Potok

[Kont]

Pisati o ovako velikoj gradskoj četvrti za koju me osobno ne vežu nikakve uspomene je vrlo teško i nezahvalno. Zato i neću ništa pisati.

[zokxy]

Hmmmm 
Navlakuša? Slijedi hrpa fotki? 

Ili si pao pod utjecaj Velebitske? 

[sijori]

 

[Kont]

Navlakuša je bila samo za mene da napokon objavim što sam se ko zeko motao po Potoku ove zime. Jel se netko sjeća pjesmice "Zeko i potočić"?

U jednoj zimskoj noći
tam' gdje je visok brijeg
smrznuo se potočić
i pokrio ga snijeg.

A jedan mali zeko
taj potok traži svud,
gdje je, kud je nestao
to njemu tišti grud.

I plače, plače zeko mlad,
za potočićem tim
žali, žali zeko sad
žali srcem svim.

I tužan misli zeko
ta gdje je potok taj,
možda laste slijedi on
u dalek južni kraj.

Izgleda da sam još pod utjecajem Velebitske

Za šetnju po Potoku opredijelio sam se za jednostavniju turističku prezentaciju umjesto kronološke. Dakle, manje teksta, više slikica i lakše snalaženje u prostoru.
Također se pojavio problem određivanja granica Potoka, pa sam koristio službenu podijelu grada Rijeke po mjesnim odborima, tek toliko da opet ne počnu rasprave o granicama.



Dakle, vrijeme je da zasučemo nogavice i zagazimo u...
 
                                              POTOK

Još od 1874. godine kada je bila uspostavljena željeznička veza Rijeke s Bečom i Budimpeštom, gradska administracija ukazuje na potrebu parcelizacije zone nasuprot želj. kolodvora i regulacije cesta, ali niti 60 godina nakon toga područje se ne mijenja. Tamo su još stajale ruševne zgrade i barake što je u suprotnosti s opisom Rijeke kao civiliziranog i modernog grada. Prvi projekt regulacije izrađen je 1894. godine, nakon čega se gradska uprava našla pred problemom pretjeranog novčanog potraživanja obitelji Rinaldi koji su bili vlasnici zemljišta od 25 000 m2 između Tvornice duhana i bivše vojne bolnice, te Viale Mussolini i Via Trieste/ Petrarca. Ti pregovori su se vukli više godina, kao i pregovori s austrougarskim vojnim erarom i Ministarstvom financija ugarske države o razmjeni terena. To je uspjelo tek 1914. godine nakon što je došlo do pada cijene zemljišta.

1870.



1873.



1905.




 

[Kont]

Putnike koji bi u Rijeku dolazili vlakom do 1932. godine dočekao bi ovakav prizor preko puta kolodvora. Novine "La vedetta d'Italia" 18.09.1931. godine pišu : " Kada se misli na sirotinjske nastambe koje u Viale Mussolini gledaju na želj. kolodvor, osjećaj je nelagodan. Grad se ne bi trebao pokazati u lošoj odjeći očima stranaca kada prvi put dolaze u Rijeku."



Na staroj slici su zgrade kompleksa Šećerane izgrađene u 18. stoljeću. Krajnje lijevo je velika dvokatnica s potkrovljem koja je u početku bila tvornica likera Rosoli izgrađena 1752./53. godine na lijevoj obali potoka Brajda prekoputa Lazareta.
U sredini slike ove prizemne zgrade s potkrovljem su nešto kasnije izgrađene, a služile su kao magazini, drvarnice, skladišta za sijeno, staja za životinje, kočijašev stan i kao prostor za sluge u Šećerani.
Desno se vidi dio dvokatnice s potkrovljem koja je također bila izgrađena 1752./53. godine kao kuća za stručne majstore Šećerane.
Te stare zgrade se ruše tijekom 1932.-1934. godine kako bi se dobio prostor za izgradnju ekonomskih kuća za radnike i službenike u državnim poduzećima i zavodima, a sve u sklopu populacijskog programa vladajućeg fašističkog režima kojim je trebalo privući što više talijanskih iseljenika i zadržati ih u Rijeci.
Tako Istituto Nazionale per le Case degli impiegati dello stato početkom tridesetih godina realizira ogromni stambeni blok u sklopu gradske četvrti Potok, a sačuvana je i nekolicina neostvarenih projekata koje je zavod namjeravao financirati.

