Antifašistički i spomenici iz doba socijalizma Rijeke i regije

[zokxy]

28.02.1945. ovdje je poginuo Bošnjak Emil

[zokxy]

12.01.1951. dignut je spomenik u Bašćanskoj dragi






Sve slike moje, još ih je na linku http://www.croinfo.net/vijesti-regija/6659-antifaistiki-spomenici-rijeke-i-okolice--nastavak-serijala.html

[zokxy]

Kada se cestom od Klenovice dižete prema Alanu na raskršću za Alan desno i staklenu kapelicu (opisanu na ovom linku: http://www.croinfo.net/vijesti-regija/6409-staklena-kapelica-selo-omar-luka-krmpotska.html ) nalazi se ovaj spomenik. Na njemu su uklesane i riječi Miroslava Krleže.

[zokxy]

Iako Krivi put iznad Senja nije u PGŽ ipak ga smatram dijelom naše regije, pa ovaj neodržavani spomenik stavljam ovdje. Nije na čast Gradu Senju, pogotovo kad se pročita tekst na jednoj ploči ovog spomenika kojki se nalazi na cesti iznad ajmo reći centra naselja gdje je i jedina mjesna krčma, a u blizini je i nogometno igralište i groblje ... Iako je za razumjeti jer je u Drugom svjetskom ratu Krivi put većinski bio na NDH strani i iamo svoju mjesnu domobransku stražu, te je u poraću pretrpio velike ljudske gubitke odmazdom partizana nad domicilnim stanovništvom, o čemu postoji i zapis na webu.

Na cijelom području Krivog Puta od 10. travnja 1941., tj. od uspostave NDH pa do konca 1942. godine nije bilo organiziranih partizanskih postojba ni "slobodnoga partizanskog teritorija". Već u jesen 1941. stvaraju se oružničke postaje u Alanu, Podbilu i Krivom Putu, a uglavnom su članovi tih postaja bili domaći mobilizirani mještani. U tom razdoblju bilo je nekoliko partizanskih upada na ovo područje, a domaće pučanstvo nije pristajalo uz NOB, smatrajući da je to borba za Jugoslaviju. Na ovom prostoru bili su bunkeri talijanske vojske (Klarićevac, Redine i Kozica), a također su bile od kraja 1941. godine stalne posade oružnika, domobrana i ustaša koje su bile smještene u školi u Alanu, Podbilu (Tomići) i u Krivom Putu. Partizanske postrojbe vrše stalne napade na oružničku postaju u Alanu s teritorija Krmpota (Zabukovac). Tako partizanske postrojbe iz Krmpota i Zabukovca zauzimaju oružničku postaju u Alanu u siječnju 1942., a oružnike puštaju svojim kućama.
U lipnju iste godine zauzimaju partizanske postrojbe i oružničku postaju u Krivom Putu, koja je bila smještena u staroj pučkoj školi, a posljednja je zauzeta oružnička postaja u Podbilu (Tomići). Da bi se suzbio partizanski utjecaj na pučanstvo i donekle zaštitio narod Krivog Puta u Matićima (Matića Gaj), također je osnovana jaka oružničko-ustaška posada.

Konačno 9. /10. travnja 1945. probijena je obrana utvrđenja Vratnik te razbijene obrane Primorskog Veljuna, Francikovca, Klarićevca i Matića, a već 10. travnja zauzet je grad Senj, a partizanske postrojbe formiraju komandu mjesta i druge represivne organe vlasti. Utemeljeni su prijeki sudovi kao represivni organi nove vlasti. Mnogi Senjani i Krivopućani su zatvoreni, zlostavljani te su započela masovna odvođenja i ubijanja nevinih civila. Najveći broj poginulih utvrđen je uz cestu Senj-Novi Vinodolski te Vratnik-Francikovac-Klarićevac-Vrataruša-Krmpote jer su to bili uglavnom pravci povlačenja partizanskih postrojba prema Rijeci.

Najveće ljudske gubitke imali su pripadnici ustaško-domobranskih legionarskih postrojba 392. (Plave divizije) i 11. ličke divizije. Također su bili veliki i partizanski gubici, ponajviše iz 19. i 26. dalmatinske divizije, čiji su pripadnici uglavnom bili iz sjeverne Dalmacije i dalmatinskih otoka.

