Njemački je okupator pred samo povlačenje 24. travnja 1945. iz zatvora Via Roma doveo i strijeljao 37 mladih lokalnih rodoljuba.Tijela su bačena u jamu nad zavojem iznad restorana "Mali raj" (Piccolo paradiso) u Ičićima.
Ironija sudbine.Biti ubijen 10 dana prije kraja četverogodišnjeg rata kod "Malog raja"
Spomenik je posvećen događaju koji se zbio u Ičićima (Općina Opatija), 24. travnja 1945., samo nekoliko dana prije konačnoga povlačenja njemačkih nacističkih postrojbi iz ovoga kraja i oslobođenja zemlje. Naime, poslije 20. travnja, kada su jedinice Narodnooslobodilačke vojske (NOV) već prodrle do Rječine, nastala je pometnja među nacističkim postrojbama. Njemačkih nacističke postrojbe su bježeći pred njihovim snagama stvarali kolone za evakuaciju. Jedna kolona iz riječkoga zatvora u kojoj je bilo 37 antifašista - polilitičkih aktivista i boraca – stradala je u kraškoj jami u Ičićima. Ubili su ih i bacili u jamu te zasuli bombama.
Iz razgovora Nade Lukež s Brankom Bačićem, 28. travnja 1983..
Stanovnike Ičića taj su dan ujutro uznemirile dvije eksplozije, jedna nešto prije pet, druga nešto poslije šest sati. Nakon svake se pojavio dim na mjestu gdje se nalazi jama u Ičićima. Nitko nije znao što se dogodilo, jer je do šest sati bio „policijski sat“ (zabrana kretanja). U neposrednoj blizini jame tada nije bilo kuća, izuzev jedne nasuprot jame. Njezinom je vlasniku bilo naređeno da zatvori sve prozore i da nitko ne izlazi iz kuće. Tada su u Ičićima bile smještene njemačka pomorska komanda i Ortskommandatur (Komanda mjesta).
O događaju se doznalo tek nekoliko dana poslije oslobođenja, početkom svibnja 1945. godine. Naime, u predjelu oko jame, ubrzo nakon tragičnog događaja, počeo se osjećati neugodan zadah od raspadajućih tijela, o čemu su obaviještene lokalne vlasti. Istraživanjem je ustanovljeno da zadah dolazi s morske strane, ispod obalnog puta, gdje se nalazi podzemni izlaz iz jame na more. Pozvani su vatrogasci koji su s morske strane ušli u jamu, tamo otkrili leševe ubijenih i započeli s njihovim višednevnim izvlačenjem i identificiranjem. Nijemci nisu znali da jama ima izlaz na more. Nijemci su ih
ubili te bacili u jamu i zasuli bombama.
Žrtve, ukupno 37 osoba, bili su partizanski borci i rukovodioci, članovi narodnooslobodilačkih odbora (NOO), kuriri, partijski i skojevski aktivisti, simpatizeri i aktivni pomagači Narodnooslobodila..kog pokreta (NOP). Bili su rodom s područja Hrvatskog primorja – od Karlobaga do Mošćeničke Drage – a, neki i iz inozemstva. Oni su u različito vrijeme, na raznim mjestima i pod različitim okolnostima, zbog svog antifašizma i rodoljublja pali u ruke četnika i nacističkih okupatora, koji ih je nakon zatočenja u riječkom zatvoru okrutno likvidirao 24. travnja 1945. i bacio u jamu. Nakon vađenja posmrtnih ostataka iz jame i identifikacije žrtava, koje je trajalo pet dana, svi su bili sahranjeni na groblju u Voloskom, a nakon par dana ekshumirani i potom sahranjeni u mjestima prebivališta. Tada je bilo identificirano samo 12 žrtava, a naknadno još sedam žrtava; njihova su imena danas upisana na spomeniku. Iz arhive UABA Grada Opatije i Liburnije doznali smo ime još jedne žrtve, međutim, njezino ime nije upisano na spomenik. Istraživanja o žrtvama u poslijeratnom je razdoblju proveo Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR). Preostalih 17 žrtava još uvijek je nepoznato.
Ovaj spomenik podignut sredinom 1950-ih, žrtvama najvećeg masovnog zločina na opatijskom području tijekom antifašističke borbe za slobodu, nije zaboravljen. Uređuje se, kiti cvijećem i često posjećuje. Uz spomenik se nalazi mali park, te zajedno čiine jedinstven sklop. Za ovaj spomenički kompleks godinama se brinulo osoblje obližnjeg hotela „Ičići“. Godine 1985. spomenik je dobio reprezentativan izgled. Iz iste je godine bio prijedlog Udruženja boraca NOR-a, Mjesne zajednice Punta Kolova, Opatija, da se park uredi i da mu se nakon uređenja nadjene ime „Spomenpark tridesetsedmorici žrtava fašizma“. Danas se o komemoraciji žrtava i uređenju spomenika i njegova okoliša primjereno brine Udruženje antifašističkih boraca i antifašista Grada Opatije i Liburnije (UABA) koje je slijednik SUBNOR-a Opatija.
Moj zavičaj kroz vrijeme
