Potok

[Kont]

I prije 150 godina. Vidi se i mostić preko Škurinjskog potoka

[Kont]

A ovako je Massimo Superina lijepo prikazao u kojim je sve državama rastao Potok. Sivo je doba AU, žuto doba Italije, ružičasto iz doba Jugoslavije, a među ružičasto se uvalila i jedna novogradnja iz vremena Hrvatske.

[Kont]

Područje Potoka je prema regulacijskom planu iz davne 1873. godine trebala biti rekreacijska zona, a što je tek nakon stotinjak godina ostvareno pa su pješaci počeli rekreativno pretrčavati ulice i preskakati pješačke prepreke. Danas je ipak nešto lakše zbog izgradnje zaobilaznice, nestanka industrije i ljudi, te je ulice moguće pretrčavati i bez zaleta.

Plan je promijenjen početkom 20. stoljeća pa se na tim nekadašnjim zelenim površinama (čitaj vrtovima i voćnjacima) predviđa stambena izgradnja.
Tada Općina otkupljuje to prostrano trokutasto zemljište u vlasništvu čuvenog vološćanskog kapetana, brodograditelja i brodovlasnika Giovannija Minacha (1785. - 1866.), odnosno njegovih nasljednika, i prema planu iz 1909. počinju se graditi najamne kuće prema projektu ing. Emilia Ambrosinija (1850.-1912.). Kao investitori se pojavljuju "Unione Cooperativa Fiumana", nasljednici Minach i obitelj Dubravčić.

[Kont]

Nekadašnja Via Germania do 1919., zatim Via Francesco Petrarca, od 1955. godine Ulica Viktora Cara Emina, hrvatskog književnika koji je između ostalog spasio od zaborava izreku starih kapetana i mornara, a kojom se mi danas samozavaravamo prikazujući je kao našu karakternu osobinu:
Krepat ma ne molat. I crknut ali ne odustat (osim kad se mora).

[Kont]

Tu misao stanari viših katova u ovim zgradama bez liftova svakodnevno imaju na umu.

[Kont]

Sad tek vidim da sam zaboravio ponešto napisati o bivšoj školi za medicinske sestre

[Kont]

Za pitanje socijalne skrbi na državnoj razini se 1931. godine osniva "Ente Opere Assistenziali". Među važnijim aktivnostima te organizacije spada zimska skrb i podjela namirnica za socijalno ugroženo stanovništvo.

U Rijeci je zgrada za smještaj gradske dobrotvorne ustanove izgrađena 1941. godine prema projektu Giuseppea Posa asimetričnog tlocrta s ulaznim pročeljem prema Via Petrarca (Viktora cara Emina 5.).

U podrumu je bio smješten stan čuvara, praonica rublja i dezinsekcijski sustav dostupan iz dvorišta. Na povišenom prizemlju javna kuhinja, restoran i gostionica, a u zapadnom krilu dnevni hotel s odjelima za žene i muškarce. Na prvom katu su uredi, a na ostatku etaže noćni azil s dvije velike odijeljene spavaonice.
Poslije rata se u tu zgradu, 1948. godine useljava Škola za medicinske sestre. U samoj zgradi,
osim škole, bio je smješten i internat za sve učenice, pa su tako nastavnici škole postavljeni i za odgojitelje u domu.

[Kont]

1961

[Kont]

1961.

[Kont]

Jer osamdesete su bile godine
kad smo stalno svirali
i svake noci smo do zore lupali
susjede smo budili

[Kont]

Jer osamdesete su bile godine
kad smo stalno skupa bili mi
cijele noći smo pili
cijele noći cijevi
kolektora postavljali

[Kont]

Ovdje važi da slika govori tisuću riječi, uglavnom psovki na račun gradskih urbanista i ostalih stručnjaka koji su dozvolili da se ovakav primjer hrvatske recesije "uklopi" u ovaj historicističko - secesijski blok zgrada. Inače, većina stanova nije niti prodana jer se investitor opredijelio za kinesku kvalitetu gradnje, pogotovo vodovodnih instalacija.

[Kont]

S druge strane i nije tako strašno, osim te napadne boje fasade.

[Kont]

Kraj nje je na broju 10. prva od ukupno tri kuće u vlasništvu veletrgovaca vinom braće Giovanni i Domenico Dubravcich, izgrađena 1910. po projektu Rinalda Carla Henckea.
Giovanni se na Sušaku zvao Ivan Dubravčić te je 1910. godine bio potpredsjednik društva Prva primorska parna pecara.

[Kont]

Vidi se na slici iz 1932. godine