[Kont]

Prvo ćemo prošetati po Viale del Littorio (Nikole Tesle).
Viale del Littorio, nova cestovna arterija otvorena nasuprot željezničkom kolodvoru, povezivala je neke od glavnih kvartova grada Rijeke. Ulica je bila široka 22, a duga 270 metara, te se postupno popunjavala »prekrasnim« i modernim objektima.
Uređena je uz trošak od četiristo tisuća lira.
-Inauguracija Viale del Littorio (Nikole Tesle) koja u dužini od 200 metara povezuje želj. kolodvor s Via Petrarca (Viktora cara Emina) obavljena je 1932. Stara slika je koji mjesec prije otvorenja pri završnoj fazi radova.



-Nasuprot zgradi kolodvora među prvima se gradi 1934. godine uglovna peterokatnica EACEP s 20 stanova projektanta Lorenza Valentinija otvorena prema Viale del Littorio (Nikole Tesle 1).



Tridesetak godina kasnije dok je tu bilo okretište za trolejbuse.

[Kont]

-Na tu zgradu se naslanja Cassa Rossa s 12 stanova orjentirana na Viale Mussolini (Krešimirova br.34.) čiji uglovi su od četvrtog kata rezani kako bi se omogućila veća osunčanost unutrašnjosti stanova, a na zadnjem katu su ostakljene verande.



Slikao Bazilisk 2012. godine.



-Istovremeno su se odvijali radovi na dvjema višestambenim kućama u Viale del Littorio (Nikole Tesle), u neposrednoj blizini Tvornice duhana od koje su bile odjeljene uskom uličicom. Ugaonu peterokatnicu u Nikole Tesle br. 2 naručuju nasljednici Rinaldi 1934. godine po projektu Lorenza Valentinija koji prvobitno predviđa pravokutne ugaone balkone, ali ih Leo Petani u izvedbenoj inačici zamjenjuje polukružnima. Radove izvodi S.A.V.E (Societa Anonima Veneta Edile) čiji je predstavnik u Rijeci bio Lorenzo Valentini.



-U produžetku je izgrađena četverokatnica EACEP-a sa 16 stanova i pročeljem uz Viale del Littorio (Nikole Tesle br.4). U prizemlju je predviđen smještaj dnevnog hotela, tada popularnih u Rimu i Milanu, nešto kao javno kupatilo koje je imalo 6 kabina sa toplom i hladnom vodom, tuševima i zahodima te čekaonicom. Tu je bio i brijački salon, frizer, pediker, manikura, telefonska kabina, garderoba za prtljagu i čistionica cipela.
Danas u tom prostoru možete prvo naučit aikido, a onda pocrnit.

[Kont]

Nekoliko slika tih zgrada oko 1938. godine.

[Kont]

-U Via Mario Asso (Milana Butkovića br. 2 i 4) grade se 1935. godine dvije višestambene kuće po projektu Romola Ancona i Lorenza Valentinija. Na tim kućama se ističe obloga stepenišnih ograda izrađena od belgijskog mramora što predstavlja primjer vrhunske obrtničke izvedbe.
U podrumskom prostoru je sedamdesetih godina bio otvoren disco klub "Mustafa".



Otišao sam pogledati taj belgijski mramor i nije me se baš previše dojmio. Stvar ukusa.



Zanimljiva slika zbog danas još uvijek vidljivih parola iz 1946. godine prilikom izvođenja pokazne vježbe riječkih vatrogasaca.





Piše nešto kao: "Tuđe nećemo a svoje damo"

[Kont]

Nekoliko slika prije izgradnje tog bloka zgrada.













Jedini vidljivi dio nekadašnjeg Campo Sportivo

[Kont]

Donji park je uređen i nazvan po prof. dr. Vinku Frančiškoviću (1919.-1984.). Utemeljio je Centar za dijalizu, a 1971. godine sa suradnicima je na Odjelu za urologiju Klinike za kirurgiju u Sušačkoj bolnici izveo uspješno prvu transplantaciju bubrega od živog davatelja u Hrvatskoj.
Park je površine 1.600 m2 s uređenim dječjim igralištem i fontanom od granitnih glatkih ploča Bianco.



