Osijeka u slučaju potrebe mogle doći za dva dana. Rekao sam da nema šaMse. Onda mi je rekao da ako bacim komad drva u Dravu i mjerim brzinu drva da ću vidjeti da u 1 sekundi prevali put od 3 metra. Pa me prisilio da računam. I došli smo do nekih 250 kilometara na dan. Hm, rekoh po toj računici je i moguće pomoću splavi stići, ali, opet ja palamudim, treba doći do rijeke Drave, ukrcati se na splav, otpor opterećene splavi je veći nego plutajuće grane...
I kad sam došao doma opet sam se uhvatio računanja i provjere osnovnog podatka - brzine Drave. I kaže net da je brzina 1 m/sek. E moj Tomica, kao i obično, opet sam bio u pravu. Odi svragom i Ti i tvoji Rimljani!

[milić]

Zbogom ili doviđenja Osijek, odosmo mi put Kopačkog Rita. E, ali već je ura od ručka. A di ćeš nešto izist nego tamo di stari meraklija - Tomislav zna. Kopačevo, mađarsko selo na rubu Kopačkog Rita. A u selu čađava, ma ne mehana nego lijepo gostilište Didin kutak. Tu su moji suputnici izili fiš, perkelt, riblju mješanciju, a ja iskusnik - miješano meso. Da riječna riba...

[milić]

Ajmo mi, siti i napiti u Kopački Rit. Komaraca nije bilo - još. Valjda im je prerano. Prekrasne šume, vegetacija i životinjski svijet za one koji - dobro vide. Svako toliko bi netko u autu (da, autom se voziš kroz park prirode ako želiš) vidi jelena, vidi rodu, vidi... A ja gledam u nokte i mislim - trebalo bi to podrezat malo.
Dosta smo pješačili šumom, Tomica  nas je vodio do jedne napuštene lovačke kuće stilo Beč kraj 19. stoljeća. Prekrasna, a u fazi raspada i prepuštanju vegetaciji na milost i nemilost.
U solidnom stanju je Dvorac Tikveš, poznat austrougarskoj vrhušci, pa jugoslavenskoj, a ni hrvatskoj nije stran. Pomalo je i on počeo tonuti u zaborav, a šteta bi bila da propadne kao i spomenuta lovačka kuća, a i drugo.

[milić]

Na povratku, nakratko smo zastali na ulazu u Kopački Rit u kafe baru Lopoč te protegnuli nogice lagane šetnjom po drvenim mostićima iznad močvare.

[milić]

Na putu za Vukovar zastali smo pored  Spomen doma hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti. Tenk simbolizira tzv. groblje tenkova koji su na tom mjestu uništeni u naletu agresora na Vukovar. Uz Dom je i bista Blagi Zadri.

[milić]

Zadnji, četvrti dan protekao je u povratku domu svom. Nismo išli autocestom već Podravskom magistralom kako bismo čim više uživali u prelijepim pejzažima Podravine. Prolazili smo kroz ili pored gradića Valpova, Virovitice, Pitomače, Đurđevca, Koprivnice gdje smo jeli u nekom opskurnom fast foodu te preko Malinske! stigli u Rijeku - Vojak.
S tog puta samo fotka polja makova snimljenog - ne znam gdje.

[milić]

I polja kamilice, snimljenom na sličnom mjestu - kao i makovi.
Eto, ja proputovao, napisao, a vi čitajte, ako vam se da.

Idem na placu pa ako je netko za rotkvice, mladu kapulu i sl. zna di me može nać.