Još na http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1712.0


Vratimo se mi našem spomeniku - do njega vodi ovaj zarastao put




Spomenik nije nimalo malen!




4 ploče stoje na mjestu na zidu, ali na ovom postamentu nešto je sigurno bilo, a sad je razbijeno ... Kip? Ploča?

[zokxy]

4 ploče s desna na lijevo, srednje dvije izblijedile ...

Žrtve 6. dalmatinske brigade koja je oslobađala ove prostore poimence, poginuli na području Krivog puta




Žrtve fašističkog terora na području Krivog puta




Ako dobro čitam, spisak poginulih boraca s područja MZ Krivi put




Optimistička parola za koju nitko nije mogao zamisliti da će doći vrijeme kad će mještani na ovo gledati s prezirom 

Možda će doći jedno drugo vrijeme
I drugi ljudi neshvatljivi nama
Možda bi tuđim gledali se okom
I mi sa njima i oni sa nama

Možda će vrijednost ljudskog života
Mjerom se drugom da cijeni i važe
I druge misli, osjećaji drugi
Djela će njina da nose i snaže

Ipak ma kakvi bili oni ljudi
navike težnje običaji doba
Ali mi znamo oni neće moći
Bez pošte proći pokraj našeg groba

O da, itekako će proći bez poštovanja, i prolaze i ignoriraju ... 

[zokxy]

Postolje na kojem je nešto vjerojatno bilo, a sada nema ... 

[


Još jedan pogled na 4 ploče koje još stoje i nadam se da hoće još dugo




Put ka spomeniku s druge strane, još nemilije obrastao i neodržavan ... naš odnos prema NOB-i u općinama i gradovima kojima upravljaju tzv. domoljubni moćnici! Sramite se!

[zokxy]

Prvom akcijom u NOB-i čabarskog područja smatra se upad u talijansko skladište streljiva u Mlađu izvršen 12. rujna 1941. Akciju su izveli aktivisti Zdravko Mrle, Ivan Kvaternik iz Gerova, Jakov Gašparac iz Šegine i Srećko Rolih iz Tršća. Tom prilikom oduzeli su tri sanduka dinamita, jedan sanduk detonatora i jedan sanduk štapina. Sve su prebacili u predio Šije, a odatle je to trebalo biti predano delničkim antifašistima. Na dogovor sa Zdravkom Mrleom o primopredaji sanduka iz Delnica je došao Franjo Andlar. Pri povratku su ga uhitili talijanski fašisti i strijeljali. Mjesto njegove pogibije obilježava ovaj spomenik:




Što je dalje bilo sa zaplijenjenim sanducima ne znam, ali mjesto te prve akcije u Mlađu obišao sam razmjerno nedavno, još se ni snijeg nije tamo otopio!    Evo fotki!


Spomenik podignut 1960tih je na malom uzvišenju s desne strane ceste kad se ide prema Čabru, a ostaci skladišta talijanske vojske s lijeve.

[zokxy]

Ostaci preko puta spomenika - šterna i dio zidova skladišta






Od kuće nije ostalo gotovo ništa, moguće je ostatak streljiva koji nisu mogli nositi dignut u zrak ... nekako mi se čini da je ovdje krater od eksplozije 

[zokxy]