U nastavku, jedna od ljepših zgrada izgrađena 1974. godine na mjestu jedne starije kuće koja je bila srušena kontroliranom eksplozijom ali unatoč prisutnosti novinara Novog Lista nemamo ni jednu staru sliku. Prolaz između zgrada je ostatak nekadašnje Via Edoardo Meazzi.



Četverokatnica Marija Derenčina na sjecištu Viale del Littorio i Via Francesco Petrarca, autor Guido Lado iz 1936. godine, od ostalih zgrada se razlikuje po smještaju ulaza na zaobljenom uglu zgrade, što je za to doba bila rijetkost (Nikole Tesle br. 15).





Slijedeće usporedne fotografije su od našeg člana Baziliska iz 2012. godine.





Vraćam se nazad istim putem do želj. kolodvora. Fotka snimljena na brzinu za svaki slučaj, jer je tu danas fastfood kebab "BOOM".

[Kont]

Manje slikana Via della Vittoria, zatim Ulica Prvog Maja, pa Ljubljanska, potom Dimitrija Tucovića i današnja Cambierieva ulica.

I opet, Bazilisk je bio tu 2012. godine.



Na uglu Viale Mussolini (Krešimirova) i Viale della Vittoria (Cambierieva 1) se 1934. godine ruše preostale dvije stare kuće od nekadašnje Šećerane te se gradi dvojna ugaona peterokatnica sa ružnim simetričnim šesterokutnim erkerima prema zamisli Lorenza Valentinija. Ispod te zgrade prolaze podzemni tokovi škurinjskog potoka i potoka Brajda.



Na tu kuću se nastavlja manja ugaona peterokatnica izgrađena 1936. (Cambierieva 3) koju projektira Amadeo Slavich.



Slijedeće zgrade u nekadašnjoj Viale della Vittoria su dvije četverokatnice koje projektira Pietro Bacci iz Tehničkog ureda otvorene su 28.10.1934. (Cambierieva br. 5,7 i 9) sa 38 moderno opremljenih stanova koje također financira EACEP.



Gradnja je trajala samo godinu dana zahvaljujući svakodnevnom radu 60-tak radnika uz trošak gradnje od preko milijun lira. Dovršene su prije nego je bila regulirana Viale della Vittoria.
Prizemlje kuća dijelom zauzima "Opera nazionale maternità ed infanzia", danas također dječji dispanzer.

[Kont]

Da bi razbio monotoniju vodoravnog slijeda prozorskih otvora na vijugavom uličnom pročelju, Bacci uklapa tri vertikale polukružnih erkera,a ispred krila uvučenog od prometnice smješta dječji dispanzer.



Ovo je fotograf bio pod utjecajem pive, pa se sve nakrivilo. Mislim na onog fotografa iz tridesetih godina

 

Cambierieva 11. Nemam podataka o njoj, ali mislim da je izgrađena također u doba Italije. Budem nadopunio.



Detaljna sistematizacija ulica opisane gradske četvrti, koja dobiva službeni naziv Rione del Littorio - Fiume, dovršena je 1937. godine.

Za vrijeme Jugoslavije se grade ponešto manje lijepe i manje ekonomične zgrade.



I ova "3. majska" zgrada građena u vrijeme kad su i njeni direktori stanovali zajedno s radnicima. Miliću, nemam pojma koje je godine građena.



Ali zato znam da se ova ovca na Potoku pojavila tko zna odakle 2013. godine.  Možda se išla bacit u more, pa idem i ja za njom

[elvis]

 

BTW, znam da Rijeka nije bila današnje veličine ali svejedno ne mislim kako je  cesta/ulica dužine 270 metara mogla povezivati "neke od glavnih kvartova grada Rijeke" 

Viale del Littorio, nova cestovna arterija otvorena nasuprot željezničkom kolodvoru, povezivala je neke od glavnih kvartova grada Rijeke. Ulica je bila široka 22, a duga 270 metara,

[Kont]

Gledaj na taj podatak s talijanske strane tog doba