Vila Ružić Pećine

[Kont]

                                               Vila Ružić

    Iz knjige "Međuratna arhitektura Rijeke i Sušaka" autora Julije Lozzi Barković

Po brojnosti ostvarenja vila tridesetih godina vodeći arhitekt Sušaka je bio David Bunetta čiji je prvi referentni projekt bio onaj za ljetnikovac Kezele na Šetalištu XIII. divizije. Slikovit i dopadljiv, postaje predloškom za buduće Bunettine projekte vila koje su izgledom bile prihvatljive domaćim naručiteljima jer su djelovale »primorski«. Građevine su imale skladne proporcije, dobro osmišljen unutrašnji raspored, četverovodna krovišta dubokih streha, a pročelja rastvorena balkonima i lođama polukružnih otvora.

Davida Bunettu je za projekt i gradnju vlastite vile na Pećinama angažirao i Viktor Ružić, ban Savske banovine i ministar pravde u Kraljevini Jugoslaviji. Ružić na temelju Bunettinog projekta iz 1937. gradi dvokatnu obiteljsku vilu na terenu između vila Vilima Gattija i Dragutina Ciottija (danas Pećine 5). Kako Bunetta nije bio kvalificiran za izvođenje i projektiranje složenijih građevina, Tehnički ured zahtijeva da nacrte doradi ovlašteni graditelj, stoga mu pomaže ovlašteni graditelj Niko Pletenac. Vila je karakteristična upravo po trijemu polukružnih lukova, čije je pročelje u razini ukopanog suterena obloženo kamenim klesancima, dok je u ostalom dijelu fasade korištena suha žbuka Terrabona koju je tridesetih godina proizvodilo poduzeće Samoborka iz Zagreba, zbog kvalitete i otpornosti na loš utjecaj slane morske vode tada najviše u upotrebi, o čemu svjedoči stanje fasada sušačkih vila koje su i danas u dobrom stanju.

Nad suterenom, iskorišenim za podrum, spremište i praonicu, izdiže se visoko prizemlje s reprezentativnim boravišnim prostorijama: salonom i blagovaonicom s mogućnošću izlaskana južnu terasu. Ulaz im je omogućen sa zapadne strane, preko prostranoga pretprostora odakle je bila dostupna i kuhinja sa smočnicom te soba za poslugu. Na prvom katu oko središnjega hola nižu se sobe i velika biblioteka na jugoistočnom uglu te dvije odvojene kupaonice sa zahodom. Dvije dodatne sobe, spremište i komora nalaze se u potkrovlju.

Posebno je zanimljivo da su dimenzije interijera vile (reprezentativni salon s blagovaonicom) bile određene prema mjerama namještaja iz urbane vile Viktora Ružića u Strossmayerovoj ulici br. 26, odakle je pokućstvo doneseno. Naručitelj, koji je bio i nadareni slikar (podučavao ga je Božidar Jakac), pozorno je i s pažnjom sudjelovao u oblikovanju obiteljske vile na Pećinama, izrađujući crteže arhitektonskih detalja (kapitela vanjskih stupova) i unutrašnje opreme (rasvjetnih tijela), ugrađujući u korpus građevine, okolnih terasa i stepeništa kamene elemente sa srušenih povijesnih zdanja u Sušaku i Rijeci (Kortila, kapelice sv. Lovre, stare Guvernerove palače).

Okoliš vile je iz praktičnih razloga uređivan usporedo s njezinom izgradnjom jer je teren izvorno bio teško prohodna i strma gromača na kojoj je valjalo formirati terase i nasuti zemlju kako bi se omogućio pristup s ceste na višoj koti. Istovremeno je sazidano i pristanište za brodice koje su dovozile potreban građevinski materijal tijekom trajanja radova.

[milić]

Da nema Konta ne znam što bih radio, u ovo kišno ljetno poslijepodne.
Ali pazi ti ovo. Nije dosta što nas upoznaje s vilom Ružić nego nam otvara nove vidike. Da su neki detalji sa starih, srušenih zgrada Sušaka i Rijeke završile na Ružićevoj novogradnji. Ma bravo majstore!

[Kont]

Ma, evo za Milića da dvije godine kasnije ima još štogod za čitati u ovo kišno jesensko popodne.
Ujedno ću iskoristi  ovu (ne)priliku koju su nam pohlepne seronje iz Photokante napravile na forumu, pa ću pomalo uređivati poneke već objavljene postove i nadopunjavati  ih s novim saznanjima.

Prostor Pećina sve do sredine 19. stoljeća bio je praktički podijeljen među nekoliko velikih i slavnih riječkih obitelji. Dio najbliži gradu, prostor sadašnje Brajdice, bio
je u vlasništvu obitelji Rudan, čiji je potomak Ante Simonić, veleposlanik Republike Hrvatske u Kini.

Druga velika obitelj su Kozulići (Cosulich), koji su dobilii plemićku titulu de Pecine, a iz ove obitelji ponikla je i blaženica Marija Krucifiksa Kozulić.

I obitelj Sablić ostavila je značajan trag na području Pećina, i to
vizualno upečatljiv – obitelj se bavila građevinskim radovima na velikim riječkim infrastrukturnim projektima, pa tako i na palači pomorske akademije koja je danas riječka bolnica, a nakon što im dio radova nije plaćen, kao zalog uzeli su dvije sfinge koje od tada krase terasu zimskog vrta vile.

[Kont]

Zanimljiv podatak, ali ne objašnjava odakle su te sfinge. Kao i ona u parku DAR-a. Uostalom, kao i ona u Egiptu

[Kont]

Od obitelji Rudan Juraj Ružić kupio je zemljište između pruge i mora, na kojemu je izgradio 1888. godine (Strossmayerova 26) svoju kuću koja se u daljnjem tekstu naziva Palazzo i o njoj ćemo nešto više napisati u nekoj drugoj temi.