Ovaj spomenik blizu Gerova primjer je kako u malo riječi stane podosta neistina, koje ponavljanjem postaju prihvatljive. U knjizi "Čabarske žrtve fašizma" Slavka Malnara izdane u Čabru 2009. godine piše o ovom partizanskom napadu malo drukčije. Izveden je ne 15. nego 02.08.1942. Zašto je datum stavljen pogrešno, tko zna? Tog dana Talijani su transportirali u logor stanovništvo iz sabirnog centra u Čabru, te dio opljačkane stoke koju je prefekt Temistocle Testa željno čekao. Kolonu je činilo 38 kamiona i 5 autobusa sa 1132 civila za logor u Kamporu. U pratnji su bila dva oklopna automobila, te stotinjak crnokošuljaša iz Drugog bataljuna skvadrista "Emiliano" te četrdesetak karabinjera i odred vojnika iz 311. pješačkog puka. Zapovijedao je satnik Dino Guidotti. S partizanske strane napad je izvela jedna četa partizana iz Udarnog bataljuna "Matija Gubec" i jedna proleterska desetina. O samom napadu priče se razlikuju, naročito o njegovom početku. Naime, pripremajući napad partizani su se dogovorili da kolonu neće napasti ako u njoj bude civila. Napad je ipak izvršen zbog slučajnosti koje su mu prethodile. Talijanski izvori kažu da je jedan od kamiona ostao u kvaru. Dok su vojnici otklanjali kvar satnik Guidotti otišao je izvidjeti okolicu jer je mjesto bilo pogodno za zasjedu. Ubrzo su ga pogodili rafali. Partizanska verzija govori također o zastoju kolone, ali radi toga što je na jednom kamionu stoka probila stranicu i počela iskakati s njega. Dva su Talijana otišla u šumu (ne pametno, nikako!) da bi nasjekla drvo za popravak stranice kamiona, i tom prilikom naišla na partizane u zasjedi. Oni su ih namjeravali svladati bez pucanja, no Talijani su u strahu počeli vikati i tako je oružana borba postala neizbježna. Ima još verzija koje se razlikuju u detaljima.
O rezultatima i posljedicama napada također ima različitih verzija. Talijani navode da je ubijeno 12 njihovih vojnika (satnik Guidotti, jedan časnik, tri vojnika i sedam fašista). Testa u svom izvještaju od 08.08. spominje 22 partizanske žrtve, u što je teško povjerovati. Partizani govore da je uništeno 19 kamiona i oslobođeno 400 interniraca, a plijen nije bio velik jer su fašisti koristili žene i djecu kao živi štit, pa se nije moglo doći do njihova oružja, ali je ipak zaplijenjen 1 puškomitraljez, 4 puške i 6 pištolja, oko 1000 metaka i znatna količina hrane. Navode se imena poginulih partizana: Ivan Zoretić s Grobinštine, te Josip Čop i Ivan Malnar iz Gerova. O poginulim civilima se neposredno ne govori, ali Talijani spominju 9 i 13 mrtvih (Testin izvještaj), a partizani govore da borci nisu imali gubitaka osim ove trojice boraca, već da se tih 22 poginulih ustvari civili.
Dodatne su greške na spomeniku, osim datuma, i navod da je umjesto stvarnih 19 uništeno 25 kamiona, a i broj je mrtvih Talijana uvećan sa 12 na 40!
Također je upitna i sudbina oslobođenih 400 interniraca. Ma kako to bilo teško reći, vjerojatno su i oni kao i njihovi neoslobođeni sudruzi u nevolji završili opet u sabirnom centru u Gerovu, jer u svom kraju više nisu imali nikakve perspektive za preživljavanje - zbog spaljenih kuća i uništene i popljačkane ljetine surovu goransku zimu ne bi tako lako preživjeli! Sutradan su internirce opet sproveli istim putem, sad pod još jačom pratnjom.

Dakle, ovo je bila jedna od upitnih akcija, opravdana jedino prevladavajućim antifašističkim raspoloženjem među borcima kojima nije bilo lako gledati prolazak fašista kroz njihove krajeve, kao i spletom slučajnosti koje su ustvari napad učinile neminovnim.

Spomenik nedavno, nema snijega, sad pada kiša. Naprijed je pravac ka Rijeci, pa se iz tog smjera jako teško može primijetiti, a i kad raslinje zaraste ni s ove strane nije baš uočljiv jer vozač mora paziti na zavoje kojih na ovoj cesti ima mala milijarda 

[zokxy]

[zokxy]

Malo selo, na putu prema Gerovu, njih su raselili i internirali 22.08.1942., nedugo nakon onog napada 08.08.1942. koji km bliže Gerovu

[zokxy]

Kostrena - magistrala kod stadiona Žuknica

[zokxy]

Kostrena - magistrala kod stadiona Žuknica, zumirano

[zokxy]

Kostrena - unutar ograde stadiona Žuknica 1

[zokxy]

Kostrena - unutar ograde stadiona Žuknica 2