Vila Ružić Pećine

[Kont]

Kont ja mogu probat sredit posjet ali kad si ti slobodan? Popodne koji radni dan? Subotu? Nedjelju? Teško nas je uskladiti, ali da vidimo 

Odlično Zokxy! Samo ti sredi a ja ću se lako prilagoditi vremenu posjete

[ilirija]

Računajte na mene. To sam propustio već nekoliko puta

[kobler]

Pronašao sam i zanimljiv podatak da je parket u jednoj od prostorija stariji stotinu godina od same vile jer potječe iz poznate riječke gostione Bukounig. Radi se o Caffe Bukounig vlasnika Bukounig Andrása na piazza Ürmény br. 461.
Andrea Bukownik (kasnije Bukounig) podigao je 1877. i malu zgradu (kavanu) kraj pruge koja je kasnije (1878.) nadogradnjom postala Hotel Deak.
Nisam siguran da je upravo ovo taj pod, ali mi se čini da je više primjeren podu gostione nego ostali parket u prostorijama vile.

Parket je u salonu, višebojni, slagan u rombovima. Ovo na slici je "brodski pod". Seljačkog nema.

[milić]

Ima podova raznijeh vrsti. Eve ovog, a eve i onog. Ovaj rombasti je u dnevnoj, a ovaj, ja bi ipak se opredijelio za seljački pod, negdje u vili. Možda hodnik i ne znam zašto sam ga uslikao. Možda slučajno, ali mislim da ne. Interesantan mi je bio ovaj prijelaz, valjda.

[Daluka]

... na slici je "brodski pod". Seljačkog nema.

Seljački pod, brodski pod i masivni pod su nazivi za jednu istu vrstu podnih obloga od drveta.
U pitanju je puno drvo u presjeku, dimenzije variraju od 15 do 20mm debljine, širina od 90 do 200mm, dužina od 500 do 2000mm.
Seljački pod u glavnom podrazumijeva drveni pod većih dimenzija, pod koji djeluje starinski ali se svojim izgledom uklapa i u moderne arhitektonske poduhvate.
Najrasprostranjenije vrste drveta, kod nas u upotrebi za izradu ove vrste poda su hrast, orah i jasen.
itd. itd.

[milić]

Meni objašnjavali da je razlika između brodskog i seljačkog u tome što brodski ima utor i"jezik" a seljački nema. Ali smo se uhvatili teme, ko da smo tišljari.

[kobler]

Tišljarski nastavak i kraj diskusije o podu, nadam se.
#Daluka s tobom se gotovo potpuno slažem, izim što mi se čini da je "seljački pod" donekle neprikladan za godspodsku kuću koja je 1938. izgrađena sa centralnim grijanjem za čovjeka koji je baš tada završio svoj mandat kao posljednji ban Savske banovine. U tom smislu mi je izraz "brodski pod" prikladniji.
A sad o predaji o porijeklu mozaičkog poda u salonu. Zacijelo je točno da je prenesen iz nekadašnjeg "Hotela Deak". Ali Bukounig!? Bit će da je tek riječ o sjećanju i nehotičnom sažimanju vremena.
Naime, Bukounig je vlasnik 1877. do negdje 1881., od kad je vlasnik ili zakupac Marijan Kalić, a potom 1891. dogradnju na mjestu porušene kuće Pongratz (uz prugu) i podizanje II. kata traže investitori Erminia Blasich i Anna Lengyel. Onda slijedi još jedna temeljita obnova 1908. u režiji Riccarda Sandera (vl. 1910-1912); potom je vlasnik Giulio (Julius) Ederer Burger, istovremeno vlasnik "Bonavije" (1912.-1915), pa se onda fučka do 1928., kad je vlasnik Augustino Scarpa do 1932. kad u zgradu useljava Consiglio Provinciale dell' Economia. I od tada zbogom hoteljerskoj djelatnosti.

U 1932. zgradu na 5 katova preuređuje za urede ing. Luigi Luppis, ali nacrti 10/5/1932 (364/3722) u Tehničkim uredima fale.
S obzirom da je Vila Ružić građena 1937. čini mi se najizglednija veza ing. Luppis - ing. Buneta po kojoj je parket dospio u vilu, ako je skinut 1932-1933.
A postankom će najvjerojatnije biti iz doba uređenja dviju restoranskih (plesnih?) sala hotela iz obnova 1908. (Riccardo Sander) ili 1912-1915. (Giulio Ederer Burger).

Toliko. Hvala na pažnji.

[Kont]

Per parketa ad astra Ljepota istraživanja manje poznate prošlosti je upravo u tome što nikad ne znaš u koju priču će te odvesti Inače, izvor informacije o parketu iz Caffe Bukounig je Theodor de Canziani Jakšić.

Uzgred, krajem veljače 1886.godine, u dvorani hotela Deak održan je bal namještenika Tvornice torpeda gdje se spominje vlasnica hotela Elena Schwemhammer.

[zokxy]

http://www.academia.edu/11897398/VILA_RU%C5%BDI%C4%86_-_primjer_elitne_stambene_izgradnje_me%C4%91uratnog_Su%C5%A1aka

[Kont]

U vili Ružić na Pećinama nalazi se veliko kristalno ogledalo koje je Gjuro Ružić kupio od nasljednika Andrije Ljudevita Adamića.

[Kont]

Prilikom snimanja serije "Kapelski kresovi" 1974. godine scenski radnici su htjeli maknuti ogledalo ali je bilo preteško pa im je palo na pod.

[Kont]

Srećom, palo je okomito pa se nije razbilo, ali se zato iskrivilo pa se od tada ljudi vide izobličeno poput ove dvojice u ogledalu.

[Kont]

Nisam stigao pitati, ali mi se čini da je i ovo manje ogledalo u predsoblju također od Adamića. 

[Kont]

Ogradni zid od cigle na Piramidi i kod Kortila.

[Kont]

I u vili Ružić na Pećinama.