Juraj Gjuro Ružić (Hreljin, 1834.-Sušak 1922.) sin je Jakova Ružića "Cirjakova" iz Ružić-sela iznad Hreljina i Ursule rođ. Vidas. Vlasnik je četrdeset kuća na Sušaku, od kojih je dvadeset i dvije sam izgradio, plus njegove kuće u Rijeci. A zvali su ga Jure bez riti

[Kont]

Najstarija plaža na Pećinama izgrađena je 1885. godine, a i za to zasluge pripadaju Juraju Ružiću, koji je plažu napravio ispod Palazzina na Piramidi, no već dvadeset godina kasnije plaža i more su nestali. Naime, taj dio obale nasipan je kako bi se mogla izgraditi željeznica, a na novoj obali umjesto plaže danas je izgrađen lučki terminal Brajdica, pa jedini podsjetnik na prvu riječku plažu danas ostaju kupališne kućice "skrivene" ispod nadvožnjaka.

Bio sam tamo prije nego što sam doznao za ovu informaciju o sačuvanim kupališnim kućicama, ali mi se čini da ih nije bilo niti 1924. godine.

[Kont]

Ni 1926.

[Kont]

A pogotovo ni danas. Možda ja imam drugačiju predodžbu o izgledu kupališnih kućica. 
Slika druge Ružićeve kuće izgrađene 1890. godine (Strossmayerova 24). Ostaje nam još samo cca 58 Ružićevih kuća za poslikat.

[Kont]

Dr.Viktor Ružić koji je tada vladao Savskom Banovinom odlučio je kupiti novo zemljište uz more prije Drugog sv.rata. Prvotno se Ružićeva rezidencija nalazila na Piramidi, u tzv. Palazzinu koja je ujedno bila rodna kuća dr. Ružića. Sušak je tada bio veliko trgovačko i prometno središte, kupalište ispod rodne kuće Ružićevih je nasuto za vrijeme Mađarske, a Piramida je postala prometna žila kucavica Sušaka. Stoga se Viktor Ružić odlučuje da se sa svojom obitelji preseli na Pećine, u mirniji i ljepši dio grada.

Obitelj Ružić 1935. godine. Viktor i Nada su imali šestero djece: Vesnu udanu Draxler, Veru udanu Willissits, Etu Ružić i Nadu udanu Kostanjević, te dva sina – inžinjera kemije Viktora Ružića i Jurja Ružića, odnosno Gioka Ruzia.

[sijori]

Ma, evo za Milića da dvije godine kasnije ima još štogod za čitati u ovo kišno jesensko popodne.

ima nas još 

[Kont]

E sad će Sijori guštat.

Prije kupovine terena za gradnju vile na Pećinama, dr. Ružić prodaje gradu
Sušaku "Kortil", kojeg se ruši 1934. godine.

Dr.Viktor Ružić: "Moje uspomene" iz 1968.

"Prvo smo planirali izgraditi samo jednu malu weekend kućicu gdje bi u ljetu dolazili kupati se. Počeli smo odmah sa uređenjem vrta, kojeg smo sami moja Nada i ja planirali, pa kako je teren bio samo kamenita pustoš trebalo je navažati zemlju. Srećom se tada gradila cesta Janka Polić Kamova, gdje se iskopavalo dosta zemlje, pa sam predložio jednom furmanu da umjesto vozi zemlju u more, da je vozi na moje zemljište, na što je on rado pristao, jer mu je to bilo bližnje i podesnije bilo. Dao sam mu Din. 100.- napojnice u nakani da ga onda prema rezultatu nagradim. Bio sam otišao na zasjedanje skupštine u Beograd - pa kada sam se vratio našao sam brijeg zemlje, no mom kočijašu ni traga ni glasa".

Park su uredili sami supružnici Viktor i Nada te gradski vrtlar, legendarni Josip Kulfanek.

Kameno zdanje raslo je iz dana u dan po pomno razrađenim nacrtima, no od prvotno zamišljene weekend kućice, Ružić i graditelj Bunetta stvorili su prostranu i udobnu vilu koja je sadržajima, interijerom i eksterijerom zadovoljavala svakodnevni život, stvarala ugodu i užitak boravka kraj mora u tišini primorskog krajolika. Do detaljnih planova dolazilo se dopisivanjem dr. Ružića, tada Hrvatskog bana iz Zagreba i projektanta Bunette. Pisma s nacrtima, crtežima, skicama i mjerama često su bila i na papirima sa zaglavljem Banskih dvora.
Glavna misao je bila izgraditi tzv. Kapetansku kuću vjernu primorskoj tradiciji s naglašenim kamenim voltama koje vode u konobu. Crteže za te tri volte koje se oslanjaju na dva kamena stupa izradio je dr. Ružić, dok ih je u kamenu izveo kamenar Niko Pletenac.

[Kont]

Vila Ružić u izgradnji 1937. godine.

[Kont]

Prostrana terasa prvog kata zatvorena je kompaktnim i moćnim ogradnim zidom otvorenim samo kamenim ispustima za vodu te je ukrašena dvjema kamenim vazama, stolićem i klupicom koji su prenešeni iz Palazzina na Piramidi.

[Kont]

Na toj terasi se otvara šest lučnih prozora koje pridržavaju stupovi i kapiteli iz kamena. U središtu fasade trebala je biti niša, ali ona nikad nije izvedena.

Na slici se vidi i jedan (pra)stari običaj da se nakon stavljanja kuće pod krov, na sljeme stavi drvo ili grana

[Kont]

David Bunetta 1937.